Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-372/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, 1. tužiteljice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, 2. tuženika PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužene ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i I- tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp- 17/2023-71 od 15. srpnja 2025., dana 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-17/2023-71 od 15. srpnja 2025. u dijelu pod toč. II, III i IV Izreke.

II Odbija se žalba I tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-17/2023-71 od 15. srpnja 2025. u dijelu pod I i IV izreke.

III Odbija se zahtjev tužitelja i I tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I utvrđuje se da su tuženi Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, OIB: 79058504140, Planinska ulica 1, Zagreb i PI, zaposlenik Državnih nekretnina d.o.o. zasmetali prednika tužitelja EI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu jednog prostora koji se nalazi u [adresa], I. kat, sve sagrađeno na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica], Z. UZ. 17986, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], na način da je 13. kolovoza 2019. godine 2. tuženik PI, u ime i za račun 1. tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., promijenio cilindar bravu na ulaznim vratima prostora koji se nalazi na I katu, u haustoru navedene zgrade, orijentacije istok-zapad, a koji u naravi predstavlja toalet i nalazi se izvan stana, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda tog prostora ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne. Pod II se odbija kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traže da sud utvrdi da je 3. tužena ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala prednika tužitelja EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu stana i jednog prostora koji se nalazi u [adresa], I. kat, sve sagrađeno na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica], Z. UZ. 17986, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], na način da je 13. kolovoza 2019. po njezinom nalogu 2. tuženik PI, u ime i za račun 1. tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., promijenio cilindar bravu na ulaznim vratima jednog prostora koji se nalazi na I. katu, u haustoru navedene zgrade, orijentacije istok- zapad, a koji u naravi predstavlja toalet i nalazi se izvan samog stana, kojem stanu je pripadnost, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda navedenog stana za ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne. Pod III se odbija kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženi Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, OIB: 79058504140, Planinska ulica 1, Zagreb i PI, zaposlenik Državnih nekretnina d.o.o. smetali prednika tužitelja EI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu stana koji se nalazi u [adresa], I. kat, sve sagrađeno na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica], Z. UZ. 17986, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], na način da je 13. kolovoza 2019. godine 2. tuženik PI, u ime i za račun 1. tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., promijenio cilindar bravu na ulaznim vratima prostora koji se nalazi na I. katu, u haustoru navedene zgrade, orijentacije istok-zapad, a koji u naravi predstavlja toalet i nalazi se izvan samog stana, kojem stanu je pripadnost, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda navedenog stana za ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne dok se pod IV određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje tužitelj u odbijajućem dijelu zbog zakonskih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak,l odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje i I-tuženik u usvajajućem dijelu zbog zakonskih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak,l odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi tužitelj ističe kako prema ugovoru o prodaji stana od 23. travnja 1997. zaključenom između prodavatelja Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, s jedne strane, te prednika tužitelja EI, kao kupca, s druge strane, predmet istog jest dvoipolsobni stan na prvom katu lijevo, sastojećih i od ostalih prostorija u površini od 0,54,62 m2, te su istim tužitelji dokazivali kada su stekli posjed parnične nekretnine i da je parnična nekretnina sastavni dio stana i time tvori jednu cjelinu, tako da se i prema zapisniku o bodovanju stana od 12. kolovoza 1996. g. kao pripadnost stana kojeg je u posjed primio prednik tužitelja ovim ugovorom navodi i jedan nužnik dužine 1,88, širine 4,10 i površine 3,61 m2 (dakle, baš sporni wc). I prema izvodu iz elaborata za otkup nekretnine se predmetni prostor (toalet) nalazeći izvan samog stana tužitelja, vodi kao pripadnost stana tužitelja, a ne nekog drugog, a posebice ne kao zajednički prostor na kojem bi posjedovne čini vršile bilo koje osobe što znači da je predmetni prostor u pravnom prometu od 1996. g. pa nadalje bio isključivo tretiran kao pripadnost nekretnine tužitelja i kao pripadnost stana tužitelja. Na prostoru doduše može biti uspostavljena faktička vlast neovisno o stanu, međutim, sporni prostor čini jednu pravnu cjelinu sa stanom. Dalje, sud ne prihvaća iskaz drugotuženika da bi nalog za promjenu brave primio od sefa R i trećetužene, iz razloga što je on u svom prvom iskazu rekao kako su prisutni pokušaju primopredaje predmetnog prostora bili on i šef R, te da mu je potonji odmah rekao da promijeni bravu, a što je isti i učinio, te prema pogrešnom tumačenju i shvaćanju suda sudu ostaje nejasno kad bi ova tužena dala nalog za izmjenu brave, obzirom da ona nije bila prisutna pokušaju primopredaje, a brava je promijenjena isti dan. Također sud bez rezervi prihvaća njen iskaz u dijelu u kojem je ista navela da je ona dala nalog, ali samo za promjenu brave na vratima poslovnog prostora, a ne i spornog prostora te da ne zna po čijem nalogu i točno kad je promijenjena brava spornog prostora. Ta tužena je ipak tada obavljala funkciju direktorice sektora za poslovne prostore kod drugotuženika i bila nadređena prvotuženiku, koji ni jedan posao nije obavljao bez odobrenja ili naloga iste, što i sam tvrdi, te je nalog za mijenjanje brave dobio do šefa R i trećetužene, jer čin smetanja posjeda može počiniti i onaj koji postupa u svoje ime ili onaj koji postupa u ime i za račun drugoga, dakle čin smetanja posjeda u konkretnom slučaju su počinili svi tuženici.

7. Prvotuženik pak u žalbi ističe kako sud pogrešno tvrdi da su UZOR, te kasnije Teflonik sporni prostor posjedovali kao nesamostalni posjednici, a činjenica da je II- tuženik ulaskom u taj prostor pronašao ključ za koji je provjerom utvrdio da se radi o ključu spornog prostora, što upućuje na činjenicu da I-tuženik nije stekao posjed tog prostora. Takav zaključak prvostupanjskog suda je netočan budući je II-tuženik u konkretnom slučaju postupao u ime i za račun I-tuženika, te je nedvojbeno na temelju iskaza II-tuženika i svjedoka utvrđeno da je predmetni ključ bio ključ od spornog prostora. Dakle I-tuženik je bio u posjedu prijepornog prostora.

8. Međutim, pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci, što niti navodima žalbi nije dovedeno u pitanje, utvrđuje kako tuženi tvrde da je nedopuštena tužba tužitelja, obzirom da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se prednik tužitelja poslužio institutom samopomoći, jer je prema vlastitim tvrdnjama zamijenio bravu na spornom prostoru čime je ušao u posjed tog prostora te je prednik tužitelja za promjenu brave na toaletu u stubištu saznao 13. kolovoza 2019. pri čemu nije sporno da se na 1. katu zgrade u [adresa] nalaze dva stana, dva izdvojena toaleta te još dva prostora dok jedan stan pripada tužiteljima a stan označen narančastom bojom na tlocrtu na listu 14 spisa te je drugi stan pripadao roditeljima pokojnog prednika tužitelja pa je isti prodan svjedokinji Š a stan označen žutom bojom na tlocrtu na listu 14 spisa - jedan toalet koji pripada "žutom" stanu - označen žutom bojom na tlocrtu na listu 14 spisa - sporni toalet - označen narančastom bojom na tlocrtu na listu 14 spisa - poslovni prostor u vlasništvu 1. tuženika površine 79 m2 te - prostor u vlasništvu svjedoka T, koji se nalazi između prostora 1. tuženik i spornog toaleta. Tužitelji su za promjenu brave saznali u kolovozu 2019., nakon čega su oni promijenili bravu pa sud pravilno primjenjuje čl. 21. st. 1. ZV-a prema kojemu onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda s time da prema čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja a napose u dijelu koji se tiče tvrdnje tužitelja da su svjedoku P prednik tužitelja i 1. tužiteljica dali ključeve spornog wc-a jer drugačije tvrdi sam svjedok P, koji je nezainteresiran za ishod ovog postupka pa iskazuje o tome da je ključ spornog toaleta dobio još 1996. zajedno sa ključem poslovnog prostora te su od osamdesetih godina samo članovi Uzora, a kasnije on i zaposlenici njegovog društva koristili ovaj prostor jer je nakon napuštanja poslovnog prostora prvotuženika on neke stvari čuvao u spornom prostoru, tako da su ključeve spornog prostora imale i djelatnice njegovog društva, jer očito je još između obitelji EI i tadašnjeg UZOR-a postignut sporazum temeljem kojeg je Uzor sa prednikom tužitelja dogovorio urediti wc u stanu dok je mogao koristiti sporni wc te su prvo UZOR, a kasnije i Teflonik bili nesamostalni posjednici, koji su priznavali višu vlast posrednog posjednika, prednika tužitelja prema jasnoj odredbi čl. 11. ZV pa nije jasno zbog čega bi svjedok zamolio prednika tužitelja ključ spornog prostora, budući da nije imao interesa za korištenje spornog prostora, kada je taj ključ vratio obitelji EI. I sama je prvotužiteljica navela da je ključ spornog prostora svjedok P vratio obitelji EI jer nakon što mu je predočena izjava od 9. lipnja 2019. svjedok je potvrdio kako je istu sam napisao i potpisao te da se toga ne može točno sjetiti. Dakle, stoga pravilno sud utvrđuje kako je ključ spornog prostora vraćen tužiteljima 9. lipnja 2019., kada su oni ušli u samostalan posjed spornog prostora. Pri tome je drugotuženik ulaskom u prostor pronašao ključ, što znači kako tuženik nije stekao posjed tog prostora, pri čemu je i nakon utvrđenja prava vlasništva poslovnog prostora bila naložena promjena brave samo na poslovnom prostoru, a ne i na spornom WC-u dok drugotuženik sam tvrdi da se primopredaja poslovnog prostora novom zakupniku nije mogla izvršiti 2. srpnja 2019., jer ključem nisu mogli ući u sporni prostor, zbog čega je istog dana, po nalogu šefa R, promijenio bravu, pa je sud pravilno utvrdio kako jest došlo do smetanja posjeda spornog prostora od strane tuženih, ali je isti prostor potpuno odvojen prostor od stana, pa u fizičkom smislu ne predstavlja pripadnost stanu te se ne radi o smetanju posjeda stana tužitelja.

10. Konačno, u pogledu odbijanja tužbenog zahtjeva u odnosu na trećetuženu sud je dao dostatne razloge u pravcu ovakve odluke, obrazlažući istu prvenstveno time da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je ista tek dala nalog za promjenu brave na vratima poslovnog prostora, a ne i spornog prostora pa nije nedvojbeno utvrđeno da je baš po njenom nalogu promijenjena brava spornog prostora, tim više što ista o samom vremenu promjene brane nije imala saznanja kako je utvrđeno.

11. Obzirom na navedeno, temeljem čl.1 54. i 155. ZPP pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka, a kako strane nisu uspjele sa žalbama, to nije prihvaćen niti zahtjev za naknadu troškova postupka povodom žalbe. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac

Josip Grubišić