Poslovni broj: Usž-4690/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice PViz [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel , odvjetnik u Zagrebu , Radnička cesta 32 , protiv tuženika Grada Zagreba , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi novčane pomoći, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-5365/2024-7 od 23. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-5365/2024-7 od 23. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-551-06/23-014/159 , URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 31. srpnja 2023. (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku , Odjel za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , KLASA: UP/I-551-06/22-013/1096 , URBROJ: 251-09-22-1/004-23-8 od 15. lipnja 2023. godine .

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i to FV, HJK, PVN, FVN, PZ i ABC predsjednice suda. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), između ročišta održanog 11. rujna 2025. i 23. rujna 2025., nije proteklo 15 dana. Smatra da je povrijeđena odredba članka 121. stavka 3. ZUS-a jer iz zapisnika s ročišta za objavu presude proizlazi da nisu obrazloženi razlozi odlučni za donošenje presude. Navodi kako joj nije na očitovanje dostavljen spis upravnog postupka unatoč tome što je isto tražila podneskom od 5. prosinca 2023. godine. Drži da joj sud nije ostavio dovoljno vremena za uvid u spis predmeta. Ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku odnosno o kojem je to njezinom prigovoru odlučeno, a iz razloga jer je podnijela prigovor, kako na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, tako i na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Prvostupanjski sud se paušalno, neutemeljeno i neobrazloženo poziva na postojeće odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske jer predmet ovog postupka nije opći akt već pojedinačni upravni akt donesen u odnosu na ovdje tužiteljicu, pri čemu taj upravni akt nije donesen u Odlukom propisanom kogentnom roku odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. godine. Ukazuje na odredbu članka 13. ZUP-a te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom, a Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon zbog čega se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje koje se može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama ZUP-a o izvanrednim pravnim lijekovima. Osim toga, navodi da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužiteljice i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Zaključno, navodi da osporeno rješenje nije potpisano od ovlaštene osobe, na koju okolnost je predlagala provođenje grafološkog vještačenja. Slijedom naprijed navedenog, predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 29 Su-622/2025-41 od 26. siječnja 2026., taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-50/2026-2 od 28. siječnja 2026., odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice ovog Suda.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Obrazloženje presude prvostupanjskog suda sadrži jasne i dostatne razloge kao i sve propisane elemente iz članka 119. stavka 5. ZUS-a, a prvostupanjski sud je odlučio i očitovao se o svim pravno relevantnim tužbenim navodima tužiteljice, dajući pritom ocjenu svih prigovora i okolnosti bitnih za odbijanje tužbenog zahtjeva .

8. Neosnovani su žalbeni prigovori tužiteljice da su povrijeđene odredbe ZUS-a glede poziva za ročište budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 11. rujna 2025. na kojem je određeno da će se presuda objaviti 22. rujna 2025., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a. Osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za objavu presude odgođeno za dan 23. rujna 2023., na koje ročište je pristupila odvjetnička vježbenica zaposlena kod odvjetnika, opunomoćenika tužiteljice te je zapisnik s ročišta za objavu osporene presude potpisala bez ikakvih primjedbi na isti. Stoga niti su osnovani niti od utjecaja žalbeni navodi istaknuti u kontekstu osporavanja pravilnosti održanog ročišta za objavu presude.

9. U odnosu na navod da tužiteljici nije ostavljeno dovoljno vremena za izvršiti uvid u spis predmeta, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 113. ZUS-a prema kojoj stranka ima pravo razgledati cjelokupni spis predmeta. U konkretnom slučaju, osim paušalnog isticanja da je tužiteljica podneskom zatražila uvid u spis upravnog postupka, iz podataka sudskog spisa ne proizlazi da je ista ikad fizički izvršila uvid u predmetni spis iako je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi isto mogla učiniti, te je imala dovoljno vremena za izvršiti uvid od dana podnošenja tužbe pa do dana održavanja ročišta. Osim toga, prvostupanjski sud je tužiteljici omogućio uvid u spis predmeta na ročištu održanom dana 11. rujna 2025., a što tužiteljica svojim navodima niti ne osporava.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 15. lipnja 2023. izmijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16- 013/2023, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 20. prosinca 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22). Osporenim je rješenjem odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja.

11. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv rješenja tuženika kojim je, kao što je već navedeno, odbijen njezin prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 15. lipnja 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kako je u presudi dano pa nije osnovan navod tužiteljice da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru točno radi.

12. Naprijed navedena Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023).

13. Nadalje, glede prigovora tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocijenjen zakonitim presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

14. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. ZUP -a propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni „zakonodavac“ nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

15. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocijenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt „izjednačen“ sa zakonom.

16. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (pri čemu se ovdje ne radi o pravu nego o novčanoj pomoći) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati „zakonom“, a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

17. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužiteljici da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad Zagreb želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocijenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

18. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje), treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS- a). U tom smjeru istaknuti žalbeni prigovori su neosnovani jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, kao osoba koja je donijela osporeno rješenje, naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.

19. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima žalbenog dijela upravnog spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona.

U Zagrebu , 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić