Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-3222/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Dom zdravlja Zadarske županije, Zadar, Ivana Mažuranića 28a, OIB: 82455745471, zastupan po punomoćnici Tihani Gregov, odvjetnici u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-145/20 od 8. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-145/20 od 8. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I.i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete za izgubljenu zaradu iznos od 300.257,78 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću. (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.006,67 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka IV. izreke).
2. Protiv točaka I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženiku.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. U presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju osnovnao ukazuje tuženik u žalbi i to o stoga što su odluka suda prvog stupnja nema razloga o činjenicama odlučnim za donošenje odluke u ovom predmetu.
5. Posljedično su ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.
6. Predmet spora u žalbenom postupku je zahtjev tužiteljice za isplatu plaće za razdoblje od lipnja 2017. do veljače 2021. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi i rasporedio tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto, pa joj je slijedom toga dužan naknaditi štetu u vidu izgubljene zarade u visini plaće koju bi primala kod tuženika u utuženom razdoblju.
7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlaze sljedeće nesporne činjenice:
- da su tužiteljica i Dom zdravlja dr. Jovo Jurković Benkovac 12. studenoga 1982. sklopili ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojim je Dom zdravlja preuzeo obvezu zasnovati radi odnos sa ovdje tužiteljicom i rasporediti je na odgovarajuće poslove i radne zadatke najmanje onoliko vremena koliko je trajanje školovanja po ugovoru dok se ovdje tužiteljica obvezala školovati u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u zdravstvu Zadar – fizioterapeutski smjer,
- da je tužiteljica završila školovanje 1984., odradila je pripravnički staž u Medicinskom centru Zadar te je 1986. položila stručni ispit za zvanje fizioterapeuta srednje stručne spreme,
- da je pravomoćnom presudom Suda udruženog rada Hrvatske, poslovni broj Sž- 4825/89 od 15. studenog 1989. odlučeno da je Dom zdravlja dr. Jovo Jurković [adresa] dužan primiti tužiteljicu u radni odnos na neodređeno vrijeme i rasporediti je na obavljanje poslova i radnih zadataka samostalnog medicinskog tehničara fizioterapeuta ili medicinske sestre općeg smjera,
- da Dom zdravlja dr. Jovo Jurković Benkovac nije postupio po navedenoj pravomoćnoj presudi,
- da je tužiteljica na temelju navedene pravomoćne presude od 15. studenoga 1989. kod Općinskog suda u Benkovcu pokrenula izvršni postupak pod poslovnim brojem I- 298/90 (Ovr-51/98) radi primanja na posao i raspoređivanja na odgovarajuće radno mjesto,
- da je za vrijeme Domovinskog rata okupirano područje [adresa] napustilo 20 djelatnika hrvatske nacionalnosti koji su nastavili raditi u Domu zdravlja Benkovac Stankovci, dok je dio djelatnika raspoređen u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje [adresa]. Nakon akcije Oluja 1995., Dom zdrvalja Benkovac Stankovci vratio se obavljati djelatnost u [adresa], te je promijenio naziv u Dom zdravlja Sv. Ante Benkovac,
- da je Dom zdravlja Sv. Ante Benkovac sa sjedištem u [adresa], 2003. pripojen Domu zdravlja Zadarske župnije,
- da se tužiteljica nikada nije zaposlila kod tuženika,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4705/09 od 2. prosinca 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-345/11-4 od 6. srpnja 2011. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće za radoblje od siječnja 1993. do kolovoza 1995.
8. Polazeći od navednih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica zbog propusta tuženika nije radila na radnom mjestu na koje je imala pravo, te da joj pripada pravo na naknadu plaće u utuženom razdoblju od lipnja 2017. do veljače 2021.
9. Prvostupanjski sud odluku o osnovanosti zahtjeva za isplatu plaće obrazlaže polazeći od toga da su u ovom postupku utvrđene sve pretpostavke odgovornosti za štetu; subjekti (same stranke), štetna radnja (propust tuženika postupiti po pravomoćnoj odluci suda i uskraćivanje plaće tužiteljici od strane tuženika), šteta (izostanak predviđenih primanja u utuženom razdoblju), uzročna veza (nemogućnost ostvarenja predviđenih primanja je u izravnoj vezi s propustom tuženika postupiti po pravomoćnoj odluci suda i uskraćivanjem plaće tužiteljici) te protupravnost ( tuženik je bio dužan isplaćivati plaću tužiteljici s obzirom da je trebao postupiti po pravomoćnoj odluci suda).
10. S odlukom prvostupanjskog suda ne slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
11. Odredbom članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) propisano je tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sadržajno istu odredbu propisivao je i članak 145. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 u daljem tekstu ZOO/91).
12. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.
13. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavaka, nema niti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.
14. Štetna radnja bi u konkretnom slučaju bilo nepostupanje tuženika po pravomoćnoj sudskoj odluci, presudi Suda udruženog rada Hrvatske, poslovni broj Sž-4825/89 od 15. studenog 1989., dok bi šteta bila izgubljena zarada u visini plaće koju bi tužiteljica primala da ju je tuženik zaposlio na odgovarajućem radnom mjestu.
15. Odluka o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade plaće ovisi o okolnosti je li se tužiteljica se pokušala zaposliti kod tuženika, odnosno je li iskoristila svoje pravo i tražila izvršenje presude Suda udruženog rada Hrvatske, poslovni broj Sž-4825/89 od 15. studenog 1989. Naime, obveza tužiteljice kao radnika je da radi, te nakon što je primila pravomoćnu sudsku odluku kojom je predniku tuženika naloženo da primi tužiteljicu na rad, tužiteljica je trebla svojom aktivnošću pokazati volju za radom.
16. Iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci te da je tužiteljica pokrenula izvršni postupak na temelju pravomoćne presude suda udruženog rada Hrvatske, poslovni broj Sž-4825/89 od 15. studenog 1989., međutim tužiteljica tijekom postupka ne navodi je li navedni izvršni postupak okončan i na koji način.
17. Kako u postupku nije utvrđeno na koji je način okončan postupak izvršenja presude Suda udruženog rada Hrvatske, poslovni broj Sž-4825/89 od 15. studenog 1989., presuda nema razloga o odlučnoj činjenici je li tužiteljica iskoristila sve zakonske mogućnosti za izvršenje pravomoćne presude i svojom aktivnošću pokazala volju za zasnivanjem radnog odnosa s tuženikom.
18. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u dopisu od 3. veljače 2022. (list 165 spisa) obavijestio sud da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod Opće bolnice Zadar od 15. siječnja 1985. do **.**.1986., kod HU, [obrt]“ od 4. kolovoza 1986. do 14. svibnja 1987., kod SIZ zdravstveno osigurnaje radnika od 15. svibnja 1987. do 15. rujna 1987., kod Udruge invalida Zadarske županije od 1. veljače 1994. do 8. ožujka 1995., kod Udruge tjelesnih invalida Zadarske županije od 10. ožujka 1995. do 17. ožujka 1995., kod [obrt], privatna ordinacija od 1. rujna 1995. do 31. srpnja 2005. te kao samostalni obrtnik od 1. kolovoza 2005. do 3. rujna 2013.
19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je radila u boravaku djece s teškoćama, da je nakon toga od 1995. godine radila u privatnoj ambulanti doktorice AU, te da je, nakon što je doktorica zatvorila ambulantu, nastavila raditi kao samostalni obrtnik do 2013.
20. Kako iz navedene dokumentacije i iskaza same tužiteljice, koje je prvostupanjski sud propustio ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP, proizlazi da je tužiteljica od 15. siječnja 1985. nadalje bila zaposlena, tužiteljica je za vrijeme rada kod drugih poslodavaca primala plaću, te u tom razdoblju nije trpjela štetu u vidu izgubljene zarade, osim u slučaju da je primala manju plaću od one koju bi primala od tuženika, a tada bi šteta bila razlika između tih plaća.
21. Nejasno je i obrazloženje prvostupanjskog suda da nije osnovan prigovor zastare jer da se zastara prava iz kojeg proistječu povremene tražbine primjenjuje samo kada pravo iz kojega proistječu povremene tražbine nije priznato odlukom za to nadležnog tijela.
22. Iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-4705/09 od 2. prosinca 2010., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zadru br. Gž-345/11 od 6. srpnja 2011. tužiteljici dosuđena naknada štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 1993. do kolovoza 1995. Međutim, sud u ovom postupku nije vezan odlukom suda o prethodnom pitanju u parnici u kojoj je riješeno to pitanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja prigodom odlučivanja o daljnjem sukcesivnom utuženju naknade štete na ime izgubljene zarade, pa je nejasano obrazloženje provstupanjskog suda da je pravo tužiteljice na naknadu štete priznato odlukom nadležnog tijela.
23. Kako je presuda iz navedenih razloga nerazumljiva, valjalo je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
24. Primjenom čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.
25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će, uzimajući u obzir utvrđenja iz ovog rješenja, kao i navode žalbi stranaka, ponovno raspraviti o predmetu spora.
26. Prvostupanjski sud će donijeti novu odluku tek nakon što ocjeni izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP pri čemu je dužan navesti logične i uvjerljive razloge na osnovi kojih dokaza je uzeo utvrđenu i koju činjenicu i zašto, kojem dokazu vjeruje, a kojem ne i zašto, koju tvrdnju prihvaća, a koju ne i zašto, jesu li koji dokazi nevažni i zašto, a zatim će navesti i propise na kojima temelji svoju odluku.
27. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP.
U Zagrebu, 3. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
