REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-115/2026-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Iliji Jurčeviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GZ zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona (125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1603/2025 od 31. listopada 2025., na javnoj raspravi održanoj u prisutnosti zastupnika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu TZ, okrivljenika osobno uz braniteljicu Ognjena Krznarića, 27. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o

I. Okrivljeni GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i UZ, rođene T, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljan Republike Hrvatske, molekularn i biolog, pismen, sa završenom VSS, nezaposlen, uzdržava se od ušteđevine i uz pomoć roditelja, razveden, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je :

od prosinca 2024. do 21. srpnja 2025. u Zagrebu, iako mu je VZ nakon prekida ljubavne veze jasno dala do znanja da ne želi daljnji kontakt s njim, s ciljem uspostave neželjenog kontakta s VZ, hodao iza nje [adresa], ubacivao joj pisma u poštanski sandučić, oko 200 puta ju nazivao s broja mobitela [broj telefona] na njezin broj mobitela [broj telefona], a kada ga je VZ blokirala, počeo joj slati oko 200 e- mailova [adresa elektroničke pošte] na njezin e- mail [adresa elektroničke pošte], u kojima ju je vrijeđao, pisao joj "bijedna, za koga si me odjebavala!, potpuna si kurva, prokleta, ne znam hoćeš li opet da ti dođem na vrata?, čaj i felatio oko 19h?, mislio sam čaj, pušenje i seks", a 21. srpnja 2025. u 20,20 sati ušao u njezino dvorište i obratio joj se na što je izašla njezina kći FZ u dvorište te su zajedno vikale na njega da izađe iz dvorišta i pusti je na miru, te je više puta uznemiravao na poslu, kojim ponašanjem je kod VZ izazvao osjećaj straha i uznemirenosti za vlastitu sigurnost,

dakle, pratio i uhodio drugu osobu i s njom uspostavljao neželjeni kontakt te ju na drugi način zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem

– opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11, okrivljeni GZ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci

Na temelju članka 56. KZ/11. okrivljeniku se izriče uvjetna osuda te se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenom GZ će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. prosinca 2025. do 27. veljače 2026.

IV. Na temelju članka 68. stavka 1. KZ/11, okrivljen iku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud će po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršavanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora okrivljeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08), okrivljenik se oslobađa dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.

– 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom okrivljeni GZ optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret citiranom optužnicom.

3. U obrani je naveo kako smatra da se oštećenica nije osjećala ugroženo niti je bila u strahu te joj nije prijetio. Smatra da nisu bili u intimnoj vezi, u biti kad bolje promisli, teško mu je opisati njihov odnos, bili su u nekakvom natezanju, u nekakvoj vezi koja je imala interakciju, a koja je prekinula u travnju 2025. U ožujku 2025. komentirao je njenu kolegicu, međutim ona se derala da će zvati policiju što mu je bilo smiješno, odnosno čudno. Nju je više puta zvao, ali je ona zablokirala njegove pozive, stalno ju je zvao da bi provjerio je li ga odblokirala. U jednom trenutku ga je odblokirala i shvatio je da je spremna s njim komunicirati, odnosno tako je protumačio. Smatra da je on trpio duševne boli te je prekinuo s njom zbog njenog ponašanja. Naime, ona je sebe uvijek pokazivala kao sveticu, stoga ju je i poslao u onu stvar, ali mu je poslije bilo žao. Smatra da je ona granični slučaj poremećaja ličnosti te da je jako umišljena, a njegova želja je bila da joj da savjete i uputi joj dobre želje. Nakon 7. travnja 2025., ona je imala izljeve agresije te je divljala, a on joj rekao da pripazi na ponašanje te da više ne puši i ne pije kavu. Ujedno je na kraju naveo kako smatra da se ne radi o tako dugom vremenu.

3.1. Na pitanje suda, odgovorio je da nametljivo ponašanje znači kriminalizacija normalnog ponašanja, ne smatra da je neželjeni kontakt djelo samo po sebi, to bi se moglo odnositi samo ako bi npr. neki luđak htio nekoga prebiti. Smatra da kontakt možda i nije bio neželjan, možda je ona baš i htjela da on trči za njom te je možda to sve bilo korisno za nju. Razlog zbog kojeg je htio s njom ostvariti kontakt je i što je postojala opasnost da je netko od njih zaražen hpv-om. Ona na to nije htjela odgovoriti nego je divljala pa je on svakakve gluposti napisao. Smatra da se ona prema njemu prijeteći ponašala, naime, on je dolazio na njenu adresu i ako mu ona ne bi otvorila vrata, on bi jednostavno otišao, međutim ako bi mu otvorila vrata, ona bi vikala.

3.2. Na pitanje branitelja odgovorio je da dok su bili zajedno bili su u nekoj čudnoj vezi koju mu je teško opisati. Ona mu nije izričito rekla da joj ne dolazi, blokirala mu je telefon i whatsapp, ali ne i mail. Nije mu ništa govorila osim što ga je tjerala iz dvorišta pa joj onda više nije ni dolazio. Ne zna što ona želi budući da se to kod nje mijenja od dana do dana. Dok su bile mjere na snazi, tri mjeseca je nije kontaktirao, bio je svjestan da je pod mjerama, poslije ju je ipak kontaktirao jer je riječ o njenoj lažnoj prijavi, a on ne smije ništa o tome reći. O oštećenici niti ne razmišlja te želi da se ovaj postupak što prije završi. Nema joj se namjeru više javljati.

3.3. Nije želio odgovarati na pitanja zastupnice optužbe.

4. Tijekom dokaznog postupka, ispitana je oštećena VZ, uz suglasnost stranaka pročitana je materijalna dokumentacija iz spisa predmeta i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu GZ, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave VZ zbog nametljivog ponašanja protiv GZ, SMS poruke, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika GZ s audio-vizualnom snimkom, zapisnik o ispitivanju GZ u svojstvu okrivljenika s audio-vizualnom snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka ošt. VZ, zapisnik o ispitivanja svjedoka FZ, izvješća IV. PP Zagreb povodom kontrole mjera opreza te nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka od 20. veljače 2026. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

5. U prethodnom postupku oštećenica je navela da je s okrivljenikom bila u intimnoj vezi, a po njenom prekidu je i nadalje nastojao s njom uspostaviti željeni kontakt, iako mu je jasno dala do znanja da ona to ne želi, učestalo ju je zvao i govorio kurvetina, bilo je oko 200-tinjak poziva, a kada ga je blokirala na mobitelu počeo joj je slati poruke na e-mail, te je isto bilo 200-300 e-mail poruka, dolazio joj u dvorište, govoreći joj da je kurva i drolja, pratio je kad dolazi kući, da li gori svjetlo u stanu, gledao u njihovu kuću, dolazio je i na njeno tadašnje radno mjesto gdje je plašio njezine kolegice i o njoj se raspitivao, a koje ponašanje je kod nje izazvalo uznemirenost, strah za vlastitu sigurnost i tjeskobu. Poslao joj je pismo, odnosno svoju sliku, a na poštanski sandučić napisao "kurvetina". Dana 21. srpnja 2025. kada se vraćala s posla ušao je iza nje u njeno dvorište te izrekao nekoliko vulgarnih riječi i vikao, što je čula njena kći FZ te su obje vikale na GZ da izađe iz dvorišta. Početkom veljače 2025. nije dopuštao da krene autobus u kojem je bila jer je išla na posao zbog čega je vozač pozvao policiju. Boji se za svoju obitelj, osobito za kći koja je u drugom stanju.

5.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da su prije prosinca 2024. bili u vezi koju bi nazvala poluintimnom. Ranije je bilo sve dobro dok se on normalno ponašao, međutim, počeo se čudno ponašati, on bi znao pretraživati njen stan te govoriti besmislice, zvonio bi u 5 sati ujutro, ulazio bi u dvorište nepozvan, plašio bi joj djecu i zetove. Pored njene kuće u dvorištu se nalazi i kuća gdje žive njene dvije kćeri i zetovi. On bi dolazio u dvorište te bi maltretirao, a ona bi mu govorila da se makne iz dvorišta. Njoj je on i dva puta dolazio na posao dok je radila te jednom dok nije bila u smjeni. Taj drugi put uznemiravao je njene kolege, gledao im imena na pločicama te ju je zbog toga voditeljica opomenula. Zbog toga je morala i dati otkaz, a poslije je našla lošije plaćeni posao. Ima negdje zapisana imena tih kolegica, zna da one više niti ne rade na tom njenom ranijem mjestu. Kolegice su joj prenijele da su bile uznemirene jer je buljio u njih te je jednoj kolegici koja se zove U, a koja ima zakrivljeni nos rekao da izgleda kao boksač. S okrivljenikom je bila u intimnoj vezi od rujna 2024., a definitivno mu je rekla da je svemu dosta 17. siječnja 2025. Zbog njegova ponašanja čak ju je zet dočekivao kada bi se vraćala kući. Nakon 17. siječnja 2025. blokirala ga je na WhatsAppu, SMS, mobitelu. Nakon toga ju je maltretirao mailom. Slao je poruke u smislu "kurvo, droljo" i slično. Čak je zvao i njenog ranijeg poslodavca te im govorio: "pošto kurve u Malalanu", pojasnila je da je Malalan ranija firma gdje je radila prije društva De Tempore Swarowski, gdje je okrivljenik dolazio. Na pitanje je li njihov odnos bio normalan od rujna 2024. do siječnja 2025. odgovorila je uglavnom je, ovisno o njegovom raspoloženju. Okrivljenik prema njoj nije nikada bio fizički nasilan, osim što bi se znao prema njoj zaletavati.

5.2. Oštećenici je predočen dio iskaza iz prethodnog postupka u kojem je navela da od prosinca 2024. ima probleme sa okrivljenikom na što je oštećenica istaknula da je točno da je to izjavila, naime 5. prosinca 2024. počela je raditi u društvu De Tempore Swarowski te joj je on tada govorio: "ti sada ideš na posao, a što ću ja", a prebacivao mi je i zbog toga što se šminkam, inače, morala se šminkati zbog posla i nositi njihov nakit.

5.3. Na pitanje okrivljenika odgovorila je kako misli da bi bilo najadekvatnije da se uputi na psihijatrijsko liječenje. Njena kći FZ u međuvremenu rodila te je uznemirena hoće li se okrivljenik osvećivati nakon izlaska iz istražnog zatvora.

6. Iz SMS komunikacije između okrivljenika i oštećenice razvidno da je okrivljenik poslao među ostalim poruke sadržaja "bijedna, za koga me ostavlješ", "potpuna si kurva, prokleta bila", "ne znam hoćeš li da ti opet dođem na vrata?" , " čaj i felatio oko 19h?, mislio sam čaj, pušenje i seks".

7. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, a dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio djelo iz činjeničnog opisa ove izreke.

8. Nije sporno da su okrivljenik i oštećenica bili u emotivnoj vezi te da je među njima nakon prekida dolazilo do komunikacije. Sporno je da je okrivljenik počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja.

9. Iskaz oštećenice sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je dosljedan, životan i u bitnom potkrijepljen drugim dokazima. Iz njenog iskaza proizlazi da u početku nije bilo problema, ali se okrivljenik poslije počeo čudno ponašati, govorio bi besmislice, ulazio bi u dvorište nepozvan što je plašio djecu i zetove. Dolazio joj je i na posao zbog čega je morala dati otkaz. Slao je poruke u smislu "kurvo, droljo" i slično. Njena kći FZ u međuvremenu je rodila te je uznemirena zbog okrivljenika. Oštećenica je navela da je njen odnos s okrivljenikom bio normalan od rujna 2024. do siječnja 2025., a nakon što joj je predočen dio iskaza iz prethodnog postupka potvrdila je da je od prosinca 2024. imala probleme s okrivljenikom te je pojasnila da je 5. prosinca 2024. počela raditi kod drugog poslodavca te joj je okrivljenik zbog toga predbacivao. Sud zaključuje da oštećenica nije neistinito prijavila okrivljenika. Ovo osobito stoga što je oštećenica na raspravi izjavila kako okrivljenik prema njoj nije nikada bio fizički nasilan, osim što bi se znao prema njoj zaletavati, a navela je i bi najadekvatnije bilo da se okrivljenik psihijatrijski liječi. Iz navedenog sud zaključuje kako je oštećenica na uvjerljiv način opisala složen odnos s okrivljenikom, a pri čemu joj namjera nije ocrniti ga, dok je motiv prijavljivanja eskalacija nametljivog ponašanja okrivljenika, koji je unatoč blokiranju njegovih kontakata, nastavio ne samo s uspostavljanjem kontakata na daljinu, nego je i dolazio na adresu oštećenice te njeno radno mjesto.

10. Prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka okrivljenik je emocionalno sniženog kapaciteta, s dubokim poremećajem u strukturi ličnosti, koja je nestabilna, impulzivna, ali i pasivno-agresivna s dosta paranoidnih značajki, tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti. Dostupni podaci govore da je kod ispitanika zadnjih 10-ak godina prisutan razvoj duševne bolesti, a što je ocijenjeno kroz dosadašnja bolnička liječenja, kada su postavljene dijagnoza akutnog sumanutog poremećaja i specifičnog poremećaja ličnosti. Prateći njegovo ponašanje i postupke kroz godine, značajke njegove psihičke bolesti odgovaraju nespecifičnoj neorganskoj psihozi. Prema potrebi liječenja je nekritičan, tako da nakon hospitalizacije nije bio uklopljen u daljnji ambulantni psihijatrijski tretman, a što je pogodovalo progresiji bolesti i promijenjenom psihičkom stanju. Nalaz je sud prihvatio kao stručan, objektivan i sukladan ostalim dokazima.

11. U odnosu na obranu, prije svega se ističe da za ostvarenje obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja prema bliskoj osobi nije potrebno postojanje fizičkog nasilja, već je dostatno da se ponavljanjem radnji uspostavljanja neželjenog kontakta i uhođenja kod žrtve izazove osjećaj straha ili ozbiljne uznemirenosti, što je u konkretnom slučaju nedvojbeno ostvareno, dok je u slučaju značajnijeg fizičkog nasilja prema bliskoj osobi riječ o težem kaznenom djelu. Sud nije prihvatio istinitom obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče počinjenje kaznenog djela. Iz obrane u bitnom proizlazi da se oštećenica nije osjećala ugroženo niti u strahu, da između njih nije postojala jasna zabrana kontakta te da je njihova komunikacija bila posljedica ranijeg odnosa i međusobne interakcije. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je oštećenica nakon prekida veze i blokiranja telefonskih poziva jasno izrazila da ne želi daljnji kontakt, što je okrivljeniku moralo biti poznato. Unatoč tome, okrivljenik je nastavio s kontaktiranjem koristeći druge dostupne komunikacijske kanale. Osim komunikacije na daljinu, okrivljenik je dolazio na adresu oštećenice i ulazio u njezin dvorišni prostor, uključujući i razdoblja kada su ondje bili članovi njezine obitelji, te je dolazio na njeno radno mjesto. Takvo postupanje predstavlja kontinuirano, ponavljano i eskalirajuće ponašanje, unatoč jasnom protivljenju oštećenice, koje po svojoj naravi prelazi granice dopuštene komunikacije i predstavlja zadiranje u njezinu osobnu slobodu. Okrivljenik se tako ponašao dulje razdoblje, osam mjeseci, oštećenica je morala promijeniti radno mjesto, a osobito je bila uznemirena njezina kći koja je u to vrijeme bila trudna.

12. Sud je prihvatio istinitom pisanu dokumentaciju koju je pročitao, a istinitost sadržaja pročitane dokumentacije nije osporen.

13. Imajući u vidu sve provedene dokaze tijekom postupka, te analizirajući ih svaki za sebe kao i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na način kako je navedeno u izreci presude, pa je proglašen krivim i osuđen po zakonu.

14. Time su utvrđeni objektivni elementi kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11. Okrivljenik je pratio i uhodio oštećenicu te s njom uspostavljao neželjeni kontakt, čime ju je zastrašivao i izazvao kod nje tjeskobu i strah za sigurnost. Tijekom osam mjeseci nastojao je uspostaviti kontakt, među ostalim upućujući brojne telefonske pozive. Nakon što ga je oštećenica blokirala, nastavio je kontakt drugim sredstvima te dolascima u njezino dvorište i uznemiravanjem na radnom mjestu. Takvo ponašanje kod oštećenice je izazvalo osjećaj straha i tjeskobe, što proizlazi i iz njezina iskaza. Budući da su bili u emotivnoj vezi, oštećenica ima svojstvo bliske osobe.

15. U pogledu subjektivnog elementa, utvrđeno je da je okrivljenik postupao izravnom namjerom. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je okrivljenik osoba s miješanim poremećajem ličnosti te psihotičnim epizodama u anamnezi, zbog čega je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv. To znači da je njegova sposobnost shvaćanja značenja svojih postupaka i upravljanja voljom bila značajno, ali ne i potpuno reducirana. Okrivljeniku je oštećenica jasno dala do znanja da ne želi s njim kontaktirati, blokirala je njegove pozive te je vikala da je pusti na miru kada je dolazio u njezino dvorište. Unatoč navedenom, okrivljenik je ustrajno nastavio s različitim oblicima kontaktiranja. Takvo ponašanje ukazuje da je okrivljenik bio svjestan zabrane kontakta, ali je odlučio postupati protivno. Iako je okrivljenikova sposobnost samokontrole bila smanjena zbog miješanog poremećaja ličnosti, okrivljenik je bio svjestan svojih radnji i njihove usmjerenosti na uspostavljanje neželjenog kontakta s oštećenicom, kao i posljedice koje takvo ponašanje može izazvati.

16. Sud je ispravio očitu pogrešku u činjeničnom opisu tako da umjesto prezimena oštećene V ima stajati VZ. Riječ je o manjoj intervenciji u činjenični opis, kojom se ne mijenja niti proširuje činjenični opis, već se uklanja očita omaška u pisanju.

17. Kao olakotno okrivljeniku je uzeto u obzir što je kazneno neosuđivan te da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

18. Otegotnim je utvrđena prekršajna osuđivanost nakon počinjenja djela.

19. Prema stavu suda, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci primjerena je težini djela i osobi okrivljenika. Uzimajući u obzir citirane olakotne okolnosti, uključujući psihičko stanje okrivljenika, ocjena je suda da za postizanje svrhe kažnjavanja nije potrebno i izvršenje izrečene kazne zatvora, već mu je potrebno dati šansu i odrediti rok provjeravanja tri godine u kojem se kazna zatvora neće izvršiti ako ne počini novo kazneno djelo i tako dokaže da je shvatio nedopustivost svog ponašanja i uskladio ga sa zakonom, a osim toga okrivljeniku je potrebno odrediti liječenje i na taj način preventivno djelovati. Iz iskaza psihijatrijskog vještaka među ostalim proizlazi da je okrivljenik nestabilnih, impulzivnih, ali i pasivno-agresivnih oblika osobnosti, sa stalo prisutnom potrebom za pripadanjem, zaštitom i sigurnošću, a što očito nije mogao ostvariti kroz primarnu obiteljsku zajednicu, ali po svemu sudeći niti u vlastitoj obiteljskoj zajednici koja je trajala nekoliko godina. Smanjena ubrojivost predstavlja olakotnu okolnost jer je utjecala na sposobnost kontrole ponašanja, ali ne umanjuje u cijelosti stupanj krivnje, budući da je okrivljenik bio svjestan zabrane kontakta i unatoč tome je nastavio s protupravnim postupanjem, ali se isto tako ne može zanemariti te je uzeta u obzir prilikom odlučivanja o sankciji. Iako je okrivljenik kršio mjeru opreza, sud je u obzir uzeo navod okrivljenika da više neće kontaktirati oštećenicu.

20. Kaznenopravnom sankcijom navedenom u izreci ove odluke će se izraziti društvena osuda za počinjeno djelo, te utjecati na okrivljenika i druge osobe da ne čine kaznena djela te ne uspostavljaju kontakte s osobama koje to ne žele niti ih zastrašivati. Mišljenje je suda da će se upravo na taj način adekvatno zaštiti oštećenica, budući da će okrivljenik biti svjestan da ne smije činiti kaznena djela, jer će se u suprotnom uvjetna kazna opozvati. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je uzeo u obzir citirane okolnosti, pri čemu je imao na umu upornost na štetu iste oštećenice, te smatra da je rok provjeravanja u trajanju tri godine primjeren. S druge strane, kazna zatvora koja nije uvjetovana za kazneno djelo nametljivog ponašanja nije razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.

21. Okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja na temelju članka 68. KZ/11. Naime, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka preporučeno je izricanje ove mjere, koju je moguće provesti i u penalnim uvjetima . Na taj bi se način osiguralo učešće lječidbenog postupka, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu. Ukoliko ne bi bio uključen u predloženi terapijski postupak postoji značajna opasnos t od ponavljanja kaznenog djela pa i težeg stupnja. Ujedno je konstatirano da je okrivljenikova mogućnost shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, i to bitno.

22. Sud smatra da će se upravo u kombinaciji uvjetne osude te navedene sigurnosne mjere postići svrha kaznenopravne sankcije, tako što će s jedne strane iskazati osuda zbog počinjenog djela, dok će se s druge strane okrivljeniku kroz izvršavanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja pružiti potrebna pomoć, a upravo su psihički problemi okrivljenika, koji se nije adekvatno liječio, okidač za ovakvo ponašanje. Konačno, sud nije mogao zanemariti ni izjavu oštećenice na raspravi da je okrivljeniku potrebno liječenje.

23. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljeniku će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode.

24. Okrivljenik je oslobođen dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, nalazeći da bi njihovim plaćanjem bilo ugroženo uzdržavanje okrivljenika, budući da je nezaposlen te ga uzdržavaju roditelji.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

SUDAC:

Ilija Jurčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. OKDO Zagreb na KO-DO-1603/2025

2. okrivljeni GZ

3. branitelj Ognjen Krznarić

4. oštećena VZ – po pravomoćnosti