Poslovni broj: Usž-415/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, Hvar, Ive Miličića 5, OIB: 361623718, radi odgodnog učinka tužbe u upravnoj stvari ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2399/2025-3 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2399/2025-3 od 29. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u upravnom sporu koji se vodi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2770, URBROJ: 511-12-26-25-1 od 10. rujna 2025., a kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola, broj [broj dozvole], izdana u Policijskoj postaji Hvar s rokom važenja od 7. srpnja 2023. do 7. srpnja 2033. godine.
2. Tužitelj rješenje prvostupanjskog suda pobija žalbom zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja proturječno samo sebi te da razlozi o odlučnim činjenicama ne proizlaze iz ocijenjenih dokaza. Ističe da je već u tužbi naveo da nikada nije zaprimio prekršajne odluke, i to presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, posl.br. Pp- 2547/2023 od 1. kolovoza 2024., presudu Visokog prekršajnog suda RH od 17. travnja 2025. i presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, posl.br. Pp-3025/2023., a koji postupak je spojen s postupkom posl.br. Pp-247/2023, te da tužitelj uopće nije imao saznanja da se vode predmetni postupci, uslijed čega predmetne prekršajne odluke, prema mišljenju tužitelja, nisu mogle steći svojstvo pravomoćnosti. Navodi da samo zakonita dostava može za sobom povlačiti procesne posljedice, s čim u vezi se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-6064/11 i U-III-3880/2006. Stoga, smatra da je prvostupanjski sud morao najprije utvrditi je li tužitelj uopće zaprimio prekršajne odluke na temelju kojih je navodno prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a zatim odlučiti o odgodnom učinku podnesene tužbe temeljem tako utvrđenih činjenica. Navodi da odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu, a tužitelju izvršenjem pobijanog rješenja tuženika nastaje šteta, budući da mu je oduzimanjem vozačke dozvole znatno otežano kretanje i ustavom zajamčeno pravo na rad. Slijedom svega naprijed navedenoga, tužitelj ističe da je odbijanjem prijedloga predlagatelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe, dovedena u pitanje direktno sigurnost tužitelja za život i zdravlje kao i njegovu imovinu. Poziva se na mnogobrojne odluke ovog Suda, prvostupanjskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske te citira njihov sadržaj. Predlaže preinačiti pobijano rješenje, a podredno, predlaže pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom, navodi da je postupao sukladno izričitoj odredbi članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), budući da je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka. Navodi da su odluke temeljem kojih su upisani negativni prekršajni bodovi postale pravomoćne te da je tužitelj protiv istih uložio žalbe, koje su također u međuvremenu odbijene kao neosnovane. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. To stoga jer, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe.
7. Sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, koji se uvjeti moraju kumulirati, što ovdje nije slučaj. Naime, mjera oduzimanja vozačke dozvole osobi koja je počinila prometne ugroze i za to bila pravomoćno osuđena je mjera koja se donosi u javnom interesu osiguranja sigurnosti prometa na cestama i prevencije nedozvoljenog ponašanja vozača pri upravljanju vozilom.
8. Vezano za navode o šteti, okolnosti koje tužitelj navodi, u konkretnom slučaju, ne predstavljaju okolnosti uslijed kojih tužitelju nastaje šteta koja bi se teško mogla popraviti u smislu članka 42. stavka 2. ZUS-a, a odgoda je protivna javnom interesu 9. Navod tužitelja da nije zaprimio odluke na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi, nije od utjecaja na drukčiju odluku, a što ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda.
10. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, podaci spisa predmeta ne daju osnove za drukčiju odluku, a što ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda.
11. S obzirom na neuspjeh tužitelja u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a.
12. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. Stavkom 4. ZUS-a i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
Zagrebu 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić