Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-318/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Braslav Balen, odvjetnik u Zagrebu, Hrgovići 97/III, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupaju punomoćnici Damir Kramarić, Ante Kožul, Domagoj Petrinović, Sanja Krasnec, Marija Vujasin, Marija Radelja i Iva Atlija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, Slavonska avenija 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-130/2024-7 od 4. rujna 2025., 27. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Addiko Bank d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-130/2024-7 od 4. rujna 2025., u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. OIB 14036333877 da isplati tužitelju NU OIB [osobni identifikacijski broj] iznos koji će biti specificiran nakon što bude udovoljeno rješenju kojim se poziva tuženik na dostavu dokumentacije i nakon provedbe vještačenja po toj dokumentaciji zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15 % godišnje od 01.09.2007. do 30.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. Po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

Poslovni bro Gž-318/2026-2

tekućem razdoblju, uvećanoj za 5 posstotnih poena i od 01.08.2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje predhodi tekućem polugodištu koje prethodi, uvećanoj za 3 postotna poena u roku od 15 dana.''

II./ Nalaže se tužitelju NU OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Addiko Bank d.d. OIB 14036333877 trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.".

2. Protiv odluke o trošku sadržane u navedenoj presudi u dijelu pod točkom II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova postupka, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže odluku o troškovima postupka preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu žalbenog troška u iznosu od ukupno 107,02 eura.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi, kao i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi tuženice, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. i 167. st. 1. ZPP-a), nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, tako da se ista može ispitati.

5. Neosnovano se tuženica žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odluci o troškovima postupka (čl. 355. ZPP-a), kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

6. Naime, prvostupanjski je sud točkom II. presude, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, u svezi s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), naložio tužitelju nadoknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 750,00 eura, uz obrazloženje da je tužbeni zahtjev odbijen, slijedom čega je tužitelj dužan tuženici nadoknaditi prouzročene parnične troškove nastale vođenjem postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.630,00 eura, na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a, i to troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku – za sastavljanje odgovora na tužbu – 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife te za zastupanje na ročištima 21. travnja 2022. i 3. srpnja 2025. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 Tarife, što iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 eura, a uvećano za PDV ukupno 750,00 eura, dok tuženici ne priznaje trošak za sastavljanje podnesaka od 10. travnja 2020. i 23. veljače 2022. uz zaključak da ti podnesci nisu bili potrebi radi vođenja parnice, kao niti zatraženi

Poslovni bro Gž-318/2026-2

trošak sastavljanja podneska od 18. kolovoza 2022. jer je u prilogu tog podneska tuženica dostavila isprave koje je bila dužna dostaviti uz odgovor na tužbu ili na pripremnom ročištu održanom 21. travnja 2022., za koje ročište je tuženici dosuđen trošak, pa odlučuje kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

7. Prvostupanjski sud je o zahtjevu stranaka za naknadom parničničnih troškova odlučio presudom, s tim da se prema čl. 129. st. 5. ZPP-a, odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem.

8. Žalbenim navodima, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP-a, tuženica upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka po kojoj joj nije priznat trošak za sastavljanje podnesaka od 10. travnja 2020., 23. veljače 2022. i 18. kolovoza 2022., uz tvrdnju da se podnescima od 10. travnja 2020. i 23. veljače 2022. detaljno očitovala na podnesak tužitelja od 18. prosinca 2019. kojim se tužitelj očitovao na njezin odgovor na tužbu, a da je podneskom od 18. kolovoza 2022. tuženica udovoljila rješenju suda dostavljajući uz navedeni podnesak traženu dokumentaciju.

9. U odnosu na odluku o naknadi praničnih troškova, pravilno sud prvog stupnja tuženici ne priznaje trošak za sastavljanje podnesaka od 10. travnja 2020. i 23. veljače 2022., kao niti zatraženi trošak sastavljanja podneska od 18. kolovoza 2022.

10. Naime, u odnodnsu na podneske od 10. travnja 2020. i 23. veljače 2022., radi se, istina, o obrazloženim podnescima, međutim, navedeni podnesci u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, nisu bili potrebni radi vođenja spora, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. To stoga što se podneskom od 10. travnja 2020. tuženica nepotrebno očitovala na podnesak tužitelja od 18. prosinca 2019. (kojim se tužitelj očitovao na njezin odgovor na tužbu), u tom podnesku ne iznoseći ništa odlučno za predmet ovoga spora što nije mogla iznijeti već u podnesku kojim je odgovarala na tužbu, dok ne stoji tvrdnja tuženice da se istim podneskom očitovala o konverziji predmetnog Ugovora o kreditu, imajući u vidu da isti nije konvertiran, pri čemu se niti dostavljena sudska praksa ne odnosi na konvertirane kredite, što u konačnici ne bi bilo niti odlučno (jer predmetni Ugovor o kreditu nije konvertiran), dok je podneskom od 23. veljače 2022. odustala od saslušanja svjedoka te iznosila daljnje prigovore na postavljeni tužbeni zahtjev, što je mogla i trebala učiniti u podnesku kojim je odgovarala na tužbu, a ne nepotrebmno navedenim podneskom stvarati daljnji trošak.

11. U odnosu na podnesak od 18. kolovoza 2022., stoji da je istim podneskom tuženica udovoljila rješenju suda dostavljajući uz navedeni podnesak traženu dokumentaciju, međutim, kako je tužitelj već u tužbi zatražio dostavljanje dokumentacije koju je tuženica dostavila tek uz navedeni podnesak, a tuženica niti tvrdi, niti dokazuje da se radi o dokumentaciji koju iz nekog opravdanog razloga nije mogla ili trebala dostaviti ranije, imajući u vidu i to da se dostavljanju zatražene dokumentacije nije protivila niti u odgovoru na tužbu (ali isto tako niti kasnije tijekom postupka), i po stavu ovoga suda, nije bilo razloga da istu ne dostavi uz podneske koji su prethodili podnesku od 18. kolovoza 2022. ili na održanim ročištima, tako da nije bilo razloga niti da čeka da joj sud posebnim rješenjem naloži njezino

Poslovni bro Gž-318/2026-2

dostavljanje, čime se i u odnosu na navedeni podnesak radi o podnesku koji u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, nije bio potreban radi vođenja parnice.

12. Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, potvrditi odluku o troškovima postupka te odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

13. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspjela, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

(točka II. izreke ove odluke).

14. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža