Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-38/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tužene-protutužiteljice HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Sekovanić, odvjetnica u Zagrebu, radi spora o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje maloljetnog RT, OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetne KT, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa poseban skrbnik ST, zaposlenica [obrt], odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 1463/2024-39 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1463/2024-39 od 30. listopada 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno:

"Maloljetna djeca će naizmjenično provoditi dva tjedna kod majke i jedan tjedan kod oca i to od nedjelje u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati. Kada je škola ujutro djeca će kod oca provoditi svaki ponedjeljak, srijedu i petak nakon škole u trajanju od 2 sata, a ukoliko djeca imaju suprotne turnuse u školi, maloljetna KT će kada ima školu ujutro kod oca provoditi svaki utorak i četvrtak nakon škole 2 sata, dok će maloljetni RT kada ima školu ujutro provoditi kod oca svaki ponedjeljak, srijedu i četvrtak 2 sata nakon škole. U tjednu kada djeca imaju školu popodne, odnosno u slučaju kada djeca imaju suprotne smjene oba djeteta će kod oca provoditi svaku subotu od 12,00 do 16,00 sati osim u slučaju kada ta subota prethodi tjednu kada su djeca cijeli tjedan kod oca. U tjednu kada djeca cijeli tjedan borave kod oca, a imaju školu ujutro, s majkom će ostvarivati osobne odnose utorkom i četvrtkom nakon završetka nastave u trajanju od 2 sata.",

pod točkom II. izreke i pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da će tužitelj sam snositi svoj trošak.

II. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1463/2024-39 od 30. listopada 2025. pod točkom I. i III. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da će tuženica-protutužiteljica sama snositi svoj trošak.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke suđeno je:

I Mijenja se ovosudna presuda poslovni broj P Ob-367/2018-23 od dana 19. prosinca 2018. godine pod točkom IV izreke te će se osobni odnosi mlt. KT i mlt. RT s ocem TT održavati na slijedeći način:

- mlt. djeca će naizmjenično provoditi dva tjedna kod majke i jedan tjedan kod oca i to od nedjelje u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati. Kada je škola ujutro mlt. djeca će kod oca provoditi svaki ponedjeljak, srijedu i petak nakon škole u trajanju od 2 sata, a ukoliko mlt. djeca imaju suprotne turnuse u školi, mlt. KT će kada ima školu ujutro kod oca provoditi svaki utorak i četvrtak nakon škole 2 sata, dok će mlt. RT kada ima školu ujutro provoditi kod oca svaki ponedjeljak, srijedu i četvrtak 2 sata nakon škole. U tjednu kada mlt. djeca imaju školu popodne, odnosno u slučaju kada mlt. djeca imaju suprotne smjene oba djeteta će kod oca provoditi svaku subotu od 12,00 do 16,00 sati osim u slučaju kada ta subota prethodi tjednu kada su mlt. djeca cijeli tjedan kod oca. U tjednu kada mlt. djeca cijeli tjedan borave kod oca, a imaju školu ujutro, s majkom će ostvarivati osobne odnose utorkom i četvrtkom nakon završetka nastave u trajanju od 2 sata.

- mlt. djeca provodit će s ocem svaki drugi državni i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 10,00 do 19,00 sati, s time da blagdane koje su jedne godine proveli kod oca, druge godine provode kod majke;

- polovicu svih ljetnih, proljetnih i zimskih praznika na način da prvu polovicu praznika provode kod oca, a drugu kod majke, iduće godine prvu polovicu kod majke, a drugu kod oca i tako naizmjenično.

Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Mijenja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-367/2018- 23 od dana 19. prosinca 2018.g. na sljedeći način:

I Osobni odnosi mlt. KT i mlt. RT s ocem TT ostvarivat će se:

- svaki drugi tjedan od nedjelje u 18,00 sati do sljedeće nedjelje u 18,00 sati,

- svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je u Republici Hrvatskoj neradni dan, a koji nije obuhvaćen školskim praznicima, te

- polovicu svih školskih praznika,

time da se primopredaja vrši prema prethodnom dogovoru roditelja.

II U tjednu kada su mlt. KT i mlt. RT s majkom HT neće biti prisutan partner majke HT BT.

III Majka HT i otac TT doprinosit će za uzdržavanje mlt. KT u iznosu od 229,60 eura mjesečno, odnosno 57,40 eura tjedno, te za uzdržavanje mlt. RT u iznosu od 229,60 eura mjesečno odnosno 57,40 eura tjedno, na način da će svaki od roditelja u navedenim iznosima uzdržavati mlt. djecu za vrijeme dok se mlt. djeca nalaze kod tog roditelja, te su se roditelji dužni zajednički i sporazumno dogovarati o svim većim kupovinama i izvanrednim troškovima za zajedničku mlt. djecu koja premašuju navedene mjesečne iznose, odnosno te troškove snositi u jednakim dijelovima.", kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

"Mijenja se dosadašnja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. 146-P-367/2018-23 od 19. prosinca 2018. u dijelu koji se odnosi na način stanovanja i ostvarivanja roditeljske skrbi (točka II. i III. dispozitiva presude), način održavanja osobnih odnosa oca i djece (točka IV. dispozitiva presude) na način kako je određeno ovom presudom.

HT, OIB [osobni identifikacijski broj], samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. KT, rođ. **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj] i OT, rođ. **.**.2012., OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Osobni odnosi oca TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. djece KT, rođ. **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj] i RT, rođ. **.**.2012., OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijati će se jednom tjedno i to u tjednu kada djeca pohađaju školu prijepodne, srijedom od 14,00-18,00 sati, a u tjednu kada školu pohađaju popodne, nedjeljom od 11,00 -15,00 sati, pod nadzorom, na način da otac preuzme djecu iz škole, odnosno na adresi gdje žive s majkom te ih vrati na adresu gdje žive sa majkom. Blagdane će mlt. KT i mlt. RT kod oca i majke provoditi naizmjence, na način da blagdane koje su jedne godine proveli kod oca, iste blagdane druge godine provedu kod majke, ljetne praznike će kod oca provesti u trajanju od dva tjedna, a zimske praznike u trajanju od tjedan dana dok će proljetne praznike u cijelosti provoditi s majkom.", kao neosnovan.

Pod točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke (osim u alinejama 2. i 3. u kojima je određen način ostvarivanja osobnih odnosa za vrijeme državnih i vjerskih blagdana koji su neradni dani i za vrijeme školskih praznika), pod točkom II. izreke i pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužitelj-protutuženik snosi svoj trošak postupka žali se tužitelj-protutuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Tuženica-protutužiteljica se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke i pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tuženica snosi svoj trošak postupka zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

4. Žalbe tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) i žalba tuženice-protutužiteljica (dalje: tuženica) su neosnovane.

5. Predmet spora je izmjena odluke o načinu ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu ukazuju tužitelj (sadržajno) i tuženica (izričito) u žalbama, a niti povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da nedostaje adekvatno obrazloženje prema standardima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i praksi Europskog suda za ljudska prava.

7. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku polazeći od zaključaka i utvrđenja:

-da je rješenjem Hrvatskim zavodom za socijalni rad, [obrt] (dalje: [obrt]) od dana 7. siječnja 2025. maloljetnoj KT i maloljetnom RT imenovan poseban skrbnik u osobi ST, djelatnice [obrt],

-da je odredbom čl. 409. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023.) određeno da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanja djeteta, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem sud nije vezan zahtjevom stranaka,

-da roditelji ne mogu postići sporazum oko načina ostvarivanja osobnih odnosa te ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi pa je sud u smislu odredbe čl. 357. st. 2., a u vezi s čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ zatražio od nadležnog HZSR nalaz i mišljenje,

-da je uvidom u nalaz i mišljenje od dana 9. travnja 2025. godine (list 367 spisa), nadopunu mišljenja od dana 17. srpnja 2025. godine (list 945 spisa) te očitovanje od dana 31. srpnja 2025. godine (list 959 spisa) utvrđeno kako su isti sastavljeni na temelju razgovora s majkom, ocem i maloljetnom djecom te uvidom u svu dostupnu dokumentaciju; da je brak supružnika HT i TT razveden u prosincu 2018. godine te je temeljem sporazuma roditelja određeno da maloljetna djeca stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose prvi tjedan u mjesecu tri dana u tjednu po tri sata, drugi tjedan u mjesecu vikendom od petka u 16,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, a četvrti tjedan u mjesecu u kontinuitetu od nedjelje u 18,00 sati do slijedeće nedjelje u 18,00 sati, svaki drugi državni i vjerski blagdan te polovicu svih praznika; da su se nakon donošenja navedene sudske odluke roditelji dogovorili da djeca budu jedan tjedan kod majke, a jedan tjedan kod oca, što se nastavilo i u razdoblju odlaska oca u zatvor u kolovozu 2023. godine kada su maloljetna djeca nastavila dolaziti svaki drugi tjedan kod bake i djeda po ocu; da je takva situacija bila sve do travnja 2024. godine kada se osobni odnosi počinju održavati na način kako je to određeno sudskom odlukom; da su kod oboje roditelja tijekom razgovora prisutne negativne emocije i vidljiva usredotočenost na iznošenje optužbi, negativnih primjera, primjedbi i negativnih karakteristika na račun drugog roditelja; da je rješenjem Općinskog kaznenog državnog odvjetništva od **.**.2024. TT dobio mjeru opreza koja se odnosi na zabranu približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s HT, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara niti s istom uspostavljati ili održavati izravnu ili neizravnu vezu, kako putem telefona mobilnih uređaja, tako i putem e-mail adrese i društvenih mreža; da je određena zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve maloljetnog RT i maloljetne KT; da je državno odvjetništvo dana 18. veljače 2025. podiglo optužnicu protiv TT zbog KD prijetnja, KD nasilje u obitelji i dva KD povreda djetetovih prava na štetu djece, s prijedlogom za produljenje mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 9. Zakona o kaznenom postupku u odnosu na djecu KT i RT, koja ne znači zabranu uspostavljanja osobnih odnosa; da su 27. prosinca 2024., odnosno 8. siječnja 2025. provedena psihologijska testiranja oca i majke te se psihologijskom obradom roditelja ne nalazi kontradikcija za ostvarenje roditeljske skrbi; da je zaključak stručnog tima da je u predmetnom slučaju razvidno da su odnosi između roditelja narušeni te da među njima ne postoji funkcionalna komunikacija; da oboje roditelja izražavaju negativne stavove i ponašanja usmjerena jedna prema drugome, čime izravno i neizravno utječu na emocionalni razvoj i psihološko stanje maloljetne djece; da takva dinamika konflikta, u kojoj roditelji nastupaju iz sukobljenih pozicija i vlastite stavove stavljaju ispred potreba djece može rezultirati zbunjenošću, osjećajem nesigurnosti kod djece, a u nekim slučajevima i emocionalnim razvojnim teškoćama; da djeca u toj situaciji bivaju izložena pritisku lojalnosti, prisiljena su birati stranu ili internalizirati konflikte koji ih ne bi trebali opterećivati; da je u interesu djece da roditelji uspostave barem osnovnu razinu suradnje i međusobnog poštovanja, kako bi se osigurala stabilna i predvidiva okolina u kojoj djeca mogu rasti i razvijati se bez dodatnih emocionalnih opterećenja; da su djeca učenici viših razreda osnovne škole što podrazumijeva određenu razinu emocionalne i socijalne zrelosti te sposobnost održavanja odnosa s roditeljima i u uvjetima privremene fizičke odvojenosti; da djeca ove dobi u pravilu mogu razumjeti koncept podijeljenog vremena s oba roditelja, a suvremena sredstva komunikacije (mobilni telefoni, poruke, videopoziv) omogućuju održavanje svakodnevnog kontakta;

-da stručni tim smatra da određivanje mjere ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece sa ocem pod nadzorom nije u najboljem interesu maloljetne djece,

-da stručni tim smatra da temeljem dostupnih informacija i provedene stručne obrade smatraju da je uvođenje nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa između oca i maloljetne djece ekstreman prijedlog te da bi isti mogao dovesti do udaljavanja djece od oca i narušavanja njihove međusobne privrženosti, da maloljetna djeca i dalje iskazuju privrženost ocu te izražavaju želju za uspostavljanjem kontakata, da je otac odslužio kaznu zatvora, redovitim testiranjima nije potvrđena konzumacija psiho aktivnih tvari, pokazuje interes za djecu, motiviran je za pozitivne promjene te ima stabilnu podršku šire obitelji koja je kontinuirano uključena u život djece od njihova rođenja,

-da je temeljem svega navedenog konačan prijedlog stručnog tima HZSR da maloljetna djeca nastave stanovati s majkom, da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, a da se osobni odnosi s ocem održavaju na način kako je to i suđeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude,

-da je poseban skrbnik maloljetne djece proveo 8. srpnja 2025. razgovor s maloljetnim RT i maloljetnom KT u prostorijama Centra za posebno skrbništvo te tom prilikom maloljetna djeca opisuju obiteljsku dinamiku, način provođenja vremena s jednim i s drugim roditeljem te svoje želje vezane uz mogućnost održavanja osobnih odnosa u predstojećem razdoblju. Tako mlt. RT navodi kako mu ne odgovara prijedlog da bi s ocem provodio svaki drugi tjedan od srijede poslije škole do ponedjeljka prije škole jer bi to značilo da usred tjedna ide kod tate što mu nije prihvatljivo jer ima puno obaveza pa bi tako usred tjedna morao nositi knjige i opremu za trening kod tate, a onda sve ponovno kod mame u ponedjeljak. Volio bi provoditi s mamom dva tjedna, a onda 1. tjedan s tatom s time da bi u ova dva tjedna kod majke provodio s tatom ponedjeljak, srijedu i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati u onom tjednu kada ima nastavu ujutro. Mlt. KT navodi da se s tatom dobro slaže, opisala je kako se sada odvijaju osobni odnosi sa roditeljima, a na upit bi li što promijenila, odgovorila je kako bi voljela da se osobni odnosi odvijaju na način: dva tjedna u mjesecu bi htjela provoditi sa mamom, a ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom poslijepodne bi se viđala sa tatom. U trećem tjednu mjeseca, ponedjeljak i utorak bi htjela provoditi sa mamom, s tim da bi onda u utorak navečer, oko 18:00 ili 19:00 sati tata došao po nju i onda bi do petka do škole bila kod tate. Za vikend bi htjela biti kod mame, a onda tjedan nakon toga bi htjela provesti kod tate. Što se tiče praznika, htjela bi da ih ona i RT provode s roditeljima kao i dosada. KT, također, želi i dalje stanovati sa mamom,

-da nakon provedenog razgovora poseban skrbnik predlaže uzeti u obzir najbolji interes maloljetnog RT i maloljetne KT s time da na ročištu dana 17. srpnja 2025. ističe kako je u cijelosti suglasna s konačnim mišljenjem i prijedlogom nadležnog HZSR,

-da stranke u svojim iskazima ostaju u cijelosti kod svojih navoda iznesenih u brojnim podnescima dostavljenim u predmet tijekom trajanja postupka, odnosno tužitelj ostaje kod prijedloga da maloljetna djeca borave jedan tjedan kod oca, a jedan tjedan kod majke, dok tuženica ostaje kod prijedloga da se osobni odnosi s ocem održavaju uz nadzor stručne osobe,

-da je prvostupanjski sud, povezujući sve okolnosti utvrđene tijekom ovog postupka, s procjenom stručnog tima HZSR o načinu održavanja osobnih odnosa maloljetne djece sa ocem,

-da je nadležni HZSR detaljno upoznat sa dinamikom u obitelji, provedena je psihološka obrada roditelja, izvršeni su terenski izvidi na adresi stanovanja roditelja te su provedeni razgovori s maloljetnom djecom, pa je prvostupanjski sud mišljenja da se na predloženi način ostavlja dovoljno prostora za razvoj emocionalnog odnosa oca i maloljetne djece, te ravnopravnog sudjelovanja roditelja u svim segmentima života djece, a što je upravo u skladu s njihovim interesima i potrebama,

-da je prvostupanjski sud u cijelosti suglasan sa navodima stručnog tima HZSR kako prijedlog majke o održavanju osobnih odnosa pod nadzorom nije u interesu djece jer je tijekom postupka utvrđeno kako djeca i dalje iskazuju privrženost ocu te izražavaju želju za uspostavljanjem kontakata, a otac je odslužio kaznu zatvora, redovitim testiranjima nije potvrđena konzumacija psiho aktivnih tvari, pokazuje interes za djecu, motiviran je za pozitivne promjene te ima stabilnu podršku šire obitelji, pa održavanje osobnih odnosa pod nadzorom ne bi u ovome trenutku bilo u interesu djece,

-da su nedostaci koje ističe majka u ponašanju te poslovnom okruženju oca, postojali su i prije donošenja prethodne odluke o roditeljskoj skrbi pa majka u tom trenutku nije tražila da se osobni odnosi održavaju pod nadzorom, a i u ovome trenutku majka sama predlaže da se osobni odnosi sa ocem održavaju preko školskih praznika u dužem vremenskom razdoblju bez nadzora, pa je evidentno da ovakav prijedlog majke u ovome trenutku nije osnovan.

-da nisu osnovani navodi oca kako u ovakvom režimu neće viđati djecu i duže vremensko razdoblje kada imaju školu u popodnevnoj smijeni, pa da takva odluka nije u interesu djece, budući su osobni odnosi određeni na način da otac viđa djecu svaki tjedan u skladu sa njihovim školskim i izvanškolskim obvezama uz napomenu da se osobni odnosi mogu održavati i neizravno u skladu sa odredbom čl. 121.st. 2. ObZ te isto tako da prilikom održavanja osobnih odnosa nije bitna kvantiteta već struktura, interakcija te dostupnost roditelja primkom ostvarivanja sadržaja osobnih odnosa, a tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da dio obveza oca na sebe preuzimaju njegovi roditelji,

-da nije osnovan niti prijedlog majka da ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi otac na bilo koji način majci uskratio bilo kakvu potrebnu suglasnost, otac je zainteresiran za skrb i kontinuirano uključen u život djece od njihovog rođenja pa takva odluke ne bi bila u interesu djece,

-da je tijekom trajanja ovoga postupka utvrđeno da roditelji svaki na svoj način pružaju potporu u zdravom odrastanju djece, no kako bi se ta nastojanja realizirala i u predstojećem razdoblju, bitna je kvalitetnija roditeljska komunikacija, koja u ovom trenutku nije na zadovoljavajućoj razini što prema nalazu i mišljenje Poliklinike predstavlja najveći rizik za pravilan daljnji razvoj djece ( list 910 spisa),

-da je odbijen prijedlog tuženice da se provede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka te priklop predloženih spisa, budući je sud u skladu s odredbom čl. 357. ObZ zatražio od nadležnog HZSR nalaz i mišljenje, koji je utvrdio sve relevantne činjenice te je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja te pozivom na odredbu čl. 409. ObZ, čl. 12. Konvencije o pravima djeteta i čl. 6. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, prvostupanjski sud je o održavanju osobnih odnosa oca sa maloljetnom djecom odlučio kao pod točkom I. izreke uz napomenu da je sa ovakvim prijedlogom u cijelosti suglasan i poseban skrbnik maloljetne djece, te je odbijen tužbeni i protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

9. Žalbeni navodi tužitelja i tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, s tim da drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 375. st.1. ZPP treba ocijeniti samo žalbene navode koji su od odlučnog značenja

10. Odredbom čl. 95. st. 1. ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ propisano da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, a odredbom čl. 121. st. 1. ObZ propisano da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

11. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta. Naime, uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu predstavlja temeljni element obiteljskog života zaštićenog člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije (odluka Ustavnog suda broj: U-III-2776/2018 od 5. lipnja 2019., U-III-3452/2019 od 15. srpnja 2021., U-III-5221/2020 od 30. rujna 2021. te predmeti Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/, Gluhaković protiv Hrvatske, br. 21188/09, § 54., presuda od 12. travnja 2011., te A.K. i L. protiv Hrvatske, br. 37956/11, § 51., presuda od 8. siječnja 2013.). Mjere koje otežavaju to uživanje predstavljaju miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života (predmeti ESLJP-a Diamante i Pelliccioni protiv San Marina, br. 32250/08, § 171., presuda od 27. rujna 2011.; i Vujica protiv Hrvatske, br.56163/12, § 74., presuda od 8. listopada 2015.). Svako takvo miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života treba biti u skladu sa zakonom, težiti ostvarenju legitimnog cilja i biti nužno u demokratskom društvu (T i Pelliccioni protiv San Marina, navedeno, § 172.; i Vujica protiv Hrvatske, navedeno, § 87.). Iako je osnovni cilj članka 35. Ustava, kao i članka 8. Konvencije, zaštititi pojedinca od proizvoljnog miješanja javnih vlasti, uz to postoje i pozitivne obveze nerazdvojive od djelotvornog poštovanja privatnog života. U oba je konteksta potrebno uzeti u obzir pravičnu ravnotežu koju treba uspostaviti između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini, a u oba konteksta država uživa određenu slobodu procjene (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4519/21 od 11. studenoga 2021.).

12. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, broj: 108/14 broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14), zauzeo shvaćanje: da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (.)".

13. Imajući u vidu potrebu uspostave pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja, u ovom konkretnom slučaju su utvrđene sve odlučne činjenice te su izneseni dostatni razlozi koji opravdavaju donošenje pobijane odluke o načinu održavanja osobnih odnosa oca s djecom. Prvostupanjski sud je odluku o osobnim odnosima oca s djecom donio u skladu sa mišljenjem stručnog tima HZSR (čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ ), jer smatra da je navedeno mišljenje u najboljem interesu djece i da se time poštuje pravo djece na oba roditelja kao i pravo roditelja da ostvaruje osobne odnose sa djecom uvažavajući načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece, a koje mišljenje je HZSR donio nakon što je provedena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci maloljetnoj KT i maloljetnom RT za roditelje TT i LT.

14. Iz sadržaja spisa razvidno je da su predstavnici HZSR više puta obavili razgovor sa djecom i to 13. studenoga 2024., 27. prosinca 2024., 30. prosinca 2024. kod bake po majci i 10. siječnja 2025. na adresi [adresa] prilikom terenskih izvida (list 365 spisa), te su utvrdili da su djeca izrazila da žele kontakte sa majkom u većem opsegu nego sa ocem, ali se ne protive kontaktima s ocem jer da im je kod oca lijepo (list 378 spisa).

15. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima upire na izvješća voditeljice nadzora u dijelu u kojem ista ukazuje na segmente negativnog ponašanja tužitelja i šire obitelji tužitelja, valja reći da zaključno niti iz mišljenja stručnog tima niti izvješća voditeljice nadzora ne proizlazi stručna procjena da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djece ugroženi ostvarivanjem osobnih odnosa oca s djetetom na način kako je to predloženo po HZSR.

16. Vezano za žalbene navode tuženice da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge tuženice, između ostalog i priklop predmeta koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu, na okolnost profila osobe tužitelja, valja reći da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa da postupanjem prema tim ovlastima i time što tuženica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da je trebalo provesti i druge dokaze prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu imajući pri tome u vidu da je prvostupanjski sud obrazložio da nije provodio daljnje dokaze jer da je u skladu s odredbom čl. 357. ObZ zatražio od nadležnog HZSR nalaz i mišljenje, koji je utvrdio sve relevantne činjenice te da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

17. S obzirom da je stručni tim HZSR svoje mišljenje dao nakon provedene mjere nadzora (izričito navodeći da su korigirali svoj prijedlog nakon razgovora sa voditeljicom mjere/list 847 spisa) i nakon nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (list 910 spisa), time što tužitelj i tuženica nisu zadovoljni prijedlogom HZSR i što smatraju da su HZSR, a i prvostupanjski sud morali prihvatiti istinitim ono što oni navode i njihovu ocjenu provedenih dokaza, nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o načinu održavanja osobnih odnosa oca sa maloljetnom djecom. Žalbeni navodi tuženice kojima upire na sadržaj mjesečnih izvješća voditeljice nadzora koji se provodio od 1. prosinca 2024. do 1. lipnja 2025. (list 852 spisa) te izvanredno izvješće od 30. lipnja 2025. nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke s obzirom da je konačno mišljenje HZSR dano 23. rujna 2025. (list 981 spisa).

18. Vezano za žalbene navode tužitelja i tuženice koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

19. Sud nije vezan mišljenjem HZSR, ali je u konkretnom slučaju dao valjane i argumentirane razloge zašto je suglasan s procjenom stručnog tima, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Suprotni žalbeni navodi stranaka kojima osporavaju procjenu HZSR su neosnovani. Spisu prileži obimna dokumentacija koja sadrži privatnu prepisku među strankama, prijave i pritužbe i tužitelja i tuženice kojima argumentiraju svoje tvrdnje o negativnim aspektima u ponašanje suprotne strane, koju dokumentaciju su stranke dostavljale HZSR, pa žalbeni navodi i tužitelja i tuženice kojima ponavljaju svoje tvrdnje o nepodobnosti suprotne strane koje su već isticale u postupku, a koje je HZSR uzeo u obzir prilikom donošenja mišljenja, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. Nadalje, odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 366. ObZ, koja odredba propisuje da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, dok su suprotni žalbeni navodi stranaka neosnovani.

21. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II.

22. Budući da tužitelj i tuženica nisu uspjeli sa žalbom odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj