Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-309/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja ĆT (OIB [osobni identifikacijski broj]) te II-tužitelja FT (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku, protiv tuženika VT (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi smetanja posjeda odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom poslovni broj Psp-28/2025 od 28. listopada 2025., dana 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom poslovni broj Psp-28/2025 od 28. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik, točno neutvrđenog dana, krajem 2018. godine, ili početkom 2019. godine, a što su tužitelji saznali 10. siječnja 2019. godine, omeo tužitelje u mirnom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 656 , KO [katastarska općina], na način da je srušio kamenobetonski zid širine 0,40 m, visine 0.45 m, u dužini od 6,64 m, i dio ogradnog zida na sjeverozapadnom dijelu predmetne nekretnine naspram [adresa] u [adresa], koji je u slici nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Gorana Kukavice od 23. listopada 2020 godine iscrtan žutom bojom i označen slovima ABC, te je sav otpad od kamena i betona koji je nastao rušenjem zida razbacao na predmetnu nekretninu, pa da se naloži tuženiku uspostaviti prijašnje stanje sazidavanjem kamenobetonskog zida u prijašnjim gabaritima, i uklanjanja otpada kamena i betona sa nekretnine, te da mu se zabrani ovakvo i slično smetanje posjeda nekretnine tužitelja.

2. Protiv iste odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga određenih u čl. 353. st. 1. (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714- Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe predlažući istu odbiti i potvrditi pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP. U smislu odredbe čl. 353. st. 2. ZPP presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

6. Tužitelji u žalbi navode kako sud pogrešno utvrđuje da je tuženik priznao počinjenje navodeći kako je bio suvlasnik i suposjednik nekretnine. Sud je morao utvrditi samo dvije činjenice: posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje a ako je priznato smetanje posjeda s „ovlaštenjem“ suposjednika, jasno je kako i suposjednik može smetati posjed drugome suposjedniku. Sudu je ovdje zabranjeno raspravljati o pravu, jer tužitelji nisu morali dokazati postojanje isključivog posjeda - već posjeda, a svi tužiteljevi svjedoci potvrdili su kako su tužitelji gradili zid i posjedovali nekretninu pa se sud umjesto da analizira iskaze svjedoka na okolnost posjeda, bavi kupoprodajnim ugovorima utvrđujući da je nekretninu djelomice koristio i tuženi radi prodaje pića dok je svjedok KT govorila samo o vlasništvu nekretnine te se nepravilno odbacuje iskaze svjedoka JT i ST paušalnim navodima da su nevjerodostojni - jer su suprotni dokumentaciji dok iz iskaza svjedoka ST sud utvrđuje da je zid visok metar i nešto ili metar i po dok je uviđajem na licu mjesta i nalazom i mišljenjem vještaka utvrđena visina zida od 45 cm iako nije bitna za predmet spora razlika u centimetrima.

7. Sud prvog stupnja međutim pravilno utvrđuje, koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje, kako nije sporno da je tuženik razrušio predmetni zid kako to tvrde tužitelji, ali je između stranaka sporno jesu li tužitelji bili posljednji mirni posjednici u pogledu predmetne nekretnine pa da su uopće mogli biti smetani u posjedu iste od strane ovdje tuženika na opisani način (rušenje zida na toj nekretnini). Sud pravilno primjenjuje čl. 441. ZPP-a, te čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) prema kojima je odlučno bilo raspraviti činjenice o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira o pravu na posjed, pravnoj osnovi ili temelju posjeda kao i poštenju posjeda.

8. Na navode tužitelja o tome da je tuženik priznao suposjed valja reći kako pravilno sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu tek istakao kako osporava tužiteljima da su bili u isključivom posjedu predmetne nekretnine tvrdeći da je on vlasnik i posjednik predmetne čestice, a kako su tužitelji vlasnici susjednih čestica da su zajednički gradili zid duž sjeverozapadnog dijela tih čestica prema [adresa] pa su dogovorno koristili predmetne nekretnine jer su odnosi bili dobri, a da je on na predmetnoj čestici prodavao vino te poslije uslijed nesuglasica između razrušio predmetni zid kako ne bi morao imati ništa sa tužiteljima. Sud stoga pravilno utvrđuje kako tužitelji nisu dokazali da su oni bili isključivi posljednji mirni posjednici nekretnine na kojoj se nalazi predmetni zid, pa da bi uopće mogli biti smetani u posjedu od strane tuženika kako to tvrde u svojoj tužbi. Tužitelji tvrde da su posjed stekli odmah po kupnji nekretnine, ali kao dokaz kupnje dostavljaju kupoprodajni ugovor prema kojem su kupili neke druge nekretnine dok je iz dokaza uviđajem na licu mjesta te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Gorana Kukavice utvrđeno kako se porušeni dio zida nalazi upravo na čestici broj 2934/6 dok tužitelji tvrde kako u ugovoru nisu omaškom naznačili upravo nekretninu označenu kao čestica br. 2934/6 dok iz potvrde od 15. ožujka 2010. te iskaza svjedokinje KT i ŠT, proizlazi kako je upravo tuženik, a ne tužitelji, kupac nekretnine na kojoj se nalazi dio predmetnog zida a sami tužitelji su u proturječju s istim tvrdnjama kada navode da su upravo po kupnji nekretnine stupili u posjed iste. Konačno, i svjedok PT tvrdi izričito kako je predmetnu nekretninu gdje se nalazio dio sada razrušenog zida koristio i tuženik za prodaju pića, dok svjedok IT u pogledu gradnje zida iskazuje suprotno od činjenica koje su nesporne među strankama (da su zajednički gradili zid dužinom sjeverozapadnog dijela čestica, a svjedok ST iskazuje o različitoj visini zida te je logično da sud dovodio u pitanje njegov iskaz ako se ta visina razlikuje za čitav metar. Dakle, pravilno sud utvrđuje kako nije sporno se zid gradio sjeverozapadnom stranom zajednički, pa pravilno temeljem provedenih dokaza utvrđuje kako tužitelji nisu dokazali svoj posljednji isključivi mirni posjed temeljem kojeg bi imali ovlaštenje tražiti posjedovnu zaštitu prema tuženiku.

9. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo podnijetu žalbu van navedenih žalbenih razloga odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac

Josip Grubišić