Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4473/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupane po punomoćnici BUM, zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pn-1464/2017-117 od 25. studenog 2022., dana 2. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pn-1464/2017-117 od 25. studenog 2022., u pobijanom dijelu (točka II. izreke) kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika i preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pn-1464/2017-117 od 25. studenog 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te se rješava:

1. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se kao neosnovan tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.986,36 kn / 529,08 €[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2018. do isplate. Točkom II. izreke je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti.

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 koji se odnosi na sve iznose iskazane u valutama EUR i HRK; 2. Protiv prvostupanjske odluke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu odluku i odbije zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg parničnog troška u cijelosti, a tuženiku dosudi trošak kako je to zatražio u podnesku od 30. 11. 2017. Potražuje i daljnji trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbeni navodi, jer se odluka prvostupanjskog suda može ispitati te sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Nakon što je pravomoćno odlučeno o tužbenim zahtjevima tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, prvostupanjski sud je zasebnim rješenjem od 25. studenoga 2022. odlučio o troškovima parničnog postupka, pa je predmet žalbenog postupka ograničen na ispitivanje osnovanosti i visine dosuđene naknade parničnog troška tužitelju te odbijanje zahtjeva tuženika za naknadom troška.

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj 8. 6. 2011. podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženika pri čemu je kao vrijednost predmeta spora bio naveden iznos od 240.693,00 kn / 31.945.45 €,

- da je dio potraživanja nesporno plaćen u tijeku postupka te je tužitelj na ročištu 8. 9. 2015. odredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od – 60.415,34 kn/ 8.018.49 €,

- da je prvostupanjskom presudom poslovnog broja Pn-2768/11-84 od 14.10.2015. djelomično usvojen a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,

- da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9489/15-2 od 25. 4. 2017. ukinuta djelomično prvostupanjska presuda te vraćena na ponovni postupak u odnosu na usvajajući dio zahtjeva od 42.702,14 kn / 5.667.55 €, te odbijajući dio od 10.000,00 kn/ 1.327.23 €,

- da podneskom od 11.4.2018. tužitelj potražuje ukupnu naknadu štete od 41.100,64 kn / 5454.99 €,

- da je pravomoćnom presudom poslovnog broja Pn-1464/2017-107 od 4. 6. 2018., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4602/18-2 od 22.01.2019., djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 9.080,21 kn / 1.205.15 €, isti je odbijen za iznos od 32.020,34 kn / 4. 249.83 € ( pri čemu je utvrđen doprinos tužitelja nastanku štete u visini od 20%) te je odlučeno da će se o troškovima postupka odlučiti naknadnom odlukom.

7. Pobijanom odlukom Pn-1464/2017-117 od 25. studenog 2022. prvostupanjski sud je odlučio o naknadi troškova postupka, pri čemu je primjenom Tbr. 7., 8., 9. 28. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09.) utvrdio da tužitelju pripada pravo na trošak od 50.375,00 kn / 6.685.91 € ( za radnje navedene u obrazloženju i to sastav tužbe, potom za ukupno 18 podnesaka, pristup na ukupno 7 ročišta i sastav žalbe ) koji iznos je potom uvećao za pripadajući PDV u iznosu od 12.593,75 kn / 1.671.48 €, nakon čega nije iskazao ukupan trošak tužitelja ( koji bi sukladno zbroju iznosio 62.968,75 kn / 8.357.39 €). Nadalje, ocjenjujući ukupan uspjeh tužitelja u sporu sa 102,09 % jer je u pogledu visine uspio sa 22,09% (dosuđeni iznos od 9.080,21 kn podijeljen je sa iznosom konačnog zahtjeva od 41.100,64 kn), a tuženik sa 77,91%, a u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva sa 80% a tuženik sa 20,00% (tužitelj je u pogledu odgovornosti doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, a tuženik u omjeru od 80%). Dijeljenjem takvog uspjeha u ukupnom sporu ( 102,09 / 2 ) prvostupanjski sud procjenjuje ukupan uspjeh tužitelja u sporu sa 51,05%, pa umanjuje isti za postotak uspjeha tuženika u sporu od 49,96 %, nakon čega utvrđuje ukupan uspjeh tužitelja od 1,09 % te mu primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP dosuđuje trošak od 3.986,36 kn / 529,08 €, pri čemu mu priznaje u cijelosti trošak provedenog vještačenja u iznos od 3.300,00 kn ističući kako je bio nužan bez obzira na uspjeh u sporu, i na koji iznos potom dosuđuje zakonske zatezne kamate ne od dana donošenja pobijanog rješenja, već od dana 4. 6. 2018. kao dana donošenja presude u predmetu Pn-1464/17, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. ZIDZOO-a.

8. Tuženik u žalbi osporava osnovanost i visinu određenog troška, ukazuje da je nepravilno utvrđena vrijednost predmeta spora te posljedično visina pripadajuće nagrade, da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio trošak za ukupno 12 obrazloženih podnesaka, da je nepravilno odredio trošak sastava žalbe tužitelju, da nije cijenio nesporno plaćeni iznos troška u tijeku postupka, da je nepravilno dosudio tužitelju kamate od 4. 6. 2018. te da nije tuženiku obračunao i priznao trošak koji je bio nužan i opravdan.

9. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda te razmatrajući pobijanu odluku u granicama ispitivanja ( čl. 365. st. 1. i 2. ZPP) ovaj drugostupanjski sud je utvrdio žalbene navode tuženika djelomično osnovanim budući je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao tužitelju viši trošak od stvarno pripadajućeg.

10. Prije svega valja ukazati da je kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je prvostupanjski sud o troškovima odlučio odlukom od 25. 11. 2022., to primjena mjerodavnog prava polazi od važeći odredbi čl. 154. i 155. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022; dalje: Tarifa).

11. Kako je početno utvrđena vrijednost predmeta spora ( od 240.693,00 kn / 31.945.45 € ) smanjena 8. 9. 2015. na iznos od 60.415,34 kn/ 8.018.49 €, a potom 11.4.2018. na 41.100,64 kn / 5454.99 €, to žalitelj pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava ( Tbr. 7.1.Tarife) odmjerio tužitelju ne pripadnu naknadu parničnih troškova, obzirom da za radnje nakon 8. 9.2015. nije bilo moguće dosuditi naknadu višu od 100 bodova po pojedinoj radnji.

12. Također pravilno žalitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sklopu koje je prvostupanjski sud priznao tužitelju pravo na ukupno 12 obrazloženih podnesaka obzirom da stranci za sastavljanje obrazloženih podnesaka može pripasti pravo na nagradu temeljem Tbr. 8.1. Tarife u vezi Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku.

13. U odnosu na navedeno valja ukazati da stranci u sklopu primjene odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s Tbr. 8.1. Tarife sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji jesu li bile potrebne za vođenje parnice ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-644/2021 od 9. listopada 2024. ), pa iako u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8.1 Tarife može tumačiti na način da prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Broj: Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. ), takvo tumačenje predstavlja iznimku budući da Tbr. 8.1. Tarife valja tumačiti restriktivno i u skladu sa načelom ekonomičnosti postupanja prema kojoj su stranke dužne provesti postupak sa što manje troškova (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

14. Uz navedeno žalitelj pravilno osporava i tijek dosuđenih kamata obzirom da isti na dosuđeni trošak teku od dana kada su utvrđene i dosuđene pobijanom odlukom, kao trenutkom kada je predmetna obveza i nastala za protivnu stranku te prvostupanjski sud nije mogao dosuditi tijek pripadajućih zakonskih zateznih kamata od dana 4. 6. 2018., odnosno više od 4 godine prije donošenja odluke o troškovima postupka.

15. Međutim, sve navedene povrede materijalnog prava valja sagledati kroz ukupan uspjeh stranaka u sporu, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je takav uspjeh djelomičan, te je tužitelj u odnosu na pravnu osnovu uspio sa 80% zahtjeva, a u odnosu na visinu sa 22 %, što čini ukupan uspjeh u parnici od 51% ( 80 + 22 = 102/2 ).

16. Takav konačni uspjeh stranaka, u sklopu kojeg tužitelj predstavlja stranku koja je uspjela u sporu sa 51% zahtjeva, a tuženik sa 49%, ukazuje na razmatranje opravdanosti primjene odredbe čl. 154. st. 4. ZPP i sukladno kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

17. Primjena odredbe čl. 154. st. 4. ZPP osim djelomičnog uspjeha stranaka u parnici sa približno jednakim dijelovima ( što postotak od 51% odnosno 49% nedvosmisleno i predstavlja ) polazi i od utvrđenja svih konkretnih okolnosti slučaja, te ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je iz prvostupanjskog postupka vidljivo kako je tuženik u tijeku postupka u nekoliko navrata uplaćivao nesporne iznose potraživanja, kako je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kako su obje stranke procesnim raspolaganjem utjecale na tijek postupka i njegovo trajanje te je tuženik predlagao provođenje prometnog a tužitelj medicinskog vještačenja, pri čemu je sud u odnosu na medicinsko vještačenje i naknadu troškova tog vještaka pozivao na uplatu i tužitelja i tuženika ( str. 239 spisa). Osim iznesenog, razvidno je da su stranke na ročištu 11. travnja 2018. ( str. 395 spisa) učinile nespornom činjenicu da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju na ime parničnog troška iznos od ukupno 6.300,00 kn / 836.15 €.

18. Stoga takve konkretne okolnosti slučaja nedvosmisleno upućuju na pravilnost i zakonitost primjene odredbe čl. 154. st. 4. ZPP i odluke u sklopu koje svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, pri čemu navedene okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđivanje naknade niti tužitelju niti tuženiku primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP.

19. Kako je tužitelj u konkretnom slučaju polučio većinski uspjeh u sporu ( od 51%) to tuženik niti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP niti primjenom čl. 154. st. 4. ZPP ne ostvaruje pravo na naknadu parničnih troškova postupka, pa su žalbeni navodi tuženika neosnovani u dijelu u kojem potražuje naknadu troškova ( plaćene pristojbe, troška svjedoka, vještačenja i zastupanja po odvjetniku na ročištu 4. 10. 2017. ) slijedom čega je primjenom čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP žalbu u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu ( točka I. izreke ), dok je pod točkom II. izreke djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika i primjenom čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

20. Kako je tuženik povodom žalbe polučio djelomičan uspjeh, to je primjenom temeljem čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 2. ožujka 2026.

Sudac:

Vedran Medaković