Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-370/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Suzani Radaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč i Bakić d.o.o, sa sjedištem u [adresa], protiv protustranke ME iz [adresa] (sada [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osnivanja sudskog pologa, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj R1-57/25-5 od 30. rujna 2025., dana 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj R1-57/25-5 od 30. rujna 2025.

II Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se zahtjev predlagatelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], za vraćanje novčanog iznosa uplaćenog na sudski polog ovog suda temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj R1-188/13 od 19. prosinca 2013. godine. II. Prihvaća se zahtjev protustranke ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu novčanog iznosa uplaćenog na sudski polog ovog suda temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj R1-188/13 od 19. prosinca 2013. godine, te će se po pravomoćnosti ovoga rješenja novčani iznos od 2.240,36 EUR-a sa sudskog polog osnovanoga u korist protustranke ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na račun te protustranke.

2. Protiv navedene odluke žali se predlagatelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja za vraćanje novčanog iznosa uplaćenog na sudski polog i zahtjev protustranke za isplatom novčanog iznosa uplaćenog na sudski polog, a koje zahtjeve temelje na pravomoćnom rješenju o osnivanju sudskog pologa Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj R1-188/13 od 19. prosinca 2013.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 189. Zakona o obveznim odnosim („Narodne novine broj“: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 186 st. 1. ZOO-a.

7. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom rješenja. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog ukazuje predlagatelj u svojoj žalbi.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu postojanja uvjeta iz čl. 189. ZOO-a.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je predmetnim prijedlogom predloženo osnivanje sudskog pologa po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-

221/13 od 213. rujna 2013.;

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj R1-188/13 od 19. prosinca 2013. odobreno predlagatelju polaganje u sudski depozit (sudski polog) novčanog iznosa od tadašnjih 16.880,00 kuna u korist i rizik protustranke koji iznos je predlagatelj ovlašten isplatiti protustranci na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-221/13 (toč. I. izreke), te je ovdje predlagatelj ovlašten u roku od 8 (osam) dana od dana pravomoćnosti toga rješenja izvršiti uplatu iznosa od 16.880,00 kuna na račun stalnog pologa tadašnjeg Općinskog suda u Trogiru (Sadašnjeg Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru), kao depozit na raspolaganje protustranke (toč. II. izreke);

- da je protustranka 30. ožujka 2015. podnijela zahtjev da joj se isplate novčana sredstva koja su položena od predlagatelja na sudski depozit:

- da je uz navedeni zahtjev protustranka dostavila Dodatak kupoprodajnog ugovora broj OV-763/01 od 13. travnja 2001. sastavljen između protustranke i predlagatelja u [adresa] dana 20. veljače 2015. na kojem je ovjeren potpis po javnom bilježniku Petru Žanku, broj OV-2257/15 od 26. ožujka 2013. kojim su stranke dopunile raniji Ugovor o kupoprodaji i kojim je protustranka kao prodavatelj prodao predlagatelju kao kupcu 1/2 suvlasničkog udjela tamo specificirane nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] budući da su tim dodatkom ugovora stranke suglasno utvrdile da je u Kupoprodajnom ugovoru od 13. travnja 2001. bio pogrešno označen zemljišnoknjižni broj nekretnine koja je predmet prodaje;

- da se predlagatelj izričito protivio isplati navodeći da je protustranka raspolagala predmetnom nekretninom na način da je ista prodana trećoj osobi i da nije upisao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi na svoje ime i iz tog razloga je postavio prijedlog za povrat uplaćenog iznosa u sudski depozit;

- da se protustranka kao vjerovnik za isplatu od predlagatelja uplaćenog iznosa u sudskom depozitu pisanom izjavom izjasnila da prima položenu stvar, dok se predlagatelj tome usprotivio pa je prestalo pravo predlagatelja kao dužnika;

- da je u nadležnom zemljišnoknjižnom postupku odlučeno o pravu predlagatelja na način da je predlagatelj svoje pravo vlasništva upisao na odgovarajućoj nekretnini koje pravo na upis ga ovlašćuje temeljem isprave - pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-221/13 od 23. rujna 2013. po kojoj je predlagatelj radi ostvarenja toga prava bio ovlašten isplatiti razliku kupoprodajne cijene u iznosu od tadašnjih 16.880,00 kuna / 2.240,36 EUR-a (prema fiksnom tečaju kuna u eure od 7,53450);

- da je osnovan zahtjev protustranke da mu se iz sudskog pologa položeni novčani iznos kao isplata razlike kupoprodajne cijene isplati jer je protustranka kao vjerovnik te tražbine izjavio da da prima položenu stvar (ovdje položeni novčani iznos) a što je i utvrđeno pravomoćnom odlukom budući polaganje u tom novčanom iznosu udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da nije osnovan zahtjev predlagatelja za vraćanjem uplaćenih novčanih sredstva i prihvatio zahtjev protustranke za isplatom istih, a sve na temelju pravomoćnog rješenja o pologu te odlučio na navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje predlagatelja su bez pravnog uporišta

14. Na žalbene navode koji se isključivo odnose na ocjenu dokaza valja reći da predlagatelj ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj će činjenice uzeti kao dokaze odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečena uvjerenja je opravdavao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi kojima sadržajno upire na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. U odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja reći da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj R1-188/13 od 19. prosinca 2013. odobreno predlagatelju polaganje u sudski depozit (sudski polog) novčanog iznosa od tadašnjih 16.880,00 kuna u korist i rizik protustranke koji iznos je predlagatelj ovlašten isplatiti protustranci na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-221/13 .

Jednako tako, navedenim pravomoćnim rješenjem predlagatelj je ovlašten u roku od 8 (osam) dana od dana pravomoćnosti rješenja izvršiti uplatu iznosa od 16.880,00 kuna na račun stalnog pologa tadašnjeg Općinskog suda u Trogiru (Sadašnjeg Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru), kao depozit na raspolaganje protustranke.

17. Prema odredbi čl. 189. st. 3. ZOO-a, na koju se i pozvao prvostupanjski sud, pravo dužnika da uzme položenu stavar prestaje kad dužnik u pisanom obliku izjavi sudu, odnosno zakonom ovlaštenoj osobi da se odriče tog prava, kad vjerovnik izjavi da prima položenu stvar, a i kad bude utvrđeno pravomoćnom odlukom da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.

18. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu time da se kako je to navedeno protustranka pisanom izjavom izjasnila da prima položenu stvar, to su bez pravnog uporišta žalbeni navodi predlagatelja da ima pravo na povrat uplaćenih novčanih sredstva.

19. Pored navedenog, ukazuje da se iz provedenog postupka proizlazi da je predlagatelj svoje pravo vlasništva upisao na odgovarajućoj nekretnini (zk. izvadak list 63 spisa), a na koje pravo na upis ovlašten je temeljem isprave - pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-221/13 od 23. rujna 2013. po kojoj je predlagatelj radi ostvarenja toga prava i bio ovlašten isplatiti razliku kupoprodajne cijene u iznosu od tadašnjih 16.880,00 kuna/ 2.240,36 EUR-a, pa su suprotni žalbeni navodi bez uporišta u provedenom dokaznom postupku.

Jednako tako, žalbeni navodi da mu nikada nije izdana isprava podobna za upis prava vlasništva nisu razmatrani sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.

20. U naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da zahtjev predlagatelja za povratom uplaćenih novčanih sredstava nije osnovan, dok je zahtjev protustranke osnovan.

21. Obzirom na navedeno, suprotni žalbeni navodi ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje

22. U odnosu na žalbene navode kojima predlagatelj ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjskog rješenja jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjskog rješenja.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a.

24. Suprotno tvrdnji predlagatelja, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada odlučio na navedeni način.

25. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 380 toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

26. Kako predlagatelj nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP) pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac;

Suzana Radaković