REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-260/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika: 1. GH iz [adresa] ( i na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Bajić Alajbeg, odvjetnici iz Splita i 2. ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bulj i Srdelić d.o.o. , odvjetnicima iz Splita, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-68/2023-47 od 17. prosinca 2025., 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-68/2023-47 od 17. prosinca 2025. u dijelu pod točkom III. izreke ( rješenju o troškovima postupka) na način da isto u tom dijelu sada preinačeno glasi:

„ III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.101,22 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, kao i u cijelosti takvi zahtjevi tuženika odbijaju kao neosnovani.“

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-68/2023-47 od 17. prosinca 2025. pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu ovih troškova postupka, kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ I Utvrđuje se da su tuženici oduzeli posljednji mirni posjed tužitelja na nekretnini - parkirnom mjestu položenom na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj kat. izmjeri označene kao č.z. 2086/1) u površini od 15 m2, i to baš označeno na skici mjernika vještaka Luke Vrdoljaka od listopada 2024.g. točkama A-B-C-D, osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, a to kao pertinencije njegovog stana u zgradi položenoj na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ( u novoj kat. izmjeri označene kao č.z. 2087/3) kao i posjed prava služnosti kolskog prolaza na teret č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj kat. izmjeri označenih kao č.z. 2087/3 i 2087/2) do navedenog parkirnog mjesta položenog na č. zem. [katastarska čestica] (2086/1) i u korist navedenog parkirnog mjesta na način da su dana 08. svibnja 2023.g. prepriječili i onemogućili tužitelju svojim osobnim vozilom s priručnom prikolicom punom pijeska prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, ocrtali na betonu granice koje svojataju, te tuženik pod 1 i verbalno priječio i ometao navedeni posjed tužitelju, a prethodno i pismeno najavivši navedeno, pa se slijedom toga nalaže tuženicima da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostave ranije posjedovno stanje, uklone vozila, prikolice i slične prepreke, uklone stup za pregradu i samu pregradu, saniraju prokop i ocrtane linije zahvata, te prepuste u mirni i nesmetani posjed predmetno parkirno mjesto i navedenu služnost, te prestanu smetati tužiteljev opisani posjed nekretnine i prava služnosti, kao i ubuduće se kaniti ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja na navedenim nekretninama.

II Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se traži da sud naloži tuženicima da odmah po prijemu iste prestanu s radnjama zapriječivanja i oduzimanja posjeda tužitelju na predmetnim nekretninama i predmetnom pravu služnosti, uklone sve prepreke, pod prijetnjom ovrhe te uz zapriječivanje svakom od njih novčanom kaznom u iznosu od po 3.500,00 eura koja će im se u slučaju nepoštivanja predmetne privremene mjere izreći i zapriječiti novom, većom, a sve to do pravomoćnog okončanja ovog postupka, ili do drugačije odluke suda.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv dijela ovog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka ( točka III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. U žalbi ne navodi zbog kojeg zakonskog žalbenog razloga podnosi žalbu već ističe da je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom usmjerenim na posjedovnu zaštitu, posljedično čemu mu i pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se tuženici obvežu naknaditi mu zahtijevane troškove postupka, uvećane za troškove ovog žalbenog postupka.

3. Protiv dijela ovog rješenja ( točke I. i III. izreke) zasebne žalbe, pravovremeno, podnose i tuženici. Žalbe podnose zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz njegovu obvezu naknaditi im troškove postupka.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalbe tuženika su neosnovane.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje, osim u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka III. izreke), zakonito i pravilno.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

7.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. i sve u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju također sadržajno ukazuju ovi žalitelji jer je pravo suda odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, i učinio i za to dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti tuženici izjavljenim žalbama.

7.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 221.a i sve u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju također sadržajno ukazuju ovi žalitelji ističući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja zaključujući da u ovom postupku nije dokazano da tužitelj nije bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine koja je i predmetom ovog zahtjeva jer iz obrazloženja pobijanog rješenja ( točke 7. obrazloženja) jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine jer je u tom dijelu, između ostalog, jasno navedeno da je „...tužitelj svoju nekretninu ( dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kupio još 2005. i od tada da je nesmetano parkirao vozilo na predmetu spora i na istom koristio kolni prilaz.“, pa je žalbe tuženika valjalo, kao neosnovane odbiti i u ovom dijelu.

7.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni tuženici, kao žalitelji u svojim žalbama.

9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je još zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ga tuženici smetali u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine - parkirnom mjestu smještenom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj katastarskoj izmjeri označene kao k. č. [katastarska čestica]) u površini od 15 m[2] , na skici mjerničkog vještaka Luke Vrdoljaka od listopada 2024. označeno točkama A-B-C-D i osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a to kao pertinencije njegovog stana u zgradi smještenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj katastarskoj izmjeri označene kao k. č. [katastarska čestica]) kao i posjedu prava služnosti kolskog prolaza na teret k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj katastarskoj izmjeri označenih kao k. č. [katastarska čestica]) do navedenog parkirnog mjesta smještenog na k. č. [katastarska čestica] (2086/1) i u korist navedenog parkirnog mjesta na način da su mu 08. svibnja 2023. prepriječili i onemogućili tužitelju svojim osobnim vozilom s priručnom prikolicom punom pijeska prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, ocrtali na betonu granice koje svojataju, a tuženik 1. GH i verbalno priječio i ometao navedeni posjed tužitelju, a prethodno i pismeno najavivši navedeno, posljedično čemu da im se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i da im se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, utemeljen na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV ).

10. U ovom postupku, obzirom na i na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja nije sporno da su na predmetnim nekretninama poduzete navedene radnje za koje tužitelj drži da predstavljaju sam čin smetanja posjeda, već je, obzirom na žalbene navode tuženika, sporno je li tuženik 2. ZH pasivno procesno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih dijelova navedenih nekretnina ( parkirnog mjesta i prilaznog puta) te posljedično tome pripada li tužitelju osnovano pravo na ovu posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV.

11. Sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela navedene nekretnine ( parkirnog mjesta i prilaznog puta) i da su ga tuženici smetali u njegovom posljednjem mirnom posjedu na način da su mu 08. svibnja 2023. prepriječili i onemogućili svojim osobnim vozilom s priručnom prikolicom punom pijeska, prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, ocrtali na betonu granice koje svojataju, a tuženik 1. GH da je i verbalno priječio i ometao navedeni posjed tužitelju, pa da mu posljedično tome i pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu.

12. Na temelju odredbe čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a odredbom stavka 2. ovog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Temeljem odredbe čl. 441. ZPP propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine - parkirnog mjesta smještenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj katastarskoj izmjeri označene kao k. č. [katastarska čestica]) u površini od 15 m2, na skici mjerničkog vještaka Luke Vrdoljaka od listopada 2024. označeno točkama A-B-C-D i osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, kao i posljednjem mirnom posjedu prava služnosti kolskog prolaza na teret k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj katastarskoj izmjeri označenih kao k. č. [katastarska čestica]) do navedenog parkirnog mjesta smještenog na k. č. [katastarska čestica] (2086/1) i da su tuženici nesporno počinili navedene radnje za koje tužitelj drži da predstavljaju sam čin smetanja posjeda - da su mu 08. svibnja 2023. prepriječili i onemogućili svojim osobnim vozilom s priručnom prikolicom punom pijeska, prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, ocrtali na betonu granice koje svojataju, a tuženik 1. GH i da ga je i verbalno sprječavao i ometao u pravu na navedeni posjed predmetnog dijela navedenih nekretnina, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da tužitelju u ovom postupku pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je i u ovom dijelu žalbe tuženika, valjalo kao neosnovane odbiti.

14.1. Naime, suprotno žalbenim navodima ovih žalitelja, sud prvog stupnja je temeljem pravilne ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) – napose iskaza saslušanih svjedoka ŠH, FH, LH, ĆH, RH, TH, EH, BH, PH i HH, a djelomično i iskaza samih tuženika, uviđaja na licu mjesta, kupoprodajnog ugovora od 20. travnja 2005 i priloženih fotografija, pravilno zaključio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela navedenih nekretnina ( parkirnog mjesta i prilaznog puta) i da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu tog spornog dijela navedenih nekretnina na način da su mu 08. svibnja 2023. prepriječili i onemogućili svojim osobnim vozilom s priručnom prikolicom punom pijeska, prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, ocrtali na betonu granice koje svojataju, a tuženik 1. GH i da ga je i verbalno sprječavao i ometao u pravu na navedeni posjed predmetnog dijela navedenih nekretnina, pa je posljedično tom, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno zaključio da tužitelju u ovom postupku pripada pravo na posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, a za koji je zaključak sud prvog stupnja dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti tuženici u svojim žalbama, pokušavajući takav zaključak suda prvog stupnja o posljednjem mirnom posjedu tužitelja na predmetnom dijelu navedene nekretnine, umanjiti drugačijom ocjenom provedenih dokaza, iako je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za sud prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

14.2. Posebno u odnosu na žalbene navode tuženika 2. ZH valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno zaključio i da je i ovaj tuženik pasivno procesno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer obzirom na činjenicu da je tuženik GH, za kojeg i nije bilo sporno da je poduzeo navedene radnje za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju radnje smetanja posjeda, otac ovog tuženika ZH s kojim živi u istom kućanstvu i da su u vrijeme kada su i poduzete navedene radnje oba imala prijavljena prebivališta na istoj adresi i da je u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja i upisan kao vlasnik predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], doista bi bilo nelogično i neživotno da je tuženik GH samostalno poduzimao navedene radnje, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, napose imajući u vidu da je i sam naveden, kao pošiljatelj u obavijesti koja je poslana tužitelju 16. siječnja 2023. ( list. 14 i 29 spisa), kao i u obavijesti poslanoj PU Splitsko- dalmatinskoj od 03. svibnja 2023. ( list. 105 spisa), pa je žalbu ovog tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

15. Međutim, odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, odnosno da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka.

15.1. Naime, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, tužitelj je u ovom postupku u cijelosti uspio sa svojim glavnim zahtjevom za pružanje posjedovne zaštite, pri čemu suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, činjenica da sud prvog stupnja u ovom postupku nije odredio i predloženu mjeru osiguranja ( privremenu mjeru) koja je sadržajno odgovarala prihvaćenom zahtjevu tužitelja, ne utječe na uspjeh tužitelja u ovom sporu jer se radi o akcesornom zahtjevu utemeljenom na odredbi čl. 442. ZPP o kojem ne ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, posljedično čemu je u ovom postupku o troškovima postupka tužitelja valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) i tuženike obvezati da su tužitelju dužni naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.101,22 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo kao neosnovan odbiti. Troškovi tužitelja odnose na jednokratnu nagradu od 250 bodova utemeljenu na odredbi Tbr. 7. stavku 2. točke 1. Odvjetničke tarife ( tužba i još tri radnje), troškove pristupa na ročišta za glavnu raspravu od 22. travnja 2025., 18. lipnja 2025., 2. rujna 2025., 21. listopada 2025. i 11. studenog 2025. po 50 bodova primjenom Tbr. 9. st. 1. Odvjetničke tarife, troškove pristupa na ročište za glavnu raspravu od 11. veljače 2025. u iznosu od 12,5 bodova primjenom Tbr. 9. st. 5. Odvjetničke tarife, sastav podneska od 10. veljače 2025. u iznosu od 50 bodova primjenom Tbr. 8. st. 1. Odvjetničke tarife, i sastava podnesaka od 17. listopada i 10. studenog 2025. u iznosu od po 12,50 bodova primjenom Tbr. 8. točke 4. Odvjetničke tarife te pristup na ročište za očevid u iznosu od 25 bodova, odnosno s ove osnove pripada mu pravo na 612,50 bodova što uz primjenu Tbr. 54. Odvjetničke tarife iznosi 1.225,00 eura odnosno uvećano za troškove PDV-a primjenom Tbr. 46. Odvjetničke tarife iznosi 1.5312,50 eura. Pored toga tužitelju je valjalo priznati troškove predujma za izvršeni očevid u iznosu od 450,52 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eura što se ukupno iznosi 2.101,22 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo, kao neosnovan odbiti.

16. Stoga, kako je sud prvog stupnja na, za ovaj spor, pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom zahtjevu tužitelja ( smetanju posjeda) i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali tuženici, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog pod točkom II. ovog rješenja, dok je žalbu tužitelja valjalo, kao osnovanu prihvatiti i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

17. Obzirom da tužitelj u ovom žalbenom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoje žalbe, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženici su dužni naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura temeljem odredaba Tbr. 10. stavka 4., Tbr. 54. i Tbr. 46. Odvjetniče tarife, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu ovih troškova postupka valjalo, kao neosnovan odbiti i riješiti kao u izreci pod točkom III. ovog rješenja.

Pula - Pola, 3. ožujka 2026.

S u d a c:

Bruno Franković