Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: K-272/2020

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu toga suda Stipi Čipčiću, sucu pojedincu kao predsjedniku vijeća, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog OH i II. optuženog NH, zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11-dalje u tekstu: KZ/97), povodom optužnice ODO-a Šibenik broj K-DO-783/2007 od 30. travnja 2009., nakon održane i zaključene javne rasprave dana 25. veljače 2026. u nazočnosti I. opt. OH sa braniteljicom ZH, odvjetnicom iz [adresa], II. opt. NH sa braniteljicom PH, odvjetnicom u [adresa], te zastupnika optužbe - zamjenice SH, objavljeno 2. ožujka 2026. u nazočnosti II. opt. NH sa braniteljicom PH, odvjetnicom u [adresa],

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26-dalje u tekstu: ZKP/08)

I. optuženik: OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. O i majke pok. N rođene Z, rođen **.**.1956. u mjestu Pidrišu, BIH, sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, po zanimanju zidar, sa završenom SSS, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom u iznosu od 500,00 eura, oženjen, otac sedmero djece, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo, od imovine ne posjeduje ništa, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

pod točkom 1.

što je dana 24. rujna 2007. godine oko 12,00 sati, u Šibeniku, na privremenom radilištu u ulici Bana Josipa Jelačića, kao vlasnik građevinskog obrta „ [obrt]“, prilikom izvođenja građevinskih armiračkih radova u unutrašnjosti buduće stambene zgrade, objekta C, protivno odredbi čl. 27. Zakona o zaštiti na radu (NN broj 59/96, 94/96 i 114/03) i protivno odredbi čl. 70. i 71. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (NN broj 42/68 i 45/88) naložio obavljanje radova svojem zaposleniku ošt. JH, iako ovaj prethodno nije bio osposobljen za rad na siguran način, te bez nadzora osobe osposobljene za rad na siguran način i unatoč tome što otvor stubišta nije bio osiguran zaštitnom ogradom, niti su radnici bili povezani zaštitnim pojasom, lakomisleno smatrajući da do nesreće neće doći, a do koje je došlo kad se radnik ošt. JH prilikom uzimanja željezne šipke koja se nalazila na podu, sagnuo i tako našao leđima okrenut prema neograđenom otvoru-podestu stubišta kroz koji otvor pao u dubinu od oko 295 cm na unutarnje betonsko stubište, kojom prilikom zadobio teške i po život opasne ozljede u vidu oguljotina kože slabinske regije leđa i desne podlaktice, krvnog podljeva mekog oglavka zatiljno, prijeloma svoda i baze lubanje, te nagnječenja i edema mozga, a uslijed kojih je dana **.**.2007. preminuo,

što je, dakle, iz nehaja, pri izvođenju pojedinih radova, postupajući protivno propisima, izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe,

II pa je time počinio pod točkom 1. kazneno djelo protiv opće sigurnosti i imovine, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano po čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. KZ/97, kažnjivo po čl. 271. st. 4. KZ/97, zbog čega se temeljem istog propisa

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III Na temelju odredbe čl. 67. KZ/97 prema I. opt. OH se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se gore izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko I. opt. OH u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 I. opt. OH se djelomično oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, na način da je oslobođen plaćanja troškova svjedoka, dok je dužan platiti trošak u smislu paušala u iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Naprotiv,

V Na temelju čl. 453. st. 3. ZKP/08

II. optuženik: NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i majke S rođene J, rođen **.**.1976. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa] kod [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju inženjer građevinarstva, sa završenom VŠS, samostalni obrtnik, sa primanjima u iznosu od oko 1.000,00 eura mjesečno, oženjen, otac jednog djeteta, od imovine posjeduje obiteljsku kuću, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo, neosuđivan, na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

pod točkom 2.

da bi dana 24. rujna 2007. godine, oko 12,00 sati, u Šibeniku, na privremenom radilištu u ulici Bana Josipa Jelačića, kao pomoćnik voditelja gradilišta u trgovačkom društvu „RAN“ d.o.o. Šibenik, prilikom izvođenja građevinskih radova u unutrašnjosti buduće stambene zgrade, objekta C, protivno odredbi čl. 55. Zakona o zaštiti na radu (NN broj 59/96, 94/96 i 114/03) i čl. 70. i 71. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (NN broj 42/68 i 45/88) propustio postaviti zaštitnu ogradu na stubištu, te dopustio izvođenje radova u istom, iako otvor stubišta ostao neosiguran, lakomisleno smatrajući da do radne nesreće neće doći, a do koje je došlo kad se ošt. JH sagnuo po željeznu šipku koja se nalazila na podu i tako našao leđima okrenut prema neograđenom otvoru-podestu stubišta kroz koji otvor pao u dubinu od 295 cm na unutarnje betonsko stubište, kojom prilikom zadobio teške i po život opasne ozljede u vidu oguljotina kože slabinske regije leđa i desne podlaktice, krvnog podljeva mekog oglavka zatiljno, prijeloma svoda i baze lubanje, te nagnječenja i edema mozga, a uslijed kojih je dana **.**.2007. preminuo,

da bi, dakle, iz nehaja, pri izvođenju pojedinih radova, postupajući protivno propisima, izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe.

VI pa da bi time počinio pod točkom 2. kazneno djelo protiv opće sigurnosti i imovine, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano po čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 271. st. 4. KZ/97,

VII Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, zatim nužni izdaci II. opt. NH, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K-DO- 783/2007 od 30. travnja 2009. tuženi su I. optuženi OH i II. optuženi NH zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. KZ/97.

2. U ovom predmetu već je bila donesena nepravomoćna presuda broj K-380/09 od 29. svibnja 2015. godine, koja presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli broj Kž-51/2017 od 21. veljače 2017., te ponovno donesena nepravomoćna presuda broj K-79/2017 od 10. lipnja 2019., koja također ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli broj Kž-310/2019 od 27. kolovoza 2019., te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

3. Stranke su se suglasile sukladno odredbi čl. 19b. toč. 3. ZKP/08 da se rasprava provede pred predsjednikom vijeća, kao sucem pojedincem.

4. Sud je svojim rješenjem po ukinutoj presudi ovog suda broj K-79/17 od 10. lipnja 2019. godine izdvojio kao nezakonite dokaze na kojima se ne može temeljiti sudska odluka i to iskaze privilegiranih svjedoka ČH, UH, IH, te ostalih svjedoka VH, HH, ĆH, CH, FH, MH, RH, GH, LH, KH, ŠH, BH, TH, DH, ŽH, ĐH i AH (list 426-429 spisa) jer da isti nisu propisno upozoreni prilikom iskaza na raspravi i to privilegirani svjedoci ČH, IH i UH sukladno odredbi čl. 285. st. 3. ZKP/08 s obzirom na srodstvo s optuženikom, dok ostali svjedoci da nisu bili upozoreni sukladno odredbi čl. 288. st. 3. i čl. 286. ZKP/08, te je odlučujući o žalbama braniteljica I. optuženika i II. optuženika, drugostupanjski sud djelomično uvažio žalbe (list 436-438 spisa) na način da je utvrdio da su iskazi svih svjedoka i privilegiranog svjedoka UH sa rasprave od 20. lipnja 2022. godine (list 398 spisa) zakoniti, jer ista tada nije bila više privilegirani svjedok, te se neće izdvojiti, jer da su isti bili upozoreni u skladu s odredbama ZKP/08, dok je u odnosu na privilegirane svjedoke ČH, EH i UH (ostali zapisnici o iskazima na raspravi), potvrđeno navedeno rješenje da se ti iskazi izdvoje kao nezakoniti dokazi.

5. Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona od 1. siječnja 2013. (Narodne novine broj 125/11, 144/12) u odnosu na kazneno djelo protiv opće sigurnosti i imovine, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. KZ/97, sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet između toga kaznenog djela, koje je bilo predviđeno u Kaznenom zakonu iz 1997. godine, sa kaznenim djelom iz čl. 222. st. 4. u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, predviđenim u Kaznenom zakonu iz 2011. godine, dakle postoji pravni kontinuitet ovog djela, obzirom kazneno djelo opisom odgovara kao i u starom zakonu i činjenični opis djela se može podvesti pod biće kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, a za koje djelo je također predviđena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, pa budući da je predviđena ista dužina kazne zatvora, i to od jedne do osam godina, a izrečena je uvjetna osuda i oslobađajuća presuda, sud je primijenio zakon koji je tada bio na snazi (KZ/97), a sve sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11).

6. Obojica su se optuženika u ponovljenom postupku očitovali na način da se ne smatraju krivima za kaznena djela stavljena im na teret, kao i na izmijenjeni činjenični opis djela (II. optuženi NH).

7. I. optuženi OH u svojoj obrani na prvom iskazu pred istražnim sucem od 22. travnja 2015. godine kazao da je vlasnik građevinskog obrta „ [obrt]“, a odnosne prigode da ga je firma „RAN“ iz [adresa] angažirala za obavljanje armiračkih radova prilikom izgradnje dvije stambene zgrade na gradskom predjelu Šubićevac. Utužene prigode kada je smrtno stradao njegov radnik JH, on da je bio u Zadru, a o nesreći izviješten od strane sina mu ČH. Naime, sin da mu je kazao kako je pok. JH propao sa stepenica jer nisu bile osigurane skelom, odnosno ogradom. Suviše, u svojoj obrani je isticao da nije bio zadužen za osiguravanje zaštitne ograde, već da je to bila obveza firme „RAN“, odnosno da je on ranije u dva navrata upravo prekidao rad sa djelatnicima iz razloga što nije bila osigurana adekvatna zaštita radnika, jer da nije bilo zaštitne ograde, odnosno da ista ograda nije bila dobra. Također, iz tih razloga da je u dva navrata dolazila i inspekcija, te upozoravala poslovođu „RAN“-a da su dužni postaviti zaštitu na gradilištu, međutim, da njemu nije poznato zašto to nije napravljeno. U tijeku izvođenja radova on da je uglavnom kontaktirao sa II. optuženim NH, voditeljem gradilišta, pa tako i vezano za osiguravanje zaštite na radu radnika prilikom izvođenja radova. Inače, njegovi radnici da su izvodili radove po naređenju iz firme „RAN“ ili voditelja gradilišta II. optuženog NH, a sve se svodilo na činjenicu da kada oni (očito misli na radnike firme "RAN") „šaluju“ zid, njegovi radnici da su postavljali željezo, tj. armirali taj zid.

7.1. Na ročištu javne rasprave od 22. travnja 2015. godine , I. optuženi je ostao kod svoje obrane sa prvog iskaza, dodajući da je on upoznao sada pok. JH 2006./2007. godine kada su zajedno radili na armiračkim poslovima u Dubrovniku za firmu „Bauplus“. Naime, da su tada svi radnici prošli obuku za sigurnost na radu, ali da mu nije poznato da li bi i pokojni JH istu prošao, ali da pretpostavlja da jeste, jer je jednom prilikom došla inspekcija rada koja je izvršila kontrolu, kojom prilikom da je sve bilo u redu. U sedmom ili osmom mjesecu 2007. godine da ga je nazvao njegov sin, koji je bio susjed sa sada pok. JH i kazao mu da bi JH želio raditi u njegovom građevinskom obrtu „ [obrt]“, a na što da je on pristao i zaposlio ga, prijavio ga na zdravstveno i mirovinsko i neposredno pred nesretni događaj JH da je trebao obaviti i liječničke preglede.

Nadalje u svojoj obrani ponovio da je i prije utuženog događaja u više navrata molio da se nešto napravi vezano za zaštitu rada, odnosno da je molio II. optuženog NH da se naprave zaštitne ograde, odnosno skele, a na što da je isti odgovorio da ne može to napraviti jer da nema potrebiti materijal, zbog čega se on (OH) obraćao i direktoru tvrtke „RAN“, pa i inspektoru rada Č. On da zbog problema sa zaštitnim ogradama, nije htio sa svojim radnicima raditi dok im se ne osigura potrebna zaštita, a nakon što je došla nadležna inženjerka MH, da su se napravile skela i zaštitna ograda pa da su njegovi radnici onda nastavili s radom. Inače, što se tiče obuke radnika za obavljanje rada na siguran način, pojasnio je da se obuka obavljala na način da bi došli predstavnici firme "Zagreb-inspekt" koji da su njegovim radnicima pokazali određene slike na kojima je bilo prekriženo što se nije smjelo raditi, odnosno ono što nije bilo prekriženo, da je bilo dozvoljeno, pa da se smatralo da se time obuka prošla, dakle bez polaganja testova. Što se tiče pokojnoga JH, a s obzirom da je isti prije nesreće radio svega jedan i pol dan, da nije ni mogao proći obuku za rad na siguran način, a isto tako da nije mu bilo poznato što je pokojnik bio po zanimanju.

Također, iznoseći svoju obranu, naveo je da je on kao vlasnik obrta „ [obrt]“ u srpnju 2007. godine potpisao ugovor sa OŽ, a koji da je opet imao ugovor sa tvrtkom „RAN“ za gradnju objekata na Šubićevcu, te da mu je upravo isti kazao da će II. optuženi NH, kao inženjer voditi gradilište, dakle biti glavni inženjer na gradilištu, dok je njegova tvrtka „ [obrt]“ bila glavni izvođač armiračkih radova. Također, on i sam da se dugo bavi građevinskim poslovima, te da mu je poznato da je uvijek pravilo, da je glavni izvođač, a u ovom slučaju da je to bila tvrtka "RAN", bila dužna osigurati sigurnost na gradilištu.

7.2. Kod svoje obrane, I. optuženi OH je ostao i u ponovljenom postupku od 06. lipnja 2019. godine , te dodao da njemu nije poznat pravni status optuženog poduzeća "RAN" d.o.o., a što se tiče parničnog postupka za naknadu štete, koji je pokrenut od strane obitelji pokojnika u odnosu na njega, kao vlasnika obrta " [obrt]" d.o.o., te GH, kao vlasnika prijašnjeg poduzeća "RAN" d.o.o., I. optuženik je naveo da misli da tužbeni zahtjev u odnosu na njega iznosi oko 750.000,00 kuna, s obzirom na broj članova obitelji pokojnika.

7.3. Na raspravi od 28. studenog 2025. je ostao pri svojim ranijim obranama sa rasprave od 22. travnja 2015. i 6. listopada 2019. godine, te je još na upite dodao da kada se dogodila ova nesreća, da se nalazio u Zadru na drugome objektu, na kojemu je njegov obrt također izvodio radove, a da su iz njegovoga obrta na predmetnom objektu na kojemu se dogodila nesreća radili njegov sin ČH, te sada pok. JH.

8. II. optuženi NH je u svojoj obrani na prvom iskazu pred istražnim sucem od 10. veljače 2009. godine naveo da je u vrijeme kada se dogodila radna nesreća on bio zadužen za uređenje okoliša oko zgrada, nabavku materijala, armature i slično, a obzirom da je u ranijim fazama na zgradama određivao mjesečne terminske planove, to da je nastavio i kasnije. Naime, tim planovima se određivalo što se trebalo napraviti u određenom vremenskom razdoblju, ali da nije određeno gdje će tko, što i kada raditi. On da nije imao nikakva zaduženja vezano za zaštitu na radu radnika koji su radili na zgradi na kojoj se dogodila nesreća, već da su u to vrijeme operativne radove vodili inženjeri ĆH i NŽ, a njegovo ime da se kroz inspekcijski nadzor provlači iz razloga jer je on izrađivao mjesečne terminske planove. Naime, inženjer NŽ koji je bio zadužen voditi građevinske knjige, a u okviru svojih radnih zadataka pratio i provedbu mjesečnih terminskih planova, da je vršio i potrebna mjerenja u zgradi, a inženjer ĆH da je vodio poslove instalacija, pratio mjesečne terminske planove i nadzirao provedbu radova. Formalni voditelj radova da je bila inženjerka MH, međutim, ista da nije bila stalno na gradilištu. Što se njega tiče, na mjesto nesreće da je došao tek nakon što su vozila hitne pomoći odvela unesrećenog JH, tako da samu nesreću nije vidio, a saznanja o događaju da je imao od radnika, međutim, da se nije pretjerano interesirao s obzirom da nije bio zadužen za te radove i za nadzor nad istima.

Suviše, u svojoj obrani istaknuo je da niti je dao nalog da se ukloni zaštitna ograda sa stubišta u stambenoj zgradi gdje se dogodila nesreća, a niti da je dao nalog da se toga dana šaluje oplata za zid na dijelu gdje se nesreća dogodila, iz čega proizlazi da on utužene prigode nije ni znao gdje rade radnici obrta u vlasništvu II. optuženog OH, niti da je on njima davao ikakve naloge, pa niti nalog da se ukloni zaštitna ograda, a niti da mu je poznato po čijem nalogu, odnosno tko je maknuo ogradu. Također, da niti prije utuženog događaja nije vidio zaštitnu ogradu na stepeništu zgrade, jer da po petnaestak dana nije ulazio u te zgrade, a niti se penjao na etaže.

8.1. Na raspravi od 22. travnja 2015. i 28. svibnja 2015. je ostao kod svoje obrane dane pred istražnim sucem, te dodao da je utužene prigode kao inženjer bio zadužen za radove okoliša, a koji radovi da su se odnosili na cjelokupno uređenje garaža, rampi, iskopa šahtova, dovođenja instalacija vode, plina, kanalizacije, telefona, postavljanje izolacije i drenažnih cijevi. Također, naveo je da su radovi na objektu "C2", a gdje se dogodila nesreća, započeli u ožujku 2007. godine i da je u vrijeme nesreće zgrada imala pet katova, te da je to prema projektu, bio zadnji kat. Nakon potpisivanja ugovora između poduzeća „RAN“ kao glavnog izvođača i „Zagreb-montaže“ kao investitora, da je njega gospođa MH, koja je bila glavni inženjer gradilišta, zadužila za kontrolu iskopa na gradilištu koje da su obavili djelatnici „Zagreb montaže“ te kontrolu montaže dizalica, nabavu materijala za buduće radove i za izradu terminskih planova, odnosno da je on koordinirao sve radove dok nisu postavljeni temelji i prvi kat. Pojasnio je da se I. optuženi OH sa svojim obrtom i radnicima već na početku radova uključio u projekt izgradnje objekta „C“ kao podizvođač, a da je njegov zadatak bio da I. optuženog uvede u posao, odnosno da ga upozna sa dokumentacijom i da mu preda jedan primjerak dokumentacije, a isto tako da je nadzirao i izvođenje armaturnih radova kako izvan tako i unutar objekta, instalacijskih i betonskih radova, odnosno da je bio zadužen za sve radove koje je trebalo odraditi, a da su mu se nakon nekog vremena pridružili i inženjeri ĆH i NŽ, te da su sva trojica bili pomoćni inženjeri.

Naime, istaknuo je da izvođenje radova osiguravaju svi sudionici koji sudjeluju u izgradnji određenog objekta, a on da je, osim građevinskog dijela, bio zadužen i za opremu, kao i nabavku robe za osiguravanje objekta unutar i izvan zgrade, odnosno skele oko objekta koji se gradi kako se podižu pojedini katovi, pa proizlazi da su za zaštitu unutar objekta bili zaduženi i glavni izvođač, dakle poduzeće „RAN“ i obrt „ [obrt]“ kao podizvođač, jer je svaki podizvođač dužan zaštititi svoje radnike. On da je bio zadužen za obavljanje radova u unutrašnjosti objekta „C“ do visine podizanja trećeg kata, nakon čega da je prešao na uređenje okoliša, a nesreća da se dogodila na ploči petog kata. Nadalje je iskazao da su na svim katovima, stubištima i podestima bile postavljene zaštitne ograde u unutrašnjosti objekta, a on da je od strane svoga grupovođe bio obaviješten da je zaštitna ograda bila postavljena i na katu gdje se dogodila nesreća, ali da je bila uklonjena radi potrebe izvođenja radova, te da su ogradu maknuli radnici radi „šalovanja“. Također je naveo da svi radnici koji obavljaju određene poslove kako izvan zgrade tako i u unutrašnjosti, moraju na neki način samog sebe osigurati da se nesreća ne dogodi, odnosno da svaki radnik mora voditi računa o svojoj zaštiti, pa ako je zaštitna ograda bila skinuta, da je svaki radnik morao upotrijebiti dužnu pažnju da bi sam sebe zaštitio.

Što se tiče utuženog događaja, II. optuženi je kazao da on u to vrijeme nije bio na objektu, niti da je izdao naredbu da se zaštitna ograda makne, nego da su radnici koji su radili u unutrašnjosti objekta prilikom izvođenja radova, očito zaključili da se zaštitna ograda treba maknuti jer im je smetala za obavljanje poslova. Naime, pojasnio je da je inženjer ĆH, kao jedan od pomoćnika voditelja gradilišta gospođe MH, bio zadužen za unutrašnjost objekta „C“ od trećeg kata pa naviše, odnosno da je isti bio zadužen za sve, kako za građevinske tako i instalacijske radove, kao i za tesare-šalovatelje, a kada je on (II. optuženi NH) premješten na uređenje vanjskog okoliša, ĆH da je ostao u unutrašnjosti zgrade „C“, te bio jedan od nadležnih za nadgledanje sigurnosti izvođenja radova, međutim, da se radnik, odnosno grupovođa koji je prema prirodi posla smatrao da se ograda mora maknuti, nije trebao javiti nadležnom inženjeru.

Istaknuo je da mu se na početku izvođenja radova obratio I. optuženi OH, a vezano za postavljanje zaštitne ograde i da je on postupio po njegovom traženju, te da se zaštitna ograda po prirodi posla montira i uklanja. U trenutku kada se dogodila nesreća on da se nalazio u vanjskom kontejneru „Zagreb-montaže“, gdje da je imao sastanak vezano za uređenje okoliša i dinamičkog plana gradnje. Što se tiče zaštitnih pojaseva, pojasnio je da iste radnici koriste prilikom izvođenja vanjskih radova, a da se za izvođenje unutarnjih radova ne koriste, obzirom se unutra postavljaju zaštitne ograde. Također je kazao da se I. optuženi njemu obraćao vezano za problematiku oko zaštitne ograde iz razloga što da je on bio nadležan za dopremu armaturnog materijala na gradilištu, kojeg bi onda I. optuženi preuzimao prilikom dostave, pa da je bilo logično da se I. optuženi u toj fazi upravo njemu i obratio.

8.2. Na raspravi od 06. lipnja 2019. godine II. optuženi NH je naveo, a s obzirom na nove dokazne materijale utvrđene u ponovljenom postupku, da je on zbog prirode svoga posla napuštao mjesto gradilišta. Također istaknuo je i činjenicu da postoji rješenje, koje prileži spisu, a koje je doneseno od firme "RAN" d.o.o., čiji je direktor GH, a iz kojeg rješenja o imenovanju inženjera gradilišta proizlazi da je to bila MH, a njezini pomoćnici da su bili ĆH, NŽ, ZŽ i on (II. optuženi OH), dok da je FH imenovana za obavljanje poslova zaštite na radu, te istaknuo da je on, iako je bio jedan od pomoćnika tadašnjeg voditelja gradilišta, inženjera MH, imenovan po tom rješenju za njezinog punomoćnika, unatoč tome što je mišljenja da za to nije imao stručnu spremu, obzirom je bio pripravnik, dakle, obnašao je pripravničku djelatnost. Suviše, s obzirom na tu materijalnu dokumentaciju dostavljenu u spis, iz koje proizlazi da uopće nije bio ovlašten za obavljanje poslova voditelja gradilišta, pa samim time da smatra da nije bio niti odgovorna osoba, te da svi ti dodatni dokazi idu upravo u prilog njegovoj obrani da kazneno djelo nije počinio, te da nije odgovoran za ono što mu se stavlja na teret. Navedeno je istaknuo iz razloga što da ga je bivši direktor poduzeća "RAN" d.o.o. imenovao za pomoćnika voditelja gradilišta i to rješenjem od 22. ožujka 2007. godine, dok iz uvjerenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja proizlazi da je to uvjerenje o položenom stručnom ispitu dobio 19. svibnja 2014. godine.

8.3. U svom iskazu u ponovljenom postupku na raspravi od 26. siječnja 2026. je ostao kod svojih iskaza sa rasprave od 10. veljače 2009., 22. travnja 2015., 28. svibnja 2015. i 06. lipnja 2019. godine, te još nadopunio svoju obranu navodeći da je u utuženo vrijeme, toga dana bio zaposlen za radove na okolišu objekta, a ti radovi da su započeti već kada je napravljen drugi i treći kat te zgrade, a ovo što se dogodilo utužene prigode, da se dogodilo na petom katu zgrade. Napomenuo je da su svi ti katovi identični, pa kako su već svi sve znali nakon dovršetka prvog i drugog kata, kako to sve treba izgledati, iz toga razloga on da je bio prebačen na radove za okoliš objekta. Pojasnio je da se radilo o dvije zgrade koje su nazivali objekt "C" i objekt "D", te da je to bio težak posao, pa da je iz toga razloga bio udaljen sa ova dva objekta, a umjesto njega da su to preuzeli NŽ i ĆH. NŽ da je otišao na drugo gradilište, a ovo da je preuzeo ĆH. To da potvrđuje i iskaz svjedoka LH od 14. studenog 2012. godine u kojemu je isti naveo da je on bio zadužen za radove okoliša, a ĆH za radove unutar zgrade. Također, istaknuo je da je šef gradilišta tada bila MH, a njih četvero da su bili pomoćnici, dok je FH bila zadužena za zaštitu na radu. On da tada nije imao položen niti stručni ispit, te da po zakonu nije mogao biti niti zamjenik, a da je u svakom slučaju ĆH imao položen stručni ispit, te je samim time mogao biti voditelj gradilišta, kao i MH. Nadalje, naveo je da je i sami ĆH u svome iskazu od 28. kolovoza 2012. godine potvrdio da je upravo on toga jutra bio na gradilištu kada je došlo do utuženog događaja, te pregledavao građevinske radove i instalacije, te je potvrdio da je dolazio u zgradu dva do tri puta dnevno i sudjelovao u tim radovima. U odnosu na zaštitne ograde na samome objektu, naveo je da je zaštitna ograda bila postavljena, o njoj da se vodilo računa, te da su već u startu od početka izgradnje koristili te zaštitne ograde, o čemu su u spisu priložene fotografije iz kojih je to vidljivo. Iz te dokumentacije također da je vidljivo da se radilo i na radovima okoliša. Također, naveo je da je i ČH u svome iskazu od 03. rujna 2012. godine naveo da mu je I. optuženi OH, inače njegov otac, za taj dan kada se dogodio utuženi događaj, dao nalog o radovima koje treba obavljati toga dana i da se on ne smatra da je odgovornim za bilo kakav propust u vezi ovoga događaja.

9. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci PŽ (ranije: OH), ČH, IH, KH, CH, ĆH i BH, sud je sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitao iskaze svjedoka SŽ, HH, FH, MH, JŽ, GH, LH, ŠH, ČŽ, DH, ŽH, ĐH i AH, jer su isti ispitani na raspravi uz prisustvo stranaka, te su izvedeni materijalni dokazi pregledom zapisnika o očevidu (str. 8-9 spisa), skice mjesta događaja (str. 10 spisa), medicinske dokumentacije za pokojnika (str. 11 spisa), zapisnika o inspekcijskom nadzoru (str. 17-21 spisa), zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru (str. 22-24 spisa), rješenja o zabrani rada (str. 29-32 spisa), skice (str. 33 spisa), rješenja o imenovanju inženjera gradilišta (str. 41 spisa), podizvoditeljskog ugovora (str. 42-46 spisa), rješenja o zabrani rada (str. 47 spisa), zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru (str. 48-49 spisa), skice (str. 50 spisa), zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru (str. 52-54 spisa), zapisnika o inspekcijskom nadzoru (str. 52-54 spisa), zapisnika o obdukciji (str. 62-65 spisa), Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova poduzeća RAN d.o.o. (str. 70- 78 spisa), terminskih planova sa preslikama fotografije gradilišta (str. 99-118 spisa), fotografija priloženih od strane optuženika (str. 256-257 spisa), uvjerenja o položenom stručnom ispitu za obavljanje poslova prostornog uređenja i graditeljstva za NH (str. 324 spisa), dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja za ĆH i MH, sa uvjerenjima (str. 327-329 spisa), ugovora broj 2007/0001 od 13. ožujka 2007. godine (list 408-409) te izvoda iz Kaznene evidencije za optuženike.

9.1. Sud je odbio prijedlog braniteljice II. optuženika da se u dokazne svrhe pregleda fotografija predana sudu, jer sud nije mogao utvrditi kada je ta fotografija nastala.

10. Svjedok UŽ u svome iskazu naveo da je zaposlen kao građevinski radnik u TD "RAN" d.o.o., doduše, kada se dogodila nesreća da je radio na navedenom gradilištu, ali na drugoj zgradi. Međutim, u tom momentu da se našao upravo ispred objekta "C", pa da je čuo da se unutra nešto dogodilo, zbog čega da se popeo na četvrti kat i ugledao pokojnoga JH koji je ležao na stepenicama. Isti da je još bio pri svijesti, te da je čuo kako isti kazao da ga boli glava, a na njemu da nije vidio ozljede. Doduše, da se ne sjeća je li isti imao na glavi zaštitnu kacigu, a oko njega da je bilo još nekoliko radnika, te ubrzo da je došla hitna pomoć.

Svjedok UŽ je također u svom iskazu naveo da je kao voditelj gradilišta glavni inženjer bio sada optuženi NH koji u pravilu da daje zadatke i govori što će se raditi, a to doduše da ovisi o tome koliko je gradilište veliko kao i koji inženjer vodi gradilište. Što se tiče zaštitne ograde na mjestu nesreće, da se ne sjeća je li ista bila postavljena, jer da nije ni radio na višim etažama te zgrade, međutim, da je čuo kako je ograda bila skinuta, jer da je smetala dok su se izvodili radovi šalovanja.

10.1.Upravo vezano za ovu činjenicu, svjedok UŽ je na ročištu javne rasprave naveo, a što se tiče zaštitne ograde, da ona po Zakonu mora biti postavljena, ali kada je došao na lice mjesta, u trenutku kada je pokojnik pao, da ograde nije bilo. On da ne zna tko ju je skinuo, ista da je očito maknuta jer je smetala pri izvođenju radova, da se ne može decidirano izjasniti jesu li ogradu radnici samoinicijativno skinuli, niti da li su pitali da li je smiju maknuti. Vezano za samoga pokojnika, naveo je da mu je isti bio prijatelj iz djetinjstva jer da potječu iz istoga kraja, te da misli da nije imao završenu školu za armirače, nego vjerojatno školu nekog drugog smjera, a upravo u utuženo vrijeme da je pokojnik bio zaposlen u obrtu I. optuženoga IH, a on (svjedok) u poduzeću "RAN" d.o.o. Inače, uposlenici obrta I. optuženoga da su izvodili armiračke radove, koji su ujedno i prva faza građevinskih radova, a nakon njih da nastupaju zaposlenici "RAN"-a, koji su izvodili radove šalovanja. Što se pak tiče II. optuženoga NH, da bi isti bio voditelj gradilišta na tom objektu, da je to čuo po priči radnika, odnosno da je isti bio određen od strane ili šefa "RAN"-a d.o.o., gospodina GH, ili od strane MH, međutim, tu da je bilo više inženjera, odnosno da su na gradilište dolazili i drugi inženjeri, pa tako ĆH i ZŽ, NŽ, te MH.

11. Svjedok IŽ u svom iskazu je naveo da je bio zaposlen kao građevinski radnik u TD "RAN" d.o.o., a u vrijeme nesreće da je radio upravo na istoj zgradi na četvrtoj etaži, pa u jednom trenutku kada je pogledao prema hodniku, da je vidio pokojnoga JH kako leži dijelom na stepenicama, a dijelom na podestu hodnika. On da prije toga nije čuo nikakav udarac, međutim, JH da je bio još pri svijesti, da se skupilo dosta radnika koji su mu pružali pomoć, a potom da je došla i hitna pomoć. On da se ne sjeća je li pokojnik imao zaštitnu kacigu, a što se tiče zaštitne ograde, kako se nije penjao na petu etažu, da ne zna je li ista bila postavljena, dok na etaži na kojoj on radio, da je bilo napravljeno stepenište. Nadalje, u odnosu na organizaciju posla, istaknuo je da su inženjeri bili ti koji su govorili što treba tko raditi i davali radne zadatke, međutim, što se tiče poslovođa, inženjera i tehničara, da ne zna kako su oni međusobno podijelili posao.

Također, dok je prethodni svjedok UŽ u jednom dijelu iskaza naveo da doduše nije sto posto siguran, ali da je mišljenja da je poduzeće "RAN" trebalo postaviti zaštitne ograde na objekte jer je "RAN" bio glavni izvođač radova, a obrt I. optuženoga podizvođač, odnosno kooperant, svjedok IŽ iako uposlenik poduzeća "RAN" kao pomoćni radnik, naveo je da se ne može decidirano izjasniti tko je bio nadležan za postavljanje zaštitne ograde, doduše po njegovom mišljenju, a vezano za pitanje zaštite da je mišljenja kako bi svaki kat trebao imati zaštitnu ogradu, međutim, da ne zna konkretno za utuženi događaj. Što se pak tiče II. optuženoga, da mu je poznato da je bio inženjer uz još troje ili četvero inženjera, međutim, da ne zna tko je konkretno bio za što zadužen.

11.1. Ponovo upitan na ročištu od 19. ožujka 2018. godine da se izjasni, a s obzirom da u građevinarstvu radi petnaestak godina, pa kakva je uobičajena procedura oko organizacije zaštite na gradilištu, konkretno oko postavljanja zaštitnih ograda, bilo unutra, bilo izvan objekta, svjedok je ponovio da se ne može decidirano izjasniti tko je za to nadležan, jer da je on samo pomoćni radnik. Prethodno da je bio uposlenik poduzeća "RAN" d.o.o., a sada uposlenik poduzeća slijednika "Inovator" u vlasništvu VŽ, dakle sina GH, te da on, kao pomoćni radnik, obavlja pomoćne radove, primjerice miješanje malte, dodavanje, kopanje kanala, čišćenje i slično.

12. Svjedok ĆH je u svom iskazu naveo da je u vrijeme nesreće bio zaposlen u TD "RAN" d.o.o., pa da je tako, konkretno na gradilištu na Šubićevcu, za objekte "C" i "D2" bio raspoređen na mjesto voditelja instalacija, iako da to nije bilo određeno u pisanoj formi već da je između njih inženjera postojao dogovor i da se znalo tko je za što zadužen, a da je to određivao direktor GH u dogovoru sa MH koja je bila glavni inženjer. Isto tako, pojasnio je da je II. optuženi NH bio zadužen za armirano-betonske i zidarske radove, odnosno sve grube radove, NŽ da je bio zadužen za "papirnati" dio posla, FH da je vodila brigu na razini cijelog trgovačkog društva, odnosno jesu li radnici osposobljeni za rad, imaju li uredne liječničke svjedodžbe i slično, dok da ZŽ nije ni bila na ovom gradilištu, jer da je u to vrijeme bila zadužena za neko drugo gradilište. Što se tiče utuženog događaja, svjedok je naveo da je u to vrijeme bio u drugoj zgradi, te da ga je netko od radnika nazvao i rekao mu što se dogodilo, a kada je došao na mjesto događaja, da su ozlijeđenog već nosili u kola Hitne pomoći.

Također, svjedok je iskazao da su u TD "RAN" d.o.o. uvijek inzistirali da se ograda postavi na sva mjesta gdje je potrebna, ali da su radnici podizvođača znali i bez njihovog znanja skidati ogradu kada bi im smetala. Međutim, naveo je da ne zna da li je na ovom mjestu bila postavljena ograda, ali da pretpostavlja da jeste, a da su je mogli skinuti samo tesari ili armirači jer da je njima mogla smetati.

Nadalje, valja istaknuti da je ovaj svjedok na ročištu javne rasprave iskazao, a vezano za dužnost postavljanja zaštitne ograde i osiguranja radnika prilikom obavljanja poslova, da bi za to bili zaduženi i poduzeće "RAN" d.o.o. kao glavni izvođač, ali i kooperanti, u ovom slučaju poduzeće optuženoga IH, koje je sudjelovalo kao podizvođač. Svakako da dok se radi zgrada i pojedini katovi, gdje postoji otvor, pristup na balkon ili oko stubišta, da se mora staviti zaštitna ograda, koja se može staviti tek kad je skinuta oplata sa zida, ali isto tako da dok se radi zid, da sam radnik mora voditi izuzetnu pažnju da se zaštiti od pada, odnosno da mora biti osposobljen za izvođenje takve vrste radova. Isto tako, vezano za njegov dio iskaza da su upravo inženjeri bili ti koji su nadgledali je li zaštitna ograda napravljena, istaknuo je da su upravo isti forsirali da zaštitna ograda bude postavljena. Doduše, u slučaju da radnici zbog izvođenja radova skinu ogradu, da inženjeri nisu mogli to u svakom trenutku kontrolirati, a što se tiče samog pokojnika, da nije niti siguran je li isti bio osposobljen za obavljanje vrste posla koji je obavljao, a o čemu svemu mora voditi brigu njegov poslodavac, dakle onaj tko ga je zaposlio. Što se tiče samog II. optuženoga NH, da je isti bio nadležan za grube građevinske radove, a u što da spadaju betonski, armirano-betonski, zidarski i krovopokrivački radovi, odnosno sve ono što obuhvaća osnovnu konstrukciju jednog objekta.

Što se tiče samoga objekta oznake "C" gdje se dogodila nesreća, da zna da je bilo postavljeno puno ograda, ali da se ne može decidirano izjasniti je li na konkretnom mjestu nesreće bila ograda ili nije, jer je moguće da se u pojedinim fazama radova ograda miče, doduše, svjedok je istaknuo da su za postavljanje ograda bili zaduženi zaposlenici poduzeća "RAN" po naputku inženjera, a u konkretnom slučaju sada optuženoga NH, što je značilo da u slučaju da ograda nije postavljena ili nije dobro postavljena, kada podizvođač dođe na lice mjesta, da ima pravo tražiti da se ograda postavi ili popravi, a u protivnom da može odbiti izvoditi radove, ali opet, da mu nije poznato je li u konkretnom slučaju I. optuženi IH kao vlasnik obrta prekidao radove iz razloga jer ograda nije bila postavljena, ili ako nije bila dobro postavljena. Nadalje, pojašnjavajući što su radnici imali na raspolaganju od zaštitnih sredstava, svjedok je naveo da su imali kacige, zaštitno odijelo, cipele, zaštitne ograde i skele, a što se tiče korištenja zaštitnog pojasa, isti da su se koristili prvenstveno u slučaju krovopokrivačkih radova, međutim, u konkretnom slučaju da nije bilo pojaseva za vezivanje niti da ih je itko tražio, ali po njegovom mišljenju da ta sredstva zaštite na radu treba osigurati poslodavac kod kojega je radnik zaposlen.

Suviše, ponovno saslušavan na ročištu od 12. ožujka 2019. godine, svjedok ZŽ je naveo da što se tiče II. optuženoga NH, isti da je u utuženo vrijeme bio pomoćnik voditelja gradilišta, a sastavni dio dokumentacije u konkretno vrijeme na tome gradilištu da je bilo i imenovanje za voditelja gradilišta, odnosno pomoćnika i zamjenika, konkretno NH da je bio zaposlenik TD "RAN" d.o.o. Što se njega samoga tiče, on da je također bio pomoćnik voditelja gradilišta, zadužen za kooperantske radove, vezano za instalaciju vodovoda, elektroinstalaciju i obrtničke radove, primjerice keramičke radove, postavljanje knaufa i ostalih obrtničkih radova. Što se tiče optuženoga OH, njegov obrt da je bio zadužen za izvođenje armiračkih radova, a pokojni JH da je bio upravo njegov radnik, pa da je u konkretnom slučaju temeljem ugovora glavnog izvođača, dakle poduzeća "RAN" d.o.o. i podizvođača, dakle obrta " [obrt]" d.o.o. sve dogovoreno vezano za obavljanje radova, pa tako i za zaštitu, skele, montažu i skidanje, ali da sami radnici moraju imati određena znanja o samozaštiti na radu.

12.1. U svom iskazu na raspravi od 30. listopada 2025. godine je ostao pri svom iskazu kojeg je dao pred Županijskim sudom u Šibeniku na zapisniku od 24. ožujka 2009. godine, te na raspravi od 28. kolovoza 2012. i od 12. ožujka 2019. godine, pa dodao da se on u trenutku događaja nalazio na drugoj zgradi i da ne može iskazivati o nikakvim detaljima.

13. Svjedok, državna inspektorica DH je navela da je došavši na mjesto nesreće zatekla jednog od sinova sada optuženoga OH, koji radio sa pokojnim JH (iz provedenog postupka proizlazi da je to sin optuženika ČH), što se tiče optuženoga ČH da je mišljenja da on nije bio nazočan, ali da se sjeća da je na gradilištu bio sada II. optuženi NH, a također da je bila pozvana i inženjer MH. U istome usmenom iskazu navela je da po njezinome sjećanju, zaštitne ograde nije bilo na mjestu gdje se dogodila nesreća, nego samo nekakva letvica, odnosno nije bilo čvrste zaštitne ograde. Ona da je zbog toga zabranila daljnje izvođenje radova, jer na tome podestu nije bila postavljena zaštitna ograda, a niti rukohvat, odnosno zaštita na stepeništu, zbog čega da je pokojnik i propao kroz podest. Ona da je potom vršila kontrolu izvršenja rješenja povodom sastavljenog zapisnika, pa da je utvrđeno da je naknadno postavljena zaštitna ograda i postavljen rukohvat, odnosno da se postupilo po donesenome rješenju, a inače zabrana da se odnosila i na vlasnika obrta, sada optuženoga ČH, kao i prema glavnom izvođaču radova, dakle poduzeću "RAN" d.o.o, te je pojasnila da što se tiče odgovornosti za zaštitu na radu na gradilištu, odnosno za postavljanje zaštitne ograde, da je odgovoran svaki poslodavac za svoga radnika. Također je pojasnila da je smatrala da je glavni inženjer gradilišta poduzeća "RAN" d.o.o. MH, međutim, da ona u vrijeme utuženog događaja uopće nije bila na gradilištu, a što se tiče optuženoga NH, da se ne može decidirano izjasniti o njegovoj dužnosti, ali da joj je poznato da je bio djelatnik poduzeća "RAN" d.o.o., odnosno da je bio u svojstvu predstavnika inženjera. Također je pojasnila vezano za tvrtku "RAN" d.o.o., da je ista tvrtka imala više inženjera koji su bili angažirani na gradilištu, pa pored glavnog inženjera MH, da su ostali inženjeri imali svaki svoju nadležnost, pa da je tako i II. optuženi NH bio jedan od inženjera.

Na kraju je svjedokinja decidirano pojasnila, a vezano upravo za odredbe Zakona o zaštiti na radu, oko postavljanja zaštitne ograde, da ako se ne može postaviti zaštitna ograda, a radi se o izvođenju radova na visini, da bi onda valjalo osigurati zaštitu zaštitnim užetom i zaštitnim pojasom, međutim, ipak zaštitna ograda da je bila glavno sredstvo zaštite radnika utužene prigode, odnosno ako se zaštitna ograda miče, onda da se na drugi način radnici trebaju zaštititi sukladno pravilima i propisima, a to da određuje sami poslodavac, što može biti konopac, dizalica ili neka ograda, odnosno svaki poslodavac treba osigurati prikladan način zaštite svojih radnika ovisno o situaciji ako se zaštitna ograda mora micati, a da se radnici zaštite od ozljeđivanja, jer su radnici zbog prirode posla šetali unutar objekta gdje je postojao otvor sa dubinom, pa da je unesrećeni radnik upravo i upao u dubinu, dakle otvor dubine skoro tri metra. Što se pak tiče zaštitne kacige i ostale zaštitne opreme na pokojniku, da se ona o tome ne može izjasniti, pa niti da li je imao zaštitnu kacigu, jer da je unesrećeni već bio odvezen kada je ona stigla na mjesto događaja.

13.1. Upravo na navode koje je isticala inspektorica DH, iz rješenja o imenovanju od 22. ožujka 2007. godine proizlazi da je za inženjera gradilišta imenovana MH, a kao njezini pomoćnici sada II. optuženi NH, te ĆH, NŽ i ZŽ, međutim, u odnosu na MH, koja bila imenovana inženjerom više gradilišta zbog stručne spreme, a i zbog obima posla, da ista ne bi mogla fizički nazočiti svim gradilištima, tako da nije bila ni na gradilištu gdje se zbio utuženi događaj, pa da je odgovornost za određene radove bila podijeljena upravo između nje i njezinih pomoćnika, odnosno u konkretnom slučaju, za grube radove na navedenom gradilištu, da je upravo bio zadužen sada II. optuženi NH, te valja istaknuti da prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova TD "RAN" d.o.o., rukovoditelj gradilišta da organizira i rukovodi svim radovima, skrbi o primjeni propisa o građenju, kontrolira rad kooperanata i drugih izvođača, odgovara za tehničku zaštitu i zaštitu na radu, surađuje s voditeljima radova kooperanata i drugih izvođača, te obavlja poslove građevinskog poslovođe kad taj nije predviđen, a pomoćnik rukovoditelja gradilišta pomaže rukovoditelju u obavljanju njegovih poslova i poslova koje mu on prenese da ih samostalno obavi, savjetuje poslovođe u kompletnoj izvedbi, samostalno vodi pojedine objekte ili određenu vrstu radova, te zamjenjuje rukovoditelja u njegovoj odsutnosti. Građevinski poslovođa suviše toga organizira rad i daje upute radnicima za izvođenje svih poslova na objektima i vodi brigu o zaštiti na radu.

14. Svjedok CH u svome iskazu naveo da je kao zaposlenik TD "RAN" d.o.o. utužene prigode radio na zgradi do ove zgrade u kojoj se nesreća dogodila, a u koju da nije ulazio jer je to zabranila policija. Isto tako je naveo da ne zna kako se nesreća dogodila, te da nije sa nikim pričao o tome.

Međutim, svjedok je naveo da mu je poznato da je na mjestu nesreće bila postavljena zaštitna ograda koja da se skinula kada se šalovalo, ali da ne zna kada je to točno bilo, tko je skinuo ogradu, a niti tko je naredio da se ista skine. Svjedok je naime pojasnio da radnici sami skinu zaštitnu ogradu ukoliko im smeta, te da se radi o manjem zahvatu.

I ovaj svjedok je naveo da je na gradilištu, osim II. optuženog NH, bilo još inženjera, da je dolazila i MH, te da ih je obilazio i direktor GH, a on da je radio na uređenju okoliša, koje radove da je vodio II. optuženi, međutim, kada bi radio unutar zgrade, da bi se radnici sami raspoređivali na poslove. Suviše, na ročištu javne rasprave, u cijelosti ostajući kod iskaza pred istražnim sucem, ovaj svjedok je naveo da samo iskusni radnici mogu obavljati radove (očito misli na radove koji su se obavljali utužene prigode), koji radnici su upoznati s činjenicom da rade opasan posao i koji se na kraju moraju znati zaštititi. Ponovno saslušavan na ročištu od 19. ožujka 2018. godine, svjedok CH je naveo, vezano za takozvane koordinacijske sastanke, iste da održavaju inženjeri i voditelji gradilišta, dok on, kao radnik, nije bio nazočan na tim sastancima. Suviše, nadodao je da je na početku izgradnje objekta "C" za prve dvije etaže bio nadležan II. optuženi NH, odnosno da je bilo više inženjera, a između ostalih upravo i II. optuženi, koji inženjeri da su donosili skice za ono što se koji dan treba obavljati. Nakon dovršetka druge etaže, II. optuženi NH da je bio nadležan za okoliš uokolo objekta "C", ali da to nije značilo da se on nije penjao i u zgradu. Doduše, po njegovom mišljenju, da smatra da su i drugi inženjeri bili nadležni za izvođenje, kako unutarnjih, tako i vanjskih radova na tome objektu, odnosno da svi koji su uključeni u gradilište, da su odgovorni, svatko za svoj dio posla.

14.1. U svom iskazu na raspravi od 30. listopada 2025. godine je ostao pri svom iskazu kojeg je dao pred Županijskim sudom u Šibeniku na zapisniku od 24. ožujka 2009. godine, te na raspravi od 28. kolovoza 2009. godine i od 12. ožujka 2019. godine. Na poseban upit je kazao da ostaje u cijelosti pri iskazima koje je ranije dao, ali da se sada zbog proteka vremena više ne sjeća detalja. Dodao je da je na mjestu događaja bila zaštitna ograda, ali da je ista skinuta kako bi se moglo armirati stubište i da mu nije poznato tko je naložio da se ograda skine, ali da i inače ako ograda smeta, da je uobičajeno da se ograda makne kako bi se mogli obaviti drugi radovi i da je normalno da mora ukloniti ogradu ako ista smeta, pa da su maknuli ogradu sami, da mu za to nije potreban nalog nadređenog ako ista smeta u procesu rada i da se ne zove šefa telefonom kako bi im se odobrilo skidanje ograde u slučaju da ista smeta, to da rade sami.

15. Svjedok NŽ, saslušan pred sucem istrage je naveo da je kao zaposlenik TD "RAN" d.o.o. bio na gradilištu do 31. kolovoza 2007. godine nakon čega da je raspoređen na gradilište u Zadru, a dok je bio na gradilištu Šubićevac, da je bio zadužen za administraciju, obračune, vođenje građevinske knjige, dnevnika i slično. Pojasnio je da rješenje o imenovanju inženjera donosi direktor, ali da se istim rješenjem ne precizira koji će inženjer koje poslove obavljati, već da to direktor određuje, ovisno o njihovim afinitetima, a isto rješenje da se donosi prije početka gradnje, pa do izmjena da dolazi kasnije, ovisno o potrebama.

Također je naveo da je tako MH, kao i on (svjedok) dijelom, bila zadužena za terminske planove, tehnologiju, koordinaciju s kooperantima, ĆH da je bio zadužen za instalacije, čitanje planova i slično, dok da su ZŽ i FH bile samo formalno imenovane, ali da nisu bile na tom gradilištu. Nakon što je on otišao na drugo gradilište, da je došlo do preraspodjele između preostalih inženjera i da mu nije poznato tko je što vodio.

U odnosu na grube radove koje su dijelom izvodili njihovi radnici, a dijelom radnici podizvođača, da su za njih bili zaduženi poslovođe i NH, a što se tiče same nesreće, da je za istu čuo iz priča i da ne zna je li bilo zaštitne ograde ni tko ju je skinuo.

Još je istaknuo da bi u tim poslovima inženjer dao smjernice i kontaktirao s poslovođom kooperanata, koji je onda bio zadužen za sigurnost svojih radnika. Suviše, i na ročištu rasprave ostajući kod iskaza pred istražnim sucem, svjedok NŽ je pojasnio pojam "terminski planovi", a za koje da je bio zadužen sada II. optuženi NH, navodeći da kada se gradi neki objekt da postoje određeni planovi izgradnje iz čega je proizlazilo da je optuženi NH bio nadležan za koordinaciju, odnosno da je vodio radove konstrukcije a koji radovi sadržavaju terminske planove i razgovore sa kooperantima.

Što se pak tiče zaštitnih ograda, njemu da je poznato da su zaštitne ograde bile instalirane na pojedinim etažama na objektu, te da je zaštitne ograde uglavnom postavljao "RAN" d.o.o., jer kako su oni (očito misli na djelatnike "RAN"-a) radili većinu poslova, to da je uglavnom "RAN" i postavljao zaštitne ograde, dakle, od strane "RAN"- a, kada bi se vidjelo koja su mjesta opasna, da bi poduzeće "RAN" postavljalo ogradu. Suviše, predradnici, a koji su bili "spona" između inženjera i radnika, da su utvrđivali je li pojedino mjesto opasno da bi se na njega stavila zaštitna ograda, a isto tako da su i poslovođe, a i radnici obučeni za rad na siguran način.

Međutim, svjedok je istaknuo da se ne može sa sigurnošću izjasniti je li na mjestu gdje se dogodila nesreća uopće bila postavljena ograda, ili ju je netko skinuo, jer da nije bio fizički nazočan u unutrašnjosti objekta, iz razloga jer je na tome gradilištu radio do dana 31. kolovoza 2007. godine.

Vezano za pitanje poslovođa na objektu, svjedok je pojasnio da je poslovođa za radnike poduzeća "RAN" bila jedna osoba, a poslovođa za radnike kooperanata da je bila druga osoba, međutim, da on ne zna tko je konkretno pokojnome oštećeniku bio poslovođa.

Također, i ovaj je svjedok pojasnio da u slučaju da se zbog prirode obavljanja poslova zaštitna ograda miče, da se odmah po završetku poslova mora vratiti natrag, doduše da ne zna u kojem se vremenu ograda mora vratiti jer da to ovisi o prirodi posla koji se obavlja, ali isto tako da u slučaju kada se ograda zbog potrebe posla mora skinuti, da se onda na neki drugi način radnici moraju zaštititi, primjerice, da se zaštitna ograda stavi na drugi način, odnosno da se treba radnik raspitati kod nekoga tko je po hijerarhiji iznad njega što da napravi, primjerice poslovođu, a poslovođa opet svoga nadređenoga, ali svakako sva opasna mjesta prema Zakonu o zaštiti na radu moraju biti osigurana, dakle, i u slučaju kada se zbog izvođenja radova zaštitna ograda mora pomaknuti, da se uvijek mora naći neka druga adekvatna zaštita za radnika. Valja također naglasiti da je svjedok NŽ pojašnjavajući dalje u svome iskazu uvjete zaštite na gradilištu naveo da je glavni izvođač zadužen za osiguranje zaštite radnika i to prvenstveno svojih radnika, a za zaštitu radnika kooperanata da o tome vodi računa taj kooperant, suviše, svaki kooperant da je dužan svoj obim radova prijaviti inspektoru rada, donijeti plan uređenja gradilišta sa točno evidentiranim opasnim mjestima i to za svoj obim posla. Također, svjedok je naveo da je glavni izvođač odgovoran za sigurnost radnika ali na pojedinoj takozvanoj mikrolokaciji, dakle ovisno tko na istoj lokaciji obavlja radove, tu da je onda nadležan poslovođa toga kooperanta, a i sam radnik da ima pravo odbiti obavljanje nekih radova ako smatra da nije adekvatno osiguran, odnosno da nisu osigurani adekvatni uvjeti njegove zaštite.

16. Svjedokinja FH u svom iskazu je navela da je ista zaposlena u TD "RAN" d.o.o. gdje da je bila zadužena za zaštitu na radu na razini cijelog trgovačkog društva. Pojasnila je da se ti poslovi svode na kontakte sa TD "Zagreb inspekt", na kontroliranje imaju li svi radnici liječničke svjedodžbe, jesu li prošli obuku i slično.

Što se tiče samog utuženog događaja, svjedokinja je iskazala da nije bila na gradilištu jer je bila zadužena za drugo gradilište, ali je pojasnila da su svi inženjeri TD "RAN" d.o.o. bili voditelji građenja i da je svatko odgovarao za ono gradilište za koje je bio određen kao voditelj, isto kao i njegovi pomoćnici, a ako je bilo više inženjera, da bi oni između sebe dogovarali poslove, ovisno o tome kome što bolje "leži". Navela je da ona ne zna detalje oko nesreće jer nije bila u tom objektu, ali da ju je o nesreći obavijestio ĆH. Istaknula je da joj je poznato da su radnici kooperanata na ovom gradilištu sami skidali zaštitnu ogradu, pa da je jednog dana ona u tri navrata slala svoga radnika da vrati ogradu natrag, te zbog toga čak i uputila dopis kooperantima upozoravajući da se mora voditi računa o zaštiti radnika i da ona ne želi odgovarati ukoliko se nešto dogodi.

16.1. Na ročištu javne rasprave svjedokinja je decidirano iskazala da je utužene prigode, II. optuženi NH, inače inženjer bio zadužen za betonske radove, odnosno za konstrukciju objekta, a koju konstrukciju objekta da čine armirano-betonski zidovi, ploče, nešto zidanja vanjske konstrukcije objekta, odnosno za nosive zidove, dok je primjerice inženjer ĆH bio nadležan za pitanje instalacija. Isto tako, da joj je poznato kako je sada optuženi NH bio nadležan i za uređenje okoliša, ali da ne zna u kojem momentu je točno bio raspoređen za uređenje okoliša. Pojašnjavajući dio svoga iskaza pred istražnim sucem, a vezano upravo za pitanje zaštite na radu, navela je da su svi inženjeri bili nadležni u sklopu svoga posla i za zaštitu na radu, pa onda konkretno što se tiče inženjera, optuženoga NH, u momentu kada je on bio na gradilištu, da je bio i odgovoran za zaštitu na radu, dakle svi inženjeri koji su fizički nazočni na gradilištu, da su ujedno odgovorni i za zaštitu na radu.

Isto tako, svjedokinja je na ročištu javne rasprave istaknula da u slučaju da se zaštitna ograda skine, da se zaštita mora riješiti na drugi način, dakle da u slučaju obavljanja radova zaštitna ograda bude skinuta, da se zaštita (očito misli na zaštitu radnika) mora osigurati na neki drugi način, primjerice "trakama upozorenja", ili nekakvim "pomičnim ogradama", odnosno da se svakako moralo nešto napraviti da se radnika upozori na opasnost. Međutim, isto je tako istaknula da svaki radnik, kao izvođač pojedinih radova, također odgovara za svoju zaštitu jer da mora biti osposobljen za izvođenje pojedinih radova, a onda da je za istu zaštitu i sigurnost izvođenja radova odgovoran voditelj građenja koji procjenjuje što koji radnik može raditi, odnosno za što je koji radnik osposobljen, a onda da se osiguravaju i tehnički uvjeti za zaštitu na radu i to od opreme na radniku do drugih elemenata sigurnosti gradilišta. Ona da je bila nadležna za zaštitu na radu na nivou firme "RAN" d.o.o., dakle da je morala voditi računa o osposobljenosti radnika i o njihovoj zaštiti, odnosno opremi za zaštitu na radu, a u što da su ulazile i odgovarajuće liječničke svjedodžbe, međutim, kako je pokojnik bio radnik kod I. optuženoga ČH, proizlazi da je upravo ČH kao njegov poslodavac trebao biti odgovoran za svoga radnika, odnosno znati je li mu radnik osposobljen za rad.

17. Svjedokinja MH, u svom iskazu je navela da je zaposlenica TD "RAN" d.o.o., da je u utuženo vrijeme bila imenovana za inženjera gradilišta zbog stručne spreme i da je njezin posao bio koordinacija s investitorima i kooperantima, a ne operativni dio posla vezan za radove na objektima, pa da joj nije poznato ni tko je vodio koje poslove, a niti tko je bio zadužen za grube radove, međutim, da joj je poznato da FH nije bila vezana za gradilište, već da je ista brinula o zdravstvenim pregledima radnika i osposobljenosti za rad na siguran način. Svjedokinja je iskazala da u vrijeme nesreće nije bila na gradilištu, te da o nesreći ima saznanja samo iz priča, pa tako da joj je poznato da je na tom dijelu na kojem se nesreća dogodila bila postavljena zaštitna ograda, ali da je ista smetala kada se šalovalo te da je zbog toga i skinuta, međutim, da ne zna tko ju je skinuo, niti po čijem nalogu.

Također je istaknula kako je mišljenja da su za svoje radnike odgovorni podizvođači, kao i za njihovu zaštitu, osposobljenost i liječničke preglede.

17.1. Međutim, na ročištu javne rasprave, svjedokinja je istaknula, a vezano upravo za zaduženja II. optuženoga NH, kao jednog od njezinih pomoćnika, da je isti bio nadležan i odgovoran za grube građevinske radove, a radilo se o iskopima, zemljanim radovima, zidarskim, betonskim i armiračkim radovima, odnosno da je bio nadležan za betoniranje, građenje vanjskih i unutarnjih zidova te šalovanje ploča. Što se tiče same odgovornosti za zaštitu na radu, da su za to područje svi odgovorni, dakle kako sami radnici (radnici sami moraju voditi računa o tome jesu li osposobljeni za neke poslove, odnosno da ne mogu raditi na poslovima za koje nisu osposobljeni, doduše da mogu raditi uz pomoć i u nazočnosti osposobljenog radnika, suviše da mogu odbiti obavljati neke radove za koje nisu osposobljeni), a tako i svi inženjeri koji su bili angažirani na nekome gradilištu.

Utužene prigode kao njezini pomoćni inženjeri da su bili ĆH i NH i to inženjer NH da je bio angažiran na grubim građevinskim radovima, a inženjer ĆH da je bio angažiran oko instalacija, a ostali inženjeri, dakle NŽ za završne radove, dok ZŽ, kao jedna od inženjera navedena u rješenju, da nije uopće bila na tome gradilištu.

Suviše, istaknula je da prvenstveno za zaštitu na radu odgovara poslodavac tog radnika, ali isto tako da svi koji sudjeluju u gradnji, dakle vezano i za pomoćne inženjere, da su odgovorni za osiguranje osiguravajuće zaštite radnika, a u odnosu na II. optuženoga, da je isti bio nadležan i za poslove vanjskog uređenja na objektima "C" i "D2", što je isto spadalo u njegovu domenu posla grubih građevinskih radova.

18. Svjedok HŽ, u svom iskazu je naveo da je zaposlenik poduzeća "RAN" da je utužene prigode radio na šalovanju u istoj zgradi gdje se dogodila nesreća, međutim da je bio udaljen s drugom grupom radnika od pokojnika skroz na drugom kraju toga kata. On da nije vidio što se i kako dogodilo. Što se tiče pokojnika, da je isti obavljao neke radove, ali da ne zna što točno, a niti je li netko bio uz njega. U jednom trenutku sve da je stalo, pa da su obratili pažnju, doduše da nitko nije vidio sami trenutak njegovog pada, a ni on sam da nije vidio unesrećenoga, niti gdje je bio. Što se tiče zaštitne ograde, istaknuo je da inače zaštitna ograda bude na mjestu gdje se nešto radi, ali da se isto tako i skida ukoliko nekome smeta prilikom izvođenja radova, međutim, kada se ograda makne, onda svaki radnik mora paziti da se ne dogodi neka nesreća. Suviše, svjedok je istaknuo da se prilikom takve vrste radova ne koriste zaštitni pojasevi, jedino u slučajevima kad se rade nekakvi poslovi na krovu. Što se tiče njega, on da je radio kao pomoćni radnik koji je bio zadužen za pripreme za šalovanje, ali da je bio angažiran sasvim na drugom kraju neovisno na mjestu gdje je poginuo radnik, te je ponovio da ne zna tko je s pokojnikom bio angažiran, niti tko je njemu pripremao poslove. Nadalje, što se tiče sada II. optuženoga i njegovih odgovornosti u vrijeme utuženog događaja, kazao je da je II. optuženi utužene prigode bio zadužen više za poslove oko uređenja okoliša, iako su u unutrašnjosti zgrade bili angažirani, osim optuženoga NH i inženjer ZŽ. Dakle, u vrijeme utuženog događaja da je II. optuženi bio više angažiran za poslove vanjskog uređenja, odnosno da mu je poznato da je radio nekakove papire, skice, a što se tiče inženjera ZŽ, da zna da je isti dolazio u unutrašnjost zgrade, a da li je bio i utužene prigode, da se ne može decidirano izjasniti, a on sam da nije od početka bio angažiran na zgradi gdje se dogodila nesreća, nego tek od gradnje druge etaže. Također je istaknuo da svi inženjeri koji su angažirani na jednom gradilištu njima (očito misli na radnike) podjednako daju zadatke i kontroliraju ih neovisno o vrsti posla.

18.1. U svom iskazu na raspravi od 30. listopada 2025. godine je ostao pri svom iskazu kojeg je dao na raspravi od 14. studenog 2012. godine i od 12. ožujka 2019. godine, a da se zbog proteka vremena više ničega ne sjeća, a ono što je prethodno iskazivao, da je bilo tako i da on ne zna tko je naložio uklanjanje zaštitne ograde, ukoliko je ista i bila na mjestu događaja.

19. Svjedok LH, u svome iskazu na raspravi je naveo je da mu je o utuženoj prigodi poznato da je jedan momak radnik poginuo, da je pao, doduše da on nije bio nazočan na samome mjestu događaja, nego da je sudjelovao u poslovima na susjednoj zgradi, a da je o samome događaju saznao od svojih kolega koji da su mu ispričali da je pokojnik obavljao nekakve radove, da je ispravljao nekakvu armaturnu žicu, te da je uslijed toga pao na leđa na skale. Doduše, da nitko od te ekipe radnika nije bio kraj samoga unesrećenoga i detaljno vidio što se dogodilo, nego se to sve saznalo kroz priču. On da inače pokojnika nije poznavao, da o njemu ništa ne zna, niti mu je poznato kada je isti počeo tu raditi.

Nadalje je naveo da je također čuo po priči da je postojala zaštitna ograda na mjestu događaja, ali da je ona maknuta zbog izvođenja radova. On da je inače te prigode radio na drugoj zgradi angažiran na tesarsko-zidarskim poslovima, da mu je poznato da se prilikom izvođenja građevinskih radova koristi zaštitna ograda, međutim, ako se ona makne uslijed izvođenja radova, da se onda svaki radnik štiti na način da pazi sam na sebe ili da se na neki drugi način osigura , odnosno obavi zaštita radnika, jer kada bi se cijeli prostor ogradio, da ne bi radnici tuda mogli prolaziti, obzirom da više radnika radi istovremeno. Međutim, naveo je da se prilikom izvođenja takvih radova ne koriste zaštitni pojasevi, a da mu nije poznato prilikom kojih radova se zaštitni pojasevi koriste.

Ovaj svjedok je istaknuo da je i on bio radnik poduzeća "RAN", konkretno da je radio na mjestu grupovođe tesara, ali da, s obzirom na funkciju koju inače obavlja, nikada nije bio u situaciji da bi bilo potrebe da se makne zaštitna ograda, pa da samim time mu ni nije poznato da li se nešto drugo tada stavlja za zaštitu radnika, ali da mu je poznato da grupa koja izvodi radove može skinuti zaštitnu ogradu, ukoliko je to potrebno u procesu izvođenja radova, doduše da se o tome nitko posebno ne treba obavještavati, primjerice nadzorni inženjer ili njegov pomoćnik.

18.1. Što se tiče samog utuženog događaja, svjedok je naveo da je sada II. optuženi NH u to vrijeme bio nadležan za radove oko uređenja okoliša, dok je za ove unutrašnje radove bio nadležan ĆH, odnosno, koliko se on sjeća da je upravo ĆH bio s njima radnicima, dok inženjera NH ne bi vidio ni po 10 dana. Doduše, da je svaki inženjer koji je bio angažiran na gradilištu bio ovlašten dati zapovijed radnicima što da se radi, kako NH, tako ĆH, a tako i NŽ. Isto tako, da je svaki od ovih inženjera nadležan kontrolirati sve poslove, kako u zgradi, tako i izvan zgrade. Što se tiče zaštitnih sredstava, svjedok je naveo da je on konkretne prigode prilikom izvođenja radova imao radno odijelo, čizme, kacigu i rukavice, a istaknuo je da i na zgradi gdje je on radio, da su također postojale zaštitne ograde, a koje bi se opet micale zbog potrebe posla, te da su uglavnom bili angažirani radnici s već par godina radnog iskustva. Njemu da je poznato da svaki radnik mora proći obuku osposobljavanja za zaštitu na radu, a koju je i on sam prošao, ali da se i svaki radnik mora prvenstveno znati sam zaštititi dok obavlja poslove za koje je zadužen.

20. Svjedok GH je u svome iskazu naveo da je direktor TD "RAN" d.o.o. i kada su ga izvijestili o radnoj nesreći, da je došao na gradilište, pričao sa radnicima i saznao što se dogodilo. Naveo je i da su za ovo gradilište bili imenovani inženjeri MH kao voditelj gradilišta, ali da ista nije bila na gradilištu već da se bavila "papirima", dok da je operativni dio posla bio u nadležnosti inženjera NH, NŽ i ĆH, a FH da je bila zadužena za praćenje zakona s područja zaštite na radu, obučavanje radnika u tom pogledu, papirologije i davanje naloga za nabavu zaštitnih sredstava za radnike, a da II. optuženi NH bio zadužen za grube radove u koje spadaju i salivanje zidova i armiranje, te da je II. optuženi davao zadatke grupovođama i kooperantima što treba napraviti, pa da su tako upravo radnici II. optuženog NH utužene prigode trebali postaviti oplatu, odnosno šalovati zid, te da je trebalo skinuti ogradu koja je tu postojala kako bi se to moglo napraviti, međutim, da mu nije poznato tko je naredio isto. Naveo je da su ogradu skinuli upravo radnici koji su šalovali zid jer da drugačije nisu mogli, a da odluku o tome donose samostalno. Pojasnio je da su radnici koji su šalovali taj zid stavili oplatu s jedne strane, dok su radnici kooperanata u to vrijeme armirali drugi zid, udaljen od ovoga desetak metara.

Ovaj svjedok je istaknuo da svaki od kooperanata odgovara za svoje radnike i za njihovu sigurnost, te da se, kao primjer tome, sjeća događaja kada ga je jednom prilikom nazvao OH, sada I. optuženi i rekao da njegovi radnici neće započeti s armiranjem sve dok se ne postavi zaštitna ograda, te da je ista odmah bila postavljena, pa tako smatra da je i u ovom slučaju podizvođač ili grupovođa njegovih radnika (očito misli na OH) trebao reagirati ukoliko nije bilo ograde.

20.1. Na ročištu javne rasprave ovaj svjedok, ostajući kod svog prethodnog iskaza, je dodao, i to objašnjavajući što se dogodilo utužene prigode, da je očito zbog prirode izvođenja radova, zaštitna ograda bila maknuta, a o čemu da su svi bili upozoreni i trebali znati za to, a po njegovim saznanjima da je unesrećeni radnik te prigode hodao unatrag jer je uslijed obavljanja poslova jednu armiranu žicu uvlačio, odnosno šipku betonskog željeza uvlačio u oplatu i pokušao je rukama dodatno iskriviti, pa da je onda očito zakoračio unatrag i pao u provaliju. U slučaju skidanja, odnosno micanja ograde da ne postoji nikakav drugi način da bi se nešto drugo moglo staviti za zaštitu zbog samog procesa obavljanja radova, pa se očitovao da se tako ne koriste primjerice zaštitni pojasevi, jer da oni služe za izvođenje radova na krovu, kod vanjskog šalovanja, a i u konkretnom slučaju da pokojnome radniku nije uopće bilo mjesto da tu radi, te da je on obavljao radnju koju nije ni smio raditi. Po prirodi samoga posla da su na mjestu događaja od inženjeri trebali biti nazočni NH, ĆH i NŽ, doduše da ne zna jesu li oni doista i fizički u trenutku nesreće bili nazočni, jer da ni on osobno nije bio nazočan.

Također, u odnosu na pokojnoga radnika, da isti nije smio niti raditi na mjestu nesreće jer da isti nije bio ovlašten za obavljanje tih radova, da se radilo o čovjeku koji je praktički iz vojske došao na raditi na gradilište, te koji očito nije bio niti obučen za rad na tim poslovima.

21. Svjedok ĆŽ, koji je naveo da I. optuženog poznaje jer potječu iz istog kraja, dok da II. optuženoga uopće ne poznaje. Suviše, da mu je I. optuženi OH, negdje 2006. godine pronašao posao armirača u Dubrovniku, te da je on nakon nekog vremena otišao u Zagreb, pa da je upravo u Zagrebu, u društvu sa OH upoznao oca od pokojnika. Što se tiče utuženog događaja, svjedok je naveo da je u to vrijeme radio u Zagrebu i da on utuženom događaju nije bio neposredni očevidac, nego da je iz priča saznao što se dogodilo, odnosno da je poginuo mladić JH, međutim da se ne može sa sigurnošću izjasniti od koga je upravo to saznao.

Suviše, ovaj svjedok je naveo da je poznavao pokojnika, te da su jedno vrijeme radili zajedno u Dubrovniku, odnosno da je pokojnik radio na poslovima armirača i da mu je poznato da se radilo o mladom momku koji je nakon tog posla u Dubrovniku išao u vojsku, a što da je saznao od njegova oca, međutim da ne zna da li je imao kakav zanat, odnosno što je bio po zanimanju.

Nadalje, istaknuo je da su on i pokojni JH radili skupa nekih 4 - 5 mjeseci na području Babinog Kuka, te da se sjeća da se radio neki hotel i da je on (pok. JH) radio na poslovima armirača. On da se ne može izjasniti o njegovoj sposobnosti, odnosno je li on znao ili nije i kako je obavljao poslove armirača, isto tako da ne zna da li su oni tada bili zaposleni kod istog poslodavca, ali da su dakle zajedno radili neko vrijeme na jednom građevinskom objektu.

22. Svjedok IH, inače sin I. optuženog OH je nakon upozorenja izjavio da je sva upozorenja razumio te da ne želi svjedočiti u ovom postupku.

23. Svjedok ČH, na raspravi od 11. kolovoza 2025. godine je ostao u cijelosti pri iskazu danim pred istražnim sucem Županijskog sudom u Šibeniku od 08. prosinca 2008. godine, da su iz poduzeća I. optuženog samo on i pokojnik utužene prigode radili na mjestu nesreće, a svi ostali radnici da su bili zaposlenici poduzeća "RAN", te da je mišljenja kako je upravo poduzeće "RAN" bilo nadležno za postavljanje zaštitne ograde.

Također, ovaj svjedok je iskazao da utužene prigode uopće nije bilo zaštitne ograde, suviše, istaknuo je da je on na tom objektu radio mjesec ili mjesec i pol dana prije utuženog događaja i da cijelo vrijeme zaštitne ograde nije bilo, te dodao da su doduše, oni kao radnici mogli odbiti izvoditi radove ako su smatrali da nisu na adekvatan način zaštićeni. Suviše, ponovio je da su o tome već upozoravali inženjera NH, međutim, istaknuo je da su oni (radnici) na neki način bili prisiljeni raditi, odnosno, pojasnio je da su morali ili raditi ili u slučaju da odbiju raditi, morali otići s gradilišta, a s kojom činjenicom da je upoznao i svoga poslodavca, konkretno svoga oca I. optuženoga CŽ.

Što se tiče osposobljenosti samog pokojnika, da se on o tome ne može izjasniti, a isto tako da se ne može se sa sigurnošću izjasniti niti koliko je isti prije nesreće uopće radio u obrtu I. optuženog, možda 10 ili 15 dana prije, a da zna da je pokojnik imao nekih dvadesetak godina. Isto tako, svjedok se nije zbog proteka vremena mogao sjetiti gdje je pokojnik radio prije same nesreće i na kojim poslovima.

Nadalje, svjedok je naveo da je on u trenutku utuženog događaja imao možda nekih pet ili šest godina radnog iskustva na građevinskim poslovima iako je po struci stolar, ističući time činjenicu da su bili na neki način prisiljeni raditi i druge poslove nego što su po struci školovani.

Što se tiče sigurnosti i zaštite na radu, svjedok je naveo da je mišljenja da, osim što su radnici na neki način i sami odgovorni za svoju sigurnost, da isto tako i inženjeri moraju na to paziti, a da se ne sjeća da li je on pokojnika upozoravao da mora paziti na svoju sigurnost, te je istaknuo da ukoliko su radnici prilikom izvođenja radova u opasnosti, da njih moraju inženjeri zaštititi, odnosno da su odgovorni za njihovu zaštitu, te da smatra da na mjestu gdje su njih dvojica radili na podestu na određenoj etaži, da je trebala postojati zaštitna skela ili zaštitna ograda, međutim, da nije bilo ničega. Svjedok je još jednom decidirano ponovio da nikakva zaštitna ograda ili zaštitna skela nije bila postavljena, niti na dan nesreće, a niti prije toga dana kad se zbila nesreća, te da nema riječi o tome da bi bilo kakva zaštita bila postavljena pa da su je radnici eventualno skinuli prilikom obavljanja poslova, ali je napomenuo i da je ugovorom regulirano što je kome dužnost, misleći na glavnog izvođača, odnosno njegove kooperante i podizvođače.

Izjašnjavajući se još jednom o rasporedu poslova, svjedok je naveo da je utužene prigode I. optuženi (njegov otac) dao nalog njemu i pokojniku koje će poslove obavljati i to prema potrebi glavnog izvođača, dakle inženjera "RAN"-a, sada II. optuženoga NH, te ĆH i još jednoga inženjera, te što se tiče radova koje su oni obavljali (očito misli na sebe i na pokojnika) da je od inženjera bio glavni i odgovorni bio upravo optuženi NH.

Nadalje, naveo je da on nije trebao nadzirati rad pokojnika, te da isto tako nije mogao znati s kime će raditi određenog dana jer da se to mijenjalo iz dana u dan. Što se tiče samog trenutka unesrećenja, naveo je da je on te prigode bio na skalama jer je obavljao neke poslove iznad vrata gdje je trebalo dodavati šipke, pored njega da je bio sada pokojni dodajući mu materijal, te u trenutku kada mu je unesrećeni dodao šipku da je on bio leđima okrenut od njega i sve što je čuo u jednome trenutku bio je zvuk pada i krik unesrećenoga. Dodao je još da misli da je pokojnik bio te prigode licem okrenut prema njemu

s obzirom da mu je dodavao materijal, odnosno da je leđima bio okrenut prema ovom otvoru podesta, a istaknuo je kako je siguran da je pokojnik na sebi imao utužene prigode kacigu na glavi, koja mu je očito zbog pada pala s glave.

Još jednom je pojasnio da, primjerice, njihov poslodavac, konkretno u ovom slučaju I. optuženi, upućuje radnike na gradilište na Šubićevac, po prethodnom traženju inženjera NH da mu trebaju radnici za pojedinu vrstu poslova, te da se dolaskom na gradilište javljaju nadležnom inženjeru, u ovom slučaju inženjeru NH, dakle da bi im inženjer NH rekao koji posao trebaju obaviti, nakon čega bi se onda radnici između sebe dogovorili što će tko konkretno raditi, a da je pokojnik utužene prigode radio kao armirač, ali da se ne može izjasniti koliko je pokojnik imao radnog iskustva, međutim, da mu je poznato da je on i prije utuženog događaja radio na istim poslovima.

On da je prije utuženog događaja, a za potrebe poduzeća "RAN" radio nekih mjesec ili mjesec i pol dana i to naizmjenično na dva objekta oznake C i D, a da je inače na poslovima armirača imao radnog iskustva nekih pet do šest godina. Svjedok se nije mogao decidirano izjasniti da li su on i pokojnik utužene prigode imali obaviti samo taj posao koji su radili, ili su trebali još što obavljati na toj istoj etaži. Također je naveo da se on ne sjeća da bi potpisivao kakav plan za izvođenje radova, te je isto tako negirao da bi potpis koji mu je pokazan od strane predsjednika raspravnog vijeća na skicama u spisu bio njegov.

Što se tiče II. optuženoga, svjedok je naveo da se sjeća da bi mu isti ujutro prije počinjanja radova davao konkretne zadatke u njihovom gradilišnom kontejneru, ali isto tako je naveo da je u njihovim međusobnim odnosima bilo i dobrih i loših faza, a da se sjeća i da je II. optuženi na posao dolazio i "mrtav pijan". Nadalje, za II. optuženoga je naveo i da misli da je on bio odgovorni i šef gradilišta, ali da se znalo događati da ga nema na poslu i pet do šest dana, a kojom prilikom bi ga onda mijenjali drugi inženjeri, pa da bi se onda tako znalo događati da bi mu posao davao inženjer ĆH ili NŽ, ali da su to bile usmene zapovijedi koje nisu bile popraćene pisanom dokumentacijom.

23.1. Na poseban upit je kazao da je on poznavao, kao i njegova obitelj, sada pokojnog oštećenika, iako samo površinski, a da se ne sjeća gdje je bio njegov otac OH u trenutku kada se dogodio utuženi događaj i da mu nije poznato koliko je dugo tada oštećenik radio u obrtu njegovog oca u tom trenutku.

24. Svjedok PŽ (ranije: OH) u svom iskazu je navela da zbog proteka vremena se ne sjeća što je bilo, a na posebne upite je kazala da poznaje oštećenog, da su bili bivši susjedi, te da je isti radio sa njezinim bivšim mužem na nekom drugom objektu.

25. Svjedok ŠH je u svom iskazu naveo da je bio radnik u obrtu sada I. optuženoga OH, međutim utužene prigode da nije radio na navedenoj zgradi, dakle da nije bio neposredan očevidac utuženog događaja, ali da je po priči saznao što se dogodilo, odnosno da nije bilo zaštitne skele i da je momak poginuo. On da je konkretno toga dana bio angažiran u Zadru, da je u obrtu I. optuženoga OH bio zaposlen kao armirač i inače radio na tim zgradama na Šubićevcu, doduše da nije bio nazočan utužene prigode.

25.1. Nadalje je kazao da se tiče konkretnog gradilišta, šef gradilišta da bi određivao i govorio što će koji radnik raditi, on da ne zna tko je utužene prigode bio šef gradilišta na konkretnoj zgradi gdje je poginuo radnik. Nadalje, ovaj svjedok je istaknuo da mu je poznato da je I. optuženi OH odbijao obavljati određene poslove prilikom nekih događaja, ukoliko nisu bile osigurane zaštitne ograde, a to da mu je poznato jer je i on sam bio njegov radnik, da se događalo da po deset dana ne bi započinjali obavljati radove ukoliko nije bilo zaštitnih ograda, odnosno zaštitnih skela. Također, svjedok je naveo da je on osobno obavio obuku za zaštitu na radu i to zadnji put prije 7 mjeseci (očito od davanja iskaza), kao i liječničke preglede, međutim, isto tako je naveo da obuka da traje na način da se donesu nekakve papire koje radnici samo potpišu, dok nikakvih konkretnih predavanja nema, niti obuke.

26. Svjedok BH, koji je također bio zaposlen u obrtu I. optuženoga OH, a da je kod istoga počeo raditi godinu dana ranije i to kao armirač, a da što se tiče utužene prigode, da su se istovremeno radile dvije zgrade, a on konkretno da je radio na zgradi gdje se dogodila nesreća. Doduše, utužene prigode da nije bio neposredno na mjestu događaja, nego kod druge zgrade. Po priči da mu je poznato da te prigode nije bilo zaštitne ograde, pokojnik da je uzimao nekakvo željezo s poda koje je morao dodati kolegi, uslijed čega je pao, odnosno "otišao" na leđa i pao na stepenice. Također da mora nadodati da zaštitne ograde uopće nije ni bilo, niti je zaštitna ograda bila ni na jednoj, ni na drugoj zgradi, a po njegovom mišljenju da je dužnost tesara od firme koja je angažirana na tim poslovima da vode računa o tim zaštitnim ogradama, dakle, tesari firme "RAN" da su bili nadležni za tu ogradu. Također da mu je poznato da se upozoravalo da nema zaštitne ograde, međutim, da se očito ništa nije napravilo. On da pokojnika inače zna iz djetinjstva, zajedno da su išli u školu, te da je mišljenja da je pokojnik završio za automehaničara, a u obrtu OH da je radio prije utuženog događaja nekih 5 do 6 mjeseci, te da je radio upravo na poslovima postavljanja armature, a da je utužene prigode imao negdje oko 19 ili 20 godina. Nadalje, on da se ne može decidirano izjasniti je li I. optuženi ranije reagirao ukoliko nije bilo zaštitne ograde, jer iako je on radio na tim objektima, odlazio je u Zagreb, pa se vraćao u [adresa], a njemu da je poznato da su se upravo tesari upozoravali da se treba staviti zaštitna ograda na nekom mjestu gdje se obavljaju radovi, te da se sjeća da se o tome govorilo i inženjeru NH, ali što se tiče I. optuženoga OH, da on nije ni bio tu nazočan, jer da je sklapao druge poslove. Upravo utužene prigode, da je inženjer NH govorio gdje će tko i što raditi. Što se tiče zaštitnih pojaseva prilikom obavljanja armiračkih poslova , da on nikada nije vidio da su se koristili zaštitni pojasevi, a niti da ih je on osobno koristio.

Što se tiče obuke za rad na siguran način naveo je da se radilo o nekakvom pismenom testiranju, predavanjima od par sati, ali da nikakve praktične obuke nije bilo, a pitanja da su bila prvenstveno usmjerena na davanje prve pomoći.

26.1. U svom iskazu na raspravi od 28. studenog 2025. je ostao pri svom prvom iskazu kojeg je dao na raspravi od 28. kolovoza 2012., 12. ožujka 2019. i od 26. kolovoza 2022. navodeći da on nije radio na predmetnom objektu, već da je radio na objektu pokraj objekta na kojemu je došlo do utuženog događaja.

27. Svjedok ŽH je kazao da je bio zaposlenik poduzeća "RAN" d.o.o., u armiračnici gdje se radi sa željezom, odnosno gdje se vrši armatura, dakle savijanje željeza, te da je na tome mjestu radio otprilike dvije godine, konkretno do 15. listopada 2007. godine. U odnosu na utuženi događaj, svjedok je naveo da istome nije nazočio, obzirom nije bio na gradilištu, suviše, istaknuo je da nikada nije sudjelovao u izgradnji jer da to nije u prirodi njegovog posla, ali da je čuo preko zaposlenika "RAN" -a d.o.o., kao i preko medija, što se dogodilo, odnosno da je jedan mladić poginuo. Što se tiče II. optuženog NH, svjedok ŽH je naveo da istoga poznaje iz vremena dok je radio u poduzeću "RAN" d.o.o., obzirom je NH dolazio sa nacrtima kod njega osobno u armiračnicu dva do tri puta tjedno naručivati željezo za objekte. Suviše, svjedoka je pojasnio da se armiračnica u kojoj je on radio, fizički nalazila nasuprot Trgovačkog centra "Dalmare", gdje da je II. optuženi NH dolazio kod njega (svjedoka ŽH) za vrijeme radnog vremena i ostajao po potrebi, možda i po nekoliko sati. Njemu da nije poznato za koje je poslove bio zadužen II. optuženi NH u to vrijeme, ali da misli da je po struci bio inženjer.

28. Svjedok ĐH je u svome iskazu naveo da je u vrijeme utuženog događaja bio zaposlen u armiračnici u firmi "RAN" d.o.o., tada u vlasništvu GH, koja se armiračnica nalazila na području Industrijske zone kod "TLM" -a u [adresa]. Što se tiče II. optuženog NH, istoga da poznaje, obzirom su oboje bili zaposlenici poduzeća "RAN" d.o.o. u vrijeme utuženog događaja, dok I. optuženog OH da inače ne poznaje, ali da mu je poznat sa nekih sastanaka i razgovora. U odnosu na sami utuženi događaj, on da je čuo da je poginuo jedan mladi radnik i to da su sva njegova saznanja. Inače, on da nikada nije osobno bio na gradilištu zbog prirode svoga posla, jer je radio u armiračnici, kao i sa otpremom i dopremom robe, pa da tako nije nikada sudjelovao na gradilištu. Suviše, svjedok ĐH je dodao da je II. optuženoga NH susretao u to vrijeme, obzirom je isti dolazio kod njih u armiračnicu, te pojasnio da bi se NH prvo obratio ŽH, koji je obrađivao specifikaciju i naloge za proizvodnju armature, a onda da bi dolazio i kod njega (svjedoka ĐH), obzirom je radio otpremu i dokumentaciju za gradilište, pa da bi se NH znao kod njega zadržati nekih pola sata do 45 minuta, ako je trebalo organizirati prijevoz. Naravno, taj dolazak NH u armiračnicu da bi bio u toku radnog vremena, pa da bi ga tako znao vidjeti po dva puta tjedno, ovisno o intenzitetu poslova koji su se obavljali na gradilištu na objektima. Suviše, da se sjeća da su se tada na Šubićevcu gradile dvije zgrade, pa da je to tražilo pripremu i naručivanje željeza, odnosno armature za ta gradilišta.

29. Svjedok AH je u svome iskazu naveo da I. optuženog OH ne poznaje, međutim, II. optuženog NH da poznaje obzirom su zajedno radili u firmi "RAN" d.o.o., gdje da je on (svjedok) bio zaposlen u periodu od 2003. do 2012. godine. U vrijeme utuženog događaja da je radio u skladištu poduzeća "RAN" d.o.o. koje se nalazilo u Ražinama i to konkretno da je radio u prodaji i nabavi građevinskog materijala. On da niti ne zna kada se zbio taj nesretan događaj, ali da je čuo da se dogodila nesreća, odnosno da je jedan radnik pao i, nažalost, poginuo. U utuženo vrijeme, on i II. optuženi NH da su bili u čestim kontaktima, kako telefonski, tako i u neposrednom kontaktu, i to vezano za narudžbe i isporuke materijala, pa da bi NH znao dolaziti kod njih u skladište za vrijeme radnog vremena i zadržati se tamo nekada samo desetak minuta, ali nekada i po sat do dva sata. Svjedok je pojasnio da se skladište, u kojem je radio, nalazilo kod osnovne škole u Ražinama, a armiračnica da je bila još u to vrijeme u krugu tvornice "TLM", međutim, da je kasnije preseljena na područje Industrijske zone "PODI", dakle da su armiračnica i skladište bili fizički na različitim mjestima. Suviše, da se radilo o takvom načinu poslovanja da je NH morao fizički doći u skladište i ispuniti dokumente ili naručiti materijal, obzirom je jedino kod njih u skladištu bilo interneta, a kancelarija NH da se nalazila u jednom od kontejnera u blizini skladišta.

30. Iz zapisnika o obdukciji sastavljenog od strane stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića iz Splita proizlazi da je pokojni JH stradao dana 24. rujna 2007. godine, a od kojih ozljeda preminuo u KBC Split dana 26. rujna 2007. godine. Nadalje, iz zapisnika proizlazi da je pokojnik umro nasilnom smrću, pa pored ozljeda u vidu oguljotine kože slabinske regije leđa i desne podlaktice, zadobio i ozljede krvnih podljeva mekog oglavka zatiljno, prijeloma svoda i baze lubanje, te nagnječenja i edema mozga, tako da su uzrok smrti ozljeda lubanje i mozga teškog stupnja. Mehanizam nastanka navedenih ozljeda da je uslijed pada, a iste takvih karakteristika i intenziteta koje su dovele do smrtnog ishoda.

31. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, sačinjenog od strane Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostave Šibenik, a vezano za utuženi događaj kada se dogodila radna nesreća, proizlazi da je nadzor obavila inspektorica rada DH, a koja je ujedno i saslušana na ročištu javne rasprave. Ista je u svom iskazu navela da je o nesretnom slučaju obaviještena od strane djelatnika policije, pa da je izašla na teren da bi obavila očevid, o čemu je onda sastavila i pismeno izviješće, a što da je sadržano u navedenom zapisniku o inspekcijskom nadzoru (str. 17-21 spisa), a iz kojeg zapisnika proizlazi da su u izvođenju radova sudjelovali kao podizvođač, građevinski obrt " [obrt]", vlasništvo sada I. optuženoga OH, sa sjedištem u [adresa], upisano u registar obrtnika dana 09. ožujka 2007. godine u Uredu državne uprave Šibensko-kninske županije, a kod kojega je bio zaposlen radnik, sada pokojni JH sa prebivalištem u [adresa]., koji, dok je obavljao posao građevinskog radnika-armirača u unutrašnjosti stambeno- poslovne građevine, radeći u građevinskom obrtu " [obrt]" svega pet dana, zadobio teške i po život opasne ozljede od kojih je preminuo dana **.**.2007. u KBC "Split". Također, za pokojnika koji je bio angažiran na poslovima građevinskog radnika- armirača nije bilo valjanih dokaza da je navedeni radnik bio osposobljen za rad na siguran način, a temeljem uvida u radnu knjižicu za pokojnika utvrđeno je da nema kvalifikacije, odnosno da nema upisano završeno obrazovanje ili osposobljavanje za obavljanje poslova armirača. Suviše, za pokojnoga JH poslodavac nije na uvid dostavio svjedodžbu da je navedeni radnik pregledan od strane specijalističke ordinacije medicine rada, sukladno Pravilniku o poslovima sa posebnim uvjetima rada. Radna nesreća da se dogodila dok je isti obavljao zajedno sa radnikom ČH (inače sinom I. optuženoga) armiračke poslove po nalogu vlasnika obrta " [obrt]" sada I. optuženoga OH u unutrašnjosti stambeno-poslovne građevine na petom katu, na način da je vršio vezivanje betonskog željeza paljenom žicom armiračkim kliještima, pa kada je dodavao kolegi željeznu šipku koja se nalazila na podu, nagnuvši se da istu doda, našao se leđima okrenut prema otvoru-podestu od stubišta koji otvor bio nezaštićen, dakle bez zaštitne ograde, zbog čega je pao u dubinu visine 295 cm na unutarnje stubište od betona, uslijed čega je ozlijeđen, dakle u redovitom radnom vremenu. Iz zapisnika proizlazi da je neposrednim izvođenjem radova rukovodio OH kao vlasnik građevinskog obrta " [obrt]", te MH, kao inženjer gradilišta, zaposlena u poduzeću "RAN" d.o.o., međutim, koji za vrijeme nastanka ozlijede radnika JH nisu bili na privremenom radilištu. Suviše, građevinski obrt I. optuženoga bio je na navedenom radilištu angažiran u izvođenju radova od 01. svibnja 2007. godine, odnosno, građevinski obrt " [obrt]" dana 01. kolovoza 2007. godine potpisao je sa glavnim izvođačem, poduzećem "RAN" d.o.o. iz [adresa] podizvoditeljski ugovor br. P09/2007 - ZMŠ o izvođenju armiračkih radova na objektu "C" i"D2" [adresa] u [adresa].

32. Iz podizvoditeljskog ugovora br. P 09/2007 –ZMŠ od 01. kolovoza 2007. godine sklopljen između firme "RAN" d.o.o. [adresa] (kao naručitelj) i [obrt] " [obrt]" vl. OH (kao Izvršitelj) proizlazi da naručitelj ustupa izvršitelju izvođenje armiračkih radova na objektu C i D2- Šubićevac, a isti tim ugovorom regulirali međusobna prava i obveze o izvođenju radova i poštivanju svih važećih zakonskih propisa (čl.17. ugovora).

33. Cijeneći u postupku sve ponovno izvedene dokaze, ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na njima utvrđenih činjenica, sud je sa sigurnošću utvrdio i zaključio da je I. optuženi OH počinio utuženo kazneno djelo za koje ga se tereti, dok nije sa potpunom sigurnošću i izvjesnošću utvrđeno da bi II. optuženi NH počinio utuženo djelo koje mu se stavlja na teret.

U odnosu na I. optuženog OH:

34. Nije sporno da je I. optuženik OH bio vlasnik građevinskog obrta „ [obrt]“, da je isti izvodio građevinsko armiračke radove, da je oštećeni, sada pok. JH, bio zaposlen u njegovu građevinskom obrtu, da je isti kao zaposlenik tog obrta obavljao građevinske armiračke radove na gradilištu u [adresa], u [adresa], a isto tako je obrt „ [obrt]“ u vlasništvu I. optuženog OH preuzeo na sebe izvođenje tih radova i to na dva objekta na navedenom gradilištu na zgradi „C2 i „D2“, a što proizlazi iz sklopljenog podizvođačkog ugovora sa TD „RAN“, a da je do nesreće došlo kada je oštećeni sada pok. JH izvodio radove na petoj etaži objekta „C“ prilikom saginjanja da sa poda dohvati šipku, te se leđima našao okrenut nezaštićenom otvoru stubišta, pa kroz otvor stubišta pao s visine od 295 cm, uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je preminuo, a također je nesporno da tada objekt nije bio osiguran zaštitnom ogradom u vrijeme kad se dogodila ta nezgoda, a također ošt. JH nije bio osposobljen za rad na siguran način, te da je radio kod optuženika svega dan i pol, a što proizlazi iz samog iskaza I. optuženog OH, zapisnika o očevidu, zapisnika o inspekcijskom nadzoru, te iskaza svjedoka FŽ.

35. Ostaje samo sporno utvrditi je li I. optuženi OH odgovoran da pri izvođenju radova njegova obrta nije postupao protivno propisima te izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe.

36. Obrana I. optuženog OH se temelji na tome je on izvodio armiračke radove pri izgradnji dvije zgrade u [adresa], gdje da ga je angažirala tvrtka „RAN“ [adresa] i da utužene prigode da on nije bio tu kad se dogodila nezgoda, već njegov sin FŽ, dok da je on bio u Zadru, da on nije bio zadužen za osiguranje zaštitne ograde, već da je to bila firma „RAM“, a da je oštećeni FŽ radio kod njega svega dan i pol i iz tog razloga da nije prošao obuku za rad na siguran način, a da je skelu bila dužna raditi firma „RAM“, koju ovakvu obranu I. optuženog OH sud ne prihvaća kao uvjerljivu i vjerodostojnu, cijeneći je usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

37. Zaključak suda da je I. optuženi OH počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, proizlazi prije svega iz toga jer je isti kao vlasnik obrta " [obrt]" izvodio armiračke radove na zgradi kao podizvođač firmi „RAN“ , dakle isti je naložio obavljanje radova pok. JH, koji je bio zaposlen u njegovu obrtu te je radio kod njega samo dan i pol, te je upravo optuženi OH bio dužan osigurati obavljanje radova na siguran način i brinuti se o zaštiti zaposlenika, a isto je tako bio dužan i prekinuti izvođenje radova dok se ne osigura pravilna zaštita za djelatnike, pogotovo kao što je u svojoj obrani iznosio da se i prije ove nesreće događalo da se radi bez zaštitne ograde i da je on u takvim situacijama obustavljao radove dok se ne poduzmu mjere zaštite na radu, a što je bio dužan osigurati i utužene prigode, jer su za to odgovorni jednako kako izvođač, tako i podizvođač radova, a što je regulirano Poduzetničkim ugovorom između firme "RAN" d.o.o. kao izvođača i obrta I. optuženog OH kao izvršitelja radova.

38. Dakle, I. optuženi OH je trebao voditi računa o sigurnom izvođenju radova na mjestu nesreće, te o stručnoj osposobljenosti svojih radnika, pa i samog oštećenog sada pokojnog JH, a isti je sada pokojnom oštećenom JH dao da obavlja radove na mjestu nesreće, unatoč činjenici da je oštećeni kod njega tada radio svega dan i pol, i to bez osposobljenosti za rad na siguran način. Također, I. optuženi OH je propustio osigurati mjesto izvođenja radova gdje su radili njegovi zaposlenici, a ne samo pok. JH, pa tako nije bilo zaštitne ograde, a niti su njegovi djelatnici bili vezani zaštitnim pojasom. Iz svega gore navedenog proizlazi da je zaštitna ograda postojala na mjestu obavljanja radova, ali da se ista micala zbog izvođenja drugih radova na tom mjestu, a u postupku je utvrđeno da zaštitne ograde nije bilo u trenutku kada se zbio utuženi događaj, a to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kako zaposlenika obrta " [obrt]" u vlasništvu I. opt. OH, tako i zaposlenika poduzeća "RAN" Šibenik.

39. Prema tome, iz svega gore navedenog proizlazi da je I. optuženi OH svojim postupanjem utužene prigode učinio propust na način da je svome radniku, sada pokojnom JH naredio izvršenje radova iako isti nije bio osposobljen za rad na siguran način, te bez nadzora osobe osposobljene za rad na siguran način, zatim da otvor stubišta nije bio osiguran u trenutku izvođenja radova, odnosno zaštitna ograda je zbog prirode posla bila micana, te je I. optuženi OH takvim svojim postupanjem povrijedio materijalnu odredbu čl. 27. Zakona o zaštiti na radu koja ukazuje da je poslodavac dužan radnika prije početka rada obavijestiti o svim činjenicama i okolnostima koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje vezanim uz obavljanje poslova i osposobiti ga za rad na siguran način i da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje radova radnicima koji nisu prethodno osposobljeni, zatim materijalnu odredbu čl. 70. Pravilnika o radu u građevinarstvu koja propisuje da sva radna mjesta u građevinarstvu na visini od većoj od 100 cm iznad terena ili poda kao i ostala mjesta na gradilištu sa kojih se može pasti da moraju biti ograđena čvrstom zaštitnom ogradom, a ako se ograda mora skinuti privremeno, da radnici moraju biti privezani uz zaštitne pojaseve i da se rad vrši pod nadzorom stručne osobe, zatim materijalnu odredbu čl. 71. Pravilnika o radu u građevinarstvu koja propisuje da zaštitni otvor u međukatnim konstrukcijama građevnog objekta se moraju za vrijeme rada i nakon prekida rada da se moraju ograditi čvrstom ogradom visine najmanje 100 cm i da zaštitna ograda ne mora biti postavljena sa one strane koje je potreban za prolaz radnika i prenošenje materijala u toku rada, jer je isti kao podizvođač odgovoran za sigurnost svojih radnika.

40. Prema tome, ovakvim postupanjem I. optuženog OH utužene prigode ostvarena su sva obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti i imovine, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano po čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 271. st. 4. KZ/97, zbog čega ga je sud i oglasio krivim.

41. U pogledu subjektivnog odnosa prema djelu, sud je u uvjerenju da je I. optuženi OH postupao sa svjesnim nehajem, jer je bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali je lakomisleno smatrao da to toga neće doći ili da će to spriječiti, međutim do nesreće je došlo, te je jedna osoba teško ozlijeđena i uslijed toga i preminula, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela I. optuženi OH je bio ubrojiv, odnosno tijekom cijelog trajanja postupka njegova ubrojivost nije niti bila dvojbena, niti isticana kao sporna, slijedom čega je kriv za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

42. Sud je I. optuženom OH za utuženo kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine.

43. Prilikom odlučivanja o kazni, sud je kao olakotne okolnosti na strani I. optuženog OH cijenio njegovu dosadašnju nekažnjavanost, činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela protekao dugi vremenski period od preko osamnaest godina, u kojem periodu se isti više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, zatim njegovu starosnu dob, dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da je utužene prigode smrtno stradala mlada osoba na početku svog života, kao i značaj i težinu djela i stupanj krivnje, pa je I. optuženom OH izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, sa rokom kušnje od dvije godine, smatrajući da ovakva kazna odgovara težini učinjenog kaznenog djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti optuženika, te da će upravo ovakva kazna utjecati kako na I. optuženog OH, tako i na svijest drugih građana, da ne čine ovakva i slična djela, odnosno da će se ovom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

44. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. u svezi čl. 148. st. 6. ZKP/08 djelomično oslobodio I. optuženog OH plaćanja troškova kaznenog postupka, na način da je istoga obvezao na plaćanje paušala u iznosu od 50,00 eura, dok ga je oslobodio naknade troškova svjedoka, a to imajući u vidu trajanje i složenost postupka, ali i njegove imovinske prilike, obzirom je isti umirovljenik, sa nižim primanjima, pa bi plaćanjem cjelokupnog troška postupka bila dovedena u pitanje njegova egzistencija, dok sud smatra da isti može snositi ovaj dio troškova postupka koji mu je dosuđen.

U odnosu na II. optuženika NH:

45. Nije sporno da je II. optuženi NH bio zaposlen u TD „RAN“ d.o.o. [adresa], kao pomoćnik voditelja gradilišta za grube građevinske radove koji su se obavljali u zgradi objekta „C“, gdje je i došlo do nesreće, a isto tako je nesporno da na mjestu gdje se dogodila nesreća u tom momentu da nije bilo zaštitne ograde, jer je ista u jednoj fazi izvođenja radova bila uklonjena. Također, nije sporno da nije bilo na drugi način osigurano da radnici mogu koristiti zaštitne pojaseve, a što proizlazi iz obrane II. optuženog NH, te iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kako djelatnika firme „RAN“, tako i djelatnika obrta „ [obrt]“, te materijalnih dokaza, i to zapisnika o očevidu i zapisnika o inspekcijskom nadzoru.

46. Ostalo je kao sporno za utvrditi da li je II. optuženi NH prilikom izvođenja građevinskih radova u unutrašnjosti stambenog objekta „C“, protivno odredbi čl. 55. Zakona o zaštiti na radu i čl. 70. i 71. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, propustio postaviti zaštitnu ogradu na stubištu, te da li je dopustio izvođenje radova u istom iako je otvor stubišta bio ostao neosiguran.

47. Zastupnik optužbe je naveo kako smatra dokazanim da bi II. optuženi NH počinio utuženo kazneno djelo, a da to proizlazi provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, te da je obrana II. optuženog NH neosnovana i dana s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti, a koji ovakav stav optužbe ovaj sud nije prihvatio da bi isti počinio utuženo kazneno djelo onako kako mu se to stavljalo na teret optužnim aktom.

48. Naime, suprotno navodima iz optužnice da bi II. optuženi NH prilikom izvođenja radova, protivno odredbi čl. 50. Zakona o zaštiti na radu i čl. 70. i čl. 71. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, propustio postaviti zaštitne ograde na stubištu, te da bi dopustio izvođenje radova u istome iako je otvor stubišta ostao neosiguran, gdje je došlo do nesreće, ovaj sud nakon ponovnog provođenja postupka nije sa sigurnošću i izvjesnošću utvrdio i zaključio da bi u ponašanju II. optuženog NH stekla obilježja kaznenog djela onako mu se to stavljalo na teret, dakle da bi isti postupao sa svjesnim nehajem, lakomisleno smatrajući da do nesreće neće doći, a do koje je ipak došlo, gdje je jedna osoba zadobila teške tjelesne ozljede, od kojih je preminula.

49. II. optuženi NH je poricao da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, ali je priznao da ima rješenje za radno mjesto pomoćnika voditelja za građevinske radove iako nije imao stručni ispit, a pored toga je naveo da u to vrijeme kad se dogodila nezgoda, on da je vodio i radove na okolišu objekta, da je zaštitna ograda bila postavljena što da je vidljivo iz fotografija i da je upravo toga dana na radilištu bio inženjer MŽ, te da on nikome nije naredio da izvodi radove, jer da je I. optuženi OH poslao radnike iz svog obrta, i to sina FŽ i oštećenog, sada pokojnog JH da izvode radove, dok da on toga dana nije bio na objektu, niti da je izdao naredbu da se zaštitna ograda skine, nego da je vjerojatno da su radnici koji su radili u unutrašnjosti zgrade, prilikom izvođenja radova tu zaštitnu ogradu trebali maknuti jer im je smetala za izvođenje drugih radova i u tom trenutku kad se dogodila nezgoda da on nije bio tu, već da je bio na nekom sastanku vezano za uređenje okoliša i plana gradnje, dakle on da nikome nije dao nalog da se skine zaštitna ograda na mjestu gdje se dogodila nezgoda, također da nije znao gdje su radnici obrta u vlasništvu I. opt. OH, niti da je istima davao bilo kakve naloge, te da je svaki podizvođač dužan zaštiti svoje radnike, pa je, dakle, isti negirao da bi on propustio postaviti ogradu, jer je zaštitna ograda prethodno bila postavljena, a isto tako da nije dopustio izvođenje radova u istom.

50. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi da je II. optuženi NH bio zamjenik voditelja za izvođenje građevinskih radova, jer su se na objektu izvodili grubi građevinski radovi, a uz to, da je u to vrijeme obavljao i radove zaštite okoliša po njegovu iskazu, što je potvrdilo i nekoliko svjedoka. Isto tako je utvrđeno da je na mjestu nezgode prethodno bila postavljena zaštitna ograda, koja je u jednoj fazi radova bila uklonjena, što proizlazi iz iskaza većine saslušanih svjedoka, međutim, nije bilo moguće utvrditi kada je točno zaštitna ograda uklonjena, kao niti koliko je dugo zbog toga otvor na stubištu bio nezaštićen.

50.1. Tako iz iskaza svjedoka UŽ proizlazi da se isti ne sjeća da li je zaštitna ograda bila postavljena jer nije radio na višim etažama zgrade, ali da je čuo kako je ograda bila uklonjena jer je smetala prilikom izvođenja radova šalovanja, međutim, njemu da nije poznato tko ju je uklonio, očito da je nekome smetala prilikom izvođenja radova, te se isti nije mogao izjasniti da li su radnici samoinicijativno uklonili ogradu, niti da li su tražili odobrenje da ju uklone.

Iz iskaza svjedoka IŽ proizlazi da se on nije penjao na petu etažu, pa ne zna da li je zaštitna ograda bila postavljena, jer je radio na četvrtoj etaži, a da je on bio samo pomoćni radnik i da ne zna tko je bio nadležan za postavljanje zaštitne ograde, a svjedok ĆH je u svom iskazu naveo da su u trgovačkom društvu "RAN" d.o.o. uvijek inzistirali da se ograda postavi na sva mjesta gdje je potrebna, ali da su radnici podizvođača znali i bez njihovog znanja skidati ogradu kada bi im smetala, te da on ne zna da li je kritičnom mjestu bila postavljena ograda, ali da pretpostavlja da jeste, pa da su je mogli skinuti samo tesari ili armirači jer im je mogla smetati, pri čemu je istaknuo da da inženjeri nisu mogli to u svakom trenutku kontrolirati, a u slučaju da zaštitne ograde nema ili da nije dobro postavljena, kada podizvođač radova dođe raditi na lice mjesta, da ima pravo tražiti da se zaštitna ograda postavi ili popravi i da može odbiti izvođenje radova, a u trenutku događaja on da se nalazio u drugoj zgradi.

Svjedok CH je u svome iskazu naveo da je kritične prigode radio na zgradi koja se nalazi pokraj zgrade u kojoj se nesreća dogodila, te da ne zna kako se nesreća dogodila jer s nikim o tome nije pričao, a posebno da mu je poznato da je na mjestu nesreće bila postavljena zaštitna ograda koja se uklonila kada se šalovalo, što su mogli učiniti sami radnici jer im je smetala, ali ne zna kada je to točno bilo, niti tko je skinuo ogradu, a niti tko je naredio da se ista skine. Ovaj svjedok je dodao da je normalno da se zaštitna ograda ukloni ukoliko smeta u procesu rada, te da za to nije bio potreban nalog nadređenog u tom slučaju, dok iz iskaza svjedoka NŽ proizlazi da je isti samo čuo za predmetnu nesreću, te da ne zna da li je na mjestu gdje se dogodila nesreća uopće bila postavljena ograda ili ju je netko uklonio, obzirom fizički nije bio nazočan u unutrašnjosti objekta iz razloga jer je na tome gradilištu radio do 31. kolovoza 2007., dakle prije inkriminiranog događaja, ali da je inače glavni izvođač zadužen za osiguranje zaštite svojih radnika, dok da o zaštiti radnika kooperanata računa vodi taj kooperant.

Iz iskaza svjedokinje FH proizlazi da ona ne zna detalje oko nesreće jer nije bila u predmetnom objektu, te da ju je o nesreći obavijestio ĆH. Za građevinske radove da je bio zadužen II. optuženi NH, koji je bio zadužen i za uređenje okoliša, međutim, ova je svjedokinja pojasnila da ukoliko se zaštitna ograda ukloni, mjesto izvođenja radova da se mora osigurati na drugi način, te da svaki izvođač radova odgovara za svoju zaštitu, odnosno da je svaki poslodavac odgovoran za sigurnost svojih radnika, kao i za to da li su njegovi radnici osposobljeni za rad. Svjedokinja DH je u svome iskazu navela da je došavši na mjesto nesreće uočila da na mjestu gdje se dogodila nesreća nije bilo zaštitne ograde, nego samo nekakva letvica, a što se tiče odgovornosti za zaštitu na radu, odnosno postavljanja zaštitne ograde, ista je pojasnila da je svaki poslodavac odgovoran za svog radnika, te da ukoliko nema zaštitne ograde, da bi u tom slučaju zaštitu trebalo osigurati užetom, dok iz iskaza svjedokinje MH proizlazi da niti ona u vrijeme nesreće nije bila na gradilištu, da o nesreći ima saznanja samo iz priča, te je potvrdila da su za svoje radnike odgovorni kako izvođači, tako i podizvođači, kao i njihovu zaštitu, osposobljenost i liječničke preglede, a da joj nije poznato tko je tu radio koje poslove.

50.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka GH proizlazi da je on samo iz priča radnika saznao što se dogodilo, sugerirajući da se zaštitna ograda uvijek postavljala tamo gdje to bilo nužno, pa stoga i na kritičnom mjestu, ali da su radnici koji su te prigode postavljali oplatu uklonili ogradu kako bi se to moglo napraviti, međutim, njemu da nije poznato tko je naredio, a niti ima saznanja da bi se II. optuženi NH u trenutku nesreće nalazio na konkretnom gradilištu. Inače da svaki kooperant odgovara za svoje radnike i njihovu sigurnost, pa da se tako sjeća jedne prigode kada nije bilo zaštitne ograde da ga je nazvao I. opt. OH govoreći da njegovi radnici neće raditi ukoliko se zaštitna ograda ne postavi, pa da je ista nakon toga postavljena, te da je i u ovom slučaju trebao tako reagirati ukoliko nije bilo ograde, a iz iskaza svjedoka KH proizlazi da je utužene prigode isti radio na šalovanju u istoj zgradi gdje se dogodila nesreća, ali je sa drugom grupom radnika bio udaljen od pokojnika, pa da stoga nije vidio što se i kako dogodilo, te da se inače zaštitna ograda postavlja i bude na mjestu gdje se nešto radi, ali i da se isto tako skida ukoliko nekome smeta prilikom izvođenja radova, pa u takvim situacijama svaki radnik mora paziti da se ne dogodi neka nesreća. On da je bio pomoćni radnik na pripremi šalovanja i bio na drugom kraju, a što se tiče II. opt. NH, isti da je bio zadužen za više poslova oko uređenja okoliša te da njemu nije poznato tko je naložio skidanje zaštitne ograde. Iz iskaza svjedoka LH proizlazi da isti nije bio nazočan na mjestu događaja, obzirom je radio na susjednoj zgradi, te da je čuo po priči da je postojala zaštitna ograda na mjestu događaja, koja je međutim uklonjena zbog izvođenja radova, što da je i inače uobičajen postupak ako nekome prilikom izvođenja radova zasmeta, pa da se u takvim situacijama svaki radnik štiti na način da pazi sam na sebe ili da se na neki drugi način osigura, odnosno obavi zaštita radnika, a da je II. opt. NH u to vrijeme bio nadležan i za radove uređenja okoliša, Iz iskaza svjedoka BH proizlazi da isti također kritične prigode nije bio na mjestu događaja, nego se nalazio kod druge zgrade, a iz priča da je saznao da na kritičnom mjestu nije bilo zaštitne ograde te da i inače zaštitne ograde uopće nije bilo, kako na jednoj, tako niti na drugoj zgradi, na što se upozoravalo od strane tesara, ali se očito ništa nije napravilo. On da nije radio na predmetnom objektu, već da je radio pokraj objekta u kojem je došlo do utuženog događaja. Svjedok ŠH je u svom iskazu naveo da nije bio neposredan očevidac kritičnog događaja jer se tada nalazio u Zadru, ali da je po priči saznao što se dogodilo, odnosno da nije bilo zaštitne skele i da je momak poginuo.

50.3. Iz iskaza svjedoka ČŽ proizlazi da ista nije imala nikakvih saznanja o radnjama za koje se teretio II. optuženi NH, dok svjedoci ŽH, ĐH i AH, inače zaposlenici TD „RAN“, nisu imali saznanja vezano za utuženi događaj, pa je tako svjedok ŽH kazao da utuženom događaju da nije nazočio i da nije bio na gradilištu, svjedok ĐH je naveo da je samo čuo da je poginuo jedan mladi radnik, a svjedok AH naveo da samo zna da je bio nesretan slučaj i da je jedan radnik poginuo, dok je svjedok ČH, djelatnik obrta " [obrt]", kazao da toga dana kada je radio sa sada pokojnim oštećenim JH, da nije bilo zaštitne ograde i da je sa time upoznao svoga poslodavca, inače oca, I. optuženog OH, te da su oni ugovorom regulirali što je čija dužnost, kao glavnog izvođača, odnosno njegovih kooperanata i podizvođača, a da je njemu nalog koje će poslove obavljati dao njegov otac. Dakle, prema potvrdi glavnog inženjera firme "RAN", sada II. optuženog NH, zatim ĆH i još jednog inženjera, njemu da je njegov otac, kao vlasnik obrta, dao nalog koje će poslove obavljati.

50.4. Također, treba naglasiti da iz podizvoditeljskog ugovora između tvrtke "RAN" d.o.o kao naručitelja i obrta " [obrt]" u vlasništvu I. opt. OH kao izvršitelja, proizlazi da za vrijeme izvođenja radova trebaju svi poštovati i primjenjivati važeće odredbe Zakona o gradnji i Zakona o zaštiti na radu, a to potvrđuje u svome iskazu i svjedokinja MH, koja je navela da ukoliko je podizvođač preuzeo odgovornost da će obavljati radove sukladno zakonskim propisima, da je on odgovoran i za postavljanje zaštitne ograde i osiguranje uvjeta da radnik podizvođača radi na siguran način, pa unatoč tome obrt " [obrt]" je kao izvoditelj obavljao radove, iako nije bilo zaštitne ograde, a niti mu je djelatnik, sada pokojni JH bio osposobljen za rad na siguran način, pa dakle isti imaju obvezu kao i izvođač radova, pa kad nije bilo ograde isti je mogao tražiti da se postavi ograda ili odbiti raditi, a što nisu učinili, nego nastavili raditi.

51. Prema tome, nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih provedenih dokaza, dakle iskaza svih saslušanih svjedoka, te materijalnih dokaza, niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je II. optuženi NH propustio postaviti zaštitnu ogradu na stubištu, te unatoč tome dopustio izvođenje radova iako je otvor stubišta ostao neosiguran, jer iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je zaštitna ograda bila postavljena, osim iz iskaza svjedoka BH koji niti nije radio na tom objektu kako je to sam naveo, nego na objektu pored ovoga na kojemu je došlo do utuženog događaja, već da je po priči saznao da na tome mjestu nije bilo zaštitne ograde, a također, nitko od saslušanih svjedoka, pa niti sam svjedok BH, ne tvrdi da je unatoč tome upravo II. optuženi NH dopustio izvođenje građevinskih radova ili da je on dopustio uklanjanje već postojeće ograde.

52. Isto tako, svjedok ČH je kazao da toga dana kada je radio sa sada pokojnim oštećenim JH, da nije bilo zaštitne ograde i da je sa time upoznao svoga poslodavca, inače oca, sada I. opt. OH, te da su oni regulirali ugovorom što je kome dužnost kao glavnog izvođača, odnosno njegovih kooperanata i podizvođača, a da je njemu nalog koje će poslove obavljati dao njegov otac, a prema potvrdi glavnog inženjera firme "RAN", sada II. opt. NH, ĆH i još jednog inženjera, dakle vlasnik obrta - njegov otac mu je dao nalog koje će poslove obavljati.

53. Nadalje, sud nije mogao u postupku utvrditi tko je točno dao nalog i uklonio zaštitnu ogradu, jer je i sami direktor firme - svjedok GH kazao da je on samo iz priča radnika saznao što se dogodilo sugerirajući da se zaštitna ograda uvijek postavljala tamo gdje to bilo nužno, pa stoga i na kritičnom mjestu, ali da su radnici koji su te prigode postavljali oplatu skinuli ogradu kako bi se to moglo napraviti, ali da mu nije poznato tko je naredio, a niti ima saznanja da se II. optuženi NH u trenutku nesreće nalazio na konkretnom gradilištu, pa dakle, nitko od predloženih svjedoka ne potvrđuje da bi imali saznanja o tome tko je naložio uklanjanje zaštitne ograde na mjestu gdje se dogodila nezgoda.

54. Dakle iz svega gore navedenog, niti iz jednog dokaza, saslušanjem svih svjedoka, ne proizlazi da bi II. opt. NH propustio postaviti zaštitnu ogradu kao da je uopće nije bilo nikada, odnosno da je dopustio uklanjanje zaštitne ograde, te unatoč tome dopustio izvođenje radova iako znao da zaštitne ograde nema, a iz iskaza većine svjedoka proizlazi da je zaštitna ograda bila postavljena, da je u nekoj fazi kada su se izvodili radovi uklonjena zaštitna ograda, a sud iz svih izvedenih dokaza nije mogao utvrditi kada je točno zaštitna ograda bila uklonjena i koliko dugo je otvor na stubištu bio zbog toga nezaštićen, pa iz toga ne proizlazi da zaštitne ograda nije bilo i da je isti dopustio izvođenje radova baš toga dana u momentu nesreće.

55. Iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupa proizlazi da je zaštitna ograda bila postavljena, te nije utvrđeno da bi II. opt. NH propustio postaviti zaštitnu ogradu, a niti da bi naložio uklanjanje zaštitne ograde, te nije utvrđeno tko ju je i kada uklonio, a isto je nesporno da toga dana 24. rujna 2007. godine nije bilo zaštitne ograde, jer su se izvodili armiračko betonski radovi od strane obrta „ [obrt]“ u vl. OH, pa kako je zaštitna ograda postojala, time je II. optuženi NH Kovač postupao sukladno blanketnim propisima i nije povrijedio materijalne odredbe čl. 50. Zakona o zaštiti na radu i čl. 70. i 71. Pravilnika o zaštiti na radi u građevinarstvu, jer isti nije propustio postaviti zaštitnu ogradu na stubištu, a niti je naložio uklanjanje iste zbog izvođenja građevinskih radova i u svemu tome dopustio izvođenje građevinskih radova unatoč skinutoj zaštitnoj ogradi, a također je nesporno utvrđeno da isti nema saznanja o tome.

56. Prema tome, po mišljenju ovog suda, iz provedenog postupka nije sa siguran i nedvojben način utvrđeno da bi II. optuženi NH propustio postaviti zaštitnu ogradu, a niti da bi naredio bilo kome da ukloni zaštitnu ogradu, kao niti da bi dopustio izvođenje radova unatoč što nije bilo zaštitne ograde, a o tome i nije imao saznanja jer to ne proizlazi iz niti jednog dokaza, pa ga je sud u nedostatku dokaza oslobodio optužbe za kazneno djelo za koje se tereti, sukladno odredbi čl. 453. st. 3. ZKP/08.

57. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci II. optuženog NH, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava, a ovakva je odluka rezultat oslobađajuće presude.

Šibenik, 2. ožujka 2026.

S U D A C:

Stipe Čipčić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. I. optuženi OH;

3. II. optuženi NH;

4. braniteljica I. opt. ZH, odvjetnica u [adresa];

5. braniteljica II. opt. PH, odvjetnica u [adresa];

6. punomoćnik oštećenika Želimir Par, odvjetnik iz Zagreba (po pravomoćnosti).