Poslovni broj: Usž-4710/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1653/2024-7 od 18. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1653/2024-7 od 18. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/487, URBROJ: 443-02-01-12-24-9 od 12. rujna 2024. (točka I. izreke), a ujedno se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istoga tijela, KLASA: UP/I-362-02/24-02/487, URBROJ: 443-02-02-17-24-4 od 9. svibnja 2024., kojim je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana ukloni bespravno izgrađene građevine povremenog boravka, visine prizemlja max. 3,30 m, razvijenih tlocrtnih dimenzija 7,90 x 5,20 m, izvedene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, na zemljištu izvan građevinskog područja, na području označenom kao "ostalo poljoprivredno tlo - šume i šumsko zemljište", postalo izvršno 5. lipnja 2024. godine. Budući da tužitelj nije postupio po navedenom rješenju o uklanjanju niti do dana kontrolnog očevida 10. rujna 2024., to je određeno da će se izvršenje rješenja od 9. svibnja 2024. provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata strojno i ručno na navedenoj čestici, s početkom uklanjanja od dana 1. listopada 2024. godine. Ujedno je tim rješenjem određeno da će se o troškovima izvršenja tog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, donijeti posebno rješenje, a izvršenje rješenja putem treće osobe osiguravat će nadležna policijska uprava.
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor, te da bi mu izvršenjem tog rješenja bila uzrokovana velika materijalna šteta, te da ovakvo postupanje predstavlja povredu vremena, mjesta i načina izvršenja. Stoga, presudu smatra nepravilnom i nezakonitom te predlaže usvojiti žalbu i istu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge , utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 9. svibnja 2024. tužitelju naređeno uklanjanje bespravne gradnje, sve detaljno opisano tim rješenjem, te da je to rješenje postalo izvršno, a tužitelj nije postupio po naredbi iz rješenja o uklanjanju u zadanom roku. Slijedom navedenog su, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju i pristupanje uklanjanju putem treće osobe u skladu s odredbom članka 114. stavka 1. i članka 115. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI), te je ono pravilno ocijenjeno zakonitim.
8. Pokretanje upravnog spora protiv rješenja o uklanjanju, sukladno članku 42. stavku 1. ZUS-a, ne odgađa donošenje rješenja o izvršenju kad protekne rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju, koji rok je u konkretnom slučaju nesporno protekao.
9. Iako nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari, za napomenuti je da je tužitelj predmetne građevine naknadno sam uklonio, zbog čega je ovaj predmet okončan obustavom postupka izvršenja.
10. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić