REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Romani Ćosić, uz sudjelovanje zapisničara Marije Prokopec, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice CŽ iz [adresa], zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, PP Vukovar broj: 211-07/24-5/14589 od 5. lipnja 2024., nakon glavne rasprave održane dana 25. veljače 2026., održane bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja, u nazočnosti okrivljenice CŽ i izabranog branitelja Filipa Miličića, te u nazočnosti žrtve ŽŽ i punomoćnice Martine Alagić, odvjetnice iz [adresa], osobno, temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, dana 2. ožujka 2026. u odsutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica CŽ, kći C i Ž, rođena **.**.1989. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju ekonomist, SSS, zaposlena, s mjesečnim primanjima oko 796,00 eura, razvedena, majka dvoje maloljetne djece, pismena, prekršajno kažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak

na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona od optužbe se

o s l o b a đ a

I da bi

dana 18.lipnja 2022. u 23,30 sati, u kući u [adresa], počinila nasilje u obitelji primijenivši fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda prema suprugu ČŽ na način da je istog udarila glavom o glavu te otvorenim dijelom dlana u predjelu glave odnosno lica, nakon čega je počinila psihičko nasilje u obitelji na način da se istom obratila riječima: "marš u pičku materinu", što je kod istog prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva,

II dakle, da bi time počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu supruga koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost te nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

III pa da bi time počinila prekršaj protivno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), opisan u članku 10. stavku 1. točkama 1. i 3., kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

IV Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. PU Vukovarsko-srijemska, PP Vukovar, podnijela je ovom sudu optužni prijedlog broj gornji protiv okrivljenice CŽ, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Ispitana kod ovoga suda 25. veljače 2026. okrivljenica CŽ u bitnom je izjavila da se u odnosu na prekršaj koji joj se stavlja na teret ne smatra krivom, nije točno da je kritične zgode tadašnjeg supruga udarila glavom o glavu, niti da mu je psovala. Smatra da je on ovo prijavio kao oblik osvete zbog problema koji su imali u vezi s razvodom. Također smatra da je dao lažni iskaz budući da se u odnosu na ovaj konkretni događaj, u postupku gdje je on bio okrivljenik, pred ovim sudom Pp-243/24, izjasnio da se predmetnog događaja ne sjeća. Predlaže da navedenu presudu broj Pp-243/24 od 3. lipnja 2024. sud uvrsti kao dokazni prijedlog. Također smatra da se sve ovo navedeno nije relevantno obzirom da nema nikakvih dokaza da bi njezin bivši suprug neposredno nakon navedenog događaja posjetio liječnika niti zatražio liječničku pomoć, a simptomatično je da je događaj prijavljen puno kasnije.

3. Obzirom da je okrivljenica osporavala počinjenje prekršaja kako joj se stavlja na teret, sud je proveo dokazni postupak u kom je ispitao žrtvu-oštećenika ŽŽ te izvršio uvid i pročitao presudu Općinskog suda u Vukovaru broj Pp-243/2024-13 od 3. lipnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽŽ od 4. lipnja 2024. (list 3-4 spisa), obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 5-6 spisa), obavijest o počinjenom prekršaju od 4. lipnja 2024. (list 7 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu od 25. veljače 2026. (list 17-18 spisa), te je izvršio uvid i pročitao spis Općinskog suda u Vukovaru broj Pp-243/2024.

1. Žrtva oštećenik ŽŽ ispitan u svojstvu svjedoka na glavnoj raspravi održanoj 25. veljače 2026. u bitnom je naveo da su se navedenog dana, prije kritičnog događaja njegova tadašnja supruga i on su se porječkali, čak je ona tražila da on napusti kuću, da se smiri, što je i učinio. Kada se vratio kući, to je bilo kasnije navečer, ne zna točno vrijeme, možda oko 10 navečer, vidio je da je budna i da se nalazi u dnevnom boravku, zaustavio se u predsoblju gdje se nalazi računalo, te je sjeo za stol odnosno za to računalo i upalio ga, a kako bi izbjegao daljnju konfrontaciju. Nakon toga CŽ je došla, počela ga je ispitivati zašto se uopće vratio kući, u dva navrata mu je pokušala izvući stolicu, što nije uspjela, nakon čega mu je lupila šamar, potom ju je on uhvatio za ruke i pitao jel bi sad bilo dosta, nakon čega ga je ona udarila glavom u glavu. Pri svemu tome ga je i vrijeđala. On je nakon toga krenuo prema izlaznim vratima međutim CŽ mu je na neki način pripriječila put te ju je ponovno uhvatio za ruke, na što je ona njega ponovno udarila glavom. Na upit suca je li on nakon ovog događaja napustio kuću, oštećenik navodi da je izašao na dvorište, da je CŽ rekao da slobodno zove policiju ako misli da ima osnove, a budući da se u idućih nekoliko minuta nije dogodilo, otišao je u kuću svojih roditelja. Na poseban upit branitelja okrivljenice, oštećenik navodi da se ne sjeća točnog datuma ali je bila subota ili nedjelja, ljeto, u kasnim večernjim satima, možda oko 10 sati navečer. U trenutku navedenog događaja između njih još nije bila započeta brakorazvodna parnica. Navedeni događaj nije odmah prijavio nego tek nakon što je u tijeku bio prekršajni postupak koji se vodio protiv njega i u kojem postupku je CŽ u svom iskazu rekla da ga je udarila glavom, a što je ušlo u zapisnik. Nije prijavljivao ranije jer nije htio da se to vuče po sudu. Do ovog događaja su bili u korektnim odnosima i u braku te su živjeli zajedno, a nakon događa je nekoliko mjeseci stanovao kod svojih roditelja, potom se vratio u kuću kod supruge i djece, na poziv nje i djece, te su živjeli zajedno možda godinu dana, a potom je negdje u prosincu 2023. podnio zahtjev za razvod braka. Na upit suca oštećenik je naveo da mu je CŽ tom prigodom rekla, odnosno pitala ga što je došao kući i nek ide u pizdu materinu.

2. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vukovaru broj Pp-243/2024-13 od 3. lipnja 2024. sud je utvrdio da je ŽŽ oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1 istog Zakona., a koja presuda je postala pravomoćna 26. rujna 2025.

3. Uvidom u obavijest o počinjenom prekršaju od 4. lipnja 2024. (list 7 spisa), sud je utvrdio da je okrivljenoj CŽ, osobno u ruke dana 4. lipnja 2024. uručena obavijest o počinjenom prekršaju iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

4. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu od 25. veljače 2026. (list 17-18 spisa), sud je utvrdio da okrivljenica u posljednje tri godine nije prekršajno kažnjavana.

4. U postupku je sporno je li okrivljenica svojim postupanjem kritične zgode ostvarila obilježja prekršaja iz članka 10. točaka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su oblici nasilja u obitelji, dok je odredbom članka 22. istog Zakona propisano kažnjavanje zbog počinjenog nasilja u obitelji, pri čemu nije predviđeno posebno kažnjavanje za pojedine oblike nasilja u obitelji propisane člankom 10. predmetnog Zakona. Stoga, u situaciji kada počinitelj počini različite oblike nasilja u obitelji prema istoj osobi (u ovom slučaju psihičko i fizičko nasilje) isto predstavlja zbog ranije navedenog jedno djelo nasilja u obitelji, dok se činjenica da je okrivljenik prema istoj osobi počinio više oblika nasilja može uzeti kao otegotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne. (vidjeti presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-4515/2024 od 20. studenoga 2024.) Dakle, u ovom konkretnom slučaju okrivljenici se stavlja na teret da je počinila dva modaliteta prekršaja nasilja u obitelji i to: 1) psihičko nasilje i 2) fizičko nasilje uslijed kojeg nije nastupila ozljeda, kažnjivo kao jedno djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5. Materijalna odredba prekršaja koji se okrivljenici stavljaju na teret, odnosno odredba članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, dok je odredbom članka 10. točkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji glasi propisano da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

6. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

7. U smislu navedene zakonske odredbe članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska…) i svi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah (stav Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izražen u presudama Ppž-4800/2022 i Ppž-3301/2024).

8. Članak 8. stavak 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određuje pojam "žrtve nasilja u obitelji" u smislu ovoga Zakona te propisuje da je to osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu obranu okrivljenice te sve provedene materijalne i personalne dokaze, razmatrajući pri tome navedene zakonske odredbe, stavove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske vezane uz psihičko nasilje u obitelji, sud nije na nedvojben način utvrdio da su u ponašanju okrivljenice ostvareni bitni elementi prekršaja koje se karakterizira kao psihičko i fizičko nasilje u obitelji.

9. U odnosu na psihičko nasilje, imajući u vidu da se ne može svaka uvredljiva riječ u kontekstu određenog događaja smatrati psihičkim nasiljem u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te pri tome analizirajući provedene materijalne i personalne dokaze, obranu okrivljenice te tumačenje pod točkom 5.3. ovog obrazloženja, sud nije utvrdio da je okrivljenica u konkretnom slučaju svojim postupanjem ostvarila biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji kako joj se to optužnim prijedlogom stavlja na teret. Naime, kako je to ranije i obrazloženo, psihičko nasilje podrazumijevalo bi napad na psihički integritet žrtve radi uspostavljanja kontrole nad njom, međutim, iz obrana okrivljenika i iskaza žrtve, proizlazi kako se kritične zgode radilo o situaciji gdje je došlo do sukoba „ravnopravnih osoba“ povezanih s ranijim bračnim nesuglasicama, a ne o situaciji da bi jedan od članova obitelji iskazivao svoju nadmoć ili kod žrtve pokušavao izazvati strah ili duševnu nestabilnost s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Ovakav stav suda proizlazi i iz presude Općinskog suda u Vukovaru broj: PP-243/2024-13 od 3. lipnja 2024., u kojem je ovdje okrivljena CŽ sudjelovala kao žrtva, a žrtva ŽŽ je u spomenutom predmetu bio okrivljenik, a koja presuda se odnosi na isti događaj.

10. U odnosu na eventualno počinjenje prekršaja primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, u pogledu kojeg se okrivljenici stavlja na teret da je žrtvu ŽŽ udarila glavom o glavu te mu udarila šamar, iz iskaza oštećenika, a u koji sud nije imao razloga sumnjati, sud je utvrdio da su se kritične zgode on i okrivljenica verbalno sukobljavali, da je došlo i do naguravanja, kojom prilikom je okrivljenica njega prvotno ošamarila, nakon čega ju je on uhvatio za ruke, a potom ga je okrivljenica udarila glavom dok je on nju držao za obje ruke. Iz ovakvog iskaza žrtve sud je zaključio da se kritične zgode radilo o sukobu ravnopravnih osoba i u kontekstu tjelesnog nasilja, sve imajući u vidu da su okrivljenica i žrtva slične tjelesne konstitucije, te imajući u vidu da je okrivljenica u trenutku kada je žrtvu udarila glavom bila onesposobljena u smislu da ju je žrtva držala za obje ruke, a ne o situaciji da bi okrivljenica nad oštećenikom iskazivala svoju moć i jakost, uslijed čega je sud, imajući u vidu definiciju žrtve iz članka 8. stavka 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim je propisano da je žrtva nasilja osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda, ujedno imajući u vidu nizak intenzitet, kratko trajanje sukoba, odnosno izostanak fizičkih i psihičkih posljedica u odnosu na žrtvu, smatra da nisu ostvareni niti elementi modaliteta prekršaja koji se odnosi na fizičko nasilje primjenom sile uslijed koje nije nastupila ozljeda.

7. Konačno, prema ocjeni ovog suda, verbalni sukob koji se kritične zgode dogodio između dviju ravnopravnih osoba (sada bivših supružnika), odnosno ovako izgovorene riječi kako su one specificirane u činjeničnom opisu optužnog akta, premda nema dvojbe ih je okrivljenica izgovorila, ne mogu podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, obzirom da takve svađe, u kojima se radi o sukobu dviju ravnopravnih osoba, dakle u kojima ni jedna od sukobljenih strana, na bilo koji način ne iskazuje svoju moć niti ima za cilj prouzročavanje straha ili duševne nestabilnosti, ne ispunjava bitna obilježja modaliteta prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji se okrivljenici stavlja na teret. Ujedno, prema ocjeni ovog suda, udarac glavom okrivljenice u glavu žrtve za vrijeme dok ju je isti držao za obje ruke, ne ukazuje na iskazivanje njezine moći i jakosti u odnosu na žrtvu, uslijed čega ovakvo ponašanje u ovom konkretnom slučaju, prema stajalištu ovog suda ne ispunjava niti konstitutivne elemente modaliteta fizičkog nasilja iz članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, Sud je sukladno članku 182. točki 1. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio optužbe za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

8. Obzirom je sud okrivljenicu oslobodio optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

9. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 2. ožujka 2026.

Sudac

Romana Ćosić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dva istovjetna primjerka, posredstvom ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Okrivljenici

3. Branitelju okrivljenice

4. Žrtvi – po pravomoćnosti

5. Punomoćniku žrtve – po pravomoćnosti

6. Spis