- 1 -              Revd 2289/2023-2

Broj: Revd 2289/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. G., OIB ..., II. tužiteljice I. O.-G., OIB ..., III. tužiteljice mldb. D. G., OIB ... i IV. tužiteljice mldb. M. G., OIB ..., svi iz Z., svi zastupani po punomoćniku J. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.o.o. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-61/2020-8 od 30. studenoga 2022. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-153/16-69 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-194/15-18 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-61/2020-8 od 30. studenoga 2022. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-153/16-69 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-194/15-18 od 30. listopada 2019. (i to u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev I.-IV. tužitelja), prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio je tuženik naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1. Može li se u situaciji gotovo istog činjeničnog supstrata koji se odnosi na suodgovornost poslodavca za ozljedu na radu svog radnika primjenom materijalnog prava odlučiti različito o stupnju doprinosa poslodavca nastaloj šteti za radnika (čl. 385.a st. 1. toč. 1. ZPP)?,

2. Smatra li se povredom prava na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava RH) ako sud drugog stupnja donese svoju odluku te pri tome ne obrazloži zašto žalbene razloge smatra neutemeljenima, odnosno uopće ih ne spomene u obrazloženju svoje odluke (čl. 385.a st. 2. ZPP)?“.

1.1. Tuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava RH) i pravo vezano za načelo zakonitosti (čl. 19. st. 1. Ustava RH).

1.2. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Pravno pitanje naznačeno u prijedlog tuženika za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1. nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Ovo stoga što na to pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima.

2.2. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije pod rednim brojem 2. također nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. K tome iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije nije moguće prepoznati razlog važnosti toga pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obzirom na sadržaj tog pitanja ovaj razlog za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije razmatran je kao razlog iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP (povreda temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom RH - pravo na pravično suđenje - čl. 29. st. 1. Ustava RH).

2.3. Konačno, ocijenjeno je da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima uslijed osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje - čl. 29. st. 1. Ustava RH i pravo vezano za poštivanje načela zakonitosti - čl. 19. st. 1. Ustava RH).

3. Navodi iz prijedloga za dopuštenje revizije kojima tuženik pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385.a ZPP prijedlog za dopuštenje revizije ne može se podnijeti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 2., 3. i 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.