Poslovni broj: Usž-3838/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Gloković, odvjetnik iz Županje, Veliki kraj 50, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi ustupa dionice bez naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1214/2024-6 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1214/2024-6 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-990-02/24-01/785, URBROJ: 360-04- 02/06-2024-2 od 7. listopada 2024. (točka I. izreke) te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je, kao nepravodoban, zahtjev tužitelja za ustup dionica bez naplate u statusu 20 % hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.
3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, navodi da je došlo do povrede procesne ravnopravnost i zaštite tužitelja kao slijepe i slabije strane u postupku. Poziva se na Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj 6/07., dalje: Konvencija), sukladno kojoj slijepe osobe moraju imati pristup svim informacijama u odgovarajućem formatu, uključujući uvećani tisak, Brailleovo pismo, audio ili dostupne digitalne formate. Te informacije bi trebale biti dostupne u odabranom formatu bez dodatnih plaćanja, a posebna pozornost bi se trebala posvetiti dostupnosti službenih informacija, kako bi slijepe ili slabovidne osobe mogle primiti informacije i komunicirati s javnopravnim tijelima u formatu koji najbolje odgovara njihovim potrebama i sposobnostima. Nadalje, navodi da tužitelj, kao slijepa osoba, ne može čitati i pratiti zakone putem Narodnih novina i tiska pa ne može biti informiran kao druge osobe sa vidom o svojim pravima koja proizlaze iz zakona te je upravno tijelo prilikom donošenja rješenja Vukovarsko srijemske županije, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I-562-02/23-01/441, URBROJ: 2196-18-03/9-24-4 od 29. siječnja 2024., moralo tužitelja kao slijepu osobu upoznati sa ograničenjima iz članka 131. stavka 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., 156/23. , dalje: ZHBDR), odnosno konkretno o tome da pravo na ustup dionica može ostvariti samo ako zahtjev podnese u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim mu je utvrđen status i priznato pravo. Stoga, smatra da odbacivanje zahtjeva tužitelja predstavlja i postupanje suprotno članku 16. stavku 2. Ustava RH ili za njega nerazmjeran teret, u uvjetima kada sama država nije izvršila svoje obveze da ga obavijesti o njegovim pravima i obvezama. Smatra da je sud trebao provesti dokaz saslušanjem tužitelja kako bi utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na primjenu navedenih odredbi Konvencije, a kako to nije učinio, činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s nužnom posljedicom pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
4. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, protivi žalbenim navodima te navodi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja upućenim ovdje tuženiku, 18. rujna 2024., za ustup dionica bez naplate u statusu 20% hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje u tekstu: HRVI). Zahtjevu je priložio rješenje
Vukovarsko-srijemske županije, KLASA: UP/I-562-02/23-01/441, URBROJ: 2196-18- 03/9-24-4 od 29. siječnja 2024., kojim je tužitelju, za stalno, utvrđen status HRVI X. skupine sa 20% oštećenja organizma. Iz medicinske dokumentacije, temeljem koje je doneseno gore navedeno rješenje, razvidno je samo utvrđivanje PTSP-a, a zahtjev je podnesen nepravodobno. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, sukladno članku 126. stavku 1. ZUS, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje ističe tužitelj.
9. Pravomoćno rješenje kojim je tužitelju utvrđen status HRVI, i to po osnovi PTSP-a, je rješenje Vukovarsko srijemske županije, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I-562-02/23-01/441, URBROJ: 2196-18-03/9-24-4 od 29. siječnja 2024., pravomoćno 14. veljače 2024. godine.
10. Člankom 131. stavkom 5. ZHBDR-a izričito je propisano da se pravo na ustup dionica može ostvariti ako se zahtjev za ustup dionica podnese u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je podnositeljima zahtjeva utvrđen status.
11. Predmetni zahtjev za ustup dionica podnesen je tuženiku 24. rujna 2024., čime je takav zahtjev svakako nepravodoban, koju činjenicu tužitelj i ne osporava, već tužitelj smatra da kao slijepa osoba nije na djelotvoran način upoznat s pravima koja proizlazi iz ZHBDR-a.
12. Međutim, prema podacima spisa predmeta, tuženik u trenutku zaprimanja zahtjeva i donošenja rješenja nije imao saznanja o tome da se radi o slijepoj osobi, kao niti o razlozima propuštanja roka, s obzirom na to da je tužitelj zahtjev podnio pozivom na rješenje Vukovarsko srijemske županije, Službe za opću upravu od 29. siječnja 2024., u kojem se navodi da se kod tužitelja radi o PTSP -u, ne navodeći nikakve razloge zbog kojih je zahtjev podnio izvan roka.
13. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, neosnovano tužitelj smatra da je postupanjem tuženika došlo do povrede procesnih prava tužitelja, koja proizlaze iz Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP) i Konvencije, jer je tužitelj osporavano rješenje donio u skladu s člankom 131. stavkom 5. ZHBDR-a i s člankom 41. stavkom 2. ZUP-a, dok postupanje Vukovarsko- srijemske županije, Službe za opću upravu, u odnosu na koje tužitelj smatra da ga je trebalo obavijestiti o pravima temeljem ZHBDR-a, nije predmet ovog upravnog spora.
13.1. S tim u vezi, valja istaknuti da se rješenjem Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu od 29. siječnja 2024. ne utvrđuje pravo tužitelja na ustup dionica bez naknade, već se to pravo ostvaruje temeljem zasebnog zahtjeva u posebnom upravnom postupku koji se vodi pred tuženikom temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18., 155/23.) , a kojeg je ovlaštenik dužan pokrenuti u roku propisanom člankom 131. stavkom 5. ZHBDR-a.
14. Kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, tužitelj je imao na raspolaganju mogućnost da zatraži pružanje pravne pomoći odvjetnika (što je primjerice učinio prilikom podnošenja tužbe), kao pravo zahtijevati besplatnu pravnu pomoć. Stoga se, uvažavajući zdravstveno stanje tužitelja, ali i razloge pravne sigurnosti, ne mogu prihvatiti navodi tužitelja o tome da poštivanje zakonskih rokova predstavlja za njega nerazmjeran teret, odnosno nepoznavanje odredbe članka 131. stavka 5. ZHBDR-a tužitelja ne može opravdati u smislu da bi mu se zahtjev mogao smatrati pravodobnim, jer bi navedeno predstavljalo arbitrarnost u postupanju u odnosu na druge podnositelje.
15. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze , treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da se sve relevantne činjenice, o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza, odnosno pozivanje i saslušavanje tužitelja na iste okolnosti o kojima se već izjasnio u tužbi, nije bilo potrebno za rješavanje ove upravne stvari, a ujedno bi bilo i protivno načelu učinkovitosti.
16. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
17. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela predmetnog upravnog spora.
18. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
