Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-466/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SĆ zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. br. KO-DO-208/2022-1 (dalje u tekstu: ODO Rijeka) od 22. ožujka 2022. izmijenjene podneskom od 04. lipnja 2025., a nakon zaključene javne rasprave održane 23. veljače 2026. u nazočnosti okrivljenika, njegova branitelja Dragana Smolića Ročka, odvjetnika iz Rijeke, te zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci Renate Randić, a u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika oštećenika Berislava Pavišića, odvjetnika iz Rijeke, 27. veljače 2026. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i E rođene V, rođen **.**.1963. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar i lučki redar, sezonski zaposlen u Županijskoj lučkoj upravi Krk, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.100,00 eura, sa završenom srednjom drvoprerađivačkom školom u četverogodišnjem trajanju, vlasnik zemljišta površine nekoliko tisuća metara kvadratnih u [adresa] i [adresa], vlasnik barke Elan dužine 5 metara god. 1970, vlasnik motornog vozila marke Audi a3 god. 1997., neoženjen, bez djece, vojsku služio u Sloveniji 1983. i u HV od 1991-1995., odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, bez čina, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

24. srpnja 2021., oko 22,00 sati, u [adresa], nakon što je prvo verbalno napao EĆ, prišao istom, te pristajući da EĆ teško tjelesno ozljedi, istog uhvatio za vrat gušeći ga, pa kad ga je EĆ u pokušaju da se od toga obrani odgurivao rukama, VĆ je pao na betonsku podlogu na leđa, uslijed čega je u padu zadobio tjelesnu ozljedu iščašenja palca lijevog stopala, a kada je došlo do izvrtanja njegovog desnog stopala zadobio je i tjelesne ozljede u vidu prijeloma bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manji avulzijski prijelom stražnjeg izdanka desnog gležnja, koje ozljede su teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11,

pa se na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 okrivljenik SĆ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1. do 3. KZ/11, okrivljeniku SĆ se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje : ZKP/08) u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku SĆ da podmiri troškove ovog kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvjesto eura), kao i troškove provedenog sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 527,62 eur (petsto dvadeset sedam eura i šezdeset i dva centa) koje troškove je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se na temelju čl. 148. st. 1. i 4. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova nagrade i nužnog izdatka opunomoćenika oštećenika o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem nakon što sudu bude dostavljen zahtjev s podacima o visini istog.

Obrazloženje

1. U uvodno naznačenoj kazneno pravnoj stvari, ODO Rijeka je optužnicom broj KO- DO-208/2022-1 od 22. ožujka 2022. izmijenjenoj u podnesku od 04. lipnja 2025. teretilo okrivljenika SĆ zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisanog i kažnjivog po čl. 118. st. 1. KZ/11, s tim da je sud sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka izmijenio činjenični opis djela ne dirajući time u identitet djela.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik SĆ izjavio je da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka na raspravi održanoj 23. veljače 2026., na temelju čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka EĆ, SĆĐ, UĆ i NĆ sa zapisnika od 12. ožujka 2024. kao i iskaz stalnog sudskog vještaka Dražena Cuculića sa zapisnika od 31. ožujka 2025. Nadalje, pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to: medicinska dokumentacija na ime EĆ (list 4-5 spisa), uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 20. rujna 2021. (list 7 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Dražena Cuculića (list 64-66 spisa) te su pregledane fotografije (list 90-92 spisa).

4. Prije ispitivanja okrivljenika, a na završetku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istog (list 89 spisa), te je reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika od 11. studenog 2021. kod PU PG – PP Krk, a s tim u vezi pročitan je i zapisnik o njegovom prvom ispitivanju od tog istog datuma.

5. Iznoseći svoju obranu na raspravi pred sudom 23. veljače 2026. (list 86-87 spisa) okrivljenik je ustrajao u cijelosti kod obrane koju je iznio u prostorijama PU PG – PP Krk 11. studenog 2021.

Nastavno je ustvrdio da je izlazio iz automobila; da je tamo neravni put i kosina, te da se je oštećenik povlačio unatrag i da je jednostavno pao; da se on približio oštećeniku kako bi mu pomogao da se digne pa da ga je oštećenik počeo “pičkarati” i vrijeđati nakon čega je on otišao. Da je sreo kćerku oštećenika, SĆĐ i da je njoj rekao da je njezin otac pijan i da tamo leži, a da je u međuvremenu došao U koji mu je rekao da oštećenik opet lupa po njegovom autu, a da mu je isti lupao po autu i prije dok je on bio u autu. Nakon toga da je otišao doma i uzeo lampu te se vratio na mjesto događaja da vidi jesu li mu razbijena stakla na automobilu; da mu je oštećenikova kćerka, koja je bila na par metara od njegovog auta, rekla da traži ključeve od auta, da joj je on posvijetlio i da su našli ključeve od oštećenikova auta i njegove naočale. Da je SĆĐ htjela pomaknuti oštećenikov auto, a da oštećenik to nije dozvoljavao nego je nju vukao van iz auta, nakon čega je on otišao doma.

Na upit suda zašto je sada iznio kronologiju događaja drugačiju no što je to iskazao u prethodnom postupku, da je sada, između ostalog, iskazao da je tada sreo SĆĐ i rekao joj da je njezin otac pijan i da tamo leži; da je u međuvremenu došao U koji mu je rekao da mu oštećenik opet lupa po autu i da je tek nakon toga došao i uzeo lampu te se vratio na mjesto događaja, a da mu je oštećenikova kćerka rekla da traži ključeve od auta pa joj je posvijetlio i našli su ključeve od oštećenika i njegove naočale te da je SĆĐ htjela pomaknuti auto, a da joj oštećenik nije to dao pa da je nakon toga išao doma, dok sve to nije iskazao u prethodnom postupku, odgovorio je da on nije razmišljao dok je davao iskaz u prethodnom postupku, da je ispitan tek nakon 3-4 mjeseca od tog događaja i da je bio nezadovoljan time da policija te večeri nije došla na mjesto.

5.1. Iznoseći svoju obranu tijekom prethodnog postupka 11. studenog 2021. u prostorijama PP Krk, okrivljenik je izričito naveo da se ne osjeća krivim. Iskazao je da je on parkirao svoj auto i da je oštećenik dolazio prema njegovom autu vidno pijan; da je oštećenik došao do njegovog auta i da je počeo psovati, vrijeđati i lupati nogama i rukama po njegovom autu i da je to trajalo par minuta; da je u jednom trenutku kad je on htio izaći, oštećenik pao na leđa pored njegovog auta i da je on onda izašao van i htio mu pomoći, a oštećenik je psovao i nije htio da mu on pomogne. Kad je oštećenik sjeo, on je otišao malo dalje i vidio da je oštećeniku ruka krvava. Da mu je htio pomoći još jedanput da ga digne; oštećenik da je psovao da neka se makne te je zatim otišao doma, a da je oštećenik ostao pored auta ležati. Kada je on odlazio da je oštećenik sjeo i počeo se dizati.

6. Oštećenik EĆ ispitan na raspravi pred sudom u svojstvu svjedoka 12. ožujka 2024. (list 56-57 spisa) naveo je da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao tijekom prethodnog postupka kod PP Krk od 09. ožujka 2022. (list 25-26 spisa). Na upit ODO-a Rijeka odgovorio je da neki puta prilikom promjene vremena osjeća posljedice ozljede prijeloma skočnog zgloba. Na daljnji upit odgovorio je da se je on kada je uočio okrivljenika nalazio van svog osobnog automobila i da nije pokušavao ulaziti u svoje vozilo nakon što ga je uočio.

Na upit opun. oštećenika naveo je da je njegov oporavak trajao nekih mjesec i 10/11 dana dok je nosio longetu, poslije gips, te nastavno još dva tjedna kroz terapiju koju je doma provodio jer istu nije mogao dobiti u Gradu Krku, već u Talasoterapiji Crikvenica, za koju nije imao mogućnosti da ga netko vozi. Da je cijelo to vrijeme oporavka koristio ortopedska pomagala u vidu dvije štake.

Na upit branitelja kako je okrivljenik pao na njega kritične zgode, odgovorio je da ga je isti držao za vrat, da ga je gušio, a da se on pokušao odmaknuti i tako da je okrivljenik pao na njega. Da je on dok ga je okrivljenik gušio, njega gurnuo rukama, da se to odnosi kada je u svom iskazu rekao da se on branio na način da je okrivljenika odgurivao od sebe.

Na upit okrivljenika naveo je da on prije ovog događaja nije bio par sati unatrag s nikim u sukobu. Na daljnji upit okrivljenika iskazao je da se on samo sa okrivljenikom sukobio u tom događaju.

6.1. Oštećenik EĆ, saslušan tijekom prethodnog postupka u prostorijama PP Krk u svojstvu svjedoka 09. ožujka 2022. (list 25-26 spisa) iskazao je da je 24. srpnja 2021. oko 22,00 sati došao sa svojim osobnim vozilom na placu kod crkve u centru mjesta [adresa] gdje se nalazi njegova kuća. Da na adresi [adresa] živi njegova kćer SĆĐ, a da on živi na adresi [adresa] što je kuća do njezine kuće, te da se tamo nalazi jedno parking mjesto za njegovo vozilo koje mu je dala Općina Punat. On da je prvo stao sa vozilom kako bi spustio rampu na njegovom parking mjestu kako bi mogao uparkirati svoje vozilo na parking mjesto; da je vozilo ostalo pola na cesti, a pola na parking mjestu; da je već spustio rampu i krenuo prema vozilu kako bi ga uparkirao. U tom trenutku da je do njega došao okrivljenik, koji je bio iza njega sa svojim vozilom i da je počeo vikati na njega da prestane praviti red oko parkinga, jer inače svi koji žive tamo oko crkve imaju problema oko parkinga tijekom turističke sezone. Da je on na to glasno opsovao jer je bio revoltiran tom situacijom oko parkiranja, ali da se ne sjeća točno što je okrivljeniku rekao jer je od tada već prošlo dosta vremena. Da je okrivljenik u jednom trenutku nasrnuo na njega tj. da ga je rukom uhvatio za vrat i da ga je počeo gušiti, da se on branio na način da je okrivljenika odgurivao od sebe, no kako je okrivljenik puno fizički viši i jači od njega, u jednom trenutku da je on pao na leđa na pod, a okrivljenik na njega; da je on tom prilikom sa stražnjim dijelom glave udario o pod tj. betonsku površinu parkinga i da je osjetio da mu ide krv iz glave, nakon čega se okrivljenik ustao sa njega i kada se isti ustajao je nogama stao na njegovu desnu i lijevu nogu nakon čega je on osjetio snažnu bol. Da je zbog toga došlo do prijeloma skočnog zgloba na desnoj nozi i iščašenja nožnog palca na lijevoj nozi što je konstatirano liječničkim pregledom u KBC Rijeka. Da tom prilikom nije bilo nikoga dok mu je okrivljenik nanosio tjelesne ozljede; da je on trpio bolove pa da je zapomagao i stajao na jednoj nozi naslonjen na stup. Da je okrivljenik nakon toga otišao doma i da je njegovoj kćeri SĆĐ, koja mu je to kasnije rekla, samo rekao; “odi si smiri staroga” nakon čega je okrivljenik otišao kući. Da ga je kćerka kada je došla do njega vidjela krvavog jer mu je iz glave curila krv koja je curila po njegovoj odjeći; da je šepao i da ga je posjela u auto i da su se oni uputili odmah na Hitni prijam na Sušaku, KBC Rijeka jer da je ona sumnjala na prijelom noge. Da su tamo izvršili pregled nad njim i da su mu konstatirali ozljede koje su navedene u liječničkom nalazu. Da on tom prilikom kad ga je okrivljenik napao i nanio mu ozljede, nije bio pod utjecajem alkohola.

7. Svjedokinja SĆĐ ispitana na raspravi pred sudom 12. ožujka 2024. (list 57-58 spisa) iskazala je da je kritične zgode 24. srpnja 2021. bila na jednom dječjem rođendanu u susjedstvu, gdje su sjedili i razgovarali. Da je nju u jednom trenutku susjed N pozvao prema kući i da je nju tamo dočekao okrivljenik (na prolazu ispred kuće od P), te joj je rekao da ide smiriti svog oca, zbog čega je ona potrčala i došla do parkirnog mjesta. U tom trenutku da je vidjela svog oca koji je bio vidno uzrujan. Da je ona svom ocu govorila da se smiri, da ga je pitala što se je dogodilo i gdje su mu naočale. Da je uzela mobitel i išla tražiti naočale, te da je iste zajedno sa ključevima našla na cimiteru (prostor između parkirnih mjesta). Tada da je upitala oca što će učiniti, da je vidjela njegov palac lijeve noge okrenut prema van, s tim da je bilo i krvi na potiljku, te da ga je odlučila otpeljati na hitnu. Kako je očev auto ostao parkiran malo izvan rezerviranog parkirnog mjesta, da je ona spustila rampu i auto stavila na parkirno mjesto. U tom trenutku da se ponovno na tom cimiteru pojavio okrivljenik, ali da je taj put došla sa njim i njegova djevojka UĆ. Da je ona sjela u auto, da je sa njom bio i njezin otac, te da su oni otišli na hitnu i da su zaprimljeni negdje nešto malo prije 12 sati, da ne zna točno u koliko sati.

Na upit ODO-a Rijeka navela je da je ona uočivši svog oca vidjela da je u uspravnom položaju, odnosno da je stajao naslonjen na obližnji stup. Otac da je bio obuven u japanke; da je bila sezona. Ona da ne bi rekla da je njezin otac bio pijan, već da je bio vidno uzrujan.

Na upit opun. oštećenika navela je da je njezin otac kada je ona krenula tražiti naočale krenuo za njom šepajući. Iskazala je da su oni i prije ovog događaja imali probleme sa okrivljenikom u situacijama u kojima bi oni parkirali vozila na svojem privatnom parkingu, a on bi parkirao pored crkve, pa bi njima u tom slučaju bio otežan izlaz sa tog parkirnog mjesta. Da oni imaju dva privatna parkirna mjesta, a ovaj događaj da se je zbio pored tog trećeg parkirnog mjesta kojeg imaju rezerviranog, odnosno zakupljenog od općine. U to vrijeme da je okrivljenik svojatao to parkirno mjesto koje su oni imali zakupljeno.

Na upit okrivljenika navela je da se ona ne sjeća da je kritične zgode bio prisutan neki U. Na daljnji upit navela je da je kritične zgode bilo označeno jedno parkirno mjesto, pored crkve i tada da je parkiravao na to mjesto okrivljenik. Da je koristila svjetlo od mobitela kada je tražila naočale od svog oca, a kako je došao i okrivljenik sa lampom i išao prema svom vozilu, tada da joj je i on posvijetlio te da je onda pronašla naočale i ključeve. Dozvoljava da je možda i njezin otac rekao da zove policiju, ali da zna da je i ona postavila isto to pitanje da li da zove policiju. Nadalje, navela je da želi reći da je sve to skupa mogla i predvidjeti jer da je čula da je okrivljenik rekao, zbog toga što je okrivljenika njezin otac kritizirao zbog parkiranja, da će ga kad-tad uhvatiti.

8. Svjedokinja UĆ ispitana na raspravi pred sudom 12. ožujka 2024. (list 58-59 spisa) navela je da se je ona kritične zgode spuštala od svoje kuće kod okrivljenika i dok je prolazila da je čula buku sa cimitera i galamu, te da je vidjela oštećenika kako udara u auto od okrivljenika. Da je ona prošla i došla u dvorište kod okrivljenika, a da je u jednom trenutku okrivljenik došao po bateriju da ide pogledati što je sa njegovim autom, te da su ona i A pošle sa njim. Na putu da je pomogao SĆĐ sa tom lampom, ona je tražila ključeve od auta. Okrivljenik je rekao da je sve u redu sa njegovim vozilom, a ona i A da su se zadržale još kratko na cimiteru. Da je oštećenik bio u vidno alkoholiziranom stanju, a one da su se nakon nekog vremena okrenule (ona i A) i vratile se u dvorište kod okrivljenika na druženje.

Na upit branitelja okrivljenika navela je da je oštećenik šutirao sa nogama okrivljenikov auto.

Na upit ODO-a Rijeka iskazala je da ona za to vrijeme šutiranja nije vidjela okrivljenika, ali da je poslije čula od njega da je on sjedio u autu. Da je oštećenik bio dosta živahan i da je psovao, da je dosta ljudi bilo na cimiteru i da je htio svoju kćerku na silu izvući iz automobila. Da ona nije vidjela nikakve ozljede na oštećeniku. Da ona ne može reći točno na kojoj udaljenosti je bila dok je oštećenik izvlačio, odnosno htio izvući svoju kćerku iz vozila, možda da je to bila udaljenost od 2 metra. Nadalje je navela da je ona zaključila da je oštećenik bio u alkoholiziranom stanju po tome što je teturao i petljao, pri čemu ona nije baš sigurna da je on bio uzrujan.

Na upit opun. oštećenika iskazala je da je ona sa okrivljenikom prijatelj od djetinjstva, da ona sa njim nije imala vezu i da nije u vezi. Dok se je uređivala njezina nekretnina, da je ona kod njega dvije sezone noćila.

Na upit suda odgovorila je da je ona bila na udaljenosti od oštećenika na nekih metar i pol /dva kada je uočila da je on nogom udarao automobil od okrivljenika; tada da se vozilo od okrivljenika nalazilo na parkirnom mjestu za koje je okrivljenik imao dogovor sa svećenikom da se tu parkira. Kada je ona došla u dvorište kod okrivljenika da je zatekla Ž sa suprugom i njihovo troje djece, okrivljenika da nije bilo, da je on prema onome što je njoj rekao tada bio u automobilu. Da ona nije kada je prošla uz vozilo od okrivljenika dok ga je oštećenik udarao (vozilo) vidjela da je okrivljenik u vozilu. Nadalje na upit suda navela je da kada je ona sa okrivljenikom i B išla sa tom lampom da okrivljenik pogleda što je sa njegovim vozilom, da je ona na tom cimiteru zatekla oštećenika koji je bio glasan, a da li je bio uzrujan ona ne zna, bila je na udaljenosti od njega metar i pol, dva. Tada da nije uočila da bi oštećenik imao neke ozljede, da je bio blizu vozila kojeg je SĆĐ htjela pomaknuti, a on da ju je izvlačio van. Na daljnji upit suda iskazala je da je okrivljenik bio vidno uzrujan jer da mu je oštećenik opsovao majku. Da njoj okrivljenik nije spominjao da je došlo do fizičkog sukoba sa oštećenikom, već samo verbalni sukob u kojem je oštećenik psovao majku okrivljeniku što ga je uzrujalo.

9. Svjedok NĆ ispitan na raspravi pred sudom 12. ožujka 2024. (list 60 spisa) naveo je da se on tamo slučajno našao kada se vraćao sa posla. Da je on uočio oštećenika kraj svog automobila na parkiralištu i da ga je pitao što se događa, a on da mu je rekao zbog parkinga, da je on vidio da se je oštećenik svađao s susjedom, ali ne sa okrivljenikom i da je oštećenik u tim trenucima bio van svog automobila. On da je došao do njega jer je vidio da je ljut i da ga je zato pitao što se događa.

Na upit branitelja okrivljenika naveo je da on ne poznaje čovjeka sa kojim se oštećenik svađao. Oštećenik da je bio ljut, da on ne može znati je li nešto konzumirao. U tim trenucima da se svađao oštećenik sa tim susjedom. Okrivljenik da je naišao dok je on razgovarao sa oštećenikom i okrivljenik da je njemu trubio da pomakne svoje vozilo jer je njegovo vozilo bilo parkirano na njegovom parkirnom mjestu i da je on onda vozilom otišao. Da više ništa nije vidio. Okrivljenik da je bio još u svojem vozilu dok je on micao svoje vozilo.

Na upit okrivljenika naveo je da je taj čovjek sa kojim se je oštećenik svađao stranac. Koliko on zna tada kritične zgode oštećenik je bio na svom parkirnom mjestu.

10. Saslušan na raspravi pred sudom 31. ožujka 2025. (list 71-72 spisa) stalni sudski vještak medicinske struke, prof. dr. sc. Dražen Cuculić, izjavio je da ustraje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja od 23. kolovoza 2024. Pojasnio je da je do opisanog prijeloma desnog gležnja (konkretno prijeloma bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manjeg avulzijskog prijeloma stražnjeg izdanka desnog gležnja, a radi se o istom stopalu) došlo izvrtanjem desnog stopala u trenutku kada je noga oštećenika bila opterećena njegovom vlastitom težinom tijela. Da je do predmetne ozljede izvrtanjem desnog stopala, kada je desna noga bila opterećena težinom vlastitog tijela te kada je bila u potpunosti stopalom oslonjena na podlogu, moglo doći jedino prije nego je oštećenik pao na tlo i zadobio oguljotinu na zatiljnom dijelu glave, s tim da je u svom mišljenju naveo da je u pogledu dinamizma nastanka ozljeda samom padu prethodilo odgurivanje. Na upit ODO-a Rijeka naveo je da je do iščašenja palca lijevog stopala najvjerojatnije došlo istovremeno kada i do izvrtanja desnog skočnog zgloba jer je prema medicinskom opisu iščašenje zglobnih tijela palca lijevog stopala bilo na način da je pomak zglobnih tijela bio na razini krajnjeg članka prema medijalnom. Da kada se govori o ozljedi desnog skočnog zgloba i desnog gležnja s jedne strane i iščašenja palca lijevog stopala s druge strane, da se radi o dvije odvojene ozljede, ali da ne isključuje mogućnost da su nastale istovremeno.

Na upit branitelja da li se podrazumijeva pod izvrtanjem stopala sila rotacije, odgovorio je da do takvih prijeloma dolazi zbog sile torzije ili rotacije ili vučenja. Da rendgenski opis kosog prijeloma bočnog izdanka desnog gležnja govori u prilog mehanizmu izvrtanja stopala i pada. Na daljnji upit odgovorio je da je desno stopalo u trenutku izvrtanja u potpunosti bilo oslonjeno o podlogu. Da li je do rotacije stopala moglo doći vlastito prouzročenom fizičkom silom od strane osobe koja se zatekla u takvoj rotaciji odgovorio je da osim mehanizma odgurivanja, do gubitka ravnoteže i sile rotacije sa izvrtanjem desnog stopala opterećenog težinom vlastitog tijela, je moglo doći i na drugi način, a kada to kaže da misli na nepažnju, pri čemu isključuje da bi ta ozljeda mogla nastati spontano. Što se tiče ozljede iščašenja palca lijevog stopala naveo je da je do iste ozljede moglo doći padom i udarcem o tupo tvrdu podlogu, pri čemu smatra da je do udarca došlo pod kutem.

Na upit okrivljenika naveo je da bi iščašenje palca lijevog stopala nastalo udarcem u prag od automobila, dok je naveo da u potpunosti isključuje da bi ozljeda skočnog zgloba ili desnog gležnja mogla nastati na taj način.

Na upit ODO-a Rijeka naveo je da se ozljede prijeloma bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manji avulzijski prijelom stražnjeg izdanka desnog gležnja kvalificiraju kao obična teška tjelesna ozljeda.

10.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, prof. dr. sc. Dražena Cuculića (list 64-66 spisa) utvrđeno je da je oštećenik u predmetnom događaju u odnosu na oguljotinu na zatiljnom dijelu glave zadobio laku tjelesnu ozljedu, dok je isti u odnosu na prijelom bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manjeg avulizijskog prijeloma stražnjeg izdanka desnog gležnja i iščašenje palca lijevog stopala zadobio ozljede koje se kvalificiraju kao obična teška tjelesna ozljeda. U odnosu na dinamizam nastanka ozljede oštećenika do koje je došlo padom oštećenika na tlo nakon što je odgurnut na betonsko asfaltnu podlogu, utvrđeno je da je do prijeloma desnog gležnja došlo izvrtanjem desnog stopala u trenutku kad je noga opterećena težinom tijela bila u potpunosti stopalom oslonjena o podlogu. Iz istog proizlazi da je do iščašenja palca lijevog stopala moglo doći i padom i udarcem o tupotvrdu podlogu i da je oguljotina na zatiljnom dijelu glave mogla nastati pri padu na neravnu površinu, djelovanjem sile slabijeg intenziteta.

11. Iz pročitane i pregledane materijalne dokumentacije koju sud u cijelosti prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu jer ista nije ničim dovedena u pitanje, utvrđeno je kako slijedi :

-iz medicinske dokumentacije na ime EĆ (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je isti 24. srpnja 2021. obrađen na hitnom pregledu u KBC Rijeka (protokol broj: 2021047768) kojim je pregledom, između ostalog i RTG gležnja d., utvrđena dijagnoza prijeloma lateralnog maleola bez dislokacije, avulzijska fraktura uz tibijalni maleol i luksacija distalne falange palca lijeve noge;

-iz uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 20. rujna 2021. (list 7 spisa) utvrđeno je da su kod oštećenika postavljene tjelesne ozljede i to prijelom bočnog izdanka desnog skočnog zgloba, manji avulzijski prijelom stražnjeg izdanka desnog gležnja i iščašenje palca lijevog stopala kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda;

-iz fotografija (list 90-92 spisa) utvrđeno je da se na istima nalazi crveno motorno vozilo i područje na kojem se nalaze parkirana motorna vozila.

12. Iz izvatka kaznene evidencije za okrivljenika (list 89 spisa) proizlazi da je isti neosuđivan.

13. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, po stavu ovog suda dokazano je da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, pa ga je za isto djelo valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

14. Prije svega valja reći u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, da su bitna obilježja tog djela da je kod oštećenika nastupila teška tjelesna ozljeda koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa radnjom okrivljenika odnosno njegovim postupanjem pri čemu će počinitelj odgovarati ako je tu ozljedu i stvarno nanio.

15. Uzimajući u obzir sadržaj obrane okrivljenika i rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje nespornim da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, dakle, 24. srpnja 2021. oko 22,00 sata, u mjestu [adresa], bio na prostoru parkinga sa oštećenikom. Nadalje, sud utvrđuje nespornim da je tada oštećenik pao na tlo i da je zadobio teške tjelesne ozljede koje su kao takve opisane u činjeničnom opisu djela. Ovo sve dodatno proizlazi ne samo iz iskaza oštećenika EĆ, iskaza svjedokinje SĆĐ, iskaza svjedokinje UĆ, medicinske dokumentacije za oštećenika u kojoj su objektivno utvrđene ozljede vezi s inkriminiranim događajem, već i iz obrane okrivljenika koji potvrđuje susret sa okrivljenikom i njegov pad.

16. No, sud utvrđuje spornim, a uzimajući u obzir okrivljenikovo negiranje optužbe i sadržaj njegove obrane, je li se inkriminirani događaj zbio onako kako ga on opisuje, a opisuje ga navodeći u bitnome da je oštećenik jednostavno pao na pod na neravnom dijelu/kosini, a da mu je on prišao kako bi mu pomogao, pa nakon što je oštećenik psovao, on je otišao, ili se je pak događaj zbio onako kako ga opisuje oštećenik, a on ga opisuje navodeći u bitnome da mu je okrivljenik prišao te ga uhvatio za vrat gušeći ga, pa kad se je u obrani odgurivao, pao je na pod i zadobio ozljede. Dakle, sporan je dinamizam ozljeđivanja oštećenika i postojanje uzročno posljedične veze između postupanja okrivljenika sa nastalim ozljedama.

17. Ovaj sud na temelju iskaza oštećenika EĆ koji detaljno i okolnosno opisuje dinamiku inkriminiranog događaja, a kojeg prihvaća kao istinitog i uvjerljivog, utvrđuje kao odlučno da je 24. srpnja 2021. oko 22,00 sati, u mjestu [adresa], na adresi [adresa], okrivljenik njemu prišao, a što okrivljenik niti sam ne spori, te nakon što ga ja verbalno napao vezano za parking i nakon što je oštećenik opsovao jer je bio revoltiran tom situacijom, okrivljenik ga je uhvatio za vrat gušeći ga, dok je oštećenik da se on obrani od okrivljenika, istog odgurivao od sebe rukama i u jednom trenutku pao na leđa na betonsku površinu. Nije sporno da su tada nastale oštećeniku tjelesne ozljede u vidu prijeloma bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manji avulzijski prijelom stražnjeg izdanka desnog gležnja i iščašenje palca lijevog stopala, a koje sud utvrđuje i na temelju materijalne dokumentacije (konkretno nalaza sa hitnog pregleda oštećenika). U prilog nastanka tjelesne ozljede iščašenja palca lijevog stopala kod oštećenika kritične zgode ide i iskaz svjedokinje SĆĐ kojeg sud također prihvaća kao istinitog, a iz kojeg proizlazi da je ona kritične zgode dolaskom na lice mjesta (što nije sporno) zatekla svog oca, oštećenika PĆ, te vidjela da je njegov palac lijeve noge okrenut prema van.

Nadalje, u prilog istinitosti i vjerodostojnosti iskaza oštećenika u dijelu u kojem je iskazao da je odgurivao okrivljenika, ide i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u dijelu u kojem je isti naveo da je samom padu oštećenika prethodilo odgurivanje, s tim da sud nastavno upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kojeg prihvaća kao stručnog i objektivnog, utvrđuje kao odlučno da je do prijeloma bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manjeg avulzijskog prijeloma stražnjeg izdanka desnog gležnja kod oštećenika došlo izvrtanjem desnog stopala prije nego je oštećenik pao na tlo, u trenutku kada je noga oštećenika bila opterećena njegovom vlastitom težinom tijela i kada je bila u potpunosti oslonjena na podlogu. Nadalje, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđuje da je i tjelesna ozljeda iščašenja palca lijevog stopala došla istovremeno kada je došlo i do izvrtanja desnog skočnog zgloba, jer je vještak argumentirano obrazložio taj trenutak ozljeđivanja kao najvjerojatniji navodeći da "je prema medicinskom opisu iščašenje zglobnih tijela palca lijevog stopala bilo na način da je pomak zglobnih tijela bio na razini krajnjeg članka prema medijalnom", pri čemu sud mogućnost koju je naknadno vještak spomenuo da je iščašenje palca lijevog stopala moglo doći i padom i udarcem u tupo tvrdu podlogu ne prihvaća kao način ozljeđivanja koji bi bio nedvojbeno utvrđen, jer istu kao mogućnost, za razliku od gore navedene veće vjerojatnosti, vještak nije dostatno argumentirano obrazložio. Stoga sud utvrđuje da je do predmetnih ozljeda oštećenika došlo u njegovu padu na leđa na betonsku podlogu. Ovdje se ističe da je sud izostavio dio inkriminacije u kojoj se navodi da je okrivljenik odgurnuo oštećenika na betonsku podlogu, jer tako nešto ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pa je umjesto tih riječi, a nakon dijela činjeničnog opisa koji glasi "... pa kad ga je VĆ u pokušaju da se od toga obrani odgurivao rukama" unio tekst " VĆ je pao na betonsku podlogu na leđa, uslijed čega je u padu zadobio tjelesnu ozljedu iščašenja palca lijevog stopala, a kada je došlo do izvrtanja njegovog desnog stopala zadobio je i tjelesne ozljede u vidu prijeloma bočnog izdanka desnog skočnog zgloba i manji avulzijski prijelom stražnjeg izdanka desnog gležnja, koje ozljede su teške naravi,". To stoga što kako iz iskaza oštećenika, tako i iz medicinske dokumentacije pa i iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je oštećenik, a nakon što ga je hvatajući za vrat okrivljenik gušio, istog odgurivao, pao na betonsku podlogu na leđa, u padu zadobio tjelesnu ozljedu iščašenja palca lijevog stopala, a uslijed izvrtanja desnog stopala i tjelesne ozljede u vidu prijeloma desnog skočnog zgloba i manji avulzijski prijelom stražnjeg izdanka desnog gležnja. Zaključno, kada se nalaz i mišljenje vještaka dovede u vezu sa iskazom oštećenika iz kojeg proizlazi da ga je okrivljenik uhvatio za vrat i da ga je gušio, a on se je branio na način da je okrivljenika odgurivao, pa potom pao na betonsku podlogu, a koji pad niti sam okrivljenik ne spori, tada je prema mišljenju ovog suda nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik teško tjelesno ozlijedio oštećenika, odnosno da su teške tjelesne ozljede oštećenika koje su nastale u padu u uzročno posljedičnoj vezi upravo sa radnjom okrivljenika.

18. Sukladno svemu navedenom, a prihvaćajući iskaze oštećenika EĆ i svjedokinje SĆĐ kao uvjerljive i vjerodostojne nemajući razloga sumnjati da bi isti lažno iskazivali, posebice imajući u vidu da su njihovi iskazi suglasni i obostrano potvrđeni u skladu sa materijalnom dokumentacijom, posebno medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka medicinske struke Dražena Cuculića, ovaj sud utvrđuje da upravo njihovi iskazi uz navedenu materijalnu dokumentaciju ukazuju da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, odnosno ukazuje na njegovu sigurnu, pouzdanu krivnju koja ne ostavlja dvojbu.

19. Što se tiče obrane okrivljenika u kojoj isti negira učin terećenog mu kaznenog djela, istu sud prihvaća u dijelu nespornih činjenica, dok ne prihvaća kao istinitu u dijelu spornih činjenica, obzirom da je obeskrijepljena rezultatima dokaznog postupka na kojima je sud utemeljio gore utvrđene odlučne činjenice, a osim toga je nekonzistentna i nedosljedna. Ovo se prije svega odnosi na činjenicu da je okrivljenik kroz negiranje optužbe sporio da je došlo do fizičkog nasrtaja na oštećenika, a što je kao učinjeno dokazano tijekom postupka iskazom oštećenika potkrijepljenog materijalnom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem vještaka. Nadalje, u prilog nekonzistentnosti i nedosljednosti obrane okrivljenika ide i činjenica da je u prethodnom postupku okrivljenik istaknuo da je oštećenik došao i počeo lupati po njegovom autu i da je, kada je on htio izaći, u tom trenutku oštećenik pao na leđa pored njegovog auta, a da je nakon toga otišao kući, dok je pred sudom pak iskazao da je oštećenik jednostavno pao, da je sreo kćerku oštećenika, da je njemu U rekao da oštećenik opet lupa po njegovom autu, da je on otišao doma po lampu i da se vratio na mjesto događaja, a što sve u konačnici ukazuje da je takva obrana bila usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

20. Što se tiče samih odlučnih činjenica koje se navode u opisu inkriminacije, svjedokinja UĆ kao niti svjedok NĆ nemaju neposrednih saznanja jer im nisu bili prisutni, pa sud nije posebno cijenio njihove iskaze. Jedino je svjedokinja AĆ iskazala da joj je okrivljenik rekao da je bio u verbalnom sukobu sa oštećeniku koji ga je psovao, a što nije niti sporno.

21. Slijedom svega navedenog, prema mišljenju ovog suda tijekom ovog postupka bez ikakve dvojbe je utvrđeno da je okrivljenik teško tjelesno ozlijedio oštećenika na način kako se to i tereti u činjeničnom opisu.

22. Sud smatra kako u radnjama okrivljenika nema isključenja protupravnosti; kako je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv kada je postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i pristao je na nastupanje posljedica, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog u njegovom postupanju. Isto tako sud smatra da je okrivljenik tempore criminis bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenih djela za koja je sa potpunom izvjesnošću utvrđeno da ih je počinio, a nije se nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost. Dakle, okrivljenik je inkriminiranim mu postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. St. 1. KZ/11.

23. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja bi odgovarala kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti okrivljenika, sud je vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima na strani istog. U tom smislu sud je olakotnim cijenio okrivljenikovu neosuđivanost, što znači da je ovo jedan izolirani događaj u njegovom životu u kojem nije dolazio u sukob sa zakonom, dok mu otegotnih okolnosti nije našao. Uzimajući u obzir navedenu okolnost kao i činjenicu da je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, ovaj sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Naime, uvažavajući navedeno, kao i način počinjenja djela, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Sud je okrivljeniku potom izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud drži da će se takvom sankcijom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije kažnjavanja. Ovako izrečena kazna zatvora može u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena.

24. Kako je okrivljenik oglašen krivim, sukladno odredbi čl. 148. st. 1. u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08 naloženo mu je da plati troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote koja je odmjerena sukladno trajanju i složenosti kaznenog postupka i imovnom stanju okrivljenika te trošak provedenog sudsko- medicinskog vještačenja, s tim da je u obvezi naknaditi troškove opunomoćenika oštećenika.

Rijeka, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Tina Ružić Škrobonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik od 23. veljače 2026.

- okrivljeniku

- branitelju uz zapisnik od 23. veljače 2026.