Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-346/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JN, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj: K- 180/2023-35 od 13. ožujka 2025. u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog JN kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: K-180/2023-35 od 13. ožujka 2025. optuženi FN proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi FN je dužan na ime paušala platiti iznos od 500,00 eura te troškove kaznenog postupka u iznosu od 719,61 euro koji se odnose na provedeno sudskomedicinsko vještačenje, a sve u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti i ovršnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu u duljem trajanju. Nadalje, žalbu je podnio i optuženi FN putem braniteljice Zorice Franković, odvjetnice u Đurđevcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu optuženika te presudu preinači i osudi optuženika na blažu kaznu, odnosno kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude s dužim rokom kušnje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog JN nisu osnovane.

7. Nije u pravu optuženi FN kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda nema uopće razloge kao i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zato što prvostupanjski sud nije naveo na temelju kojih dokaza je optuženika proglasio krivim.

8. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud reproducirao sadržaj provedenih dokaza i jasno naznačio na temelju kojih dokaza nalazi utvrđenim da je optuženi FN počinio terećeno kazneno djelo, odnosno iz čega crpi zaključak da su u njegovom ponašanju utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, a između naznačenih razloga nema nikakve proturječnosti.

9. Sadržajno, optuženi FN ne osporava da je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede, međutim ne na način naznačen u činjeničnom opisu izreke presude, priznaje da je jednom udario oštećenog MN i to dok je ovaj sjedio u osobnom automobilu, ali osporava da bi prije toga udario oštećenika i to jednom u prostoru Lovačkog doma te jednom ispred Lovačkog doma, čime osporava iskazanu kriminalnu količinu kao jednu od otegotnih okolnosti ključnu za osudu na bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

10. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenog MN koji je opisao kako mu je optuženi FN dok je bio unutar doma prišao i bezrazložno ga udario zatvorenom šakom u usta, osjetio je da mu je rasječena usnica i izbijena dva ili tri prednja zuba, nakon čega je izašao van gdje mu je ponovno prišao optuženik i udario nogom u predio usta i lijeve strane lica, potom je otišao u auto, otvorio prozor, a optuženik mu je opet prišao i udario ga zatvorenom šakom u usta, a tom prilikom mu je izbio još tri prednja zuba, iskaza svjedoka HN koji je vidio u unutrašnjosti Lovačkog doma kako je optuženik udario oštećenika, iskaza svjedoka TN koji je vidio da optuženik provocira oštećenika, a čuo je da ga je u Lovačkom domu i udario, a svjedok LN je vidio kako je optuženik udario oštećenika dok je ovaj sjedio u svom automobilu te povezujući sve ove iskaze s nalazom sudskomedicinskog vještaka Petra Škavića utvrdio da je optuženi FN u tri navrata udario oštećenog MN. Prvi udarac koji se dogodio u prostoru Lovačkog doma, osim oštećenika, opisuju i svjedoci HN i TN, dok treći udarac optuženik priznaje, a opisuje ga osim oštećenika i svjedok LN. Dakle, o drugom udarcu optuženika, odnosno onom ispred Lovačkog doma svjedoči oštećenik, a njegov je iskaz i u tom dijelu logičan, životan i osnovano ga je prvostupanjski sud prihvatio. Naime, nakon prvog udarca oštećenik je izašao van kako bi se obrisao, tu ga je optuženik ponovno udario i tada je oštećenik odlučio otići doma te sjeo u auto gdje je uslijedio još jedan udarac. Oštećenikovo postupanje je životno i odvija se u etapama, ovisno o napadu optuženika. Neživotno je, kako tvrdi optuženik, da bi oštećenik ničim izazvan izašao iz prostora gdje se odvija slavlje, sjeo u auto, otvorio prozor, licem se okrenuo optuženiku i zadobio njegov udarac, a da tome nije prethodio ikakav sukob. Oštećenik se nakon prvog udarca pokušao sabrati, oprati, odlučiti što dalje, stao je ispred Doma, što je, prema ocjeni ovog suda, uvjerljivo, a tu je ponovno napadnut, odnosno zadobio udarac od optuženika. S obzirom na nalaz sudskomedicinskog vještaka koji je naveo da je vjerojatnije da je udarac kojem je nanesena ozljeda nastao dok su bili jedan drugom u položaju sučelice, odnosno eventualno nešto više s desne strane usta, vjerojatnije je da je ozljeda nastala u prostoru Doma i ispred, a dovršena u vozilu, kako to opisuje oštećenik. S obzirom na izloženo, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je optuženik kritične zgode u tri navrata udario oštećenika, tako da je u tom dijelu njegova žalba neosnovana.

11. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud uz istaknute otegotne okolnosti, veći značaj trebao dati dosadašnjoj osuđivanost optuženika i to zbog kaznenih djela s elementima nasilja, a dosada izrečene sankcije, odnosno uvjetne osude pa ni bezuvjetna kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje, odnosno da prestane činiti kaznena djela. Nadalje, treba imati u vidu opseg ozljeda koje je optuženik nanio oštećeniku kojem je izbio pet gornjih prednjih zuba, kao i optuženikov nekritički odnos prema počinjenom djelu i žrtvi, koji proizlazi i iz optuženikove obrane u kojoj je izjavio da je oštećenika udario „samo jednom i to slabijom rukom“, a slijedom čega proizlazi i da je njegovo žaljenje koje je iskazao na posljednjoj raspravi samo deklaratornog karaktera.

12. Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi da bez obzira na njegovu osuđivanost je bilo prostora da mu se pruži još jedna prilika da promjeni i uskladi svoje ponašanje s društveno prihvaćenim normama ponašanja, protek vremena od počinjenog djela, nakon ovog kaznenog djela nije više bio osuđivan, a u odnosu na kazneno djelo zbog kojeg je osuđen presudom Općinskog suda u Rijeci broj KO-12/2023. od 5. ožujka 2013., pravomoćna 15. studenog 2013., već je nastupila rehabilitacija, u međuvremenu je sredio svoju životnu situaciju, preuzeo je vođenje tvrtke svojeg oca, što sve ukazuje da ima mjesta primjeni uvjetne osude s dužim rokom provjeravanja.

13. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako na strani optuženika nije pronašao niti jednu olakotnu okolnost, dok je kao otegotno uzeo u obzir dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 1. KZ/97., prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., oštećenja tuđe stvari iz članka 141. stavak 1. KZ/11. i narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavak 1. KZ/11., upornost u počinjenju kaznenog djela, pogotovo imajući na umu činjenicu da je bez ikakvog razloga i povoda napao oštećenika, a prije toga ga je cijelo vrijeme provocirao.

14. Vezano uz osuđivanost optuženika, prije svega treba istaći da nije nastupila rehabilitacija u odnosu na kazneno djelo iz presude Općinskog suda u Rijeci broj KO- 12/2023. od 5. ožujka 2013., pravomoćna 15. studenog 2013. jer u skladu s odredbom članka 19. stavak 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj: 143(12., 105/15., 32/17., 53/22.) rehabilitacija nastupa kada proteknu tri godine od isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela, međutim, optuženik je dva tjedna nakon isteka roka provjeravanja osuđen zbog novog kaznenog djela tako da se optuženik neosnovano poziva da je nastupila rehabilitacija.

15. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je primjereni značaj dao osuđivanosti optuženika, treba istaći da je optuženik osuđivan zbog istog kaznenog djela, kao i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, do sada izricane kazne očito nisu polučile svoju svrhu i utjecale na optuženika da ne čini kaznena djela. Upitno je koliko bi još trebalo puta optuženiku izreći parapenalnu sankciju i tako tolerirati njegovo protupravno ponašanje pa da odluči uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvaćenim normama. Dvije uvjetne osude i rad za opće dobro bile su dostatne da optuženik shvati da ne smije činiti kaznena djela, ali kako se ponovno našao u kaznenom postupku, jedino što proizlazi da iste nisu u dostatnoj mjeri na njega utjecale da promjeni svoje ponašanje, stoga je jedini primjerena kazna za ovo kazneno djelo zatvorska. Protek vremena od počinjenja djela pa do prvostupanjske presude, odnosno manje od tri godine, nije značajan pa da bi se ova okolnosti uz razloge produljenja postupka, uopće uzimala u obzir kao olakotna, dok preuzimanje tvrtke od oca ničim nije argumentirano, a prema javno dostupnom sudskom registru osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke u kojoj je zaposlen i dalje je njegov otac ĐN. Iskazana kriminalna količina koja se ogleda u nemotiviranosti i upornosti u napadu, brojnosti zadanih udaraca i ustrajnosti je primjereno vrednovana, tako da slijedom navedenog, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci primjerena je stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog, kako su žalbe državnog odvjetnika i optuženika neosnovane, na temelju odredbe članka 482. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči