Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-178/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenice VD, iz [adresa], koju brani branitelj ED, odvjetnik u [adresa] i II. okrivljenika GD, iz [adresa], kojeg brani braniteljica FD, odvjetnica u [adresa], radi kaznenog djela protiv imovine – prijevarom opisano u čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza opisano po čl. 305. st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 305. st. 1. KZ/11, te I okrivljena kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja, opisano i kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj K-DO-102/2018-79 od 14. svibnja 2019., na raspravi održanoj dana 24. veljače 2026., u nazočnosti zastupnice optužbe VDT, I. okrivljenice VD, osobno, II. okrivljenika GD, osobno, branitelja I. okrivljenice ED, odvjetnika u [adresa] i braniteljice II. okrivljenike FD, odvjetnice u [adresa], osobno, a presude objavljene na ročištu za objavu presude dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

l. Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08)

I. okrivljenica VD

OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka ŽD i V r. GD, rođena **.**.1966. u [adresa], gdje i stanuje [adresa], obrtnik, mjesečno zarađuje 7.000,00 kuna, udata, majka dvoje punoljetne djece, suvlasnica kuće, vlasnica dva osobna automobila starih deset i šesnaest godina, nije u tijeku drugi kazneni postupak i

II. okrivljenik GD

OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TD i V r. E, rođen **.**.1940. u [adresa], stanuje na adresi [adresa], umirovljenik, mjesečno prima 5.700,00 kuna, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnik kuće, vlasnik osobnog automobila iz 2005., nije u tijeku drugi kazneni postupak,

oslobađaju se od optužbe

da bi:

dana 7. veljače 2018. i 20. ožujka 2018., u Drnju i Koprivnici, nakon što je I okrivljena VD **.**.2018., u [adresa], u matičnom uredu neistinito izjavila da su samo ona i II okrivljeni GD nasljednici iza pokojnog ID, pa je matičar ne sumnjajući u istinitost njezinih navoda u smrtovnicu unio I okrivljenu i II okrivljenog kao jedine zakonske nasljednike iza pokojnog ID, koje podatke je matičar ovjerio službenim pečatom, da bi dana 20. ožujka 2018., u Koprivnici, na ročištu u ostavinskom postupku iza pokojnog ID kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića, u nakani da se okoriste, I okrivljena VD i II okrivljeni GD izjavili da su oni jedini zakonski nasljednici iza pokojnog ID, iako su znali da iza pokojnog ID postoje i drugi nasljednici osim njih, a kako je javni bilježnik povjerovao u istinitost njihovih navoda donio je rješenje o nasljeđivanju broj O.171/18 kojim su samo I okrivljena VD i II okrivljeni GD proglašeni nasljednicima, te su si na taj način pribavili protupravnu imovinsku korist za vrijednost naslijeđene imovine i to u neutvrđenom iznosu, ali svakako većem od 60.000,00 kn / 7.963,37 eura, za koji iznos su oštetili ostale nasljednike i to AD, ŽD, KD, HD, MD, JD, CD, ZD, OD, ĆD, DD, ŠD, ĐD, PD, SD i ČD,

dakle, I okrivljena i II okrivljeni s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga u zabludu i time ga naveli da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi te kao stranka u postupku pred javnim bilježnikom dali lažan iskaz i na tom iskazu temelji se konačna odluka u tom postupku, a I okrivljena dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinila da ovo u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

pa da bi time počinili I okrivljena VD i II okrivljeni GD počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom opisano u čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza opisano po čl. 305. st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 305. st. 1. KZ/11, te I okrivljena kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja, opisano i kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenici OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura, CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura, ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko -pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko - pravnim zahtjevom u iznosu od 5.700,00 kuna / 756,52 eura, DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura, KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko -pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] s postavljenim imovinsko- pravnim zahtjevom u iznosu od 5.700,00 kuna / 756,52 eura, MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, EDT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 3.000,00 eura i ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, upućuju se da imovinsko-pravni zahtjev mogu ostvariti u parnici.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci I. okrivljenice VD i II. okrivljenika ND i nagrada te nužni izdaci branitelja I. okrivljenice ED, odvjetnika u [adresa] te nagrada i nužni izdaci braniteljice II. okrivljenika GD, FD, odvjetnice u [adresa], padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je optužnicu broj K-DO- 102/2018-79 od 14. svibnja 2019. protiv I. okrivljenice VD i II. okrivljenika GD radi kaznenih djela činjenično, pravno i zakonski opisan ih u izreci presude.

2. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kov-61/2019-6 od 6. lipnja 2019. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. I. okrivljenica VD upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovala se da se ne smatra krivom zbog počinjenja inkriminiranih kaznenog djela, te je iznio obranu.

4. I. okrivljenica VD je u obrani pred djelatnicima policije navela da je posjećivala ID prije njegove smrti, te da joj je on rekao da nema druge rodbine osim nje i GD, pa su se ona i TD dogovorili da će ga ona pokopati, što je ona i učinila nakon njegove smrti i podmirila je sve račune pri čemu je u matičnom uredu napomenula da ne zna za druge rođake, ali ako se netko i pojavi i dokaže da je rođak, neće mu braniti njegova prava. Međutim, nikad joj se nitko nije javio kao rođak pokojnog. Navela je i da je ona pokojniku bila nećakinja jer je n jena majka TD bila sestrična, a kod bilježnika je rekla da ne zna za druge rođake i osobno ne poznaje oštećenike i nikad nije čula za njih. Iza pokojnika je naslijedila kuću staru preko 100 godinu, okućnicu, mirovinu, Šibike uz Dravu, 3.500,00 eura i 4.000,00 kn, a prodala je zemlju i kuću za 30.000,00 kn.

5. Pred državnim odvjetništvom I. okrivljenica VD je u obrani navela da je neposredno nakon smrti ID ona po pozivu policije došla kod pokojnog ID u kuću i tamo su bili mrtvozornik i policija te pokojnik i ne sjeća se da bi se njoj netko predstavljao da je rod od pokojnog ID. Navela je i da je dala podatke za smrtovnicu i obavijestila je II okrivljenika GD o smrti ID, koji je bio Ivanov bratić. Ona ne poznaje nikoga od oštećenih i ne zna da bi pokojni imao druge rodbine osim nje i GD. Na sahrani je njoj nekoliko ljudi izrazilo saučešće, ali se ona tamo nije upoznavala ni sa kakvom rodbinom. Ona i BD su naslijedili kuću sa okućnicom koju su prodali za 30.000,00 kn i novac su podijelili, a naslijedili su i novac po računima i to 8.000,00 kn i 7.000,00 eura, koji su također podijelili. Navela je i da su naslijedili i Šibike u prekodravlju koji nemaju neku vrijednost, a nisu ih zasad prodali.

6. Iznoseći obranu na raspravi dana 16. prosinca 2025. I. okrivljenica VD u cijelosti je ostala kod obrana koje je iznijela policijskim istražiteljima i nadležnom državnom odvjetništvu. Na daljnja pitanja vezana za počinjenje kaznenih djela nije željela odgovarati.

7. Iznoseći obranu na raspravi dana 24. veljače 2026. I. okrivljenica VD u cijelosti je ostala kod obrana koje je iznijela policijskim istražiteljima i nadležnom državnom odvjetništvu. Iznoseći obranu na raspravu prije svega se osvrnula na izjave svjedoka pa tako i na iskaz MD. Za MD navela je da joj se nikada nije predstavio kao rođak već ju je nazvao na telefon i predstavio se imenom i prezimenom. U pogledu izjave PD ona je u izjavi koju je dala pred državnim odvjetništvom navela da je poslije sprovoda prišla njoj i GD i navela je da je ona kćer od GDT odnosno da je HD Margitina kćer. Da nije bilo razgovora o rodbinskim vezama da to proizlazi i iz iskaza svjedokinje ĆD koja je u svom iskazu navela da se razgovaralo samo o sprovodu. Vezano za izjavu svjedoka HD koji u svojem iskazu nije naveo niti jednu osobu koja je bila prisutna u noći kada je ostavitelj umro i koji je u iskazu naveo da je isključivo bio prisutan njezin otac, navela je da u tom dijelu iskaz svjedoka nije točan budući da je u to vrijeme njezin otac bio u dobi od 80 godina. Nadalje, iz njegove izjave da proizlazi da se nije predstavljao kao rođak niti je razgovarao o sahrani pokojnika. Nadalje, navodi da izjava HD nije točno niti u dijelu u kojem je naveo da se nije pobrinula za pokojnika. U konkretnom slučaju, mrtvozornica nije dala odobrenje da se pokojnik pomiče do trenutka dolaska pogrebnog poduzeća. Na kraju, u pogledu izjave HD smatra da izjava nije istinita i u dijelu u kojoj je naveo da je nakon smrti ostavitelja prekapala ormare budući da je trebala zbrinuti pokojnika u ormaru mu pronaći adekvatnu odjeću za sahranu, a što su mogle vidjeti i druge osobe te noći i to njih sedmero. Vezano za izjavu EDT smatra i da je ona iznijela niz netočnih činjeničnih tvrdnji, a naročito u dijelu u kojem je navela da se ona kao dijete u dobi 5 godina jako dobro sjećala nje i njezinih roditelja. Na kraju je navela da iz izjava oštećenika proizlazi da ona nije znala da su oni nasljednici i da polažu pravo na ostavinu. Na pitanje branitelja dodatno je pojasnila da je od nepokretne imovine isključivo prodana kuća i okućnica. Kuća je bila stara preko 100 godina i bila je neodržavana te je ista prodana pod cijenu zemljišta. Zajedno sa suokrivljenikom kuću nije oglasila na prodaju već se za to zemljište zainteresirao prvi susjed od pokojnika, a kojem nije bilo svejedno tko će mu doći za susjeda pa su mu prodali kuću sa okućnicom na njegovo traženje. U pogledu svojih osobnih prilika navela je da uzdržava dvoje studenata i to sina koji studira informatiku i pohađa petu godinu studija i sina koji studira ekonomiju i nalazi se na trećoj godini studija time da joj suprug za dva mjeseca odlazi u mirovinu.

8 . II. okrivljenik GD upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovala se da se ne smatra krivom zbog počinjenja inkriminiranih kaznenog djela, te je iznio obranu.

9. II. okrivljenik GD je u obrani pred djelatnicima policije naveo da je LD vodila brigu oko pokojnika i ona mu je rekla da je pokojnikova želja bila da pola nasljedstva ide njemu, a pola njoj. Naveo je i da mu je ID bio bratić i LD je predložila sebe i njega kao nasljednike, a za druge nasljednike nije znao. Naslijedio je 3.600,00 eura i 4.000,00 kn, kuću je prepustio LD, a ona mu je za nju dala 3.000,00 eura. Naveo je i da ne poznaje oštećenike osim RD kod koje je odlazio kao mali.

10. Pred državnim odvjetništvom II okrivljeni GD je u obrani naveo da je on bratić pokojnog ID, a njega je LD obavijestila o Ivanovoj smrti i bio je na Ivanovom sprovodu, a tamo nije ni sa kim kontaktirao osim sa VD s kojom se morao ponovno upoznavati jer je nije vidio 20 godina. Iza TD je sa LD naslijedio okućnicu s kućom, zemlju, 7.000,00 eura i 8.000,00 kn koji novac su podijelili po pola, a kuću je LD prodala i dala mu je 3.000,00 eura. Naveo je da je on do 4. ili 5. godine živio u [adresa], a nakon toga je svega u dva navrata bio u ovom kraju i to je jednom bio kod ID za njegova života, a drugi puta je bio na sahrani pokojnikove majke, s time da za oštećenike odnosno ostale Ivanove nasljednike nije nikad čuo.

11. Iznoseći obranu na raspravi dana 16. prosinca 2025. II. okrivljenik GD u cijelosti je ostao kod obrana koje je iznio policijskim istražiteljima i nadležnom državnom odvjetništvu. Nije želio odgovarati na daljnja pitanja osim na pitanja izabrane braniteljice. Na pitanje braniteljice odgovorio je da mu je ID bratić budući da su oni djeca od dva brata. Sa UD kontaktirao je putem telefona. Kada mu je otac poginuo 1943. preselio se u [adresa] te je tamo živio zajedno sa majkom kod staratelja Pošte u Drnju. Poslije mu je majka dobila posao u Novoselcu te su se tada odselili, a to je moglo biti 1946. ili 1947. godine. Kako ga majka nije mogla uzdržavati smješten je u Domu u Ivancu, a gdje se nalazio do 18. godine. U [adresa] živi od 1968. godine. Osobe koje su saslušane na raspravi u svojstvu svjedoka nikada u životu nije vidio. U kontaktu je bio isključivo sa I. okrivljenicom VD kada je bio na njezinoj svadbi prije 25 godina, a poslije svadbe više se nisu vidjeli te su se nakon toga prvi puta vidjeli na sprovodu pokojnog ID.

12. U dokaznom postupku po suglasnom prijedlogu stranaka pročitana je smrtovnica za ID (stranica 15), vrši se uvid u prijepis posjedovnog lista (stranica 16-19), čitaju se izvadci iz zemljišne knjige (stranica 20-23), čita se zapisnik javnog bilježnika Ronalda Pavlovića broj O.171/18 (stranica 24-30), čita se rješenje o nasljeđivanju od 20. ožujka 2018. javnog bilježnika Ronalda Pavlovića broj O.171/18 (stranica 31-34), vrši se uvid u vjenčani list za VN i EN (stranica 41), vrši se uvid u rodni list za PD (stranica 42), vrši se uvid u rodni list za GN (stranica 43), vrši se uvid u rodni list za EDT (stranica 44), vrši se uvid u rodni list za ĆD (stranica 45), vrši se uvid u rodni list za ŠD (stranica 46), vrši se uvid u rodni list za ZD (stranica 47), vrši se uvid u rodni list za CD (stranica 48), vrši se uvid u rodni list za FN (list 49), vrši se uvid u rodni list za ID (stranica 50), vrši se uvid u rodni list za ČD (stranica 51), vrši se uvid u rodni list za SD (stranica 52), vrši se uvid u rodni list za ŽN (stranica 53), vrši se uvid u rodni list za DD (stranica 54), vrši se uvid u rodni list za ĐD (stranica 55), vrši se uvid u ugovor o kupoprodaji između VD kao prodavatelja i TN kao kupca od 5. travnja 2018. (stranica 62), čitaju se podaci Podravske banke za ID (stranica 91-108), vrši se uvid u podatke Hrvatske poštanske banke za ID (stranica 109-113), vrši se uvid u rodni list za HD (stranica 116), čita se rodni list za KD (stranica 117), čita se rodni list za ŽD (stranica 118), čita se rodni list za AD (stranica 119), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz oštećenika ŽD (stranica 168-170), vrši se uvid u izvod iz matične knjige rođenih za IN (stranica 172), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz GN (stranica 176-179), iskaz ĐD (stranica 181-184) i iskaz PD (stranica 186-189), vrši se uvid u rukom pisan telefonski broj (stranica 190), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz SD (stranica 192 -195), čita se iskaz AD (stranica 197-199), vrši se uvid u rodni list za AN (stranica 200), vrši se uvid u rodni list za KD i KN (stranica 201-202), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz HD (stranica 204-206), iskaz CD (stranica 208-210), iskaz ZD (stranica 212-214), iskaz ŽN (stranica 216-218), iskaz ĆD (stranica 220-223), iskaz DD (stranica 225-227), iskaz HN (stranica 229-231), iskaz KD (list 239-241), vrši se uvid u rodni list za KN (stranica 263), vrši se uvid u rodni list za MN (stranica 264), vrši se uvid u rodni list za JN (stranica 265), vrši se uvid u rodni list za GDT (stranica 266), vrši se uvid u rodni list za CN (stranica 267), čita se podnesak ZD (stranica 314-315), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz svjedoka HD (stranica 328-329), ZN (stranica 329-331), CD (stranica 331-337), ZD (stranica 333-334), ĆD (stranica 334-335), DD (stranica 335-336), ŽN (stranica 336-337), ON (stranica 337), HN (stranica 338), ĆN (stranica 354-355), ĐD (stranica 355-356), PD (stranica 356-357), SD (stranica 357), vrši se uvid u potvrdu (stranica 361), u izjavu od 22. travnja 2021. (stranica 362), u račun (stranica 363), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz svjedoka GN (stranica 369-370), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se iskaz svjedoka EDT (stranica 399-400), po suglasnom prijedlogu stranaka čita se porezno rješenje Poreze uprave, Područni ured Koprivnica, KLASA: UP/I -410- 20/2019-001/00624, URBROJ: 513-007-06-01/2019-0003 od 31. listopada 2019. (stranica 411-412), čita se porezno rješenje Poreze uprave, Područni ured Koprivnica, KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00626, URBROJ: 523-007-06-01-2021-0004 od 17. ožujka 2021. (stranica 415-416), a na kraju dokaznog postupka vrši se uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenike.

13. Analizirajući provedene dokaze zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti pri tome imajući u vidu obranu okrivljenika, sud nalazi utvrđenim da Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici nije dokazalo da bi I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD bili počinitelji inkriminiranih kaznenih djela.

14. U postupku nije bilo sporno da je I. okrivljenica VD **.**.2018. u [adresa] u matičnom ured izjavili da su ona i II. okrivljenik GD nasljednici iza pokojnog ID te da je matičar u smrtovnicu unio I. okrivljenicu i II. okrivljenika kao jedine zakonske nasljednike iza pokojnog ID koje je ovjerio službenim pečatom. Nadalje, nije sporno da je dana 20. ožujka 2018. u [adresa] održano ročište u ostavinskom postupku iza pokojnog ID kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića te je javni bilježnik Ronald Pavlović na temelju izjava I. okrivljenice VD i II. okrivljenika GD utvrdio rodoslovlje i proglasio I. okrivljenicu VD i II. okrivljenika GD kao jedine zakonske nasljednike iza pokojnog ID. Nesporno je da je nakon toga javni bilježnik Ronald Pavlović donio rješenje o nasljeđivanju broj O.171/18 kojim su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD proglašeni nasljednicima. Konačno, nesporno je da su zakonski nasljednici iza pokojnog ID uz I. okrivljenicu VD i II. okrivljenika GD, AD, ŽD, KD, HD, MD, JD, CD, ZD, OD, ĆD, DD, ŠD, ĐD, DN, SD i ČD.

15. U postupku po ocjeni prvostupanjskog suda, imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela kojim se između ostalog I. okrivljenici VD stavlja na teret počinjenje čak tri kaznena djela ostala su sporna pravna pitanja, zatim kvalifikacija kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 budući da I. okrivljenica tvrdi da vrijednost naslijeđene imovine ne prelazi iznos od 60.000,00 hrvatskih kuna te su ostala sporna i subjektivna obilježja inkriminiranih kaznenih djela, prije svega kaznenog djela protiv imovine – prijevarom.

16. Radi odgovora na sporna pitanja sud je proveo dokazni postupak.

17. Tako iz iskaza oštećenika ŽD proizlazi da mu je ID bio polubratić po majci IN koja je bila polusestra Ivanove majke. Naveo je da on ne poznaje okrivljenike, a o Ivanovoj smrti ga je obavijestio njegov bratić MD. On je naknadno saznao da su se okrivljenici prijavili kao jedini nasljednici iza pokojnog ID, što smatra da nije pravedno.

18. Neposredno ispitan na raspravi ŽD ostao je kod uvodno danog iskaza te je naveo da okrivljenike ovog postupka vidio je drugi puta u životu, a prvi puta to je bilo kada je bio na sudu i kada je došlo do odgode rasprave. Nije mogao odgovoriti na pitanje suda tko su bili nasljednici u trenutku smrti pokojnog ID po očevoj strani jer isključivo znade nasljednike po majci.

19. Oštećeni MD je naveo da je on bio rođak sa pokojnim TD jer su njegov tata i Ivanova majka bili polubraća. Naveo je i da su okrivljenici znali da je on rod ID a on osobno ne poznaje okrivljenike, ali je čuo za njih. Naveo je da je on zvao svojeg bratića ĐD da ode u Ivanovu kuću nakon što je TD umro, a ŠN je tamo zatekao VD i rekao joj je da je on Ivanov bratić, a tom prilikom je i on telefonom razgovarao sa okrivljenom i rekao joj je da je i on Ivanov bratić, s time da se ona nije htjela razgovarati ni s njim, a niti sa ŠN nakon što su oni to njoj rekli, pa je prema tome LD znala da je on Ivanov bratić kao i ĐD. Svjedok je također naveo da je i II okrivljenik GD znao za tetu ĆD, jer su II okrivljenik GD i ĆD u kontaktu i II okrivljeni GD je znao posjećivati ĆD, a PD mu je rekla da je BD na Ivanovoj sahrani razgovarao sa ĆD. Naveo je i da su on i svi ostali podnositelji prijave rodbina sa pokojnikom po baki ĐN.

20. Neposredno ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka MD ostao je kod uvodno danog iskaza. Nije mogao odgovoriti na pitanje tko su nasljednici iza pokojnog ID po očevoj strani. Sa II. okrivljenikom BD nikada nije bio u kontaktu, a sa I. okrivljenicom VD bio je u kontaktu nakon smrti ID. Taj kontakt uslijedio je nakon sporazuma okrivljenice sa ŠN i PD. Prva saznanja da su I. okrivljenica VD i GD zakonski nasljednici iza pokojnog ID ima nakon što je proveden ostavinski postupak, a o tome ga je obavijestio ĐD. U kontaktu sa ostaviteljem bio je unazad 10 godina prije smrti ostavitelja i to u prosjeku dva do tri puta godišnje. Ostavitelj mu je znao spomenuti da mu je VD neki rod ali se nije mogao izjasniti koji, a za GD je naveo da mu je stric . Kod matičara niti kod javnog bilježnika nije se raspitivao za ostavinski postupak jer je smatrao da će to učiniti netko od rodbine jer se u to vrijeme nalazio u SR Njemačkoj gdje je živio i radio. Putem telefona razgovarao je sa VD, a neposredno nakon smrti ID nisu razgovarali o imovini niti o nasljednim redovima. Sahranu je organizirala I. okrivljenica VD te je snašala troškove sahrane, a nakon sprovoda VD nije kontaktirao vezano za troškove sprovoda, a da li su to učinili drugi sunasljednici nije mu poznato.

21. Oštećeni ĐD je naveo da mu je pokojni ID bio bratić, s time da on još ima brata DN. Što se tiče I . okrivljenice VD, on je nju vidio u kući ID na dan Ivanove smrti, a on je tamo došao nakon što ga je zvao bratić MD, a tamo je prvi puta vidio LD koja je nešto tražila po ormarima, ona je njemu rekla da je pokojniku sestrična na što je on njoj rekao da je on njegov bratić i čak joj je pokazivao svoju vozačku dozvolu i predstavio se imenom i prezimenom, ali LD i još jedan muškarac koji su tamo bili prisutni nisu htjeli s njim razgovarati. Pokojnik je u razgovoru znao spomenuti okrivljenike s time da je LD prvi puta vidio na dan njegove smrti, a BD je vidio kad je umrla Ivanova majka G. Naveo je i da je BD sigurno znao da su pokojniku rodbina SD, DN i ČD odnosno znao je da su oni pokojniku bratići jer je BD puno puta dolazio kod pokojne PN, majke SD, PD i FDT, a DN mu je rekla da je BD razgovarao s njom na sahrani i da je PD dao broj svojeg telefona i rekao joj da bi htio doći kod njih u [adresa]. Svjedok također tvrdi da je II. okrivljenik GD znao i tetu ĆD s obzirom da mu je to teta osobno rekla, s obzirom da je BD znao dolaziti kod ĆD u [adresa] gdje je ona živjela do udaje. Naveo je i da su AD, ŽD, KD, HD, MD, CD, ZD, OD, DD, ŠD, JD, PD i SD bratići odnosno sestrične ID, a ĆD mu je teta, a smatra da su I okrivljena VD i II okrivljeni GD znali da su navedeni srodnici ID i o kakvoj se vrsti srodstva radi. Njemu je HD rekla da je mamu od GN pitala LD na misi poslije sahrane da li želi obrađivati Ivanovu zemlju pa i po tome svjedok zaključuje da je LD znala da je MD rodbina pokojnom ID. Naveo je i da smatra da su okrivljenici svjesno na ostavini prešutjeli da je TD imao i druge rodbine zbog čega je i podnio kaznenu prijavu.

22. Neposredno ispitan na raspravi svjedok ĐD ostao je kod iskaza kojeg je iznio prilikom prvog ispitivanja te je naveo da ne poznaje okrivljenike VD i GD budući da ih nikada u životu nije vidio. Nadalje, nije mogao odgovoriti na pitanje tko su nasljednici iza pokojnog ID po očevoj strani. Naveo je da je podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika, a danas je ne bi podnosio, a uz to, naveo je da je on davao podatke kod matičara prilikom sastava smrtovnice da bi on isključivo mogao dati podatke o osobama nasljednika sa majčine strane. Slijedom iznijetog, nije mogao odgovoriti na pitanje što su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD bili pokojnom ostavitelju ID. Prilikom smrti pokojnog ID znao je zalaziti kod njega i ID znao mu je pričati o LD i BD, a on se uopće nije interesirao za te osobe. Na kraju je naveo da je I. okrivljenicu VD vidio u kući ostavitelja ID na dan kad je preminuo a od nje je tražio osobnu iskaznicu te se predstavio, a isto je učinila i I. okrivljenica VD na njegov zahtjev.

23. Oštećena PD je navela da se njena majka zvala PN, a ona je bila polusestra od FN, majke pokojnog ID s time da ona ima još brata SD i brata FDT. Njena majka PN je 2010. bila na sahrani FN i rekla joj je da je tamo pričala sa BD za kojeg je rekla da je on kao mali često bio u [adresa], a BD je znao da njena majka ima nju i braću i dolazio je k njima u [adresa] te je znao u kakvom su oni srodstvu s TD. Ona je LD prvi put vidjela na Ivanovoj sahrani, tamo je bio i GD kao i SD, njen brat i ĆD, teta od ID, a ona je pred svima njima pružila ruku VD, predstavila se i rekla da je ona sestrična ID, da je njen brat SD bratić ID, a teta ĆD je rekla da je ona teta pokojniku s time da je BD otprije znao ĆD i u kakvom je srodstvu sa pokojnikom. Njoj je uz to poslije mise BD dao svoj broj telefona, napisao ga je na papir i rekao da bi htio doći kod njih u [adresa] i ona je u spis predala taj papir sa brojem. Ona je naknadno saznala da je provedena ostavinska rasprava bez da su ona i ostali bratići i sestrične te Ivanova teta pozvani na ostavinsku raspravu jer ih LD nije prijavila matičaru pa su TD naslijedili samo LD i BD. Njoj je bratić ĐD rekao da je bio kod ID na dan njegove smrti i tamo je zatekao VD koja je prekapala po ormarima, i taj put se LD predstavio da je bratić od pokojnika. Ona je sa ostalom rodbinom podnijela kaznenu prijavu protiv LD i BD jer smatra da su ih svjesno zatajili na ostavini, a nije pokretala druge postupke vezano uz tu ostavinu.

24. Oštećenica PD na raspravi ostala je kod uvodno danog iskaza te je dodatno pojasnila da saznanja o II. okrivljeniku GD ima od svoje pokojne majke, a I. okrivljenicu VD vidjela je prvi put u životu na sprovodu iza pokojnog ID. Poslije sprovoda i mise prišla je VD i dala joj je ruku. Nije postavila imovinsko-pravni zahtjev te je navela da povlači kaznenu prijavu protiv okrivljenika. Kaznenu prijavu isključivo je podnijela iz razloga što je bila pogođena postupanjem okrivljenika. Na kraju je navela da je namirena od strane okrivljenika u iznosu od 5.500,00 kuna zajedno sa SN, HD, SD i ČD, a o čemu su sastavljene potvrde i izjave kod odvjetnika.

25. Oštećeni SD je naveo da je on bratić pokojnom ID, a to mu je i GD, a VD je kćerka od pokojne sestrične ID. Svjedok tvrdi da su LD i BD znali da je on pokojniku bratić jer su se on i sestra HD poslije sahrane LD i BD predstavili i rekli da su oni pokojniku bratić i sestrična, a tamo je bila i teta ĆD i ona se predstavila da je teta pokojniku. Naveo je i da je BD kao mali živio u [adresa] i dolazio je kod njegove bake ĐN i znao je da ĐN ima djecu i unuke, a 2010. je bio na sahrani pokojnikovoj majci FN. Također, svjedok smatra da su se LD i BD unaprijed dogovorili da samo oni naslijede TD, a što dokazuje i činjenica da su brzo nakon Ivanove smrti prodali njegovu kuću i zemlju, s time da je stvarna vrijednost kuće i zemlje veća od prodajne cijene s time da je TD imao i druge vrjednije predmete novi televizor, dvije nove škrinje, dvije kosilice od čega jednu novu, deset metara bukovih drva kao i hladnjak star par godina, elektromotor i čekićar.

26. Na raspravi svjedok SD ostao je kod uvodno danog iskaza te je naveo da poznaje GD i VD koja je išla u školu u Zagreb i boravila kod bake, a u kojem je i on živio. Naveo je da je podnio kaznenu prijavu od koje odustaje. Kaznenu prijavu podnio je isključivo iz razloga jer je bio uvrijeđen što ga okrivljenici nisu spomenuli kao nasljednika.

27. Oštećeni AD prilikom prvog ispitivanja u svojstvu svjedoka je naveo da je bratić pokojnom ID i da ne zna da li su okrivljenici bili kakva rodbina pokojnom ID, a čuo je od bratića SN i SD da se LD na sahrani čudila koliko je to rodbine došlo na sahranu, a on ne zna da li su okrivljenici znali da li je on rod od pokojnog ID. On je bio na sahrani gdje je bilo puno Ivanove rodbine i oni su kupili vijence te se već iz toga dalo pretpostaviti da su oni rodbina od pokojnog ID, a to su mogli zaključiti i okrivljenici. Njemu je ĐD rekao da je on bio kod pokojnika na dan njegove smrti, a tamo je bila LD i ŠN se njoj predstavio kao bratić pokojnog. On je naknadno saznao da je proveden ostavinski postupak, ali on i ostali bratići i sestrične te teta nisu pozvani na raspravu. Naveo je i da je znao dolaziti pomagati pokojniku i samo zemlja koju je TD posjedovao, a koja je nakon toga prodana, vrijedi preko 60.000,00 kn.

28. Na raspravi AD ostao je kod danog iskaza i nije mogao potvrditi da li su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD znali za njega odnosno da li je on bio rođak pokojnog ID. Uz to, naveo je da okrivljenike u životu nikad nije vidio te ne zna tko je bio otac ID te mu iza te osobe nije poznat nasljedni red. Kada mu je predočen iskaz prilikom prvog ispitivanja ostao je kod iskaza u dijelu u kojem je naveo da je njemu bratić ĐD naveo da je bio kod pokojnika na dan kad je umro i da je tog dana I. okrivljenica VD prekapala po stvarima ostavitelja i da joj se tada ĐD predstavio kao bratić pokojnog ID, a ona je samo šutjela. Na pitanje branitelja I. okrivljenice nije mogao odgovoriti na pitanje koji bi njemu nasljedni dio pripao iza pokojnog ID, dok je I. okrivljenicu VD i II. okrivljenika GD prvi puta vidio na sprovodu ID, a koji su hodali neposredno iza lijesa. Po izjavi ovog svjedoka nadalje proizlazi da nikada nije došlo do upoznavanja rodbine ID niti na sprovodu niti na karminama, a niti poslije niti prije te da on isključivo sa majčine strane poznaje bratiće i sestrične. Prihvatio bi se nasljedstva iza pokojnog ID u slučaju kada bi se utvrdilo njegovo pravo da naslijedi dio ostavine.

29. Svjedok HD prilikom prvog ispitivanja je naveo da je bratić pokojnom ID, a on ne poznaje okrivljenike i nikad nije čuo za njih sve dok ga brat nije obavijestio da su LD i BD naslijedili ID. Naveo je i da nije tražio nasljedstvo iza ID, niti bi ga tražio te stoga ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

30. Na raspravi ostao je u cijelosti kod iskaza kojeg je iznio prilikom prvog ispitivanja te nije mogao odgovoriti na pitanje tko je bio otac ostavitelja ID i nije mogao odgovoriti na pitanje da li s majčine strane pokojnog ID bilo još braće i sestara i da li je od strane oca pokojnog ID bilo braće i sestara odnosno njihovih zakonskih nasljednika. Nadalje, naveo je da nikada u životu nije bio u kontaktu s I. okrivljenicom VD i da ne zna koji je njegov nasljedni dio iza pokojnog ID i da na nasljedni dio ne polaže nikakvo pravo.

31. Oštećena CD je navela da je ona sestrična pokojnom ID, a ona ne poznaje okrivljenike i ne zna kakva su oni Ivanu rodbina. Njoj je netko nakon sahrane rekao da je na sahrani GD pitao da li su na sahrani i Štefova djeca, a tu je očito mislio na nju i braću ZD, ŠD, DD i ŽN. Ona je za života dolazila kod ID, pomagala mu je i TD nikad nije u razgovoru spominjao okrivljenike. Navela je i da je naknadno saznala da su TD naslijedili okrivljenici, a ona smatra da kao sestrična ima isto pravo na dio nasljedstva. Njoj je bratić ĐD rekao da je bio u kući kod ID na dan njegove smrti, a tamo je bila i LD kojoj se ŠN predstavio da je Ivanov bratić, ali ga je LD ignorirala. Ona nije pokretala nikakve postupke za pobijanje rješenja o nasljeđivanju.

32. Na raspravi oštećenica CD ostala je u cijelosti kod uvodno danog iskaza te je u bitnom navela da je bila na pogrebu ID ali nije kontaktirala sa okrivljenicima ovog postupka, a koje uopće nije poznavala. Zbog toga joj nije niti poznato da li su oni bili na sprovodu, nije mogla odgovoriti na pitanje koji bi joj idealni dio nasljedstva pripao iz ostavine iza pokojnog ID niti joj je poznato tko je organizirao sprovod ID i snašao troškove pogreba. Ona je bila u uvjerenju da je ID ostavio iza sebe oporuku i da su organizaciju sprovoda organizirali i snosili oporučni nasljednici.

33. Oštećena ZD prilikom prvog ispitivanja je navela da je sestrična pokojnom ID i ne poznaje okrivljenike. Ona je prije smrti znala dolaziti kod TD, čuli su se telefonom i smatra da je kao sestrična imala pravo na dio nasljedstva iza ID. Ona je bila na Ivanovoj sahrani i tamo je LD izjavila da otkud sad toliko rodbine na sahrani pa je prema tome LD sigurno znala da TD ima i druge rodbine. Smatra da imovina koju su naslijedili i prodali okrivljenici vrijedi više od 60.000,00 kn. Navela je i da ona nije pokretala nikakve postupke za pobijanje rješenja kojim su ID naslijedili samo LD i BD, a TD je imao dosta bratića i sestrični kao i tetu ĆD koji bi ga mogli naslijediti. Njoj je teta F rekla da je GD na sahrani nju pitao da li su Štefova djeca na sprovodu, a tu je mislio na nju i njenu braću s obzirom da se njen otac zvao BD, a njen otac i GD su se prije znali viđati.

34. Na raspravi svjedokinja ZD ostala je u cijelosti kod iskaza prilikom prvog ispitivanja te je navela da ne poznaje I. okrivljenicu VD i i II. okrivljenika GD te ih nikada u životu nije vidjela niti je čula za njih pa radi toga okrivljenike nije mogla niti prepoznati na sprovodu na kojem je bila iza pokojnog ID. Nije znala osobne podatke za oca pokojnog ID, nije joj poznato tko je organizirao sprovod, a u kojoj organizaciji nije sudjelovala. Ona nikad nije bila u kući pokojnog ID niti je otišla kod matičara jer je pretpostavila da su osobe koje su organizirale sprovod i nasljednici iza pokojnog ID. Na kraju nije mogla odgovoriti niti na pitanje na koji idealni dio ostavine polaže pravo.

35. Oštećeni OD je naveo da je on bratić ID, a za okrivljenike nije nikad čuo sve dok mu bratić ĐD nije rekao da je provedena ostavinska rasprava iza TD i da su ga naslijedili okrivljenici. On je za života odlazio kod ID i pomagao mu i smatra da je kao bratić imao pravo na dio ostavine. Nije pokretao nikakve postupke radi pobijanja rješenja o nasljeđivanju. Smatra da kuća i okućnica koju su okrivljenici naslijedili od TD i prodali vrijedi daleko više od one vrijednosti za koju je to prodano odnosno da bi to bila čak duplo veća vrijednost. Smatra da su okrivljenici znali da TD ima i druge rodbine, ali su ih prešutjeli, a od sestre ZD je čuo kako je LD na sprovodu komentirala da otkuda sada toliko rodbine ID.

36. Neposredno ispitan na raspravi svjedok OD ostao je kod iskaza kojeg je dao prilikom prvog ispitivanja. Na raspravi dodatno je naveo da okrivljenike ne poznaje niti ih nikada u životu nije vidio i nije mu poznato tko je bio otac pokojnog ID, a isto tako, nije mu poznato da li je ta osoba imala braće i sestara. Okrivljenike je prvi puta vidio na sprovodu kada su se nalazili iza lijesa i kada su izlazili iz mrtvačnice, a on je na pogrebu ID isključivo bio u krugu svoje obite lji. Okrivljenicima se na sprovodu nije predstavio niti im je govorio o srodstvu. O terminu sprovodu obaviješten je od bratića GN, a koji ga je naknadno obavijestio da je VD podmirila troškove sprovoda. On nije otišao do matičara da se p rijavi kao nasljednik jer je u to vrijeme imao drugih poslova, a smatrao je da je pokojni ID oporučno ostavio svoju imovinu.

37. Oštećena ĆD je navela da je teta od pokojnog ID, a LD je kćerka od pokojne Ivanove sestrične V, a GD je bratić ID. Ona LD nije znala do Ivanove sahrane, a BD je znala od ranije, jer je on dolazio u [adresa] gdje je ona prije živjela do udaje početkom 70 -ih, nakon čega nisu kontaktirali, a zadnji puta su se vidjeli na sahrani njene sestre FN 2010. i tamo je razgovarala sa BD, a sa BD je razgovarala i na Ivanovoj sahrani i tamo je upoznala i VD. Na Ivanovoj sahrani nju je BD pitao da li su na sahranu došla i Stjepanova djeca iz [adresa], ŠD, ZD, DD, OD i CD i ona mu je potvrdno odgovorila, što znači da je BD znao da ima i drugih rođaka ID koji bi imali pravo na nasljedstvo. Ona je naknadno saznala da su TD naslijedili okrivljenici, a smatra da je i ona trebala biti pozvana na ostavinsku raspravu kao i druga Ivanova rodbina. Ona smatra da je BD znao za svu njenu braću jer je ranije dolazio u [adresa], s time da su sva njena braća umrla, ali su neka braća i sestre imali djecu i to je ČN imala AD, KD i ŽD, FDT, SD i HD, NN ŠD, DD, CD, Ž i OD, ŽDT i HD te TDT i GN.

38. Oštećenica ĆD na raspravi ostala je kod uvodno danog iskaza te je u bitnom navela da je I. okrivljenica VD organizirala sprovod i da su se susrele na groblju, a o nasljednim redovima nisu razgovarale. Nije joj poznato tko je platio troškove sprovoda, a o vremenu održavanja sprovoda obaviještena je od nećaka GN koji živi u [adresa]. I. okrivljenicu VD prvi puta u životu upoznala je na sprovodu ID time da GD nije upoznala na sahrani. GD pristupila je nakon mise i sa njime je razgovarala i smatra da je on znao svu njezinu braću. I. okrivljenici VD nije govorila kakve veze ima sa pokojnikom, a pošto ju je vidjela sa II. okrivljenikom BD pretpostavlja da joj je on objasnio rodbinsku vezu sa pokojnikom. Poznato joj je da je VD snosila troškove sprovoda, a nije ju pitala da li bi i ona trebala podmiriti troškove sprovoda time da joj se zahvalila što je ona podmirila troškove sprovoda. Navela je da ona ne zna koji je njoj idealni dio ostavine pripada po zakonu iza ostavitelja ID.

39. Svjedok DD je navela da je ona sestrična pokojnom ID, a ne zna što su njemu okrivljenici. ID je prvi put vidjela na sahrani od majke Ivana Premca 2010. i pokojni ID je u [adresa] u kući nakon majčine smrti pred njom i BD rekao BD da je ona Ivanova sestrična. Ona za VD prije nije čula sve dok joj bratić ŽDT nije rekao da su samo LD i BD naslijedili TD, a ona nije pokretala nikakve postupke za pobijanje rješenja o nasljeđivanju. BD je znao i za Ivanovu tetu ĆD koja joj je rekla da je na Ivanovoj sahrani razgovarala sa BD i on je nju pitao da li su Štefova djeca na sprovodu, a tu je očito mislio na nju i braću jer im se otac zvao BD, a zvali su ga T.

40. Na raspravi svjedokinja DD ostala je kod uvodno danog iskaza time da je dodatno navela da ne zna kako se zvao otac pokojnika budući da je on nestao prije nego što se ona rodila. Zbog toga nije joj poznato da li je otac pokojnika imao braće i sestara i tko su te osobe i podredno eventualni zakonski nasljednici tih osoba. U pogledu I. okrivljenice VD i II. okrivljenika GD izričito je navela da te osobe ne poznaje, da ih nikad nije vidjela, a da li su oni čuli za nju nije joj poznato. Ona nije otišla kod matičara i prijavila se kao nasljednica budući da je pretpostavila da je ostavitelj okrivljenicima ovog postupka ostavio cjelokupnu imovinu budući da su hodali iza lijesa. U pogledu II. okrivljen ika GD dodatno je pojasnila da sa njime na sprovodu ništa nije razgovarala već su se samo pozdravili i nije joj poznato što je GD pokojnom ID, a oko se toga nije se interesirala niti ju to ne interesira.

41. Oštećena ŠD je navela da je ona sestrična pokojnom ID i ona ne poznaje okrivljenike, a za njih je saznala tek nakon što joj je sestrična PD javila da su TD naslijedili okrivljenici. Ona misli da je GD znao za nju i braću jer je na sahrani pitao tetu ĆD da li su Štefova djeca na sahrani, a HD joj je rekla da je njoj BD dao broj svojeg telefona i da bi htio opet doći u [adresa] gdje je on prije dolazio pa je prema tome znao i za drugu rodbinu pokojnog ID.

42. Ispitana neposredno na raspravi u svojstvu svjedoka oštećenica ŠD ostala je kod iskaza kojeg je dala prilikom prvog ispitivanja te je navela da okrivljenike ne poznaje niti ih je prije u životu vidjela. Nije joj poznato tko je bio otac ID i da li je otac ID imao braću i sestre i tko su njihovi eventualni zakonski nasljednici. Znade po pričanju bratića da je I. okrivljenica VD snosila troškove sprovoda. Kod matičara nije bila niti se prijavila kao nasljednica jer ju to nije interesiralo.

43. Svjedok KD je naveo da je on bio bratić od pokojnog ID. On zna da je TD umro ali ne zna tko ga je naslijedio s time da TD nije imao ni ženu ni djecu, a ni braću ali je imao 15 ili 16 bratića i sestrični i tetu ĆD. On ne poznaje okrivljenike i ne zna kakva su oni rodbina sa TD i ne zna da li su okrivljenici znali za njega i ostalu Ivanovu rodbinu.

44. Neposredno na raspravi ispitan u svojstvu svjedoka ostao je kod uvodno danog iskaza te je u bitnom naveo da okrivljenike ne poznaje niti ih je u životu vidio. Nije otišao kod matičara da se prijavi u svojstvu nasljednika jer je kao i drugi smatrao da ostavitelj iza sebe nije ostavio oporuku, a budući da je teta ĆD često odlazila k ostavitelju pretpostavio je da je ostavitelj njoj ostavio imovinu koju je imao u trenutku smrti. Nije mu poznato tko je platio troškove sprovoda.

45. Ispitana neposredno na raspravi u svojstvu svjedoka EDT navela je da joj je pokojni ID bio polubratić, a da su zakonski nasljednici iza pokojnog ID po majčinoj strani DD – polusestrična, OD – polubratić, CD – polusestrična, ZD – polusestrična, PD – polusestrična, SD – polubratić, ČD – polubratić, HD – polubratić, ĐD – polubratić, ĆD – teta, ŽD – polubratić, MD – polubratić. Nije mogla odgovoriti na pitanje suda tko su nasljednici iza pokojnog ID po očevoj strani, a sa druge strane, navela je da su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD znali tko su zakonski nasljednici iza pokojnog ID. Sa okrivljenicima nikada nije bila u kontaktu, a I. okrivljenicu VD je prvi put vidjela u životu i to unazad 20 godina u kući ID. Po pričanju brata GN znade da je VD organizirala sprovod, a pretpostavlja da je troškove sprovoda snosila VD budući da joj je bratić ĐD rekao da je VD iz kuće ID uzela sve stvari. Na pitanje branitelja I. okrivljenice dodatno je pojasnila da je pokojnog ID posjećivala prije smrti na godišnjoj razini 3-4 puta i to isključivo kada je dolazila u RH i to na način da je došla u mjesto njegovog stanovanja, a on je isto tako znao doći i u njezinu kuću. Prije smrti pokojnom ID pomagala mu je njezina teta, njezin brat i susjeda koja je živjela u blizini pokojnog ID. To znade iz telefonskih razgovora sa TD budući da je ID zvao njezinog brata, a koji je na zahtjev ID donosio lijekove i drugo. Od svih gore spomenutih osoba nitko nije spominjao VD. VD je znala tko su nasljednici iza pokojnog ID jer je ona bila često u kući njezinog bratića te su tamo pričalo o rodbinskim vezama ID. Njezin bratić i teta objasnili su joj da je VD zakonska nasljednica pokojnog ID. O ostavinskom postupku nije se raspitivala niti kod suda niti kod javnog bilježnika.

46. Iz smrtovnice iza pokojnog UD proizlazi da je na temelju podataka koje je dala I okrivljena VD upisano da su potomci iza ID samo VD i GD.

47. Nadalje, iz zapisnika sastavljenog kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića od 20. ožujka 2018. u ostavinskom postupku broj O.171/18 iza pokojnog UD proizlazi da su tom ročištu prisustvovali I okrivljena VD i II okrivljeni GD temeljem čijih izjava je utvrđeno da su oni jedini nasljednici iza pokojnog ID što je utvrđeno i rješenjem o nasljeđivanju broj O.171/18 od 20. ožujka 2018., kojim je sva imovina pokojnog UD pripala upravo I okrivljenoj VD i II okrivljenom GD, a radi se o nekretninama – kući i zemljištu te novčanim sredstvima po računima i to iz pribavljenih podataka Podravske banke d. d. proizlazi da je na dan smrti ID na deviznoj oročenoj štednji kod te banke imao 7.200,00 eura, dok je na tekućem računu kod Hrvatske poštanske banke d.d. imao 8.832,58 kuna. Nadalje iz ugovora o kupoprodaji od 5. travnja 2018. proizlazi da je VD kuću sa okućnicom koju je naslijedila od pokojnog ID prodala za 30.000,00 kn.

48. Uvidom u potvrdu ĐD sud nalazi utvrđenim da je vlastoručno pisao tu potvrdu i da je primio iznos od 5.500,00 hrvatskih kuna na ime odustajanja od kaznenog postupka te da se odriče svih prava nakon završetka postupka u predmetu K-178/2019.

49. Uvidom u izjavu ĐD, PD, SD i BN za ČD proizlazi da je svatko od njih primio iznos od 5.500,00 hrvatskih kuna, a s osnova njihovog dijela u ostavini iza pokojnog ID. Istom izjavom obvezali su se da će obavijestiti Općinski sud u Koprivnici da se više ne smatraju oštećenicima.

50. Uvidom u izvršno porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostava Koprivnica od 30. listopada 2019. proizlazi da je poreznom obvezniku GD utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina koje je naslijedio na temelju rješenja o nasljeđivanju u iznosu od 13.466,30 hrvatskih kuna te je obvezan na plaćanje poreza na promet nekretnina u iznosu od 538,65 hrvatskih kuna.

51. Uvidom u izvršno porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostava Koprivnica od 17. ožujka 2021. proizlazi da je poreznom obvezniku VD utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina koje je naslijedila na temelju rješenja o nasljeđivanju u iznosu od 43.466,30 hrvatskih kuna te je obvezana na plaćanje poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.738,65 hrvatskih kuna.

52. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji sklopljen između VD kao prodavatelja s jedne strane i TN kao kupca s druge strane, sud nalazi utvrđenim da su predmet tog ugovora bile nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica u Gornjoj Luki sa 1 jutro i 238 čhv, kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu sa 269 čhv i nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] označena kao kčbr. [katastarska čestica] voćnjak u Ločkoj ulici sa 86 čhv. Ugovorena cijena iznosi 30.000,00 hrvatskih kuna.

53. Polazeći od naprijed iznijetog, prije svega sagledavajući činjenični opis kaznenog djela prvostupanjski sud primjećuje da je I. okrivljenici VD stavljeno na teret kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja u matičnom uredu u [adresa] i davanje lažnog iskaza kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića. U optuženju zastupnica optužbe nije dosljedna jer za iste radnje okrivljenice i u matičnom uredu i kod javnog bilježnika te radnje podvodi pod drugo biće kaznenog djela. Naime, radnje izvršenja u matičnom uredu (neistinito navođenje da je I. okrivljenika VD i II. okrivljenik GD nasljednici iza pokojnog ID i da je matičar ne sumnjajući u istinitost njezinih navoda u smrtovnicu unio I. okrivljenicu i II. okrivljenika kao jedine zakonske nasljednike iza pokojnog ID, koje podatke je matičar ovjerio službenim pečatom) podvodi pod biće kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11. S druge strane, iste te radnje I. okrivljenice VD i II. okrivljenika GD kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića (izjava da su oni jedini zakonski nasljednici iza pokojnog ID) podvodi pod biće kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza.

54. Prije svega treba istaknuti da prema Zakonu o nasljeđivanju sastavljanje smrtovnice predstavlja radnju koja prethodi ostavinskom postupku.

55. Prema čl. 192. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) smrtovnicu sastavlja matičar na temelju podataka iz matice umrlih, u kom dijelu smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave, te na temelju podataka dobivenih od srodnika umrlih, od osoba s kojima je živio te od drugih osoba koje ih mogu pružiti, u kom dijelu smrtovnicu nema dokaznu snagu javne isprave, koji potonji podaci se između ostalog odnose i na rodoslovlje, a za što se tereti I. okrivljenica VD. Sastavljanje smrtovnice pritom ne predstavlja upravnu stvar niti matičar prilikom sastavljanja smrtovnice postupa po pravilima kojima se uređuje upravni postupak. Naime, prema čl. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP ) u upravnim postupcima rješava se o upravnim stvarima, a prema čl. 2. istog zakona upravna stvar smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno području dok je sastavljanje smrtovnice regulirano Zakonom o nasljeđivanju, a smrtovnica predstavlja ispravu povodom koje se po službenoj dužnosti pokreće ostavinski postupak s time da u pogledu dijela podataka koji se unose u smrtovnicu iz Matice umrlih ima dokaznu snagu javne isprave, dok u pogledu ostalih podataka kao što su inkriminirajući podaci u odnosu na rodoslovlje, nema takvu dokaznu snagu, već se ti podaci unose u smrtovnicu samo ako matičar s istima raspolaže, a prikuplja ih od osoba navedenih u čl. 192. st. 2. Zakona o nasljeđivanju. Dakle, s obzirom da smrtovnica ne predstavlja upravni akt kojim bi se rješavalo o upravnim stvarima koji bi bio donesen po pravilima upravnog postupka, a osobe iz čl. 192. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, od kojih matičar dobiva podatke za sastavljanje smrtovnice se ne pozivaju kao svjedoci niti se ispituju kao svjedoci po odgovarajućim pravilima upravnog postupka, njihova izjava koju daju matičaru prilikom sastavljanja smrtovnice, između ostalog i u svezi rodoslovlja za što se tereti I. okrivljenica VD ne može se smatrati svjedočkim iskazom, zbog čega se tom izjavom ne mogu ostvariti obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja a podredno niti kaznenog djela davanjem lažnog iskaza.

56. Prema tome, sama izjava koju je I. okrivljenica VD dala matičaru na temelju čl. 192. st. 2. ZN-a prilikom sastavljanja smrtovnice nije dokaz na temelju kojeg bi se moglo odlučiti o kaznenoj odgovornosti I. okrivljenice VD radi kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11, a niti podredno to kazneno djelo ne može se podvesti niti pod kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza, opisano po čl. 305. st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 305. st. 1. KZ/11, s obzirom da I. okrivljenica VD nije pozvana kao svjedok u upravnom postupku, niti smrtovnica predstavlja upravni akt kojim bi se rješavalo o upravnim stvarima i koji bi bio donesen po pravilima upravnog postupka zbog čega nema dokaza da bi takva izjava mogla biti inkriminirana okrivljenici, a sama ta izjava nema obilježje bilo kojeg kaznenog djela propisanog Kaznenim zakonom.

57. Nadalje, već u uvodnom dijelu ovog obrazloženja bilo je istaknuto da zastupnica optužbe nije dosljedna u svojem optuženju jer radnje okrivljenika koje su poduzeli kod matičara i kod javnog bilježnika podvodi pod dva različita bića kaznenih djela, a koja kaznena djela imaju različite objekte pravne zaštite . Po ocjeni ovog suda, to se dogodilo i sa radnjom koje se inkriminiraju I. okrivljenici VD i II. okrivljeniku ND u ostavinskom postupku koji je pravomoćno okončan pred javnim bilježnikom. Naime, zastupnica optužbe to kazneno djelo podvodi pod biće kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. KZ/11. Međutim, ovo kazneno djelo primarno se odnosi na svjedoke, vještake ili tumače. Budući da javni bilježnik provodi ostavinski postupak kao povjerenik suda stranke u tom postupku nije pod istom prisegom istinitosti kao svjedok, osim ako nije izričito upozoren na kaznenu odgovornost za davanje lažnog iskaza, a u konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj zapisnika to upozorenje je izostalo. Sa druge strane, kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja iz čl. 281. KZ/11 čini osoba koja lažnom izjavom između ostalog i kod javnog bilježnika navede javnog bilježnika da u javnom ispravi (rješenje o nasljeđivanju) ovjeri nešto neistinito što treba služiti kao dokaz u pravnom prometu. Iz toga proizlazi da ukoliko stranka u ostavinskom postupku iznosi činjenice na kojima se temelji rješenje, njezino svjesno prešućivanje ili laganje o nasljednicima izravno dovodi do izdavanja neistinitog rješenja.

58. Po ocjeni ovog suda ukoliko je općenito neka osoba navela javnog bilježnika da u javnoj ispravi potvrdi nešto neistinito isključivo bi mogla odgovarati za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja, čak iako nije bilo formalnog upozorenja (nepoznavanje prava nikoga ne ispričava). Kod ovog kaznenog djela težište je na samom činjenju dovođenja službene osobe u zabludu, a ne na formalnom davanju iskaza u postupku. U konkretnom slučaju, kroz ustaljenu sudsku praksu ukoliko je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju okrivljenicima ovog postupka trebalo je biti stavljeno na teret kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja budući da iz samog činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD javnog bilježnika koristili isključivo kao sredstvo da izda ispravu koja ne odgovara stvarnom stanju.

59. Međutim, inkriminirane radnje koje su po činjeničnim navodima optužnice počinili I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD sud nije podveo pod biće kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja budući da je optužnica potvrđena na razini osnovane sumnje radi počinjenja kaznenog djela lažnog iskaza. Sud je općenito vezan identitetom optužbe i presude, a izmjenom pravne i zakonske kvalifikacije radnje počinjenja djela koje se dogodilo po navodima optužnice u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom sud bi prekoračio optužbu te bi okrivljenici bili u slučaju osuđujuće presude osuđeni za kazneno djelo koje im nije stavljeno na teret i sa drugim objektom zaštite.

60. Radi formalnih propusta u optuženju, budući da nema dokaza da je I. okrivljenica VD počiniteljica kaznenog djela kojeg je po navodima optužbe počinila u matičnom uredu i kako se radnje koje su poduzeli okrivljenici kod javnog bilježnika isključivo mogu podvesti pod biće kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. KZ/11 i kako sud ima u obvezi cjelovito riješiti predmet sve inkriminirane radnje počinjenja djela sud je isključivo razmatrao kao radnje počinjenja kaznenog djela imovine - prijevarom, iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 time da su radnje kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja konzumirane i u težem kaznenom djelu protiv imovine.

61. U pogledu kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano u čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 prije svega bilo je sporno objektivno obilježje kaznenog djela odnosno pravna kvalifikacija kaznenog djela budući da je I. okrivljenica VD dovela u pitanje vrijednost naslijeđene imovine koja po njezinoj tvrdnji nije bila u iznosu većim od 60.000,00 hrvatskih kuna. Međutim, suprotno takvoj činjeničnoj tvrdnji I. okrivljenice sud nalazi utvrđenim da je nadležno državno odvjetništvo pravilno kvalificiralo inkriminirano kazneno djelo i da se ne može raditi o osnovnom djelu već o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijevare budući da je porezna uprava provela postupak u kojem postupku je razrezala porez na nepokretnu imovinu na temelju rješenja o nasljeđivanju, a uz to, u spisu predmeta postoji i podatak o banki i o novčanim sredstvima koje je ostavitelj ID imao u trenutku smrti tako vrijednost naslijeđene imovine iza pokojnog ID premašuje iznos od 60.000,00 hrvatskih kuna (kuća sa okućnicom pokojnog ID prodana je za iznos od 30.000,00 kuna, a ostavitelj u trenutku smrti kod Podravske banke d.d. imao je oročenu štednju u iznosu od 7.200,00 eura, dok je na tekućem računu kod Hrvatske poštanske banke d.d. imao iznos od 8.832,52 hrvatskih kuna).

62. Nadalje, okrivljenici su iznoseći obrane osporili i subjektivno obilježje kaznenog djela prijevare u bitnom navodeći da kada je I. okrivljenica VD davala izjavu u Matičnom uredu u Drnju, a nakon toga i kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića zajedno sa II. okrivljenikom BD da u tim trenucima nisu znali tko su zakonski nasljednici iza pokojnog ID.

63. Na tu spornu okolnost ispitani su i oštećenici ovog postupka, a koji se također nisu mogli izjasniti o nasljednim redovima. Naime, iz iskaza svjedoka ĆN u bitnom proizlazi da on uopće ne poznaje okrivljenike i da ih je prvi puta vidio na sudu te nije mogao odgovoriti na pitanje suda tko su bili nasljednici u trenutku smrti pokojnog ID po očevoj strani jer isključivo znade nasljednike po majci. Navedeno proizlazi iz iskaza MD koji je naveo da on ne poznaje okrivljenike time da nije mogao odgovoriti na pitanje tko su nasljednici iza pokojnog ID po očevoj strani te da sa II. okrivljenikom BD nikada nije bio u kontaktu, a sa I. okrivljenicom VD bio je u kontaktu nakon smrti ID dok prva saznanja da su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD zakonski nasljednici iza pokojnog ID ima nakon što je proveden ostavinski postupak. Istovjetno je kazivao i svjedok ĐD koji je također naveo da ne poznaje okrivljenike budući da ih nikada u životu nije vidio, a i on nije mogao odgovoriti na pitanje tko su nasljednici iza pokojnog ID po očevoj strani. Iskaz ovog svjedoka značajan je u dijelu u kojem je naveo da je on davao podatke kod matičara prilikom sastava smrtovnice da bi on isključivo mogao dati podatke o osobama nasljednika s majčine strane budući da mu nije bilo poznato što su okrivljenici bili pokojnom ID.

64. Na istovjetan način iskazivala je PD budući da je za I. okrivljenicu VD navela da ju je vidjela prvi puta u životu na sprovodu iza pokojnog ID. Sa druge strane, iskaz svjedokinje PD u jednom dijelu i tereti okrivljenike budući da je PD u iskazu navela da je GD znao u kakvom su srodstvu sa ostaviteljem i da je GD zajedno sa VD bio prisutan na sprovodu zajedno sa SD, njenim bratom i ĆD, a ona je pred svima njima pružila ruku VD predstavila se i rekla da je on sestrična ID, da je njezin brat SD bratić ID, a da je teta ĆD rekla da je ona teta pokojniku s time da je po njezinom kazivanju i GD otprije znao ĆD i u kakvom je srodstvu sa pokojnikom. Okrivljenike kao počinitelje kaznenog djela dijelom tereti i iskaz SD koji također tvrdi da su okrivljenici znali da je on pokojniku bratić jer su se on i sestra HD poslije sahrane LD i BD predstavili i rekli da su oni pokojniku bratić i sestrična, a bila je i prisutna i ĆD koja se također predstavila da je teta pokojniku.

65. Te iskaze nužno je dovesti u vezu i sa iskazom oštećenice ĆD koja je za I. okrivljenicu navela da ju nije poznavala do Ivanove sahrane, a II. okrivljenika je poznavala, a nakon čega nisu često kontaktirali, da je sa istim razgovarala na Ivanovoj sahrani i tamo je upoznala i I. okrivljenicu VD. Svjedokinja nadalje tvrdi da je na sahrani II. okrivljenik pitao da li su na sahranu došli ŠD, ZD, DD, OD i CD, a na što je on potvrdno odgovorio, pa da iz toga proizlazi da je II. okrivljenik znao da ima i drugih rođaka ID koji bi imali pravo na ostavinu. Međutim, iskaz ove svjedokinje u suprotnosti je sa iskazom ĆD kojeg je iznijela na raspravi budući da je navela da sa I. okrivljenicom LD VD o nasljednim redovima nije razgovarala time da svjedokinja pretpostavlja da je II. okrivljenik GD I. okrivljenici VD objasnio rodbinsku vezu. Svjedok HD već prilikom prvog ispitivanja u svojstvu svjedoka naveo je da on ne poznaje okrivljenike i da nije čuo za njih te i on nije mogao odgovoriti na pitanja tko je bio otac ostavitelja ID i da li je sa majčine strane pokojnog ID bilo još braće i sestara i da li je od strane oca pokojnog ID bilo braće i sestara odnosno njihovih zakonskih nasljednika.

66. Uz to, naveo je da nikada u životu nije bio u kontaktu sa I. okrivljenicom VD i da ne zna koji je njegov nasljedni dio iza pokojnog ID. I iz svjedokinje CD proizlazi da pokojni ostavitelj nikad nije spominjao u razgovoru okrivljenike time da je i navela da joj je bratić ĐD rekao da je bio u kući kod ID na dan njegove smrti i da je tamo bila i LD kojoj se ŽDT predstavio kao Ivanov bratić ali da ga je I. okrivljenica ignorirala. Međutim, ispitana neposredno na raspravi svjedokinja je ostala kod izjave da okrivljenike uopće nije poznavala a unatoč tome što je bila na sprovodu nije kontaktirala okrivljenike te joj nije poznato da li su oni bili na sprovodu i koji bi joj idealni dio nasljedstva pripao iza ostavine iza pokojnog ID.

67. Nadalje, i oštećenica ZD je već prilikom prvog ispitivanja navela da ne poznaje okrivljenike budući da ih nikada nije vidjela niti čula te ih radi toga nije mogla prepoznati na sprovodu niti je znala osobne podatke od oca pokojnog ID. Sa druge strane, ova svjedokinja neizravno tereti I. okrivljenicu VD budući da je u iskazu izjavila da je na sprovodu I. okrivljenica VD navela otkud sad toliko rodbine, a istovjetno proizlazi iz iskaza OD koji je prilikom prvog ispitivanja također naveo da su okrivljenici znali da ostavitelj ima i druge rodbine ali da su to prešutjeli i da je od sestre ZD čuo kako je I. okrivljenica komentirala da otkuda sada toliko rodbine. Međutim, iako je u iskazu OD tvrdio da su okrivljenici prešutjeli zakonske nasljednike naveo je da okrivljenike u životu nikada nije vidio, zatim da i njemu nije poznato tko je bio otac pokojnog ID, a isto tako, da mu nije poznato da li je ta osoba imala braće i sestara, a okrivljenicima se na sprovodu nije predstavio niti im je govorio o srodstvu iz čega proizlazi da niti svjedok OD u trenutku smrti ostavitelja, a niti naknadno nije znao tko su zakonski nasljednici pokojnika ID.

68. Saznanja o nasljednim redovima nema niti DD koja je već prilikom prvog ispitivanja navela da je ona sestrična pokojnom ID, a nije joj poznato u kakvom je srodstvu ostavitelj bio sa okrivljenicima. Na raspravi dodatno je pojasnila svoj iskaz te je navela da ne zna tko je otac pokojnika budući da je on nestao prije nego što se ona rodila i da joj zbog toga nije poznato da li je otac pokojnika ima braće i sestara i tko su te osobe i eventualno zakonski nasljednici tih osoba. Uz to, navela je da se na sprovodu pozdravila sa BD i da joj nije poznato što je GD pokojnom ID, a oko toga se nije niti raspitivala jer ju to ne interesira. I svjedok ŠD je također navela da ne poznaje okrivljenike a za njih je saznala tek kada joj je javljeno da su okrivljenici nasljednici iza pokojnog ID. Ova svjedokinja u jednom dijelu i tereti okrivljenika jer ona misli da je GD znao za nju i braću jer je na sahrani pitao tetu ĆD da li su Štefova djeca na sahrani, a sa druge strane, nije joj poznato tko je bio otac ID i da li je otac ID imao braću i sestre i tko su njihovi eventualni zakonski nasljednici. Konačno, iz iskaza svjedoka ON proizlazi da on ne poznaje okrivljenike i ne zna kakva su oni rodbina sa TD i ne zna da li su okrivljenici znali za njega i ostalu Ivanovu rodbinu. Naposljetku, okrivljenike kao počinitelje kaznenog djela tereti paušalni iskaz svjedokinje EDT ko ja je navela da su okrivljenici znali tko su zakonski nasljednici iza pokojnog ID, a koja je znala tko su nasljednici iza pokojnog ID po majčinoj strani dok nije mogla odgovoriti na pitanje tko su nasljednici iza pokojnog ID po očevoj strani.

69. U pogledu inkriminiranog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, općenito za kaznenu odgovornost se traži da je djelo počinjeno s dolusom odnosno sa izravnom namjerom. Počinitelj mora biti svjestan svoje uloge u postupku i znati pred kojim tijelima i u kojem postupku iznosi neistinite činjenične tvrdnje odnosno da je svjestan da ono što iskazuje ne odgovara stvarnosti. To znači da za odgovornost nije dovoljno samo da je iskaz objektivno lažan, već je potrebno i da je počinitelj svjestan kako iskazuje nešto što nije u skladu s njegovim znanjem o samoj okolnosti. Ako stranka u postupku daje iskaz prema svom najboljem znanju, uvjerenju i savjesti, a on je objektivno lažan, nema namjere. Iskaz nije lažan, kao kazneno djelo, kad nije utvrđeno da je okrivljenik bio svjestan kako ono što iznosi ne odgovara stvarnom stanju stvari. Iako iskaz nije u skladu s objektivnim stanjem stvari, stranka nije kriv ako je rekla ono što o tome zna. Ako je iskaz stranke objektivno istinit, ona ne čini kazneno djelo, bez obzira na to je li njezin iskaz subjektivno istinit ili ne.

70. Sa druge strane, namjera postoji kada je počinitelj djela iznosio nešto suprotno od onoga što zna, on je bio svjestan da ono što iskazuje ne odgovara objektivnoj stvarnosti i da je on htio dati upravo takav lažan iskaz odnosno iznijeti neistinite činjenične tvrdnje u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi.

71. U konkretnom slučaju, okrivljenike kao počinitelje kaznenog djela terete iskazi oštećenice PD u kojem je navela da je II. okrivljenik GD znao u kakvom su svojstvu sa ostaviteljem i da je u vremenu sprovoda predstavila se I. okrivljenici VD kao sestrična pokojnog ID. Uz to, okrivljenike tereti i iskaz SD koji je također u iskazu naveo da je on pokojniku bratić i da su se LD i BD predstavili da su oni pokojniku bratić i sestrična u prisustvu ĆD koja se također predstavila kao teta ostavitelja. Međutim, iznoseći iskaz na raspravi ĆD dovela je u pitanje iskaz svjedoka PD i SD jer je izričito navela da sa I. okrivljenicom VD o nasljednim redovima nije razgovarala i da samo "pretpostavlja" da je II. okrivljenik GD I. okrivljenici VD objasnio rodbinsku vezu. Okrivljenike kao počinitelje kaznenog djela tereti i iskaz ZD budući da je u iskazu navela da je I. okrivljenica na sahrani ostavitelja komentirala da otkud toliko rodbine te iskaz OD koji je također tvrdio da su okrivljenici prešutjeli zakonske nasljednike. Uz to, okrivljenike kao počinitelje kaznenog djela tereti i iskaz EDT odnosno njezina paušalna izjava da su okrivljenici znali tko su zakonski nasljednici iza pokojnog ID.

72. Navedeno nužno je dovesti u vezu sa iskazima ŽD i ON, GN, CD i ŽN, ŽDT i HD, PD ali i sa iskazima svjedoka optužbe koji djelom terete okrivljenike kao počinitelja kaznenog djela i to ZD i HN koji su svi naveli da ne poznaju I. okrivljenicu VD i II. okrivljenika GD. Uz to, niti oštećenici ŽD, ID, ĐD i DD nisu mogli odgovoriti na pitanje suda tko su nasljednici ostavitelja po očevoj strani. Svjedok ĐD nije mogao dati podatke o nasljednicima ostavitelja s majčine strane, a HD nije mogao odgovoriti na pitanje suda tko je bio otac ostavitelja ID i da li je sa majčine strane iza pokojnog ID bilo još braće i sestara i da li je od strane oca pokojnog ID bilo braće i sestara odnosno njihovih zakonskih nasljednika. Osim toga, niti oštećenik OD nije mogao odgovoriti na pitanje tko je bio otac pokojnog ID, a uz to, nije mu niti poznato da li je ta osoba imala braće i sestara, a okrivljenicima se na sprovodu nije se predstavio niti im je govorio o srodstvu te niti naknadno nije mogao odgovoriti na pitanje tko su zakonski nasljednici iza pokojnog ID kao niti svjedokinja ŠD koja dijelom tereti okrivljenike ali i njoj nije poznato tko je bio otac ID i da li je otac ID imao braću i sestre i tko su njihovi eventualni zakonski nasljednici.

73. U pogledu kaznenog djela prijevare jedino valja nadodati da se to kazneno djelo može počiniti isključivo sa namjerom budući da to kazneno djelo ima cilj stjecanja protupravne imovinske koristi pa se to kazneno djelo ne može počiniti iz nehaja. Kazneno djelo prijevare može se počiniti s izravnom namjerom kada je počinitelj svjestan da lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovodi drugog u zabludu i upravo to želi učiniti kako bi sebi ili drugome pribavio korist. Počinitelj kaznenog djela postupa s neizravnom namjerom kada je svjestan da svojim postupanjem može drugoga dovesti u zabludu i time prouzročiti štetu, pa na to pristaje iako mu to možda nije bio isključivi cilj. Kod kaznenog djela prijevare sud mora utvrditi da je počinitelj bio svjestan da su činjenice koje iznosi lažne ili da prešućuje bitne informacije i da kod počinitelja postoji namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi jer ukoliko nema te namjere, ne radi se o kaznenom djelu prijevare.

74. U konkretnom slučaju, iz rezultata dokaznog postupka sud nije mogao sa visokim stupnjem izvjesnosti utvrditi subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare odnosno da li su okrivljenici postupali s izravnom ili neizravnom namjerom, da li su imali svijest o djelu i namjeru pribavljanja protupravne imovinske koristi. Kao što je uvodno već obrazloženo, oštećenici ovog postupka nisu se mogli izjasniti o nasljednim redovima ostavitelja ID, a uz to, okrivljenicima ovog postupka nisu dali do znanja da su zakonski nasljednici ostavitelja i da polažu pravo na ostavinu . Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da im ostavitelj nije govorio o nasljednicima i rodbinskim vezama, oštećenici nisu vodili brigu o pokojniku prije smrti, oštećenici nisu od ranije imali uspostavljene kontakte s okrivljenicima ovog postupka niti su održavali rodbinske veze, nisu postavili zahtjeve koji bi se ticali ostavine niti su se raspitivali kod matičara, suda ili javnog bilježnika o ostavinskom postupku te nisu organizirali sprovod ostavitelja niti su snašali troškove pogreba, a tek naknadno neki od njih podnose kaznene prijave protiv okrivljenika, a nakon namirenja nasljednih dijelova "povlače kaznene prijave protiv okrivljenika" (ĐD, HD, SD i ČD).

75. S obzirom na sve izneseno, u nedostatku dokaza koji bi nedvojbeno upućivali da su I. okrivljenica VD i II. okrivljenik GD počinili inkriminirano kazneno djelo prijevare upravo na način kako im je to stavljeno na teret optužnicom, sud je dvojbu o tim činjenicama na temelju čl. 3. st. 3. ZKP/08, riješio na način koji je povoljniji za okrivljenike te je, primjenjujući pravno logično pomagalo "in dubio pro reo", iste oslobodio optužbe. Pri tome je sud dužan donijeti oslobađajuću presudu ne samo u slučajevima kada je nedvojbeno dokazano da okrivljenik nije počinio kaznena djela, već je onda kada to ostane dvojbeno, ali se ne može sa izvjesnom sigurnošću zaključiti da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako ga se tereti u optužnici. S tim u vezi nužno je dodati da kada postoje određeni proturječni dokazi i oni čiji sadržaj eventualno upućuje kao i onaj čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. U ispunjenju te dužnosti sud nije vezan ni ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom već primjenom načela slobodne ocjene dokaza iz čl. 9. st. 3. ZKP/08 i kada nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko postojanja odnosno nepostojanja neke odlučne činjenice, sud primjenjuje "in dubio pro reo" kao u konkretnom slučaju da li su okrivljenici postupali upravo na način kako ih se tereti, a koje optužbe, sud nije mogao niti nedvojbeno prihvatiti niti nedvojbeno otkloniti.

76. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenici OD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura, CD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko- pravnim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura, ZD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, ĆD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 5.700,00 kuna / 756,52 eura, DD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura, KD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, ŠD, iz [adresa] s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 5.700,00 kuna / 756,52 eura, MD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, EDT, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 3.000,00 eura i ŽD, iz [adresa], s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, upućeni su da imovinsko-pravni zahtjev mogu ostvariti u parnici, budući je donesena oslobađajuća presuda.

77. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci I. okrivljenice VD i II. okrivljenika ND i nagrada te nužni izdaci branitelja I. okrivljenice ED, odvjetnika u [adresa] te nagrada i nužni izdaci braniteljice II. okrivljenika GD, FD, odvjetnice u [adresa], padaju na teret proračunskih sredstava.

78. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 27. veljače 2026.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 (pet) istovjetnih primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici

2. VD, [adresa]

3. GD, [adresa]

4. Odvjetnik ED, [adresa]

5. Odvjetnica FD, [adresa]

6. Odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica

7. OD, [adresa],

8. CD, [adresa]

9. ZD, Hlebine, [adresa]

10. ĆD, [adresa],

11. DD, [adresa]

12. KD, [adresa]

13. ŠD, [adresa]

14. MD, [adresa]

15. EDT, [adresa]

16. ŽD, [adresa]