REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-332/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG VODOOPSKRBA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 62462242629, protiv tuženika CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-227/2024- 18 od 6. veljače 2026., 2. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao žalba tuženika kao neosnovana – i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-227/2024-18 od 6. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe suda prvog stupnja poslovni broj Povrv- 227/2024-16 od 21. studenog 2025.
2. Protiv tog je rješenja žalbu podnio je tuženik navodeći, u bitnome, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/23 dalje: ZSP), jer da je za odluku prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti stranka koja pokreće postupak, a i obzirom da je prvostupanjskom presudom donijetom 30. srpnja 2025. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka, u konkretnom slučaju došlo do dvostrukog plaćanja sudskih pristojbi. Osim toga, da je pobijano rješenje kojim se odbija njegov prigovor od 1. prosinca 2025. donijeto 66 dana nakon podnesenog prigovora, a ne nakon tri dana po primitku prigovora kako nalaže ZSP u čl. 29. st. 2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijano rješenje ukine kao nezakonito i nepravodobno.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Pobijanom rješenju prethodilo je rješenje o pristojbi poslovni broj Povrv-227/2024- 16 od 21. studenog 2025. kojim je tuženik pozvan na plaćanje sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 € i na žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 €. Protiv tog je rješenja tuženik podnio pravovremen prigovor 1. prosinca 2025. navodeći da za odluke prvostupanjskog suda pristojbu plaća stranka koja pokreće postupak.
5. Odlučujući o navedenom prigovoru sud prvog stupnja donio je pobijano rješenje kojim je odbio kao neosnovan taj prigovor iz razloga što je tuženik 10. rujna 2024. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi te iz razloga što je protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-227/2024-8 od 30. srpnja 2025. podnio žalbu 14. listopada 2025., pa je sukladno odredbi čl. 4. ZSP-a i odredbama Tarifnog broja 1. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19 i 92/91) nastala ta njegova pristojbena obveza.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, pa je žalba tuženika slijedom toga neosnovana.
7. Naime, iako je točno ono što tuženik u svojoj žalbi navodi da je za odluku prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti stranka koja pokreće postupak (čl. 3. st. 2. ZSP-a), pobijanim rješenjem tuženiku nije naloženo plaćanje sudske pristojbe na presudu već sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi i za žalbu protiv presude, a odredbom čl. 3. st. 1. ZSP-a propisano je da je pristojbe propisane ovim zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom. Stoga, kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da je tuženik 10. rujna 2024. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi te da je protiv presude poslovni broj Povrv-227/2024-8 od 30. srpnja 2025. podnio žalbu 14. listopada 2025., to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan prigovor tuženika izjavljen protiv navedenog rješenja za plaćanje sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZSP-a, a činjenica da to rješenje nije donijeto u roku od 3 dana kako je to tom odredbom propisano, ne utječe na valjanost i zakonitost pobijanog rješenja.
8. Slijedom iznijetog, proizlazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito iz kojeg razloga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 380. t. 2. u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP-a).
U Puli-Pola 2. ožujka 2026.
Sudac
Igor Rakić