REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-2/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikata Graditeljstva Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 2, OIB:19442862765, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Češo-Žanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Izgradnja-VVK d.o.o. Vinkovci, Josipa Kozarca 28, OIB:45533143162, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi utvrđenja nedopuštenim Odluke o otkazu Kolektivnog ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj P-1/2025-29 od 3. veljače 2026., u sjednici održanoj 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Županijskog suda u Vukovaru broj P-1/2025-29 od 3. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenim odluka tuženika od 27. ožujka 2025. godine, kojom se otkazuje Kolektivni ugovor sklopljen dana 12. rujna 2022. godine.

2. Utvrđuje se da se Kolektivni ugovor sklopljen dana 12. rujna 2022. godine zajedno sa I. dodatkom Kolektivnom ugovoru sklopljenim dana 23. siječnja 2023. godine, primjenjuje na neodređeno vrijeme sukladno odredbi članka 96. navedenog Kolektivnog ugovora.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Sindikat Graditeljstva Hrvatske, OIB:19442862765, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 2, naknaditi tuženiku Izgradnja-VVK d.o.o., OIB: 45533143162, Vinkovci, Josipa Kozarca 28, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 eur u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 3. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 56,38 eura."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je žalbu uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio tužiteljeve navode iznesene u žalbi i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je, kao drugostupanjski sud, ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Prema ocjeni vijeća tužitelj u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni i mogu se ispitati.

7. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da nalaz i mišljenje vještaka, koji je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan, objektivan i sačinjen u skladu sa pravilima struke, nije potpun te da njime nije ispunjen zadatak vještačenja. Naime, vještak se je u danoj dopuni nalaza i mišljenja očitovao na tužiteljeve prigovore na nalaz i mišljenje, nakon čega stranke nisu imale primjedbi na tako dati nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je na temelju tuženikovih godišnjih financijskih izvješća (za razdoblje od 2022. do 2024.) zajedno sa izvješćima neovisnog revizora za isto razdoblje, a u vrijeme izrade predmetnog nalaza i mišljenja vještaka u studenom 2025. takva izvješća za 2025. nisu niti mogla biti izrađena, jer je rok za njihovu izradu dospijevao tek tijekom 2026.godine. Dakle, u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještak za 2025. nije niti mogao uzeti u obzir iste usporedne kriterije za izradu nalaza i mišljenja kao za promatrano razdoblje od 2022. do 2024. godine. Zbog navedenog nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Tužitelj u žalbi neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je prvostupanjski sud, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, mogao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pritom je prvostupanjski sud za svoju ocjenu dokaza naveo logične, uvjerljive i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je na temelju utvrđenih odlučnih činjenica:

- da su stranke sklopile Kolektivni ugovor 12. rujna 2022., kao i I. Dodatak kolektivnom ugovoru 23. siječnja 2023. na neodređeno vrijeme,

- da je 1. ožujka 2025. objavljena Odluka o proširenju primjene Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (od 25. rujna 2015.) te da se navedena Odluka primjenjuje na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, pa tako i na tuženika,

- da su navedenim izmjenama Kolektivnog ugovora povećana prava radnika u građevinarstvu,

- da su Kolektivnim ugovorom kao i I. Dodatkom Kolektivnog ugovora između stranka određena prava veća i drugačije uređena u odnosu na prava određena Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo,

- da je 31. ožujka 2025. tužitelju dostavljena Obavijest o otkazu Kolektivnog ugovora kojim se otkazuje Kolektivni ugovor sklopljen 12. rujna 2022.,

- da je u obavijesti o otkazu predmetnog Kolektivnog ugovora tuženik naveo kako su povećane bruto osnovne plaće radnika, kao i određena materijalna prava radnika što će dodatno opteretiti poslovanje tuženika te da ista tuženik nije u mogućnosti podmirivati,

- da je člankom 92. predmetnog Kolektivnog ugovora bila propisana mogućnost otkaza Kolektivnog ugovora u slučaju promijenjenih okolnosti, ali nije bilo navedeno koje su to promijenjene okolnosti,

- da je tijekom postupka tuženik istaknuo kako su prvenstveni razlozi otkazivanja Kolektivnog ugovora negativni poslovni rezultati za 2024., odnosno financijski gubitak u iznosu od 99.654,25 EUR i neizvjesnost od ugovaranja novih poslova,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka DV Consulting d.o.o. Osijek, kojeg je sačinila Dajana Vuković u 26. studenoga 2025., proizlazi kako je poslovanje tuženika od 2022. do 2024. svake godine bilo sve manje profitabilno te da je je tuženik u 2024. ostvario gubitak od 99.654,00 EUR,

- da je od sklapanja pa do vremena otkazivanja Kolektivnog ugovora došlo do pogoršanja financijskog poslovanja društva tuženika,

- da bi dodatno opterećenje financijskog poslovanja tuženika zbog ispunjenja obveze iz Kolektivnog ugovora ugrozilo poslovanje tuženika,

- da likvidnost društva utječe na stabilnost i osiguravanje osnovnih i temeljnih prava radnika pa bi u situaciji kad je likvidnost tuženika ugrožena, daljnje nametanje obveza tuženiku samo moglo dovesti do daljnjeg urušavanja u poslovanju čime su direktno ugrožena radna mjesta pa time i egzistencija zaposlenih,

- da bi daljnjim ispunjenjem obveza iz Kolektivnog ugovora tuženikovo poslovanje bilo ugroženo u tolikoj mjeri da bi nastavak negativnog poslovanja doveo do otkaza ugovora o radu radnicima tuženika,

prvostupanjski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju došlo do teške povrede ekvivalencije odnosno ravnoteže vrijednosti stranačkih činidaba čime bi ispunjenje obveza iz Kolektivnog ugovora za tuženika postalo pretjerano otežano. Stoga je primjenom odredbe čl. 200. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR) te čl. 369. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za raskid predmetnog Kolektivnog ugovora zbog izvanrednih, odnosno promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja tog ugovora.

10. Tužitelj u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, primijenio odredbu čl. 369. st. 1. ZOO polazeći od teze da Kolektivni ugovor sklopljen 12. rujna 2022. ne sadrži podatak o otkaznom razlogu.

11. Člankom 92. Kolektivnog ugovora propisano je: "U slučaju da jedna od strana krši obveze koje je preuzela ovim Ugovorom ili u slučaju promijenjenih okolnosti, druga strana može Ugovor otkazati ili tražiti izmjene i dopune pojedinih odredbi Ugovora."

12. Iako su u citiranom čl. 92. Kolektivnog ugovora navedeni otkazni razlozi, i kao jedan od njih upravo slučaj promijenjenih okolnosti, u samom Kolektivnom ugovoru nije definirano što su to promijenjene okolnosti.

13. Odredbom čl. 369. st. 1. ZOO, kojom su normirane pretpostavke za izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti propisano je: "Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine."

14. Primjenjujući citiranu odredbu čl. 369. st. 1. ZOO na konkretan predmet proizlazi da je sud tijekom ovog parničnog postupka, u kojem je odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke kojem je otkazao Kolektivni ugovor sklopljen 12. rujna 2022. utvrditi sljedeće odlučne činjenice:

- da su parnične stranke ujedno ugovorne stranke spornog Kolektivnog ugovora,

- da su nakon sklapanja Kolektivnog ugovora nastupile okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne ugovorne stranke ili bi ispunjenjem ugovornih obveza bio ostvaren gubitak toj ugovornoj strani,

- da je do promjene okolnosti došlo zbog nekog događaja koji je nastupio nakon sklapanja Kolektivnog ugovora neovisno od volje ugovornih stranaka i bez ičije krivnje,

- da se radi o promijenjenim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili savladati.

15. Prema ocjeni vijeća prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, sadržano u odredbi čl. 369. st. 1. ZOO, kada je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da su nastupile okolnosti na strani tuženika, kao ugovorne stranke, koje mu otežavaju ispunjenje ugovornih obveza preuzetih Kolektivnim ugovorom, odnosno da je došlo do promijenjenih okolnosti na strani tuženika, kao ugovorne stranke Kolektivnog ugovora. To stoga jer je dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka sud utvrdio odlučne činjenice na temelju kojih je ocijenio da je tuženik, na kojem je teret dokaza, dokazao postojanje promijenjenih okolnosti u razdoblju od 2022. do 2024. godine jer je u tom razdoblju tuženikovo poslovanje bilo sve manje profitabilno, da je tuženik poslovao sa sve većim gubitkom zbog čega je bila ugrožena njegova likvidnost u tolikoj mjeri da bi daljnje ispunjenje obveza iz Kolektivnog ugovora dovelo do daljnjeg urušavanja u tuženikovom poslovanju, a time i do ugrožavanja radnih mjesta i egzistencije tuženikovih zaposlenika.

16. Pritom je ocijenjeno da se je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 371. ZOO, pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjev u ovom parničnom postupku rukovodio načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koji proizlaze iz ugovora i zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju stranaka Kolektivnog ugovora.

17. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode kojima ističe da tuženik nije postupao u dobroj vjeri kad je otkazao sporni Kolektivni ugovor (a da prethodno nije vodio eventualne pregovore o izmjenama tog Kolektivnog ugovora) time što je tuženik objavio javni poziv za prikupljanje ponuda za kupnju poslovnih udjela u društvu tuženika treba navesti da tužitelj dokazima dostavljenim tijekom postupka nije dokazao da je tuženik doista objavio javni poziv za prikupljanje ponuda za kupnju poslovnih udjela u društvu tuženika.

18. Slijedom navedenog je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb 27. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina