Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3155/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Metka Hrga, odvjetnica u Poreču, Nikole Tesle 5, protiv tuženog NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Petrić, odvjetnik u Poreču, Nikole Tesle 5, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp-59/2022-19 od 27. ožujka 2023., 27. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj Psp-59/2022-19 od 27. ožujka 2023. i rješava:

1. Utvrđuje se da je tuženik NL samovlasno smetao tužitelja GL u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu odvodne kanalizacije na način da je otvorio šaht kojim se pristupa cijevi odvodne kanalizacije te u kojem se nalazi kućni priključak, a koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], usuo beton u predmetni šaht (blindirao beton) te time začepio odvodnu cijev kanalizacije povezanu s kućom izgrađenom na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time onemogućio tužitelja u dosadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti.

2. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično buduće uznemiravanje i onemogućavanje posjeda tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 431,34 eura, u roku od 15 dana zajedno sa zateznim kamatama počevši od donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi žalbeni trošak u iznosu od 145,99 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], samovlasno smetao tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu odvodne kanalizacije na način da je otvorio šaht kojim se pristupa cijevi odvodne kanalizacije te u kojem se nalazi kućni priključak, a koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], usuo beton u predmetni šaht (blindirao beton) te time začepio odvodnu cijev kanalizacije povezanu s kućom izgrađenom na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te time onemogućio tužitelja u dosadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti. Nalaže se tuženiku uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da poduzme sve potrebne radnje, ukloni beton, popravi cijevi i osposobi normalno funkcioniranje odvodne kanalizacije, odnosno uspostavi prijašnje posjedovno stanje, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično buduće uznemiravanje i onemogućavanje posjeda tužitelja, sve to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate u roku od 15 dana."

I Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn (slovima: četiristodevedesetsedameuraisedamdesetjedancent/tritisućesedamstopedesetkuna) u roku od 15 dana.''.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 119,45 eura i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,08 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 172,53 eura.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su odlučne i bitne za donošenje sudske odluke u ovome sporu, međutim, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo je pogrešan zaključak o tome da tuženik nije počinio predmetno smetanje posjeda i o krivo postavljenom tužbenom zahtjevu, čime je ujedno pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite odvodne kanalizacije na način pobliže opisan u izreci ove drugostupanjske odluke (koji zahtjev je tužitelj korigirao na ročištu od 13. prosinca 2022., list 50 spisa, s obzirom na činjenicu da je nakon utuženja uspostavljeno ranije posjedovno stanje), a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je posljednji mirni i faktični posjednik odvodne kanalizacije koja se proteže od kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja se nalazi na adresi [adresa], u kojoj kući trajno živi), duž nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do glavne odvodne mreže koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prometnica naselja), koju odvodnu kanalizaciju za svoju kuću je postavio dok je vlasnik susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio ŠLO koji mu je dao pisanu i ovjerenu suglasnost za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za građenje kanalizacijskog voda, kao i glavnog odvoda vode na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do njegove nekretnine, koju odvodnu kanalizaciju koristi dugi niz godina, u čemu nikada nije bio smetan, a da je tuženik 16. ožujka 2022. u neutvrđenom trenutku usuo beton u šaht putem kojeg se pristupa cijevi za odvodnu kanalizaciju i u kojem se nalazi kućni priključak (na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), na koji način je začepio cijev odvodne kanalizacije koju koristi tužitelj za potrebe svoje nekretnine (kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i time ga onemogućio u korištenju odvodne kanalizacije, smetanjem njegovog posjeda.

7. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 21. st. 1. i 3. , čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV), cijeneći da iz iskaza saslušanih stranaka, kao i iz drugih izvedenih dokaza, ne proizlazi da je tuženik izbetonirao predmetni šaht i time onemogućio tužitelja u korištenju odvodne kanalizacije, odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, rukovodeći se ujedno, pozivom na odredbu čl. 4. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) te odredbu čl. 9. st. 3. ZV-a, i time da je tužitelj krivo postavio tužbeni zahtjev tražeći da se utvrdi da ga je tuženik smetao u mirnom posjedu odvodne kanalizacije, s obrazloženjem da su odvodna kanalizacija, odnosno cijevi, ukopane u zemlju, a da je sve što je sa zemljištem trajno povezano na površini ili ispod nje, u pravnom smislu, sastavni dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu, tako da smetanje posjeda može biti počinjeno samo u odnosu na stvar i u odnosu na pravo poput prava stvarne služnosti, pri čemu da sporne kanalizacijske cijevi služe kući tužitelja, tako da se posjedovna zaštita nesmetanog korištenja tih odvodnih kanalizacijskih cijevi može ostvariti samo zaštitom posjeda stvari u službi kojoj služi (kuće, stana ili sl.), temeljem čega tužitelju odbija pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu.

8. Žalbenim navodima tužitelj osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i pravilnu primjenu materijalnog prava, upirući na pogrešan zaključak suda o tome da tuženik nije počinio predmetno smetanje posjeda, uz tvrdnju da je jedino tuženik, kojemu su smetale kanalizacijske cijevi, imao interesa zabetonirati ih te da su jedino tuženik i njegova supruga, koji su zainteresirani za uspjeh u sporu, poricali čin smetanja, žalbenim navodima ujedno osporavajući i zaključak suda prvog stupnja o krivo postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. Iz provedenom prvostupanjskog postupku proizlazi:

- da između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini se nalaze ukopane cijevi za odvodnu kanalizaciju te šaht u kojem se nalazi kućni priključak za potrebe susjedne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi kuća u vlasništvu i posjedu tužitelja,

- da između stranaka nije sporno niti to da je predmetni šaht zapunjen betonom što je tužitelj otkrio 16. ožujka 2022.,

- da je tužitelj uz predmetnu tužbu radi smetanja posjeda podnio i prijedlog za određivanjem privremene mjere, o čemu je sud odlučio odvojeno raspravljati, nakon čega je rješenjem poslovni broj Ovr-257/202218. ožujka 2022. (koje rješenje je postalo pravomoćno 1. travnja 2022.), po prijedlogu tužitelja određena privremena mjera kojom je sud ovlastio tužitelja da na trošak tuženika ukloni beton iz šahta, popravi cijevi i osposobi normalno funkcioniranje odvodne kanalizacije, koji beton je postavljen u šahtu na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ML (list 56-57 spisa), LL (list 57-58 spisa) i ŽL (list 58 spisa), ne proizlazi da imaju saznanja o spornom smetanju te da niti jedan od njih ne zna tko je zabetonirao predmetni šaht,

- da je tužitelj u svom iskazu (list 59 spisa) izjavio da je tuženik taj koji mu je po kupnji svoje parcele od ŠLO (2004.), odmah rekao da mu smetaju ukopane kanalizacijske cijevi, kao i šaht te da ga je tražio da on to makne, a kada mu je nakon razgovora sa svojim odvjetnikom tužitelj odgovorio da na to ima pravo, da mu je tuženik odgovorio da ipak to makne jer ako to ne učini, da će tuženik izbetonirati šaht, da mu je tuženik u siječnju 2022. poslao dopis naslovljen "Opomena" u kojoj stoji da ga se upozorava da s njegove parcele makne nelegalno postavljene kanalizacijske cijevi jer će u protivnom biti prisiljen da on to učini na njegov trošak, da nije vidio tuženika da bi betonirao predmetni šaht, ali smatra da nitko drugi osim njega nema razloga da takvo što učini,

- da je tuženik u svom iskazu (list 59-60 spisa) potvrdio da je tražio od tužitelja da makne kanalizacijske cijevi i to učestalo unazad 10 godina od kada je kupio svoju nekretninu, što mu je tuženik obećavao učiniti, ali je uvijek tražio da ga se pričeka iz raznih razloga (da ima turiste i sl.), priznao je da je tužitelju rekao da ukoliko on to ne napravi da će on maknuti te cijevi s time da mu nikada nije spominjao šaht, osporavajući da je on izbetonirao sporni šaht te da bi nekom drugom naložio da to učini,

- da iz iskaza tužitelja i tuženika sud zaključuje da tuženiku nije odgovaralo da na njegovoj nekretnini postoje ukopane kanalizacijske cijevi koje služe za potrebe kuće tužitelja koje se nalaze na susjednoj nekretnini te da je tuženik tražio od tužitelja da te cijevi makne.

10. Prije svega je za ukazati da je u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a, kao i u smislu čl. 22. st. 2. ZV-a, kod raspravljanja o tužbi radi smetanja posjeda isključeno raspravljati o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, već se u takvim postupcima zaštita posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a raspravljanje se svodi isključivo na utvrđenje čina smetanja i posljednjeg stanja posjeda prije izvršenog smetanja. Sam čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, s time da je temeljno načelo posjedovne zaštite, da je samovlast zabranjena i da bez obzira kakav je posjed, da ga nitko nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, dok smetanje posjeda učinjeno činom koji nije samovlastan, ne daje pravo na posjedovnu zaštitu.

11. Imajući u vidu rezultate provedenog prvostupanjskog postupka, slijedi da između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine na kojoj se nalaze ukopane cijevi za odvodnu kanalizaciju te šaht u kojem se nalazi kućni priključak za potrebe susjedne nekretnine na kojoj se nalazi kuća u vlasništvu i posjedu tužitelja te da je predmetni šaht zapunjen betonom, čime je onemogućeno normalno funkcioniranje odvodne kanalizacije za potrebe nekretnine na kojoj se nalazi kuća tužitelja.

12. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka kao bitno proizlazi utvrđenim, a što tuženik priznaje i sam u svome iskazu, da tuženiku nije odgovaralo da na njegovoj nekretnini postoje ukopane kanalizacijske cijevi koje služe za potrebe kuće tužitelja zbog čega je tražio od tužitelja da te cijevi makne (tuženiku nije odgovaralo da na njegovoj nekretnini postoje ukopane kanalizacijske cijevi te je učestalo unazad 10 godina od kada je kupio nekretninu, tražio od tužitelja da te cijevi makne, što tužitelj nije učinio).

13. Imajući u vidu sve bitne okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pogrešno temeljem izvedenih dokaza, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka ML, sina tužitelja, LL, zeta tužitelja te ŽL, supruge tuženika, kao i iskaze stranaka i cjelokupno dostavljene dokumentacije, zaključio o tome da iz izvedenih dokaza ne proizlazi pasivna legitimacija tuženika (da je tuženik zabetonirao predmetni šaht). Naime, imajući u vidu da temeljem iskaza tužitelja i tuženika i sam sud prvog stupnja zaključuje da tuženiku nije odgovaralo da na njegovoj nekretnini postoje ukopane kanalizacijske cijevi koje služe za potrebe kuće tužitelja te da je tuženik tražio od tužitelja da te cijevi makne, u takvoj situaciji se nameće logičan zaključak da sporni čin smetanja nije bila neka nasumična radnja, već sredstvo kojim je realizirana ranije izražena volja tuženika da se prekine korištenje njegove nekretnine od strane tužitelja, na način na koji se do tada koristila.

14. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je betoniranje predmetnog šahta ( čime je onemogućeno normalno funkcioniranje odvodne kanalizacije za potrebe nekretnine tužitelja), počinjeno u interesu tuženika, imajući u vidu da se tuženik od takvog čina nije ogradio, po stavu ovoga suda, upravo se tuženika pravno ima smatrati počiniocem takvog smetanja posjeda, neovisno o tome što se temeljem izvedenih dokaza na pouzdan način nije moglo utvrditi da bi smetanje počnio upravo tuženik ili netko treći po njegovom nalogu te neovisno o tome što počinjeno smetanje posjeda i sam tuženik izričito poriče ( kao što poriče i to da bi tužitelju ranije prijetio betoniranjem šahta).

15. Naime, činjenica da je betoniranjem šahta onemogućeno normalno funkcioniranje odvodne kanalizacije za potrebe nekretnine tužitelja, govori o tome da je ta radnja bila usmjerena na postizanje konkretnog cilja, a ne posljedica nekih drugih okolnosti, pa je logično za zaključiti da je sporni čin poduzet od strane tuženika ili barem uz njegovu suglasnost, imajući u vidu da je u parnici za smetanje posjeda pasivno legitimiran i onaj u čijem interesu je počinjeno smetanje, ako se od toga nije ogradio, a što tuženik nije, čemu tužitelj žalbenim navodima osnovano prigovara.

16. Nadalje, po ocjeni ovoga suda, pogrešno je shvaćanje suda prvog stupnja da se posjedovna zaštita nesmetanog korištenja odvodnih kanalizacijskih cijevi može ostvariti samo zaštitom posjeda stvari u službi kojoj služi (kuće, stana ili sl.), temeljem kojeg shvaćanja posljedično tome pogrešno zaključuje o „krivo postavljenom tužbenom zahtjevu“.

17. Naime, prema odredbi čl. 6. st. 1. ZV-a, dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno, a prema st. 2. te odredbe, na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. Tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati, dok prema čl. 7. st. 1. ZV-a, pripadak (pertinencija ili pobočna stvar), je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Nije pripadak ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom.

18. Polazeći od odredbe čl. 10. ZV-a prema kojoj je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast na stvari (st. 1.), a posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično (st. 4.), kanalizacijeske cijevi koje je tužitelj po ovlaštenju prijašnjeg vlasnika nekretnine, na nekretnini tuženika postavio sa svrhom njihovog korištenja za potrebe svoje nekretnine, mogu biti samostalan predmet posjedovanja, pa time i zatražene posjedovne zaštite, neovisno o tome što se radi o kanalizacijskim cijevima koje su ukopane u zemljište vlasništvo tuženika. To stoga, što posjed predmetnih kanalizacijskih cijevi, nakon što ih je tužitelj postavio na tuđe zemljište suglasnošću tadašnjeg vlasnika tog zemljišta (što proizlazi iz sadržaja spisa – suglasnosti od 20 travnja 20224., list 11 spisa, a tuženik navedeno ne poriče), izvršava upravo tužitelj za potrebe čije nekretnine su cijevi i postavljene, čime je tužitelj, kao njihov posjednik, ovlašten taj posjed i štititi, čemu tužitelj žalbenim navodima osnovano prigovara.

19. Slijedom navedenog, kako iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi pravo tužitelja na zatraženu sudsku posjedovnu zaštitu, odnosno kako je tužitelj postavio predmetne kanalizacijske cijevi u odnosu na koje je imao faktičnu vlast, tako da one mogu biti predmet samostalnog posjedovanja, kako iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi i to da je tuženik počinitelj smetanja posjeda, imajući pri tome u vidu da je vezano za predmetno smetanje posjeda tužitelj ishodio privremenu mjeru po kojoj je nakon utuženja na trošak tuženika otvorio zabetonirani dio kanalizacijske cijevi (temeljem čega se zatražena posjedovna zaštita sastoji od zahtjeva za utvrđenjem počinjenog smetanja i zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće), valjalo je žalbu tužitelja prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti te temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. 1. i 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

20. S obzirom na to da je prvostupanjska odluka preinačena, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

21. Imajući u vidu da je tužitelju pružena zatražena posjedovna zaštita, to je tuženik temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 I 107/25, dalje: Tarifa) i Tbr. 54., dužan naknaditi tužitelju jednokratnu nagradu u iznosu od traženih 398,17 eura, što uz plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 19,90 eura (ranije 150,00 kuna) i rješenje u iznosu od 13,27 eura (ranije 100,00 kuna), čini dosuđeni iznos od 431,34 eura (točka II. izreke), na koji iznos su dosuđene i zatezne kamate od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. 3. izreke ove drugostupanjske odluke. U preostalom dijelu tužitelj nije dokazao da je navedeni trošak podmirio, pa mu isti nije niti dosuđen (čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 220. st. 1. ZPP-a).

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka koji je nastao tužitelju temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. i čl. 154. st.1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom. Tako je tužitelju dosuđen trošak za sastav žalbe prema Tbr. 10. st. 2 i Tbr. 54. Tarife, u iznosu od traženih 119,45 eura, što uz plaćenu sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 26,54 eura, čini dosuđeni iznos od 145,99 eura (točka III. izreke). U preostalom dijelu tužitelj nije dokazao da je navedeni trošak podmirio, pa mu isti nije niti dosuđen (čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 220. st. 1. ZPP-a).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža