Poslovni broj: Usž-3430/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske , zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu , Karlovac , Trg hrvatskih branitelja 1 , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , OIB 95093210687 , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , uz zainteresirane osobe MONDO doo , OIB 64164853718 , Zagreb , Avenija Dubrovnik 16/7 , koju zastupa opunomoćenica Ines Škofač , odvjetnica u Zagrebu , Ilica 145 , radi oglašavanja ništavim rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-784/2024-16 od 12. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-784/2024-16 od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-361-05/23-26/178 , URBROJ: 531-03-4-24-2 od 10. travnja 2024. i rješenja Ličko-senjske županije , Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša , Izdvojeno mjesto rada Novalja , KLASA: UP/I- 361-02/22-01/07 , URBROJ: 2125-06-2/16-22-03 od 1. prosinca 2022. , odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak spora u iznosu od 1.250,00 €.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 1. prosinca 2022., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-360-01/12-01/112, URBROJ: 2125/1-08-2- 12-05/DK od 17. srpnja 2012., a kojim je ozakonjen postojeći ugostiteljsko-turistički objekt bez smještaja, klub "Papaja", izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na Zrću, prikazan na geodetskom elaboratu za evidentiranje podataka o zgradama izrađenim od geodetske poslovnice "Tri-tom" d.o.o. Zagreb, broj elaborata N-143/10 od 29. studenog 2010. i na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja izrađenoj od strane "Projektmod" d.o.o. Zagreb, oznake: TD05/12 od ožujka 2012. godine.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da sud nije cijenio navode tužbe kojima se izričito ukazuje da su ovdje sporne nekretnine, kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], u cijelosti pomorsko dobro, kako je to i utvrđeno rješenjem Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, Povjerenstva za granice, KLASA: UP/I 342-01/07-01/26, URBROJ: 530-04-07-1 od 28. veljače 2007. godine. Stoga se postavlja pitanje da li se unatoč toj činjenici i dalje može govoriti da su svi naknadni postupci zakonito provedeni. Kako su navedenim rješenjem od 28. veljače 2007. predmetne čestice utvrđene pomorskim dobrom, to sva druga očitovanja/dokumentacije, na koju se pozivaju upravna tijela u obrazloženjima svojih rješenja, nemaju pravnu snagu i ne mogu biti podloga, odnosno ocjena dokaza na temelju kojih je sud donio svoju odluku. Sve to dovodi u pitanje zakonitost ozakonjenja građevina izgrađenih na pomorskom dobru, jer nije vidljivo koje su građevine ozakonjene, naočito nije jasno je li ozakonjen i potporni zid koji je sagrađen na predmetnim nekretninama, obzirom da je očevidom utvrđeno da je visok 2,5 do 3 m. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

3.1. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, navodi da razlozi koje tužitelj ponavlja u žalbi ne predstavljaju razlog za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju. Ukazuje da iz rješenja od 28. veljače 2007. proizlazi da su sporne čestice djelomično obuhvaćene pomorskim dobrom, kao i da se navodi da postoji nesklad između prikazanog i važećeg katastarskog stanja i stvarnog stanja na terenu, a što se zasigurno može pripisati određenoj nepreciznosti katastarskog prikaza obzirom na vremenski period njegova nastananja, kao i tehniku i način snimanja u vremenu kad je isti nastao (tzv. Austro-Ugarski katastar), a što će biti usklađeno u postupku nove katastarske izmjere. Ukazuje da predmetne čestice više ne postoje, jer su novom izmjerom nastale nove katastarske čestice i nova katastarska općina, kojom prilikom su se ponovno mjerile čestice i ucrtavale njihove granice pa i dalje ne postoji dokaz o tome da bi dio čestica bio u obuhvatu pomorskog dobra. Svi dokazi nadležnih institucija ukazuju da se čestice nalaze izvan obuhvata pomorskog dobra. Osim toga, sve navedeno ne predstavlja razlog za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju. Paušalni žalbeni navodi da je nejasno je li ozakonjen potporni zid nisu predmet ovog spora. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Žalbenim prigovorima tužitelj , u bitnom, smatra da je u konkretnom slučaju ostvaren uvjet za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju na temelju odredbe članka 128. stavka 1. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) , koja propisuje da će se rješenje oglasiti ništavim ako sadrži nepravilnost koja je po zakonu. izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, o čemu se, međutim, u predmetnom slučaju ne radi.

9. Ovo stoga jer Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 90/11.) , temeljem kojeg je doneseno predmetno rješenje o izvedenom stanju, ne sadrži izričitu odredbu prema kojoj bi određene nepravilnosti bile razlogom za oglašavanje tog rješenja ništavim.

10. Žalbeni prigovori tužitelja odnose se u stvari na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali navedeno rješenje ne čini ništavim, već eventualno nezakonitim. Nezakonitost rješenja sama po sebi nije razlog za oglašavanje takvog rješenja ništavim. Naime, na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni. Pravomoćna rješenja koja nisu ništava, već su zbog njihove nezakonitosti samo pobojna, mogu se poništavati primjenom izvanrednih pravnih lijekova, unutar propisanih zakonskih prekluzivnih rokova, pod uvjetima propisanim ZUP-om .

11. Kraj takvog stanja stvari, Sud je ocijenio da prigovori tužitelja istaknuti u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari, radi čega nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić