Poslovni broj: Usž-2594/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice GUiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Nikici Bojčić , odvjetnici u Splitu , protiv tuženika Državnog inspektorata , Područni ured Split , Ispostava u Šibeniku , OIB: 33706439962 , Šibenik , Ulica Pavla Šubića 5 , radi izvršenja novčane kazne, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I - 2102/2024-6 od 24. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2102/2024-6 od 24. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/24-02/51 , URBROJ: 443-02-03-21-24-7 od 23. srpnja 2024. godine . Ujedno je rješenjem prvostupanjskog suda, istog poslovnog broja i datuma, odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužiteljica nije postupila po inspekcijskom rješenju o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/51, URBROJ: 443-02- 03-21-24-2 od 30. siječnja 2024., odnosno da nije u ostavljenom roku uklonila prohodnu terasu sa zaštitnom ogradom, tj. ravnu AB ploču tloc.dim. cca 4,00mx5,00m, izvedenu nad prvim katom postojeće građevine na kat.čest.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi čega se pristupa prisilnom izvršenju tog rješenja izricanjem tužiteljici prve novčane kazne u iznosu od 6.630,00 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

3. Tužiteljica je protiv pobijane odluke prvostupanjskog upravnog suda izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome, navodi da je prvostupanjski sud, u svrhu utvrđivanja osnovanosti tužbenih navoda, imao ovlast preispitivati zakonitost rješenja o uklanjanju, jer isto predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 104. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), te drži da je, radi pravilnog i postupnog utvrđenja činjeničnog stanja, valjalo provesti očevid uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. Sud se ograničio samo na ispitivanje uvjeta za primjenu odredaba kojima je uređeno prisilno izvršenje, bez preispitivanja na koji bi način tužiteljica trebala ukloniti objekt, je li taj način u stvarnosti moguć i da li postoji objekt čije se uklanjanje nalaže. Navodi da u rješenju o uklanjan ju nije navedena visina novčane kazne, sukladno odredbi članka 139. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), slijedom čega je to rješenje neprovedivo. Osporava i odluku suda kojom je odbijen prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Slijedom navedenog, predlaže da se preinači prvostupanjska odluka i usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici trošak spora. Ujedno potražuje i trošak sastava ove žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijsko rješenje od 30. siječnja 2024., postalo izvršno, i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze, a koji rok počinje teći dostavom rješenja o uklanjanju tužiteljici, jer žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, sve sukladno odredbi članka 133. stavka 1., 2. i 4. ZUP-a.

8. Kako je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, a ne ocjena zakonitosti tog inspekcijskog rješenja o uklanjanju (koje je izvršni naslov u ovoj upravnoj stvari), to je žalbene prigovore kojima, u bitnom, osporava zakonitost izvršnog naslova tužiteljica mogla isticati samo u postupku kojim osporava zakonitost tog rješenja, što je propustila učiniti. Iz navedenog razloga, u tom smjeru ovdje izneseni žalbeni prigovori nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

9. Rješenjem o uklanjanju tužiteljica je upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, sukladno Naputku o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 109/23.), kojim su propisane novčane kazne kojima se izvršenika prisiljava na uklanjanje. Suprotno žalbenim prigovorima, u rješenju o uklanjanju ne navodi se iznos zapriječene novčane kazne niti prilikom donošenja tog rješenja ima mjesta primjeni odredbe članka 139. stavka 3. ZUP -a, kojom je propisano da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Naime, ta zakonska odredba se primjenjuje prilikom donošenja rješenja o izvršenju, koje rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom sporu, a ne rješenje o uklanjanju, kako je to već naprijed obrazloženo.

10. Ovaj Sud nije posebno razmatrao žalbene prigovore kojima se traži poništenje rješenja o odgodnom učinku tužbe obzirom da je žalba protiv osporene presude odbijena, čime je upravni spor pravomoćno okončan pa odluka o odgodnom učinku tužbe više nema pravnog učinka na izvršenje rješenja tuženika.

11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS- a, pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je , iz istog razloga, odbijena i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

13. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić