Poslovni broj: Usž-4848/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 98821262119, radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1140/2024-7 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1140/2024-7 od 13. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-702-02/24-01/07, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-24-02 od 30. srpnja 2024., kojim je, kao nedopušten, odbačen zahtjev tužiteljice za novčanu naknadu kojeg je podnijela kao posredna žrtva kaznenog djela ubojstva njene sestre ŠB, počinjenog 2004. godine.

2. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra da sud tumači zakon, ne uvažavajući svrhu zakona i načela pravednosti. Navodi da, u trenutku počinjenja predmetnog kaznenog djela, Republika Hrvatska nije imala uređen sustav naknade žrtvama te smatra da je država, stupanjem na snagu Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela („Narodne novine“, broj 80/08., 27/11., dalje: Zakon), preuzela obvezu omogućiti naknadu i za starije slučajeve. Smatra da je cilj Zakona moralna i materijalna satisfakcija onima koji su pretrpjeli štetu zbog nasilja. Ako se taj cilj ne može ostvariti zbog birokratskih rokova i suženog tumačenja u vezi ovlaštenika naknade, gubi se smisao donošenja samog zakona. Predlaže usvojiti žalbu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, i po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno odbacio zahtjev tužiteljice pozivom na članak 33. točku 1. Zakona, s obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica nije ovlašteni podnositelj zahtjeva i zahtjev je nepravovremen te time nedopušten.

7. U konkretnom slučaju ne mogu se ostvariti prava na temelju Zakona, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., za štetu u vezi s kaznenim djelom koje je počinjeno 2004. godine. Naime, sukladno članku 50. Zakona, Zakon je stupio na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, a sukladno članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) propisano je da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, dok je stavkom 5. istog članka propisano da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje, što ovdje nije slučaj.

8. Čak i kada bi predmetni Zakon ovdje i bio primjenjiv, zahtjev kojeg je tužiteljica podnijela 23. ožujka 2024. vezano za štetu prouzročenu kaznenim djelom počinjenim 2004., svakako je nepravovremen, prema odredbama članka 25. Zakona, a tužiteljica ne ulazi u krug mogućih ovlaštenika kako je to propisano člankom 5. stavcima 5., 6. i 7. Zakona, jer je sestra tragično preminule ŠB.

9. Iako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke da se tužiteljici odredi naknada na temelju Zakona, valja ukazati da to ne utječe na pravo tužiteljice da naknadu štete ostvaruje od počinitelja kaznenog djela (štetnika).

10. Kako tužiteljica u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.

Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić