Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-28/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Lešnjaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Adela Klanac Kapša, odvjetnica u Osijeku, uz sudjelovanje maloljetnog ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica II, dipl. iur., radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-205/2024-25 od 6. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-205/2024-25 od 6. studenoga 2025. pod točkom IV. izreke i pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj snosi svoj parnični trošak.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob- 205/2024-25 od 6. studenoga 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za plaćanje doprinosa za uzdržavanje preko iznosa od 200,00 eura mjesečno do iznosa od 300,00 eura, za 100,00 eura i sudi:
Nalaže se tužitelju BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da doprinosi za uzdržavanje svog sina maloljetnog ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], i daljnji iznos od 100,00 eura mjesečno počev od 6. studenoga 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na račun djetetove majke i zakonske zastupnice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I/ Nalaže se tužitelju BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da doprinosi za uzdržavanje svog sina mlt. ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 eura (dvijestotineeura) svakomjesečno počev od presuđenja 6. studenog 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na račun djetetove majke i zakonske zastupnice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
II/ Roditelji mlt. ĐI ostvarivati će zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. djetetom.
III/ Mlt. ĐI stanovati će sa svojom majkom ZI na njezinoj adresi stanovanja.
IV/ Osobni odnosi mlt. ĐI sa svojim ocem PI odvijati će se svaki drugi vikend od petka 16,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, u tjednu kada mlt. dijete vikendom boravi kod oca srijedom od 16,00 sati do 20,00 sati, u tjednu kada mlt. dijete vikendom ne boravi kod oca utorkom i četvrtkom od 16,00 sati do 20,00 sati, za vrijeme blagdana i praznika naizmjenično, tako da slijedeći Uskrs prvi dan bude kod oca, a slijedeće godine kod majke, slijedeći Božić prvi dan kod majke, a slijedeće godine kod oca, ostale praznike i blagdane naizmjenično, ljetne praznike 15 dana u kontinuitetu s ocem, slijedeće godine od 1. srpnja do 15. srpnja i od 1. kolovoza do 15. kolovoza, a slijedeće godine od 16. srpnja do 31. srpnja i od 16. kolovoza do 31. kolovoza, zimske praznike u kontinuitetu prvu polovinu s ocem, a drugu polovinu s majkom, a slijedeće godine obrnuto, tako da otac preuzima dijete na adresi majke i na istu ga po završetku susreta vraća.
V/ S preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužitelj se odbija kao neosnovanim.
VI/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženice za donošenje privremene mjere koja glasi:
"Mijenja se rješenje Općinskog suda u Osijeku, br: 13. P Ob-205/2024-15, od dana 15.01.2025. na način da ce tužitelj BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ostvariti osobne odnose sa mlt. sinom ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svake srijede od 17:00-19:00 sati i svaku drugu subotu od 10:00- 16:00 pod nadzorom stručne osobe 1 h u kućanstvu oca (i srijedom i subotom) na način da će otac dolaziti po dijete na adresu majke i na istu ga vraćati, a eventualno spriječenosti zbog bolesti djeteta i sl. stranke će izmijeniti putem sms-a i dogovoriti slijedeći termin u jednakom broj u propuštenih sati. Tužitelj se obvezuje postupati po uputama liječnika i tužene radi zaštite zdravlja i sigurnosti djeteta a posebice da neće voziti dijete u alkoholiziranom stanju i u radnim strojevima, već će ga propisano voziti u autosjedalici i voziti ga u osobnom automobilu.".
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem su određeni osobni odnosi i u dijelu u kojem nije dosuđena obaveza uzdržavanja preko 200,00 eura žali se tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste te predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet žalbenog odlučivanja je način održavanja osobnih odnosa oca sa maloljetnim TI te visina doprinosa za uzdržavanje.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da nije sporno da otac doprinosi za njegovo uzdržavanje mjesečno po 200,00 eura i plaća vrtić u iznosu od 100,00 eura,
-da je rješenjem poslovni broj P Ob-205/2024-14 od 15. siječnja 2025. određena privremena mjera prema kojoj će se osobni odnosi tužitelja s maloljetnim TI odvijati po dva sata tjedno, svake srijede od 17,00 sati do 19,00 sati, tako što će otac dolaziti po dijete na adresu majke i na istu ga vraćati, a eventualnu spriječenost zbog bolesti djeteta i slično stranke će izmijeniti putem SMS-a i dogovoriti slijedeći termin od dva sata za viđanje, slijedeći mjesec osobni odnosi djeteta s ocem proširuju se na svaku drugu subotu od 10,00 sati do 16,00 sati, a nakon slijedeća dva mjeseca i na vikend svaki drugi vikend od subote 10,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, tako da će otac dolaziti po dijete na adresu majke i na istu ga vraćati, propisno dijete voziti u autosjedalici i voditi adekvatnu brigu o njegovom zdravstvenom stanju i svim ostalim potrebama, a stranke će u to vrijeme ukoliko za to postoji potreba izmijeniti informacije vezano za dijete u slučaju bilo kakvih problema,
-da je iz Izvješća o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured Osijek (dalje: HZSR PU Osijek) od 28. veljače 2023. razvidno da su ovdje stranke prekinule svoju izvanbračnu zajednicu koju su zasnovali 2017. i to unazad godinu
dana (2022.) i da nisu uspjeli sačiniti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi,
-da je na sastancima obiteljske medijacije sudjelovao BI kao podnositelj dok se majka ZI istoj nije odazvala iako je uredno pozvana,
-da je iz izvješća HZSR PU Osijek od 14. siječnja 2025. s mišljenjem stručnog tima razvidno da su oba roditelja uključena u svakodnevnicu djeteta i motivirani su za realizaciju za aktivnosti s njim, poznaju zdravstvene tegobe maloljetnog djeteta, a njihova neusklađenost je u području odgoja, otac je sklon zauzimanju pasivnije uloge i povlačenje u problemskim situacijama, oba roditelja sklona su rušiti autoritet jedno drugom, načelno surađuju sa stručnim djelatnicima, smatraju kako je trenutno u interesu maloljetnog TI da bude povjeren na svakodnevnu skrb svojoj majci ZI i da s njom stanuje na adresi u [adresa], da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, da se osobni odnosi oca s djetetom odvijaju redovito u što je moguće širem opsegu u kućanstvu oca bez prisutnosti majke i to svaki drugi vikend od petka 16,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, u tjednu kada maloljetno dijete vikendom boravi kod oca srijedom od 16,00 sati do 20,00 sati, u tjednu kada maloljetno dijete ne boravi kod oca, utorkom i četvrtka od 16,00 sati do 20,00 sati, tako da otac preuzme maloljetno dijete na adresi majke i po završetku susreta ju na istu vrati,
-da je iz izvješća voditeljice mjere EI za ovdje stranke razvidno da otac djeteta nešto teže usvaja i primjenjuje dobivene savjete jer je i nadalje stava da on ispravno radi kada djetetu kratko i jasno kaže da nešto ne smije, da su roditelji djeteta još uvijek narušene međusobne komunikacije uz izostanak povjerenja, da je majka uvidjela važnost odvajanja vlastitih potreba od potreba djeteta dok otac i nadalje smatra da dijete može ići s njim kada sklapa poslove jer mu je to zabavno, da majka djetetu postavlja odgojne granice i nastoji biti dosljedna, a otac tvrdi da njega dijete sluša, da su roditelji nastojali provoditi vrijeme s maloljetnim TI shodno privremenoj mjeri ovoga suda i nisu uspjeli dogovoriti da otac provodi više vremena s djetetom mimo sudske odluke, da konačni ishod mjere nije postignut jer dijete i nadalje ne provodi podjednako vremena s oba roditelja, roditelji ne postižu dogovor već svatko od njih postupka kako on smatra ispravnim i povremeno primjereno komuniciraju i dalje se međusobno povremeno optužuju za propuste o svakodnevnoj skrbi o djetetu, te bi bilo svrhovito određivanje drugih mjera ili usluga iz sustava socijalne skrbi,
-da su materijalni dokazi prihvaćeni od strane prvostupanjskog suda osim u dijelu izjave koju je dala tužena 21. svibnja 2024., a vezano za prijavu nasilja u obitelji kao i u odnosu na optužnicu ODO-a Osijek broj Kir-DO-298/2024 od 23. listopada 2024. jer u konačnici nije došlo do osuđenja tužitelja za kaznena djela za koje ga je prijavila tužena, te fotografije maloljetnog djeteta koje su priložene jer nema dokaza da je maloljetno dijete i kada točno bio prekomjerno izložen suncu i da li su i u kom obimu posljedice u odnosu na isto nastupile,
-da ocjenjujući svaki dokaz posebno i međusobnoj svezi prvostupanjski sud nalazi da je maloljetni ĐI dijete u dobi od 6 godina koji stanuje sa svojom majkom, da su roditelji djeteta kao svojedobno izvanbračni partneri suglasni da dijete i nadalje stanuje sa svojom majkom na njezinoj adresi jer ista o njemu dobro skrbi, te je tako i presuđeno,
-da je osobne odnose maloljetnog djeteta s ocem prvostupanjski sud odredio po mišljenju [obrt], svaki drugi vikend od petka 16,00 sati do nedjelje 19,00 sati, u tjednu kada maloljetno dijete boravi vikend kod oca srijedom od 16,00 do 20,00 sati, u tjednu kada dijete vikendom ne boravi kod oca utorkom i četvrtkom od 16,00 do 20,00 sati, a odlukom je presudio i da dijete blagdane i praznike naizmjenično, tako da slijedeći Uskrs prvi dan bude kod oca, a slijedeće godine kod majke, slijedeći Božić prvi dan kod majke, a slijedeće godine kod oca, ostale praznike i blagdane naizmjenično, ljetne praznike 15 dana u kontinuitetu s ocem, slijedeće godine od 1. srpnja do 15. srpnja i od 1. kolovoza do 15. kolovoza, a slijedeće godine od 16. srpnja do 31. srpnja i od 16. kolovoza do 31. kolovoza, tako da otac preuzima dijete na adresi majke i na istu ga po završetku susreta vraća jer nalazi da je isto u najboljem interesu djeteta i time se poštuje pravo djeteta na oba roditelja kao i pravo roditelja da ostvaruje osobne odnose sa roditeljem uvažavajući načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, te imajući u vidu da su se osobni odnosi maloljetnog djeteta s ocem počeli odvijati sukladno privremenoj mjeri donesenoj tijekom ovog postupka, i stoga je i proširenje tih viđanja osnovano,
-da je nesporno da je tužitelj doprinosio za uzdržavanje maloljetnog TI po 200,00 eura svakomjesečno, kao i da doprinosi daljnjih 100,00 eura za plaćanje vrtića i stoga sud nije odredio uzdržavanje od podnošenja tužbe jer je tužitelj isto ispunjavao kao svoju zakonsku i moralnu obvezu, niti o istom deklarativno odlučio već je presuđeno da je isti u obvezi doprinositi svakomjesečno za uzdržavanje maloljetnog TI po 200,00 eura do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a nije mogao dosuditi isto više jer je tužena samo predložila da isti doprinosi po 300,00 eura, a nije ustala s protutužbom uz daljnju napomenu da tužitelj uz uzdržavanje plaća i vrtić u visini od 100,00 eura za maloljetnog TI, a čime da će biti zadovoljene osnovne životne potrebe maloljetnog TI za odjećom, obućom, hranom, higijenskim potrepštinama.
8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odlučio kao u izreci presude.
9. Žalbeni navodi tuženice kojima pobija prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke kojom je određen način održavanja osobnih odnosa nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u tom dijelu.
10. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., dalje: ObZ) propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ propisano da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, a odredbom čl. 121. st. 1. ObZ propisano da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.
11. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta. Naime, uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu predstavlja temeljni element obiteljskog života zaštićenog člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije (odluka Ustavnog suda broj: U-III-2776/2018 od 5. lipnja 2019., U-III-3452/2019 od 15. srpnja 2021., U-III-5221/2020 od 30. rujna 2021. te predmeti Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/, Gluhaković protiv Hrvatske, br. 21188/09, § 54., presuda od 12. travnja 2011., te A.K. i L. protiv Hrvatske, br. 37956/11, § 51., presuda od 8. siječnja 2013.). Mjere koje otežavaju to uživanje predstavljaju miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života (predmeti ESLJP-a Diamante i Pelliccioni protiv San Marina, br. 32250/08, § 171., presuda od 27. rujna 2011.; i Vujica protiv Hrvatske, br.56163/12, § 74., presuda od 8. listopada 2015.). Svako takvo miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života treba biti u skladu sa zakonom, težiti ostvarenju legitimnog cilja i biti nužno u demokratskom društvu (B i Pelliccioni protiv San Marina, navedeno, § 172.; i Vujica protiv Hrvatske, navedeno, § 87.). Iako je osnovni cilj članka 35. Ustava, kao i članka 8. Konvencije, zaštititi pojedinca od proizvoljnog miješanja javnih vlasti, uz to postoje i pozitivne obveze nerazdvojive od djelotvornog poštovanja privatnog života. U oba je konteksta potrebno uzeti u obzir pravičnu ravnotežu koju treba uspostaviti između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini, a u oba konteksta država uživa određenu slobodu procjene (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4519/21 od 11. studenoga 2021.).
12. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, broj: 108/14 broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14), zauzeo shvaćanje: da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (.)".
13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odluku o osobnim odnosima oca s djetetom donio u skladu sa mišljenjem stručnog tima HZSR (čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ /stranica 40 spisa), jer smatra da je navedeno mišljenje u najboljem interesu djeteta i da se time poštuje pravo djeteta na oba roditelja kao i pravo roditelja da ostvaruje osobne odnose sa djecom uvažavajući načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, pri čemu, nakon što je provedena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu TI za roditelje ZI i FI, nije bilo prijedloga da se od stručnog tima traži novo mišljenje.
14. Vezano za žalbene navode tuženice da je prvostupanjski sud trebao saslušati voditeljicu mjere valja reći da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa da postupanjem prema tim ovlastima i time što tuženica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da je trebalo provesti i druge dokaze prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu imajući pri tome u vidu da je prvostupanjski sud obrazložio da nije saslušavao voditeljicu mjere jer su od iste zaprimljena opsežna mjesečna izvješća pri čemu takav prijedlog nije niti istaknut u postupku.
15. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima upire da je u završnom izvješću voditeljice nadzora navedeno: „… te je ostalo upitno u kojoj mjeri otac vodi računa o emocionalnim, psihosocijalnim i razvojnim potrebama dječaka, te je li otac i u kojoj mjeri svojim ponašanjem dovodio u pitanje sigurnost i zdravlje djeteta.“, valja reći da je navedeno istaknuto u kontekstu izvješća da se roditelji u većoj mjeri žale voditeljici da drugi roditelj neosnovano optužuje i da konačni ishod mjere nije postignut jer dijete i dalje ne provodi podjednako vremena s oba roditelja i jer njegovi roditelji ne skrbe o njemu zajednički (ne postižu dogovore o tome već svatko od njih smatra kako on smatra ispravnim), a zaključno niti iz mišljenja stručnog tima niti izvješća voditeljice nadzora ne proizlazi stručna procjena da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi ostvarivanjem osobnih odnosa oca s djetetom.
16. Stoga slijedom svega navedenog žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u dijelu u kojem su određeni osobni odnosi oca sa djetetom.
17. Međutim, s obzirom da sukladno čl. 426. ObZ u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzet će se u obzir ako je u skladu s dobrobiti djeteta, imajući u vidu utvrđenja suda koja nisu sporna među strankama (stranica 155 do 157 spisa), valjalo je sukladno odredbama Obiteljskog zakona koji propisuje okvire za određivanja visine doprinosa roditelja koji ne živi sa djetetom, po kriterijima ukupnih materijalnih potreba djeteta (čl. 311.), ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja (čl. 313.), izjednačivanja svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja (čl. 310.) i minimalnih novčanih iznosa za uzdržavanje te tablica o prosječnim potrebama djeteta (čl. 314.) dosuditi tužitelju obavezu uzdržavanja u daljnjem iznosu od 100,00 eura mjesečno od 6. studenoga 2025. nadalje. Pri tome je ovaj sud imao u vidu da nije sporno da tužitelj, pored 200,00 eura koje plaća na ime uzdržavanja, plaća i 100,00 eura mjesečno za vrtić iz čega proizlazi da je u mogućnosti doprinositi i daljnjih 100,00 eura mjesečno na način da ih uplaćuje na račun djetetove majke i zakonske zastupnice ZI.
18. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 366. ObZ pri čemu je tužitelj navodima žalbe posebno ne osporava.
19. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Žulj
