Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-191/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv ovršenice KĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetniku Marku Bekavac - Basić, odvjetniku iz Zagreba, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3748/2024-2 od 31. listopada 2024., dana 27. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3748/2024-2 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi u točki I. izreke određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-173/21-29 od 19. siječnja 2024., iseljenjem ovršenice iz jednosobnog stana koji se sastoji od sobe, kuhinje i nusprostorija u suterenu zgrade u [adresa]., oznake (E-9) površine 26 m2, sagrađenog na [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te predajom istog slobodnog od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju te je predloženo da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine označene u točki I. ovog prijedloga provodi tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju (članka 256. Ovršnog zakona) Republici Hrvatskoj, a ispražnjenju i predaji nekretnine pristupiti će se nakon proteka osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi ovršeniku i prije njegove pravomoćnosti. Ako je potrebno sud će protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe izreći novčane kazne ili odrediti pritvor iz članka 16. Ovršnog zakona (članak 256. stavak 3.). Na zahtjev suda policija i služba socijalne skrbi dužni su pružiti svu potrebnu pomoć u provedbi radnji iz članka 256. Ovršnog zakona. Pri provedbi ovrhe primijenit će se članka 47. Ovršnog zakona. Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe osigurava ovrhovoditelj na zahtjev sudskog ovršitelja koji ovrhovoditelju mora biti priopćen najkasnije osam dana prije provedbe (članak 256. stavak 6. Ovršnog zakona), dok je predloženo da pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku ili odraslom članku ukućanstva (članak 257. stavak 1. Ovršnog zakona). Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije nazočna nijedna od osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti stvari se predaju drugoj osobi na trošak ovršenika. Ovrhovoditelj može sam preuzeti stvari ovršenika na čuvanje (članak 257. stava 2. Ovršnog zakona). Uklonjene stvari predaje na čuvanje drugoj osobi ili ovrhovoditelju sudski ovršitelj. Radnju sudskog ovršitelja potvrđuje sud zaključkom. Isto tako, iz podnesenog prijedloga proizlazi da sud po službenoj dužnosti određuje prodaju stvari za račun ovršenika ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi troškove čuvanja (članak 258. Ovršnog zakona), a prodaja stvari obavlja se po odredbama Ovršnog zakona o ovrsi na pokretninama (članka 258. stavak 4. Ovršnog zakona). Pod točkom II. izreke trošak ovrhovoditelju određen je u iznosu od 160,00 €.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i odbaci prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, a niti one povrede koje žaliteljica ističe u žalbi.

5. Pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja je donio na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-173/21-29 od 19. siječnja 2024. kojom je naloženo tuženici iseliti iz stana koji se sastoji od sobe, kuhinje i nusprostorija u suterenu zgrade, površine 26 m2, te ga predati slobodnog od osoba i stvari tužitelju, a sve u roku od 15 dana. Slijedom navedenog, kako ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu predlaže ovrhu iseljenjem ovršenice iz jednosobnog stana koji se sastoji od sobe, kuhinje i nusprostorija u suterenu zgrade u [adresa]., oznake (E-9) površine 26 m2, sagrađenog na [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te predajom istog slobodnog od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju, valja reći da su neosnovani žalbeni navodi da prijedlog za ovrhu nije u skladu sa ovršnom ispravom te naročito sa rješenjem o ovrsi.

6. Sud prvog stupnja je utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 23. toč. 1. OZ i čl. 22. OZ. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

7. U odnosu na žalbene navode da ovršenik kao i članovi njegove obitelji koji nisu navedeni u ovršnom prijedlogu kao niti u rješenju o ovrsi, a kojim se pozivaju na temeljeno ustavno i konvencijsko pravo na dom, valja reći da su neosnovani.

8. Naime, pravo na dom zajamčeno je čl. 34 st. 2 Ustava RH i čl. 8 st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom mora provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

9. Međutim, navedeno prethodno pitanje ovršenikova prava na dom već je riješeno ovršnom ispravom-pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ps-173/21-29 od 19. siječnja 2024., kojom je ovršenici naloženo iseljenje iz nekretnine u vlasništvu ovrhovoditelja.

10. Ovršenica je u navedenom parničnom postupku, koji je prethodio ovršnom postupku, imao mogućnost isticati prigovor prava na dom, koju mogućnost je i iskoristio, a parnični sud je proveo predložene dokaze vezane uz prigovor prava na dom, te je proveo test razmjernosti u skladu sa svim standardima Ustavnog suda Republike hrvatske i Europskog suda za ljudska prava

11. Nakon provedenog dokaznog postupka i testa razmjernosti, parnični sud je utvrdio da zahtjev radi iseljenja ne predstavlja nesrazmjerno miješanje u ovršenikovo pravo, te da u konkretnom slučaju preteže pravo ovrhovoditelja na zaštitu vlasništva, stoga je presudom Ps-173/21-29 i naložio iseljenje. Utvrđenja vezana uz prigovor prava na dom u presudi radi iseljenja, parnični sud je detaljno obrazložio i ista presuda je pravomoćna i ovršna.

12.Stoga ne može s uspjehom sada ovršenica ponovno tražiti da se isto pitanje prigovor prava na dom, sada ponovno raspravlja u ovršnom postupku, nekoliko mjeseci nakon pravomoćnosti odluke o iseljenju, pri čemu ne ističe u žalbi nikakve nove činjenice vezane uz prigovor prava na dom, a koje ne bi bile raspravljene u prethodno vođenom i pravomoćno okončanom parničnom postupku radi iseljenja.

13. Prema tome, u ovrsi radi iseljenja u konkretnom slučaju ovršenica ne može s uspjehom u žalbi protiv rješenja o ovrsi iznositi prigovor prava na poštivanje doma, kada je taj prigovor i činjenice na kojima se isti temelji mogao iznijeti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, a što je ovršenica i iskoristila. Prigovor prava na dom ovršenica bi bila ovlaštena istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi na nekretninama samo ukoliko isto nije bila u mogućnosti istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, već bi tu mogućnost stekla tek podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi, a o čemu nije riječ u konkretnom slučaju.

14. U odnosu na žalbene navode kako ovršna isprava na koju se poziva ovrhovoditelj je izgubila djelotvornost jer da je uslijed novacije ugovora o najmu tog istog stana, koje mjesečno troškove najamnine ovršenica podmiruje redovito, valja reći da su neosnovani jer ovršna isprava nije izgubila djelotvornost zato što je ovršenica uplatila jednomjesečni iznos najamnine, a niti je dokazala da je ovršna isprava na bilo koji način stavljena izvan snage odnosno izgubila svoj učinak.

15. Isto tako, u odnosu na navode žalbe da su postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. toč.10. i toč. 11. OZ valja reći da predstavljaju žalbene razloge koje ovaj sud nije ispitivao, jer sukladno odredbi čl. 52. OZ o istim razlozima odlučuje prvostupanjski sud po pravilima o upućivanju u parnicu (članak 290. stavak 1. u vezi s člankom 52. stavkom 1. i 3. OZ-a), dok su žalbeni navodi iz čl. 50. st. 1. toč. 2. i toč. 5. neosnovani i paušalno navedeni.

16. Naime, ovršna isprava je postala pravomoćna i ovršna 18. listopada 2024., a isto tako nije protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha jer je prijedlog za ovrhu podnesen **.**.2024.

17. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 14. st. 4. OZ) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ) dosuđenih troškova.

18. Slijedom navedenog, kako ovršenica žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.9., 10. i 11. OZ temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

19. Budući da ovršenica nije uspjela u žalbenom postupku, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Sabina Dugonjić