Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-274/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Vesne Žulj, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1325/2022-47 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1325/2022-47 od 20. ožujka 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 7.300,00 eura sa zateznim kamatama od tekućim od 8. lipnja 2022. do isplate, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 1.428,00 eura sa zateznim kamatama od tekućim od 21. ožujka 2025. do isplate te u točki III izreke u dijelu kojim tuženiku naloženo da tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 1.859,20 eura sa zateznim kamatama od 20. ožujka 2025. do isplate.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1325/2022-47 od 20. ožujka 2025. u točki II izreke.

III Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1325/2022-47 od 20. ožujka 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2022. do isplate te za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.428, 00 eura od 8. lipnja 2022. do 20. ožujka 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2022. do isplate te zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.428, 00 eura od 8. lipnja 2022. do 20. ožujka 2025.

IV Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1325/2022-47 od 20. ožujka 2025. u točki III izreke u dijelu kojim tužiteljici nije priznato pravo na naknadu daljnjih troškova postupka preko iznosa od 1.859,20 eura do iznosa od 2.107,95 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 248,75 eura sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I./ Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432 da isplati tužiteljici ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.728,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2022. do isplate i to prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ŽL iz [adresa] u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Lidl Hrvatska d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53 isplati iznos od 3.264,91 eura sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 3.172,00 eura od 8. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 53,09 eura od 23.10.2020. do isplate

- na iznos od 39,82 eura od 26.4.2022. do isplate

prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 eura sa zateznim kamatama tekućom od 20. ožujka 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspjela u sporu žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te traži naknadu troška sastava žalbe. Tužiteljica posebno osporava odluku o troškovima postupka jer smatra da su joj trebali biti priznati i daljnji troškovi postupka.

3. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio i tuženik zbog svih žalbenih razloga.

3.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Svjedoka CL koji je bivši suprug tužiteljice (na okolnost nastanka štetnog događaja i okolnosti slučaja) nije bilo potrebno saslušati jer isti nije očevidac događaja, tako da isti nema neposrednih saznanja o istom. Pri tome tuženik ne pojašnjava što bi taj svjedok mogao reći relevantno o okolnostima nastanka štetnog događaja. Okolnost da je tuženika tj. njegovog djelatnika IL telefonskim putem zvala osoba koja se je predstavila kao suprug ili partner tužiteljice te je tražio podatke o predmetnom štetnom događaju, nije odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu. No, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 20. kolovoza 2019. oko 06,30 sati kod poslodavca Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., u trgovini u Puli, ozlijeđena za vrijeme redovnog radnog vremena na radnom mjestu prodavačice, obavljajući redovni radni zadatak, spuštajući kutije s mesom sa palete koja se nalazila iznad njezine glave (kutija je teška preko 10 kg), uslijed čega je ozlijedila lijevo rame. Zadobivena ozljeda je tužiteljici priznata kao ozljeda na radu. Tužiteljica se povodom nastalog štetnog događaja, dana 20. kolovoza 2019. obratila tuženiku s upitom o postojanju police osiguranja od odgovornosti i osiguravajućem društvu s kojim je ugovor o osiguranju sklopljen, međutim, tuženik je izvijestio oštećenu kako nisu imali ugovorenu policu od odgovornosti koju bi ista mogla koristiti, slijedom čega tužiteljica poslodavca naznačuje kao tuženika.

U nezgodi je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć u [obrt]. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u cilju mirnog rješenja spora obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom od dana 7. listopada 2021., međutim tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu.

Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede imala troškove liječenja koje potražuje po priloženoj preslici računa u iznosu od 700,00 kn sa zateznom kamatom od dana plaćanja računa pa sve do isplate i to:

- Račun br. 2778/A/2 u iznosu od 400,00 kn od 23. listopada 2020. i

- Račun br. 927/1/1 u iznosu od 300,00 kn od 26. lipnja 2022.

Radi obavljanja liječničkih pregleda i fizikalne terapije tužiteljica je putovala od svog mjesta prebivališta u [adresa] do [adresa] i [adresa] te je koristila javni prijevoz vlakom-HŽ putnički prijevoz d.d. i autobusom prijevoznika-Čazmatrans d.d. Cijena prijevozne karte Čazmatransa d.d. u jednom smjeru od [adresa] do [adresa] iznosi 26,00 kn, dok cijena prijevozne karta vlakom od [adresa] do [adresa] u jednom smjeru iznosi 22,00 kn. Također, cijena karte vlakom od [adresa] do Zagreba u jednom smjeru iznosi 105,20 kn.

Iz medicinske dokumentacije je razvidno kako je tužiteljica obavljala fizikalnu terapiju na [obrt], u [adresa], tijekom razdoblja: (i.) od 28. listopada 2019. do 14. studenoga 2019.,

(ii.) od 2. prosinca 2019. do 13. prosinca 2019.,

(iii.) od 13. siječnja 2020. do 24. siječnja 2020.,

(iv.) od 8.7.2020. do 21.7.2020.,

(v.) od 22.7.2020. do 4.8.2020.,

(vi.) 17.8.2020. do 28.8.2020.,

(vii.) 2.9.2020. do 15.9.2020.,

(viii.) 9.11.2020. do 20.11.2020.,

(ix.) 23.11.2020. do 2.12.2020.

Slijedom čega je tužiteljica obzirom na cijenu povratne karte od [adresa] do [adresa] u iznosu od 52,00 kn, imala troškove prijevoza u iznosu od 4.628,00 kn. Nadalje, nakon obavljene reoperacije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, istoj je preporučeno nastavila s provođenjem fizikalne terapije pri istoj ustanovi (razvidno iz liječničkog nalaza od dana 8. rujna 2021.), slijedom čega je tužiteljica provodila fizikalnu terapiju u Zagrebu u razdoblju:

(i.) od 20. rujna 2021. do 1. listopada 2021.,

(ii.) ) od 18. listopada 2021. do 29. listopada 2021.,

(iii.) od 29. studenoga 2021. do 10. prosinca 2021.,

(iv.) od 25. siječnja 2022. do 7. veljače 2022.,

(v.) od 7. ožujka 2022. do 18. ožujka 2022. te

(vi.) od 4. travnja 2022. do 15. travnja 2022.

Zbog te terapije tužiteljica je imala troškove prijevoza u iznosu od 15.744,00 kn obzirom da je radi redovitog obavljanja fizikalnih terapija morala svakodnevno putovati rutom [adresa], a koja cijena povratne karte ukupno iznosi 262,40 kn. Ostatak troškova prijevoza koji su nastali tužiteljici odnosi se na kontrolne specijalističke pretrage koja je morala obavljati u [adresa] i [adresa]. Stoga, ukupni iznos koji potražuje tužiteljica s naslova troškova prijevoza iznosi 25.069,60 kn zajedno sa zateznom zakonskom kamatom od dana nastanka svakog pojedinačnog troška pa do isplate.

Slijedom navedenog, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev tako da zahtijeva:

- za povredu prava osobnosti zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje - 11.300,00 eura (za fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, za naruženje),

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.600,00 eura

- za troškove liječenja 92,91 eura,

odnosno ukupno 12.992,91 eura, te parnični trošak, sve sa pripadajućim kamatama.

7. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica kao radnica tuženika, ozlijeđena dana 20. kolovoza 2019. oko 6 sati za vrijeme redovnog radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak kada je slagala robu.

Kako iz rješenja HZZO od 1. rujna 2020. proizlazi da se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB: S46.0 - ozljeda mišića i tkiva rotatorne manžete - priznaje kao posljedica već priznate ozljede na radu od 20. kolovoza 2019. i dijagnoze šifre prema MKB: S49.9 - nespecifična ozljeda ramena i nadlaktice, te je vještak utvrdio isključivo one ozljede i one posljedice koje su nastale isključivo u predmetnom štetnom događaju, a koje su sukladno rješenju HZZO-a priznate kao posljedice ozljede na radu, dok ozljede i tegobe koje je tužiteljica imala prije predmetnog štetnog događaja vještak nije uzeo u obzir, te iste sukladno rješenju HZZO-a nisu priznate kao posljedice ozljede na radu, dok tuženik nije dokazao da određene ozljede tj. tegobe vezano za šifre prema rješenju HZZO-a nisu posljedica predmetnog štetnog događaja, pravilno je utvrđeno da su ozljede i tegobe tužiteljice u uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

8. Kako nije bilo očevidaca predmetnog štetnog događaja, te je i medicinski vještak potvrdio da je štetni događaj mogao nastati na način kako je to tužiteljica opisala, te niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da se štetni događaj nije dogodio i nije mogao dogoditi na način kako je to tužiteljica izjavila, a iskaz tužiteljice je jasan i logičan, to pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nema razloga isti ne prihvatiti kao istinit.

9. Dakle, temeljem provedenih dokaza, a prije svega iskaza tužiteljice, pravilno je utvrđeno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika kao prodavač,

- da su poslovi tužiteljice bili slaganje robe i rad na blagajni,

- da su toga dana od 5 do 7 sati slagali robu, a tužiteljica je slagala meso, te je skidala kutiju mesa sa palete koja je bila dosta visoko, te je imala oko 10-13 kg, te ju je povukla prema sebi, te joj je ona pala na ruku i u tom trenutku ju je nešto zapeklo,

- da nakon toga tužiteljica više nije slagala robu, a od 7 sati je dalje radila na blagajni,

- da je tužiteljicu cijelo vrijeme boljela ruka, ali je bila vruća i nije naticala, te je samo jednoj kolegici na pauzi rekla da ju boli ruka pa joj je ona dala tabletu, dok drugom nikom nije ništa govorila jer nije bilo krvi, te na ruci nije imala nikakve modrice i ništa nije bilo vidljivo,

- da je tužiteljica odradila cijelu smjenu na blagajni, te je nakon posla otišla na hitnu, gdje su ju pregledali i rekli da ima puknuće bicepsa,

- da je tužiteljica nakon toga o svemu obavijestila voditelja trgovine ĐL, a voditelj je obavijestio regionalnog voditelja prodaje IL,

- da je u vrijeme događaja tužiteljica imala zaštitnu opremu i to rukavice i cipele.

10. Tuženik odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Prema čl. 25. st. 2. ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Tužiteljica je upotrijebila dužnu pažnju te je postupala u skladu sa uvjetima koji su postojali kod tuženika, pa u postupanju tužiteljice nema doprinosa nastanku štete odnosno njene krivnje.

11. Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je tužiteljica dana **.**.2019. pregledana u [obrt], kada je utvrđena bolna kontraktura ramena i kao radna dijagnoza postavljena dijagnoza "bol u tetivi mišića bicepsa". Tužiteljica je liječena fizikalnom terapijom, ali su bolovi i ograničena pokretljivost u ramenu perzistirali zbog čega je učinjena detaljnija obrada. Tek MR-om ramena koja je učinjena **.**.2020. utvrđen je razdor tetive mišića supraspinatusa, a što je potvrđeno na operativnom zahvatu koji je učinjen **.**.2020. Učinjeno je šivanje razdora tetive. Nakon operacije, usprkos dugotrajne fizikalne terapije nije došlo do poboljšanja lokalnog nalaza te je tužiteljica ponovno operirana **.**.2021., učinjeno je ponovno šivanje razdora tetive. Nakon operacije u [obrt], tužiteljici je preporučena fizikalna terapija u [obrt]. Nakon dugotrajne fizikalne terapije došlo je do samo manjeg poboljšanja funkcionalnog statusa lijevog ramena.

Vještak navodi da su radnje spuštanja kutije teške preko 10 kg sa palete koja se nalazila iznad tipične za nastanak razdora tetive rotatorne manžete pa tako i tetive mišića supraspinatusa. Smatra da je nakon navedene ozljede moguće obavljati poslove koji ne zahtijevaju podizanje ruke iznad razine ramena, a uz trpljenje fizičkih bolova. Karakteristično je da nakon razdora tetiva rotatorne manžete u ramenu pacijenti se ne javljaju liječniku odmah isti dan, jer imaju bolove u ramenu, ali je održana pokretljivost ramena u određenoj mjeri. Tek nakon što bolovi ne popuste nakon više dana, bolesnici se obično javljaju na prvi pregled.

Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, nakon dugotrajnog liječenja (do **.**.2022.) kod tužiteljice je zaostala slabost mišića rotatora lijevog ramena i oslabljena gruba mišićna snaga lijeve šake, kronični bolovi u ramenu, ograničena pokretljivost lijevog ramena u srednjem stupnju. Zbog bolova u ramenu ne može obavljati poslove koji zahtijevaju podizanje ruke u razini i iznad razine ramena. Ne može nositi veći teret u lijevoj ruci.

Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 13% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Budući je kod tužiteljice u trenutku štetnog događaja tetiva mišića supraspinatusa bila degenerativno promijenjena, a u jednom navratu prije štetnog događaja (**.**.2017.) bila je kod svog liječnika zbog bolova u lijevom ramenu, pa na sadašnje trajne posljedice manjim dijelom utječu i navedene degenerativne promjene. Prema slobodnoj procjeni vještaka, razdor tetive iz štetnog događaja uzrok je umanjenja životne aktivnosti od 10%, a degenerativne promjene od 3%.

Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom dugotrajnog liječenja (dvije operacije, dugotrajna fizikalna terapija) trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti.

Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operacije) jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno.

Dva postoperativna ožiljka u području lijevog ramena (na prednjoj strani ramena postoperativni ožiljak duljine 7 cm, širine 3-4 mm, nešto crveniji od okolne kože, te na vanjskoj strani ramena poprečno položen postoperativni ožiljak duljine 4 cm, širine oko 5 mm, tamniji od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli.

Tuđa pomoć u opsegu od 4 sati dnevno je bila potrebna 8 tjedna (zbog imobilizacije lijeve ruke po 4 tjedna iza svake operacije), u opsegu 3 sata dnevno tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom kirurga **.**.2022.

Račun na str. 23 spisa u iznosu od 400,00 kn se odnosi na pregled specijaliste (nije vidljivo kojeg) u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, te vještak smatra da taj račun nije opravdan jer je tužiteljica sve potrebne preglede mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om.

Račun na str. 24 spisa u iznosu od 300,00 kn odnosi se na UZV ramena koji je učinjen u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, te navedeni trošak nije opravdan jer je tužiteljica UZV ramena uz određeno čekanje na pretragu mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om. Radi se o kontrolnom UZV nakon operacija, nije bilo potrebe za hitnom pretragom.

Tužiteljica je tijekom liječenja provodila dugotrajnu fizikalnu terapiju u [adresa] i [adresa], a nakon operacije u Zagrebu i u Zagrebu. Prema saznanju vještaka fizikalnu terapiju nije mogla obavljati bliže. Fizikalnu terapiju u Zagrebu je tražio operater.

Vještak smatra da su i računi za prijevoz od mjesta stanovanja pa do [adresa] i [adresa] opravdani.

12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljica zadobila povredu prava osobnosti koja opravdava dosuđivanje naknade štete primjenom relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr. - dalje: ZOO).

13. Međutim, iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prava na zdravlje (smanjenje životne aktivnosti, strah, fizičke boli), sud prvog stupnja je primjenom čl. 1100. ZOO-a tužiteljici pogrešno dosudio iznos od 6.300,00 eura. Naime, primjeren iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti po ovim kvalifikatornim okolnostima je 5.300,00 eura, pa je prvostupanjska presuda preinačena na način da je dio zahtjeva tužiteljice u dijelu koji se odnosi na 1.000,00 eura odbijen kao neosnovan zajedno sa zateznim kamatama.

14. S druge strane, pravilno je za naknadu štete zbog zaostala dva postoperativna ožiljka u području lijevog ramena koja predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju), sud prvog stupnja dosudio iznos od 2.000,00 eura, a preostali dio zahtjeva po ovom osnovu odbio kao neosnovan.

15. I tuđa pomoć i njega je pravilno za 476 sati dosuđena primjenom čl. 233. ZPP-a u visini od 3,50 eura po satu, a preostali dio zahtjeva po ovom osnovu odbijen kao neosnovan.

16. I troškovi liječenja za koje je vještak ocijenio da su bili potrebni pravilno su tužiteljici dosuđeni primjenom čl. 1095. ZOO-a. Spram ostalih troškova postupka koji nisu bili potrebni odnosno nužni za liječenje tužiteljice, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen. Tako je vještak naveo da trošak za specijalistički pregled u privatnoj zdravstvenoj ustanovi nije opravdan jer je tužiteljica sve potrebne preglede mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om, te trošak za UZV ramena koji je učinjen u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, nije opravdan jer je tužiteljica UZV ramena uz određeno čekanje na pretragu mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om, a radi se o kontrolnom UZV nakon operacija, pa nije bilo potrebe za hitnom pretragom.

17. Primjenom čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 1103. ZOO-a osnovan je, osim u dijelu koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu, i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od podnošenja tužbe do isplate.

Naime, na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu tužiteljici zatezne kamate u konkretnom slučaju teku od dana presuđenja jer je visina naknade te štete utvrđena u prema okolnostima u vrijeme presuđenja. Kada se radi o naknadi štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege koju su tužiteljici pružali ukućani bez novčane naknade, visinu te štete utvrđuje sud presudom prema okolnostima u vrijeme donošenja presude, slijedom čega i zakonska zatezna kamata na taj vid štete teče od dana donošenja presude.

Tužiteljica je tuđu pomoć i njegu mogla zahtijevati i prema cijenama pružanja tuđe pomoći i njege u vrijeme pružanja iste, ali te cijene nije posebno dokazivala pa su mjerodavne okolnosti na dan donošenja presude slijedom čega i zatezne kamate teku od dana presuđenja.

18. Tužiteljica je u konačnici uspjela u pogledu visine u omjeru od 67%, a u pogledu osnove u omjeru od 100%, odnosno uspjela je ukupno sa 83,5% (100+67=167:2 = 83,5), a tuženik sa 16,5%. Kada se od postotka tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzme postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), tužiteljici je potrebno dosuditi 67% zastupanja po odvjetniku. Sud prvog stupnja je za radnje zastupanja po odvjetnici tužiteljici priznao iznos od 1.593,75 (75% od 2.125,00 eura), ali taj iznos u omjeru od 67% iznosi u konačnici 1.423,75. Dakle, razlika je 170,00 eura.

19. Tuženik posebno ne pobija odluku o troškovima postupka u pogledu radnji za koje je tužiteljici priznato pravo na naknade.

No, tužiteljica smatra da joj je trebalo priznati i daljnje troškove postupka.

19.1. Tužiteljica osnovano navodi da joj pripada pravo na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude i to u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV sukladno Tbr. Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika (narodne novine br. 138/23 – dalje: Tarifa).

19.2. S druge strane pogrešno tužiteljica smatra da, nakon što je omjer uspjeha u sporu utvrđen temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, visinu naknade zastupanja po odvjetniku treba odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne parnične radnje. Sudska praksa na koju se tužiteljica u žalbi poziva stvorena je u vrijeme kada je pitanje naknade troškova postupka zakonski bilo drugačije uređeno pa nije relevantna za ovaj spor.

19.3. Tužiteljica osporava žalbom to što joj sud prvog stupnja nije priznao trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2022., 16. siječnja 2023., 13. veljače 2023., 19. travnja 2023., 19. svibnja 2023., 11. rujna 2023., 20. studenoga 2023., 15. veljače 2024., 25. rujna 2024. Naime, sud prvog stupnja smatra da isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19.4. Podnesci kojima se požuruje postupanje suda zaista, a kako to navodi i sud prvog stupnja, nisu potrebni za vođenje spora. Riječ je o podnescima od 30. kolovoza 2022., 11. rujna 2023., 20. studenoga 2023., 15. veljače 2024., 25. rujna 2024.

Isto tako, nije potreban niti podnesak kojim se dostavlja uplatnica za vještačenje. Riječ je o podnesku od 13. veljače 2023.

Niti trošak sastava podneska od 19. svibnja 2023. nije bio potreban za vođenje spora jer je tužiteljica sve navode iz tog podneska mogla iznijeti ili na ročištu ili u prethodno predanom podnesku za koji joj pripada pravo na nagradu.

19.5. No, sastav podneska od 16. siječnja 2023. kojim tužiteljica daje očitovanje na pribavljenu dokumentaciju vezano uz troškove prijevoza vezano uz liječenje tužiteljice i stavlja daljnje prijedloge vezane uz to, bio je potreban za vođenje spora te tužiteljici primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife pripada pravo na nagradu u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV.

I sastav podneska od 19. travnja 2023. kojim tužiteljica specificira tužbeni zahtjev bio je potreban za vođenje spora pa je i sastav tog podneska tužiteljici priznat primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife pripada pravo na nagradu u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV.

19.6. Dakle, ukupno je tužiteljici trebalo biti priznato pravo na naknadu daljnjih 625,00 eura (2x200 eura+100 eura, odnosno 500,00 eura uvećano za PDV od 25%), što u omjeru od 67% iznosi 418,75 eura. Kada se od tog iznosa oduzme 170,00 eura koje je sud prvog stupnja previsoko odmjerio, a s obzirom na konačni omjer uspjeha u sporu, tužiteljici je trebalo dosuditi daljnjih 248,75 eura sa zateznim kamatama od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate.

20. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a žalbe su djelomično odbijene kao neosnovane, a djelomično s prihvaćene te je djelomično prvostupanjska presuda preinačena.

21. Kako je tužiteljica uspjela samo u dijelu odluke o troškovima postupka, odbijen je njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, a primjenom čl. 155. ZPP-a odbijen je njen zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević