Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-175/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Mijatovića i Marije Bandalo kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. DČ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. Kaznenoga zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: KO-DO- 627/2023-1 od 10. studenog 2023., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku LČ, okr. DČ i branitelja Mateja Balaža, odvjetnika iz [adresa], dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ okr. DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], zvan D, sin L i P rođene K, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju trgovac, zaposlen u Luci Tranzit Osijek, završio srednju trgovačku školu, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, kazneno i prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 9. ožujka 2023., oko 19,00 sati, u Čepinu, upravljajući osobnim automobilom marke Peugeot 107 1.0, registarske oznake i broja [registarska oznaka] kolničkom trakom Ulice grada Vukovara brzinom od oko 47 km/h, iz smjera sjevera u smjeru juga, dolaskom do sjevernog dijela raskrižja s kolnikom Ulice Ivana Mažuranića, propustio obratiti dovoljnu pozornost kako bi uz korištenje oborenih svjetala na vozilu u slučaju potrebe isto mogao pravodobno zaustaviti ispred svake zapreke koju je objektivno mogao očekivati odnosno predvidjeti na tom dijelu prometnice, što je bilo suprotno odredbi članka 38. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), olako držeći da pri umanjenoj pozornosti neće dovesti u pogibelj druge sudionike u prometu, ali kako je u tom trenutku pješak PČ započeo prelaziti kolnik Ulice grada Vukovara, uslijed opisanog propusta nije pravovremeno uočio imenovanog niti je uspio pravovremeno zaustaviti svoje vozilo, već je za vrijeme dok se pješak nalazio blizu sredine ceste prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila udario u tijelo pješaka PČ, koji je tom prilikom od udara vozila i pada na kolnik zadobio krvni podljev s oguljotinama kože i razderno - nagnječnu ranu glave tjemeno i sljepoočno lijevo, prijelom kostiju svoda i baze lubanje (lijeve sljepoočne, lijeve tjemene i lijeve strane klinaste kosti s popratnim krvarenjem pod tvrdim i u mekim moždanim ovojnicama), prijelom lijeve jagodične (lične) kosti, prijelom zgloba I i II vratnog kralješka s desne strane, serijski prijelom III-VII lijevog rebra, prijelom trnastih nastavaka V i VI prsnog kralješka, prijelom trupa IX prsnog kralješka, nagnječinu lijevog plućnog krila, stanje nakon razdora i kirurškog odstranjenja slezene, prijelom lijevog poprečnog nastavka V slabinskog kralješka, prijelom lijeve stidne kosti, krvne podljeve obje potkoljenice, prijelom kostiju lijeve potkoljenice koje povrede su bile osobito teške naravi i koje su bile takvog intenziteta i značaja od kojih je PČ preminuo **.**.2023., u 16,50 sati, u KBC Osijek, Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje,

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio smrt jedne osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 6. u vezi članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11.

pa se okr. DČ, na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine,

ujedno se na temelju čl. 56. KZ/11, okr. DČ

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjere od 4 (četiri) godina ne počini novo kazneno djelo.

II./ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 627/2023-1 od 10. studenog 2023., optužen je okr. DČ zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 6. u vezi članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi okr. DČ je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitan je okr. DČ, te svjedoci KČ, ĐČ, VČ, RČ, vještak Dražen Jeđud, vještak Branko Dmitrović, te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o očevidu PU osječko - baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 9. ožujka 2023., medicinska dokumentacija KBC Osijek na ime ošt. TČ, zapisnik PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okr. DČ serijskog broja [serijski broj] od 9. ožujka 2023., zapisnik Postaje prometne policije Osijek o ispitivanju osumnj. DČ s DVD snimkom ispitivanja od 16. ožujka 2023., fotoelaborat Postaje prometne policije Osijek u vezi prometne nesreće koja se dogodila u [adresa] dana 9. ožujka 2023., zapisnik o obdukciji mrtvog tijela PČ KBC Osijek broj 36/2023 od 20. ožujka 2023., pisani nalaz i mišljenje tvrtke za prometna vještačenja Intelex d.o.o. Osijek od 21. srpnja 2023., pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Branka Dmitrovića, dr. med. od 6. rujna 2023., zapisnik PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije o provedenoj dokaznoj radnji prvog ispitivanja okr. DČ s DVD snimkom ispitivanja od 14. rujna 2023., čitaju se iskazi svjedoka VČ, KČ, NČ i RČ, čita se podnesak KBC Osijek (stranica 190. do 194. spisa) i podnesak Državnog hidrometeorološkog zavoda koji je zaprimljen na sud 23. prosinca 2025., i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

4. U obrani opt. DČ je iskazao da je kritičnog dana vozio Čepinskom obilaznicom prema uljari i u jednom trenutku uočio je auto koji je vozilo iz suprotnog smjera i koji mu je blicnuo. Tada je udario u oštećenika kojeg nije vidio. Bio je mrak, padala je kišica, a oštećenik je bio obučen u tamnu odjeću. Žao mu je što se to dogodilo, ali tvrdi da ga jednostavno nije mogao uočiti. Oštećenika pozna iz viđenja i zna da je bio osoba s posebnim potrebama. Nakon udarca stao je i izašao iz vozila u namjeri da pruži pomoć, međutim tamo su već bile dvije osobe i to upravo iz onog auta koji mu je i blicnuo i s kojim se mimoišao prije prometne nesreće. Naknadno se interesirao preko medicinske sestre što je s oštećenikom i saznao je da je u komi i da je u vrlo teškom stanju. Nakon par dana liječnica mu je rekla da je oštećenik preminuo. Ponavlja da mu je vozač iz vozila koje je išlo njemu u susret blicnuo barem jednom i da ga je to omelo. Pješaka je udario lijevom bočnom stranom svog vozila. Ne zna zašto svjedok KČ iskazuje na sudu da mu nije blicao. Možda se uplašio vlastite kaznenopravne odgovornosti.

5. Svjedok KČ je iskazao da je kritične večeri vozio prijatelja NČ njegovoj kući, a to je bilo nešto nakon 19,00 sati. Vozio je ulicom grada [adresa] u [adresa] i namjeravao je skrenuti u sporednu ulicu Đ [adresa], gdje živi prijatelj. Međutim, u suprotnom smjeru se kretalo jedno vozilo pa je čekao da ga propusti. U jednom trenutku je vidio siluetu koja je bila sve veća kako se taj auto približavao. Reagirao je i rekao je prijatelju "Gle ovo!", a tada je taj auto udario u tu siluetu za koju je kasnije utvrdio da je pješak koji je hodao po kolniku. Na mjestu događaja bila je ulična rasvjeta, ali nije radila svaka lampa. Sve se to dogodilo u trenutku. Osoba na cesti je bila obučena u tamnu odjeću i nije imala vidljive znake uočavanja, a hodao je po sredini prometne trake. Inače je policijski službenik i to interventne policije i pazi kako se ponaša u prometu i njegov dojam je da je vozač iz suprotnog smjera vozio prilagođenom brzinom, odnosno da nije vozio brzo. Tvrdi da nije znakom svjetla (tzv. blicanjem) upozorio vozača iz suprotnog smjera na osobu na cesti jer je sve bilo gotovo u sekundi, pa nije stigao tako reagirati.

6. Svjedok ĐČ je iskazao da je vatrogasac i da ga je kritične večeri nakon smjene kući povezao KČ. Tijekom vožnje razgovarao je na mobitelu i nije obraćao pažnju na cestu. No, sjeća se da mu je u jednom trenutku i to kod skretanja iz glavne ulice u [adresa] KČ viknuo "Pazi!", "Gledaj!" ili nešto slično. Tada je pogledao na cestu i vidio je da je auto koji je išao u suprotnom smjeru stao, a ispred njega je bilo nešto crno. Mislio je da je to bio pas jer je bilo jako mračno. Izašli su iz auta i pomogli su djelatnicima hitne pomoći, te su podigli oštećenika na nosila. Poznavao je oštećenika iz sela i zna da je on bio osoba s posebnim potrebama i da je imao problema s govorom. To vozilo koje je udarilo oštećenika je išlo njima u susret i trebali su ga propustiti da skrenu u ulicu lijevo, te su lagano usporavali da bi to vozilo prošlo.

7. Svjedokinja VČ je iskazala da je bila skrbnica pokojnog oštećenika kojemu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost zbog psihičke bolesti. Oštećenik je bio nepismen i povremeno je obavljao neke fizičke poslove. Njen suprug je oštećenikov nećak, te je ošt. PČ živio s njihovom obitelji. Nije bio zahtjevan, volio je djecu i nije joj bio problem skrbiti se o njemu. Kritičnog dana večerao je oko 17,30 sati, te je potom otišao u šetnju jer je svakodnevno šetao. Međutim, nazvao je sin V, kojemu je prijatelj javio da je djeda nastradao. Odmah su došli do mjesta događaja, jer od njihove kuće do mjesta prometne nesreće ima oko dva kilometra. Kritične večeri oštećenik je išao kod svog nećaka i tim putem je išao mnogo puta, ali se do prolaza mora preći cesta da bi se preko mosta došla do nećakove kuće. Oštećenik se znao ponašati u prometu i pazio je na svoju sigurnost. Ne zna da li je te večeri konzumirao alkohol, ali je povremeno znao popiti pivo i to najčešće za vrijeme rada. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete i nije zainteresirana za kazneni progon jer smatra da se ova prometna nesreća mogla dogoditi svakome.

8. Svjedok RČ je iskazao da je bio okrivljenikov suvozač i da su išli ulicom grada Vukovara prema centru [adresa]. Bio je mrak i padala je kišica, a vidljivost nije bila najbolja. Sjeća se da im je vozilo koje im je išlo njima u susret dva puta blicnulo i da je odmah nakon toga blica okrivljenik udario u oštećenika koji nije bio vidljiv na cesti. Misli da je oštećenik stajao na sredini njihovog kolničkog traka, te da je okrivljenik vozio brzinom od najviše 45 km/h. Izašli su iz auta, a vozilo koje im je dolazilo u susret je također stalo i netko iz tog vozila je pozvao hitnu i policiju. Kad je došla hitna medicinska pomoć oštećenik se nije dao podići na nosila, a liječnica je komentirala "Malo se popilo".

9. Sudski vještak Dražen Jeđud, univ. spec. traff. je proveo prometno vještačenje da bi utvrdio mjesto na kolniku i položaj vozila kojim je upravljao okrivljenik u trenutku kontakta s pješakom, te mjesto primarnog kontakta na vozilu i brzinu kretanja vozila neposredno prije udara u oštećenika, kao i udaljenosti s koje je okrivljenik kao vozač mogao pravovremeno uočiti pješaka na kolniku s obzirom na sve konkretne činjenice. Tako je stalni sudski vještak prometne struke zaključio da se u trenutku prometne nesreće pješak kretao preko kolnika ulice grada Vukovara na dijelu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza i da se kretao iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno s desne na lijevu stranu gledano iz smjera kretanja vozila okrivljenika. Pješak se kretao brzinom od oko 3 km/h. U trenutku naleta na pješaka okrivljenikovo vozilo se kretalo od oko 47 km/h, a nalet na pješaka je bio nekočeni. Okrivljenik je počeo reagirati i poduzimati radnju kočenja od oko 0,9 sekundi prije naleta, a na temelju materijalnih tragova nije moguće definirati putanju pješaka u fazi prilaza mjestu naleta. U trenutku prometne nesreće bio je astronomski sumrak koji prosječni vozač percipira kao noć. Za utvrđenu brzinu kretanja okrivljenikovog vozila od 47 km/h duljina zaustavnog puta bila je oko 28 m. Vještak je utvrdio da je okrivljenik u fazi prilaska s uključenim kratkim svjetlima mogao uočiti tamo odjevenog pješaka s udaljenosti i većoj od 28 m s koje vi pravovremenim reagiranjem i kočenjem mogao zaustaviti vozilo prije mjesta naleta i tako izbjeći prometnu nesreću. Ovaj zaključak vještak navodi u slučaju da okrivljeniku, kao vozaču, nešto nije ometalo pregled, odnosno ako nije bilo blicanja vozila iz suprotnog smjera. No, u slučaju da je okrivljenik bio ometan blicanjem vozila iz suprotnog smjera, to je moglo izazvati određeni stupanj zasljepljivanja i to je moglo negativno utjecati na mogućnost da vozač pravovremeno uoči pješaka na kolniku. Na raspravi vještak je dodao da je na fotografijama očevida F11. do F13. vidljivo da je na dijelu kolnika na kojem je ostvaren nalet na pješaka bio osvjetljen javnog rasvjetom koja je bila u funkciji. Očevidom nije evidentirano da bi u trenutku događaja bilo nekakve neispravnosti vezane uz javnu rasvjetu, jer bi prema pravilima struke tu neispravnost trebalo evidentirati u dokumentaciji očevida. U odnosu na zasl jepljivanje naveo je da je ono moguće i kod kratkog i kod dugog svjetla vozila koje dolazi iz suprotnog smjera. Efekt zasljepljivanja je veći što je jačina svjetlosti vozila iz suprotnog smjera veća, a kod mokrog i vlažnog kolnika je veći efekt zasljepljivana od vozila iz suprotnog smjera. Prometno tehničku analizu je proveo na način da je smatrao da je kolnik u trenutku prometne nesreće bio mokar, jer je to povoljnije za okrivljenika.

10. Sudski vještak prof. dr. sc. Branko Dmitrović, stalni sudski vještak medicinske struke, specijalist patolog, je izradio nalaz i mišljenje kojim je zaključio da je oštećenik umro **.**.2023., odnosno osam dana nakon zadobivenih ozljeda. Oštećenik je umro nasilnom smrću uslijed zadobivenih višestrukih mehaničkih ozljeda glave, trupa i udova. Sve se ozljede kvalificiraju kao osobito teške tjelesne ozljede i bile su takvog karaktera i intenziteta da su unatoč poduzetog liječenja dovele do smrti. Vještak je utvrdio da je primarni kontakt uslijedio naletom prednje lijeve strane vozila na lijevu bočnu stranu tijela pješaka koje je nakon toga bilo nabačeno na lijevu stranu poklopca motora i vjetrobrana, pa zatim odbačeno na pločnik ispred vozila. Na raspravi je dodao da činjenica da je oštećenik bio pozitivan na Covid 19 infekciju znači da je njegovo liječenje bilo na neki način manje ili više otežano, no da je nedvojbeno kako je temeljni okidač njegovog stanja bila zadobivena politrauma. Oštećenik je tijekom liječenja zadobio infarkt srca, ali je on bio isključiva posljedica traumatskog šoka, a ne neprohodnosti srčanih krvnih žila.

11. Analizirajući svaki dokaz posebno, kao i sve dokaze zajedno, nedvojbeno je dokazano da je okr. DČ počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa

– izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11, te da nema ispričavajućih razloga, a okrivljenikova ubrojivost i svijest o protupravnosti nije dovedena u pitanje.

12. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i medicinskog vještaka su sačinjeni sukladno pravilima struke, razumljivi su, cjeloviti i objektivni, te nemaju nikakvih proturječnosti, kako u vezi sa utvrđenim okolnostima, tako niti unutar sebe. Osim toga, na nalaze i mišljenja vještaka te na njihove iskaze na raspravama stranke nisu imale primjedaba. Iskaz svjedoka KČ i NČ su vjerodostojni dokazi jer su uvjerljivi i okolnosni te su međusobno povezani u bitnom. Naime, svjedok KČ jasno iskazuje da vozaču koji mu je dolazio u susret nije dao znak svjetlima (nije mu blicao) i to zato što nije ni stigao reagirati na taj način. Štoviše, zorno iskazuje da se ''sve to dogodilo u sekundi''. Svjedok ĐČ iskazuje da kao suvozač nije obraćao pažnju na cestu jer je pričao na mobitel, ali on napominje da je vozač KČ viknuo da se nešto nalazi na cesti i to u trenutku skretanja s glavne na sporednu cestu. Taj dio njegovog iskaza potvrđuje istinitost iskaza KČ o tome da on nije niti stigao upozoriti tog drugog vozača koji mu je dolazio u susret. Nema nikakvog razloga da svjedok KČ poriče ovu radnju svjetlosnog upozorenja jer nije točno da bi se priznajući ju izložio bilo kakvim pravnim problemima, kako to pogrešno navodi okrivljenik. Stoga je iskonstruiran okrivljenikov iskaz o tome da mu je automobil iz suprotnog smjera dugim svjetlima omeo vidljivost, a svjedok UČ koji potvrđuje takvu okrivljenikovu obranu je tazbinski srodnik okr. DČ i to u drugom stupnju (okr. mu je šurjak, tj. ženin brat) i kao takav svojim iskazom želi pogodovati okrivljeniku potvrđujući njegovu priču o blicanju. Iskaz svjedokinje VČ je od sekundarne važnosti jer svjedokinja u glavnini svog iskaza govori o osobnim svojstvima pokojnika. Ipak, iz njenog iskaza je dokazano da je ošt. PČ često išao predmetnim putem do kuće njegovog nećaka i da je upravo na kritičnom mjestu trebao prijeći cestu da bi dalje nastavio put stazom.

13. Uzevši u obzir utvrđeni činjenični kompleks, bez razumne dvojbe je dokazano je da je okrivljenik kao vozač, odnosno kao sudionik u prometu ostvario nužna zakonska obilježja kaznenog djela (biće djela) – nehajnog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2 i st. 6. KZ/11. koja je dovela do smrtne posljedice pješaka PČ.

14. Odlučne činjenice za optuženikovu krivnju dokazane su prometnim vještačenjem, a tvrdnja obrane o tome da mu je automobil koji mu je dolazio susret blicanjem omeo vidljivost ostala je samo tvrdnja, tj. nije dokazana kao činjenica. Braneći se na taj način okrivljenik je kao vozač pokušao izbjeći vlastitu kaznenopravnu odgovornost za prouzročenu smrt pješaka. Naime, iz izvedenih dokaza utvrđene su relevantne činjenice na temelju kojih je sud kao nesporno zaključio da je okrivljenik kritičnog događaja nehajno postupajući prekršio propis o sigurnosti prometa na cestama i to blanketnu odredbu čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) jer je propustio obratiti dužnu pažnju na pješaka koji se nalazi na kolniku. Takvim lakomislenim postupanjem okrivljenik kao vozač osobnog automobila nije iskoristio mogućnost da se pravovremeno zaustavi ili barem da izbjegne udar u pješaka koji se nalazio gotovo na polovini ceste te je prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila udario pješaka na cesti. Ta činjenica da se na cesti u [adresa] kao vrlo gusto naseljenom mjestu može zateći pješaka nipošto nije neuobičajena. Štoviše, ona je gotovo pa notorna . Općina Čepin je po broju stanovnika druga najveća općina u Republici Hrvatskoj i najveća je općina u Slavoniji (i kontinentalnoj Hrvatskoj) te je prema službenim podacima s oko 12.000 stanovnika najveće naselje u državi koje nema status grada. Dakle, dokazano je da je okrivljenik bio svjestan da može počiniti ovo kazneno djelo, ali postupao sa smanjenom pažnjom. Vještak je utvrdio da je okrivljenik kao vozač na udaljenosti od 28 metara mogao pravovremeno uočiti pješaka na cesti, iako je bio mrak i iako je ovaj hodao u tamnoj odjeći bez osvjetljenja. Ta udaljenost od 28 metara je bila dovoljna da okrivljenik kao vozač pravovremeno zakoči i tako izbjegne prometnu nesreću kojom je prouzročio osobito teške tjelesne ozljede pješaka PČ uslijed kojih je preminuo nakon osam dana bolničkog liječenja.

15. Tako postupajući okr. DČ je počinio kazneno djelo sa svjesnim nehajem. Dakle, okrivljenik je ostvario kazneno djelo koje nije htio, a posljedica djela je rezultat njegove nepažnje. Prevladavajuće stajalište sudske prakse je da se članak 227. stavak 6. KZ/11 u kombinaciji s člankom 38. stavkom 1. ZSPC primjenjuje u situacijama kada vozač, uslijed nepažnje ili propusta u promatranju prometa, ne uoči pješaka kojeg je objektivno mogao i morao vidjeti, što rezultira smrtnom posljedicom. Pri tome sud ocjenjuje tehničke mogućnosti izbjegavanja nesreće, oslanjajući na prometno vještačenje. U konkretnom predmetu vještak je zaključio da da bi sukladno čl. 38. st. 1. ZSPC, pravovremeno obraćanje pažnje vozača pri izmjerenoj brzini automobila od 47 km/h i to upravljajući s kratkim svjetlima bila oko 28 metara i to bi spriječilo nalet na pješaka. Vještak nije mogao utvrditi koja su svjetla bila uključena na vozilu kojim je upravljao okrivljenik, pa je uzeo u obzir kratka svjetla kao najpovoljniju varijantu za okrivljenika. Naime, da je okrivljenik vozio s upaljenim dugim svjetlima, tada bi pješaka morao uočiti još ranije od izmjerene udaljenosti od 28 metara, što ne ide u prilog vozaču jer bi time njegova nepažnja bila teža. Upravo ova činjenica da se okrivljenik nije na vrijeme zaustavio i da je bez kočenja udario u pješaka koji se kretao gotovo sredinom glavne ceste u naselju predstavlja suštinu konkretnog kaznenog djela. Naprosto, počinitelj nije bio toliko pažljivo koliko je to bio dužan i koliko je mogao biti. Okrivljenik je ostvario kazneno djelo koje nije htio, a posljedica djela je rezultat njegove nepažnje. Baš u tome se sastoji sadržaj neprava i nehajnog oblika krivnje okr. DČ. Njegova neopreznost u prometu je bit nehaja. Protupravnost nehajnog ponašanja mjeri se objektivnim mjerilom, a objektivno mjerilo za nehaj je propuštanje dužne pažnje i time prouzrokovane posljedice iz bića djela. Drugim riječima rečeno, da bi se u životu što je moguće više izbjegle štetne posljedice, uspostavljene su opće norme postupanja u raznovrsnim životnim prilikama. Sve te norme ili standardi počivaju na načelu da je svatko dužan ponašati se tako da drugome ne prouzroči štetu. Time se uspostavlja objektivno mjerilo pažljivosti, tj. dužne pažnje. Dužna pažnja jest ona pažnja savjesnog i opreznog čovjeka u takvoj situaciji u kojoj valja spoznati opasnost svoje radnje i moguće nastupanje štetne posljedice, pa se treba suzdržati od takvog postupka. Sve ovo posebno vrijedi u prometu, odnosno u pravilima prometa na cestama, u kojem povredom dužne pažnje dolazi do tragičnih posljedica, a u konkretnom slučaju, čak i do smrti.

16. Dakle, dokazano je da je konkretna prometna nesreća rezultat povrede vozačeve dužne pažnje. Dužnu pažnju karakterizira pažljivo ponašanje i njeno utemeljenje počiva na generalnom zahtjevu za poštivanjem i pridržavanjem mjera opreza u svakom konkretnom slučaju. Samo se usporedbom konkretnog optuženikovog ponašanja s općeprihvaćenim standardima i pravilima pažljivog ponašanja u prometu može doći do osnovanog zaključka da je došlo do kršenja propisa o sigurnosti prometa i to na način da je optuženik tako ugrozio promet da je isključivo on uzročnik ove prometne nesreće. Naime, vozač je dužan predvidjeti i propuste drugog sudionika u prometu kada je takvo ponašanje, a s obzirom na sve konkretne okolnosti, očito i izgledno. Riječ je o načelu ograničenog pouzdanja u prometu koje se odnosi na situaciju kada se prema životnom iskustvu i konkretnim okolnostima može predvidjeti da se drugi sudionici u prometu (pješak u gusto naseljenom mjestu) neće pridržavati prometnih propisa i da će svojim nepromišljenim i nepropisnim ponašanjem ugroziti promet (krećući se kolnikom na javnoj cesti izvan naselja, i to ne uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, već gotovo sredinom i to po mraku u uvjetima smanjene vidljivosti, u tamnoj odjeći koja na sebi nema reflektirajuće tvari). Upravo je načelo ograničenog pouzdanja u prometu na koje optuženik , iako vozeći dopuštenom brzinom, nije obratio pažnju, zapravo uzrok nesreće i posljedične smrti oštećenika. Dakle, da se okrivljenik pridržavao kriterija dužne pažnje do predmetne prometne nesreće sa smrtnom posljedicom ne bi došlo.

17. Prethodno navedena činjenica da je okrivljenik prekršio blanketnu normu je u direktnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom, odnosno s posljedicama navedene prometne nesreće, tj. smrću pješaka. Ovaj zaključak nesporno proizlazi iz iskaza prometnog i medicinskog vještaka, čije nalaze i mišljenja te iskaze na raspravi je sud prihvatio kao vjerodostojne dokaze, jer su oni dani objektivno, detaljno i uvjerljivo, te su jasni i razumljivi i u skladu su s pravilima njihove struke.

18. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počinitelj život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

19. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da je optuženik neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, da je nakon prometne nesreće pokušao pomoći oštećeniku, te da iako nije priznao krivnju, iz načina njegovog ponašanja tijekom ovog suđenja i načina na koji je iznosio obranu, proizlazi jasno vidljiv stupanj njegove empatije te sućuti zbog tragedije koju je prouzročio. Olakotnu okolnost svakako predstavlja i znatan doprinos oštećenika za nastanak prometne nesreće, a sve kako je to već ranije obrazloženo. Činjenice koje bi predstavljale otežavajuće sud nije utvrdio.

20. Sukladno navedenom, okrivljenik je proglašen krivim i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. No, sud smatra da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u odnosu na optuženika postići i primjenom uvjetne osude, odnosno stajališta je da nije neophodno da se izrečena kazna zatvora izvrši. Stoga je prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu tako što je odgodio izvršenje kazne zatvora na vrijeme od 4 godine. Dakle, zatvorska kazna se neće izvršiti ako optuženik u navedenom roku provjere ne počini novo kazneno djelo. To je pravedna, pravična i adekvatna sankcija s obzirom na društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i samog počinitelja. Uvjetnom osudom se može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja kojom će se izraziti društveno-moralni prijekor zbog počinjenog djela i tako jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali će njiome istovremeno dovoljno djelovati na okrivljenika, kao i na sve druge da ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Ujedno će se optuženiku ovom sankcijom omogućiti i ponovno uključenje u društvo (socijalna reintegracija).

21. Iako je optuženik proglašen krivim, oslobođen je od obveze naknade troška postupka jer je sud utvrdio da je optuženik lošeg imovnog stanja, da nije vlasnik nekretnina niti vrednijih pokretnina, pa bi plaćanjem troška postupka dospio u takvu situaciju u kojoj bi došlo u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje.

22. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 2. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: KO-DO-627/2023

2. Okr. DČ

3. Branitelj Matej Balaž, odvjetnik iz Osijeka