REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Kmp-99/2020-20

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Jadranki Luketin kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anele Krolo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ad1) ĆČ i ad2) ml. pun. SČ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 – dalje: KZ/11), nakon održane i zaključene rasprave u nazočnosti okrivljenika ad1) ĆČ i ad2) ml. pun. SČ i njihovih branitelja Mirne Cambj i Tonija Mandića- odvjetnika u Splitu, i višeg savjetnika ODO-a Split specijalista IČ, dana 2. ožujka 2026. godine objavio je i presudio

I

I. Temeljem čl. 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.), presuda kojom je izdan kazneni nalog od strane ovog suda posl.br. Kmp-99/2020 od 1. ožujka 2021. godine protiv prvookrivljenog ĆČ i drugookrivljenog ml. pun. SČ zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 se STAVLJA VAN SNAGE

II. Temeljem čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) u svezi sa čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11)

OKRIVLJENI AD1) ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina pok. Ć i ZČ, rođene S, rođen u [adresa] **.**.1998., prebivalištem na adresi [adresa], a boravištem na adresi [adresa] (kod [adresa]), sa završenom VSS, magistar biologije i kemije, trenutno nezaposlen, neoženjen, bez djece, neosuđivan

OKRIVLJENI AD2) ml. pun. SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Ć i ZČ, rođene S, rođen u [adresa] **.**.2002., s prebivalištem na adresi [adresa], a boravištem na adresi [adresa] (kod [adresa]), po zanimanju kuhar, neoženjen, bez djece, neosuđivan

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

I. da bi 31. srpnja 2020. oko 20,00 sati u [adresa], zajednički i dogovorno, u nakani da ozljede svojeg brata ŽČ, više puta ga udarili rukama i nogama po glavi i tijelu, zadavši mu pri tome povrede u vidu otekline, plitke razderotine desne strane nosa te razderotinu zatiljka,

dakle, drugog tjelesno ozlijedili, a kazneno djelo je počinjeno prema članu obitelji,

II. pa da bi time počinili kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona.

III. Na temelju članka 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu poslovnog broja KOmp-DO-852/2020. od 7. prosinca 2020. protiv okrivljenika ad1) ĆČ i ad2) ml. pun. SČ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 – dalje: KZ/11).

2. U podignutoj optužnici ODO Split je tražilo da sud na osnovu čl. 541. ZKP/08 izda kazneni nalog kojim bi se prihvatio zahtjev ODO-a Split i okrivljenike ad1) ĆČ i ad2) ml. pun. SČ za počinjeno kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 proglasilo krivima te im se izrekla kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a potom da im se temeljem čl. 56. KZ/11 izreče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenici u vremenu provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počine neko novo kazneno djelo.

2.2. Sud je uzeo u obzir sve dokaze na kojima se optužnica temeljila te je dana 1. ožujka 2021. u postupku posl.br. Kmp-99/2020 protiv prvookrivljenog ĆČ i drugookrivljenog ml. pun. SČ zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 donesena presuda gornjeg poslovnog broja, a kojom presudom je zaista na temelju čl. 541. st. 1. i 2. ZKP/08 izdan kazneni nalog i okrivljenici proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djela opisanog i kažnjivog po čl. 117 st. 2. KZ/11.

2.4. Okrivljenici su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine nakon čega je istima na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine mjeseci na koju su osuđeni neće izvršiti ako oni u roku od dvije godine po pravomoćnosti ove presude ne počine koje novo kazneno djelo.

3. Na presudu kojom je izdan kazneni nalog uslijedio je prigovor obojice okrivljenika putem branitelja u zakonom propisanom roku te je spis proslijeđen optužnom vijeću radi odlučivanja o osnovanosti optužnice.

4. Dana 7. svibnja 2021. (Kovm-45/2021, list 99) potvrđena je optužnica kao osnovana.

5. Nakon što je optužnica potvrđena spis je ponovno dodijeljen raspravnom sudu te se započelo sa zakazivanjem rasprave.

6. Prva rasprava u ovom kaznenom postupku održana je dana 27. veljače 2024. da bi se ista nastavila dana 14. svibnja 2024., a nakon toga je spis radi promjene u osobi suca za mladež presigniran na drugog suca za mladež.

7. Rasprava pred novim sucem za mladež održana je 2. ožujka 2026. te na istoj raspravi pozvani da se očituju o samoj optužbi te na upit suca za mladež kakav stav zauzimaju prema optužbi, okrivljenici su izjavili kako ne priznaju kazneno djelo opisano u optužnici. Obrane su ipak htjeli dati na početku dokaznog postupka.

8. Nakon takvog očitovanja, prisutan zastupnik optužbe je, a prije iznošenja obrana okrivljenika u dokaznom postupku, uredio je činjenični opis prethodno podignute optužbe na način da u trećem i četvrtom retku umjesto teksta: " ozljede u vidu otoka i posjekotine stražnjeg dijela glave i nosa te potres mozga" treba stajati tekst: "povrede u vidu otekline, plitke razderotine desne strane nosa te razderotina zatiljka" dok su u ostalom dijelu pravni opis i pravna kvalifikacija ostali neizmijenjeni.

8.1. Sud je držao da je ovakva intervencija opravdana jer se zapravo ista temelji na prihvaćenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića – spec. sudske medicine, koji nalaz i mišljenje je izrađen sukladno pravilima struke i na koji nitko nije imao primjedbi.

8.2. Prvookrivljeni ĆČ te drugookrivljeni ml. pun. SČ naveli su da su razumjeli u cijelosti intervenciju zastupnika optužbe u činjenični opis te nisu imali nikakvih primjedbi.

9. Nakon ovoga prvookrivljeni ĆČ je iznio svoju obranu.

9.1. Prije samog iznošenja, pregledan je zapisnik o ispitivanju tada osumnjičenika ĆČ s DVD snimkom (list 28-31).

9.2. Nakon pregledane DVD snimke, prvookrivljeni ĆČ je iskazao kako se događaj opisan u optužnici dogodio 31. srpnja 2020. Tada je već živio kao podstanar u Manđerovoj ulici. U trenutku kada je dobio poziv od mlađeg brata SČ nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Razlog zbog kojeg nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu svodio se na maltretiranje od strane starijeg brata ŽČ, koji je u ovom spisu oštećenik. Odnosi su bili toliko loši da nije mogao ni na koji način normalno živjeti. Bilo je svakakvih nereda, tako da mu je ŽČ znao uzeti laptop, ometati ga u učenju, raditi ispade, pa je on procijenio da se, ako želi normalno nastaviti život, mora iseliti iz tog stana. Iselio se 2019. godine.

Navodi nadalje kako su odnosi dugo vremena bili poremećeni. Roditelji su bili rastavljeni, ali su živjeli zajedno iako nisu komunicirali. Sve te negativne emocije ostale su trajno prisutne – ljutnja, bijes i ostalo. Ističe da je naročito u cijeloj situaciji psihički bio oštećen ŽČ, koji je ovdje oštećenik. Bio je i u zatvoru. Stvari bi se primirile kada bi otišao u zatvor, ali bi se nakon povratka sve vratilo na staro. To da je bio glavni i osnovni razlog zašto su se brat SČ i on odselili iz tog stana. Danas u tom stanu, iz kojeg su se brat i on iselili, ŽČ živi sam.

Ističe da je ŽČ bio prijavljivan za nasilje u obitelji, ali bi prijave bile odbačene jer nitko nije htio svjedočiti. Štitila se obitelj jer su mislili da će se odnosi popraviti. Inkriminiranog dana iz optužnice da je bio kod prijatelja kada mu je zazvonio mobitel. Vidio je da ga zove brat SČ. Javio se, a njegova prva rečenica bila je: „Digao je nož na mene. Dođi odmah“, misleći na ŽČ. Majka je bila kod kuće. Odmah je istrčao iz stana i krenuo bratu u pomoć prema [adresa]. Trčao je jer nije znao što će se dogoditi, a i ranije je bio dobio bocu u glavu. Kada je došao pred vrata, nazvao je brata. SČ je bio zaključan u sobi jer mu je ŽČ prijetio nožem. Kad je došao, SČ je otključao svoju sobu, a on je ušao na ulazna vrata i ŽČ su vidjeli na hodniku te su ga onesposobili jer nisu znali u kakvom je mentalnom stanju. Ne sjeća se je li ŽČ držao nož u rukama ili mu je pao na pod. SČ i on su ga odgurnuli. Majka je stala između njih, otvorila vrata njegove sobe i ŽČ je pao u tu sobu. Kada se podigao, otišao je po metalnu palicu koja je bila naslonjena na ormar. Vidio je što radi pa mu je došao s leđa i uhvatio ga u zahvat kako bi ga onesposobio i spriječio da napravi kakvu štetu.

Što se tiče kamena koji je spomenut u policiji, činjenica je da je u cilju samoobrane imao kamen, bio je manji, ali ga njime nije udario u glavu. Došlo je do naguravanja kako ne bi došlo do veće štete jer je oštećenik imao palicu. On da je inače državni prvak u kickboxu (savate), koji trenira već 11 godina, i da je htio nekome nanijeti ozljedu, mogao je. Drugim riječima, ne poriče da su ozljede nastale u naguravanju, ali to je bilo u cilju da ga se onesposobi.

Nakon što je vidio da je uzeo palicu, primijenio je zahvat koji se zove „kravata“, a koji služi za onesposobljavanje. Što se tiče brata SČ, u tom naguravanju mu je pomogao. On se prvi bojao da ne bude napadnut nožem, pa je moguće da ga je u tom naguravanju, u cilju samozaštite, dotaknuo na određeni način. Ako je policiji rekao da ga je gušio, to je možda tako rečeno, ali očito je da se nije inzistiralo na pojašnjenju tog pojma

– radilo se o zahvatu u smislu onesposobljavanja. Kamenom ga nije udario, ispustio ga je iz ruke. Točno je da ga ŽČ nije uspio udariti.

Glavni i osnovni razlog zašto živi kao podstanar jest netrpeljivost brata ŽČ prema njemu i bratu SČ. Ovaj kazneni postupak ometa ga u pronalasku posla. Završio je biologiju i kemiju i mogao bi raditi u školi da ne postoji kazneni postupak koji je u tijeku. Živi od repeticija i drugih sitnih poslova. Podstanarstvo plaća oko 650 eura. U međuvremenu se vodio drugi kazneni postupak zbog djela iz čl. 179.a, u kojem je bio optužen njegov brat ŽČ, no on i ostali koristili su privilegij nedavanja iskaza pa je donesena procesna odluka kojom je optužba odbijena. Drugim riječima, zbog nedostatka dokaza sud je donio takvu presudu. Ni on, ni brat, ni majka nisu svjedočili jer su mislili da će situaciju staviti pod kontrolu. Zbog pokušaja da sredi situaciju 2018. godine, vezano uz tjelesnu ozljedu, i on je koristio privilegij nedavanja iskaza pa je i taj postupak obustavljen.

Što se tiče njegovog brata ŽČ, tvrdi da se kroz njegov život stalno provlači njegova ovisnost o amfetaminima. Inače je radio nerede u kući, razbijao stvari, vrijeđao ih i slično.

Posebno upitan od strane braniteljice je li taj dan udarao nogama brata ŽČ odgovorio je da ne može sa 100%-om sigurnošću odgovoriti jer se ne može do kraja sjetiti.

10. Nakon ispitivanja prvookrivljenog, pristupilo se ispitivanju drugookrivljenog ml. pun. SČ te je prije samog ispitivanja pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika SČ s DVD snimkom (list 35-38).

10.1. Tako ml. pun. SČ u obrani navodi kako se navedenog datuma nalazio se u stanu u kojem je bio i brat ŽČ. ĆČ tada nije bio u stanu u [adresa], ali majka jest. Bavio se glazbom kada je ŽČ došao i počeo ga provocirati tražeći broj jednog njegovog prijatelja, koji njemu ništa ne znači. Taj broj mu nije dao. Brat je postao agresivan i rekao da će mu, ako mu se taj prijatelj ne javi, razbiti miksetu. Odgovorio mu j nešto u smislu da mu neće razbiti miksetu. Tada je došao do njega, a on je stao između njega i miksete. Gurnuo ga je, nakon čega je i on gurnuo njega.

Nakon toga mu se nasmijao, izašao iz sobe i vratio se s nožem duljine otprilike 20– 30 cm. Ne sjeća se da je ikada prije vidio taj nož; bio je nazubljen. Majka je tada stala između njih, odgurnula ŽČ s nožem u hodnik, a on se zaključao u sobu. U tom trenutku, kada se zaključao, nazvao je brata ĆČ, koji je relativno brzo došao. Čekao je njegov dolazak te je, kada je vidio da je stigao, otključao sobu. U hodniku je potom došlo do naguravanja između njega, brata ĆČ i brata ŽČ. Ne može do kraja objasniti kako je to naguravanje točno izgledalo. Priznaje da ga je udario šakom, ali s ciljem da spriječi eskalaciju sukoba. On da nije imao nikakav nož.

Nakon toga je ŽČ u hodniku otišao po bejzbolsku palicu, iako ne igra bejzbol. Tada ga je brat ĆČ onesposobio zahvatom.

Misli da su stanari čuli buku i pozvali policiju. Imao je posjekotinu, ali nije siguran je li nastala u ovom incidentu. Koliko zna, ĆČ nije imao ozljeda. Svu trojicu su ih odveli su na hitnu radi obrade. Koliko se sjeća, kaznena prijava podnesena je protiv sve trojice. U svakom slučaju, ne osporava da su mu nanijeli lake tjelesne ozljede, ali naša je namjera bila obraniti se, a ne nanijeti mu ozljede. Iz istih razloga kao i njegov brat ĆČ i on se iselio iz stana. Ima 23 godine. Prvo je završio srednju školu za zanimanje agroturistički tehničar, a potom se prekvalificirao za kuhara. I on je imao problema sa zapošljavanjem zbog ovog kaznenog postupka. Vođenje ovog postupka, bez obzira na vrstu odluke, i dalje će mu predstavljati problem. S bratom ŽČ ne komunicira, dok s majkom komunicira.

Ima i određena saznanja da se brat nakon nekih izlazaka dovodio u stanje neubrojivosti, pa smatra da je i ovom prilikom bio pod utjecajem droge.

11. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: medicinska dokumentacija (list 8), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 15),zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĆČ s DVD snimkom (list 28-31), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika SČ s DVD snimkom (list 35-38),suglasnošću stranaka pročitano je sudsko-medicinsko vještvo (list 45-47), zapisnik o ispitivanju ZČ (list 50-51) iz kojeg proizlazi da se odrekla prava na svjedočenje jer se radi o njenim sinovima te da ne želi nikakav postupak, zapisnik o ispitivanju oštećenika ŽČ (list 52) ) iz kojeg proizlazi da se odrekao prava na svjedočenje u odnosu na braću te da ne želi nikakve kaznene progone, pročitana je presuda kojom je izdan kazneni nalog od 1. ožujka 2021., rješenje ODO-a Split posl.br. K-DO-168/2018 od 19. veljače 2018. kojim je odbačena kaznena prijava protiv ŽČ zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11, suglasnošću stranaka pročitano je sudsko-medicinsko vještvo (list 119-120), pregledana je presuda posl.br. K-1368/20 kojom je odbijena optužba u odnosu na ŽČ.

12. Stranke nisu imale primjedbi na pregledanu dokumentaciju kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

13. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene evidencije za okrivljenike i to Izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika ĆČ (list 54) izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika ĆČ (list 55), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika SČ (list 56), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika SČ (list 57).

14. Nakon ovako provedenog postupka sud smatra dokazanim da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

15. U dosadašnjem tekstu presude sud je citirao obrane koje su okrivljenici iznijeli na raspravi.

15.1. Pri tome treba napomenuti da njihove obrane koje su dali na raspravi ne odgovaraju obranama koje su dali pred policijom neposredno nakon događaja.

15.2. Tako ukratko rečeno, ad1) ĆČ ispitan pred službenicima policije nije iskazivao kao na raspravi. Iskazuje kako je došao u stan na poziv svog brata SČ jer se njemu isti tužio da je došlo do incidenta između njega i brata ŽČ. Jasno navodi ako su ga tukli na hodniku, a pri tome misli na sebe i brata SČ, dok ih je prekinula majka da stanu. U policiji navodi i da su ga nastavili tući. Sve je bilo radi činjenice što je dignuo nož na svog brata. Opet navodi da je oštećenik uzeo palicu te ga je on uhvatio sa leđa te ga gušio. Iskazuje i to kako je oštećenik govorio kako će ih sve ubiti te da su svi poslije išli na hitnu, a njega osobno da on nije uspio udariti. Također je iskazivao o nasilju kojeg su trpjeli on i brat SČ od strane oštećenika te da njegovo nasilje traje od 2015. Agresija je bila usmjerena prema ocu, a naknadno da se ta agresija preselila na njega. U takvim uvjetima nije mogao živjeti i smatrao je da je najbolja opcija da se iseli iz stana što je i učinio.

15.3. Isto tako, SČ je pred policijom iskazivao da je gurnuo oštećenika. On je otišao po palicu u sobu. Majka ih je smirivala. Isto tako priznao je da ga je udario šakom, a nož da je imao zatvoren. Inače za sam sukob navodi "mi smo ga izudarali te je otišao u sobu po palicu". Nije znao koji je njegov konačan plan. Majka je ostala potpuno istraumatizirana.

16. Ostaje činjenica da se u ovoj kaznenopravnoj stvari obojica okrivljenika nisu pozivali na institut nužne obrane davajući iskaz pred policijom, nego naknadno u odgovoru na optužnicu, te na samoj raspravi i jedan i drugi okrivljeni žele svoje ponašanje podvesti pod institut nužne obrane.

17. Sud nije u ovom kaznenom postupku ni na koji način mogao donijeti ispravan zaključak da bi ponašanje braće moglo podvesti pod institut nužne obrane. Za to se nije imalo dokaza radi činjenice što sam brat i oštećenik nije htio svjedočiti koristeći se privilegijom nesvjedočenja kao brat okrivljenih.

18. Čl. 21. KZ/11 propisuje isključenje protupravnosti djela koje je počinjeno u nužnoj obrani, a nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Kada bi ovako mogli postavit stvari i dokazati temeljem cijelog dokaznog materijala onda ni jedan ni drugi okrivljeni ne bi bili krivi. Kako ovaj sud nije uspio dokazati elemente nužne obrane u smislu čl. 21. KZ/11 onda držimo se treba pokloniti vjera onom prvotnom iskazivanju koje je dato pred službenicima policije i kako jedan i drugi okrivljeni gdje ipak govore i priznaju da su udarili oštećenika, da su ga "izudarali, tukli na hodniku".

19. Drugim riječima, sud drži da je dokazano da su i jedan i drugi ostvarili elemente bića kaznenog djela koje im se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom, bez obzira što je njihova percepcija samog događaja ostala na tome da su se samo obranili od agresivnog brata te da je ta obrana išla u pravcu da se ne dogodi veće zlo.

20. Međutim, iako su ostvarena obilježja bića kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 sud je u konkretnom slučaju primijenio institut beznačajnog kaznenog djela iz čl. 33. KZ/11.

21. Članak 33. KZ/11 regulira institut beznačajnog djela te se u istom članku navodi kako nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

22. Sva kaznena djela moguće je uspoređivati i po stupnju određene posebne i opće društvene opasnosti ili po stupnju izazvanih posljedica istog kaznenog djela. U ovakvom stupnjevanju društvene opasnosti (ili rječnikom novog kaznenog zakonodavstva stupnjevanju posljedica izvršenja kaznenog djela) možemo doći do jedne granice ispod koje samo djelo gubi karakter društvene opasnosti ili društveno opasnog kaznenog djela, a samim time i karakter kaznenog djela. Na taj način dolazimo do zaključka da, iako zakon uopće ne određuje pojam društvene opasnosti, sud ocjenjujući konkretnu opasnost počinitelja djela može procijeniti da je stupanj posebne društvene opasnosti tog djela tako neznatan da to djelo gubi karakter kaznenog djela.

23. Vrlo sličan članak postojao je u prijašnjima kaznenim zakonodavstvima ove države. Tako je KZ/97 u članku 28. propisivao beznačajno djelo te navodio kako nema kaznenog djelo iako su ostvarena njegova zakonska obilježja, a koje djelo je očito beznačajno s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjele posljedice za zaštićeno dobro i pravni sustav. Čl. 28. KZ/97 i upravo njegova odredba, a prije stupanja na snagu KZ/11 upravo je nastavak naše pravne tradicije o tzv. društveno opasnom ili manje opasnom djelu.

24. Još starija kazneno-materijalna zakonodavstva koje je primjenjivala ova država propisivala su također da nije kazneno djelo ono djelo koje predstavlja neznatnu društvenu opasnost zbog "malog značaja" i zbog neznatnih ili odsustva štetnih posljedica.

25. Članak 33. KZ/11 djelomično odgovara čl. 28. KZ/97 istog naziva da bi bila riječ o beznačajnom kaznenom djelu sve tri navedene pretpostavke, a to je stupanj krivnje okrivljenog mora biti nizak, posljedice nisu bile ili su neznatne te da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Sva ova tri elementa moraju biti ispunjena kumulativno .

26. Sud smatra da su se u konkretnom slučaju kumulativno ostvarile sve tri pretpostavke da bi se djelo moglo podvesti pod institut beznačajnog kaznenog djela iz čl. 33. KZ/11.

26.1. Ukratko rečeno, sud drži da je opravdano upotrijebiti ovaj institut. Iako su ostvarena obilježja kaznenog djela držimo da je stupanj krivnje bio nizak, a što sve proizlazi iz drugih podataka u spisu gdje je evidentno da je dugo vremena njihova obitelj bila disfunkcionalna i da su u počinjenje djela se zapravo braća upustila u namjeri da bi se izbjegla njihova percipirana moguća teža posljedica od strane oštećenika.

26.2. Što se tiče nastalih posljedica, držimo da su male ili da su posljedice neznatne jer oštećenik je zadobio isključivo laku tjelesnu ozljedu i to povrede u vidu otekline, plitke razderotine desne strane nosa te razderotinu zatiljka. Uostalom, zaista se treba zapitati zbog čega oštećenik kao krvni srodnik počinitelja i njihov brat je koristio svoj privilegij nedavanja iskaza. Postupajući na taj način definitivno je ograničio domenu dokazivanja upravo onih činjenica na koje su upirali okrivljeni da se radi o institutu nužne obrane.

27. Utoliko sud drži da su strogo isključivo formalno-pravno gledano okrivljenici krivi, ali stupanj njihove krivnje nije visok.

28. Uvidom u spis i pregledom istog vidljivo je da je u obitelj postojala velika netrpeljivost između članova obitelji tj. između braće, a u svemu tome je posredovala i majka te temeljem takvih incidenta je dolazilo do kaznenih prijava koje bi uglavnom završile odbačajem, a u konkretnom spisu prileži i presuda posl.br. K-1368/20 gdje je donesena odbijajuća presuda odnosno gdje je zastupnica optužbe odustala od optužbe, a opet radi činjenice što nije bilo dovoljno dokaza u spisu jer su se odrekli prava na svjedočenje i gdje je upravo prema okr. ŽČ odbijena optužba za period od 2018.

- 31.7.2020. i to zbog sumnje na počinjenje tri kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179 a KZ/11.

29. Okrivljenici su predmetne prigode postupali svjesno i s namjerom, ali isključivo formalno-pravno gledajući. Nakon što je SČ telefonski nazvao brata ĆČ riječima: „Digao je nož na mene. Dođi odmah“, ĆČ je odmah krenuo prema stanu bojeći se što bi se moglo dogoditi, osobito imajući u vidu ranije agresivno ponašanje brata ŽČ.

29.1. Obojica okrivljenika ukazuju na dugogodišnje probleme s bratovim agresivnim ponašanjem i konzumacijom amfetamina, zbog čega su obojica odselili iz obiteljskog doma. Također ističu da vođenje ovog kaznenog postupka ozbiljno utječe na njihov privatni i profesionalni život te im otežava zaposlenje.

30. Obzirom na sve navedeno, ovakva odluka u odnosu na okrivljenike neće imati negativan utjecaj niti na specijalnu niti na generalnu prevenciju, osobito imajući u vidu izrazito nisku pogibeljnost predmetnog događaja i okolnosti u kojima se isti odvio. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako se radilo o izoliranom incidentu unutar dugotrajno narušenih obiteljskih odnosa, pri čemu su okrivljenici postupali prvenstveno vođeni potrebom da spriječe daljnju eskalaciju sukoba i zaštite sebe i majku od agresivnog ponašanja ŽČ.

31. Sud pritom nije mogao zanemariti ni osobne i životne okolnosti okrivljenika. Obojica su mlađe osobe, dosad neosuđivane, koje su zbog ovog kaznenog postupka imale ozbiljne poteškoće u pronalasku zaposlenja i normalnom nastavku života. ĆČ završio je biologiju i kemiju, dok je SČ završio srednju školu i prekvalifikaciju za kuhara, međutim vođenje ovog postupka objektivno im otežava profesionalni i društveni život. Također, obojica su zbog dugogodišnjih problema i agresivnog ponašanja brata ŽČ bili primorani odseliti iz obiteljskog doma.

32. Iz svega navedenog proizlazi kako se kod okrivljenika ne radi o visokom stupnju krivnje već o reakciji u specifičnoj i stresnoj situaciji izazvanoj prijetnjama nožem i kasnijim posezanjem za metalnom palicom. Posljedice događaja nisu teže naravi, a okrivljenici su i sami tijekom postupka pokazali kritičnost i svijest o samom događaju.

33. Slijedom svega navedenog, razvidno je da u konkretnom slučaju nema stvarne potrebe za strožim kažnjavanjem okrivljenika jer su okolnosti događaja, njihova dosadašnja neosuđivanost, osobne prilike te ponašanje nakon događaja izrazito olakotne okolnosti koje je nužno uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

34. Obzirom na donesenu oslobađajuću presudu o troškovima kaznenog postupka odlučeno je u skladu sa čl. 149. st. 1. ZKP/08, odnosno troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 2. ožujka 2026.

SUTKINJA ZA MLADEŽ

JADRANKA LUKETIN

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ĆČ i ml. pun. SČ

2. Braniteljima

3. ODO-u Split

4. U spis