Poslovni broj: Povrv-53/2025-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, kojeg zastupa punomoćnica Željka Rajković, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dumančić, Rajković & Martić u Zagrebu, protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valentine Žugec iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-1135/2024, sudski predmet Ovrv-7454/2024 od 5. prosinca 2024., u dijelu kojim se nalaže tuženiku CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , platiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, iznos od 123,59

EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos 37,24 EUR od 26. travnja 2024.,

- na iznos 28,16 EUR od 25. svibnja 2024.,

- na iznos 21,69 EUR od 27. lipnja 2024.,

- na iznos 18,76 EUR od 26. srpnja 2024.,

- na iznos 17,74 EUR od 24. kolovoza 2024.,

pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valentine Žugec iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-1135/2024, sudski predmet Ovrv-7454/2024 od 5. prosinca 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 70,00 EUR.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 227,61 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. veljače 2026., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Valentine Žugec iz [adresa] pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika CJ iz [adresa], kao ovršenika, te ishodio rješenje o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-1135/2024, sudski predmet Ovrv-7454/2024 od 5. prosinca 2024., prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje – OZ).

2. Tuženik je, kao ovršenik, protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno izjavio prigovor, u kojem navodi da su mu računi za svibanj i lipanj 2024. godine, obračunati kao da ima jednog člana kućanstva, dok je zapravo imao prijavljena nula članova kućanstva, temeljem čega predlaže da sud ukine rješenje o ovrsi. Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je u odgovoru na prigovor ovršenika, sada tuženika, u smislu obrazloženja osnovanosti i visine svojeg potraživanja naveo da su tužitelj kao kupac toplinske energije i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine na adresi C [adresa], **.**.2017. sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 267112201602 (dalje: Ugovor). Nadalje ističe kako su svi suvlasnici, među kojima je i ovdje tuženik, krajnji kupci na koje se raspoređuje toplinska energija koja je isporučena na obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, sve prema Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu energiju (dalje: Pravilnik). U smislu dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi da je uz prijedlog za ovrhu dostavljen izvod iz poslovnih knjiga, temeljem kojega tuženik duguje tužitelju predmetni iznos. Na istom izvatku su točno specificirani računi s datumom dospijeća, iznosom te obračunskim razdobljem na koje se odnose računi. U prilog tome dostavlja i preslike računa u spis predmeta. Tužitelj se potom poziva na odredbu članka 84. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje: ZV), u kojoj stoji da je tuženik kao suvlasnik nekretnine dužan podmirivati obveze povremenih davanja koja uključuju i naknade dobavljaču toplinske energije. Tužitelj je naveo i kako je iz utuženih računa vidljivo da se za stambeni prostor tuženika raspodjela isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije po kriteriju energije vrši po modelu 3EG, odnosno prema udjelu broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije. U tom smislu tužitelj navodi da je tuženik jasno obaviješten o ugovorenom načinu obračuna mjesečnih troškova za isporučenu toplinsku energiju te je, kao i tužitelj, dužan poštivati odredbe Pravilnika. Tužitelj, dalje, napominje sudu da tuženik nikada nije uložio prigovor na ispostavljene račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, a s kojim je pravom bio upoznat obzirom da je to navedeno na svakom računu tužitelja. Zaključno, predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.

4. Navedeni podnesak s prilozima sud je dostavio tuženiku putem e-oglasne ploče suda, s obzirom da se dostava podneska tuženiku na prijavljenu adresu prebivališta u tri navrata vraćala sudu s naznakama "obaviješten – nije podigao pošiljku", imajući u vidu da je uvidom u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova sud utvrdio da tuženik nema prijavljeno prebivalište ili boravište na nekoj drugoj adresi u Republici Hrvatskoj, a sve u skladu s odredbom članka 143. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu: ZPP), međutim se tuženik nije očitovao na isti.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa u visini 123,59 EUR na ime potrošnje i naknade toplinske energije, za mjerno mjesto [adresa] u razdoblju od ožujka 2024. do srpnja 2024. Među strankama je sporno je li ispravno obračunata potrošnja toplinske energije, naročito u odnosu na svibanj i lipanj 2024. s obzirom da tuženik u svojem prigovoru tvrdi kako je broj članova domaćinstva u navedenom razdoblju bio "0". Dakle, sporna je visina tužbenog zahtjeva.

5.1. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, niti pasivna legitimacija tuženika, te nije sporno da je 9. veljače 2017. sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 267112201602.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u: izvadak iz poslovnih knjiga, sa stanjem na dan 12. studenog 2024. (list 6 spisa), prijepise svih utuženih računa (list 26-30 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije, broj 267112201602 od 9. veljače 2017. (list 31-34 spisa).

7. Sud je izveo sve po strankama predložene dokaze, a sukladno članku 221. ZPP-a nije ovlašten dokazivati činjenice koje stranke nisu iznijele, osim ukoliko bi posumnjao da stranke raspolažu zahtjevima kojima nisu ovlaštene raspolagati.

8. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz članka. 458. stavka 1. ZPP-a, budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu – ZOO), određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/14 i 129/15, dalje: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 13. studenog 2024. i prijepise utuženih računa sud je utvrdio da je tuženik kao potrošač, odnosno korisnik usluge zaveden za samostalnu uporabnu cjelinu na adresi u [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od ožujka 2024. do srpnja 2024. u ukupnom iznosu od 123,59 EUR.

13. Uvidom u prijepise utuženih računa kao vjerodostojnih isprava u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti , te čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, razvidno je da su isti ispostavljani tuženiku za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca: 33670172479, i to za ožujak 2024. u iznosu 37,24 EUR, sa datumom dospijeća 25. travnja 2024., za travanj 2024. u iznosu 28,16 EUR, sa datumom dospijeća 24. svibnja 2024., za svibanj 2024. u iznosu 21,69 EUR, sa datumom dospijeća 26. lipnja 2024., za lipanj 2024. u iznosu 18,76 EUR, s datumom dospijeća 25. srpnja 2024. i konačno za srpanj 2024. u iznosu 17,74 EUR, s datumom dospijeća 23. kolovoza 2024.

13.1. U odnosu na prethodno, tužitelj je u svom podnesku obrazložio na koji način je obračunata potrošnja toplinske energije za utuženo razdoblje te su utuženi računi zbroj troškova isporučene toplinske energije, naknade za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i naknade za obavljanje djelatnosti kupca na koje stavke se obračunava PDV. Dakle, predmetni računi ispostavljeni su tuženiku u skladu sa Zakonom o tržištu toplinske energije, Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i važećem Cjeniku za tarifne stavke i naknade.

14. Prigovor tuženika da je u utuženom razdoblju broj članova kućanstva bio "0", sud cijeni neosnovanim jer tuženik nije, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP- a za dokazivanje te tvrdnje predložio dokazna sredstva. Naime, tuženik nije podnio sudu niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je pravovremeno prigovorio ispostavljenim računima ili da je obavijestio tužitelja o promjeni u broju članova kućanstva za utuženo razdoblje.

15. Budući da je sud na temelju izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepisa računa, kako je ranije obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta te odredbe članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge, u obvezi plaćanja utužene naknade u iznosu 123,59 EUR na ime potrošnje i naknade toplinske energije.

16. Slijedom navedenog, budući da tuženik svojim navodima nije osporio osnovanost potraživanja tužitelja (koji je svoje traženje potkrijepio relevantnom dokumentacijom), te da nije dokazao da ne bi bio u obvezi platiti iznose koje potražuje tužitelj, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 9. ZOO-a, odlučeno kao točki I izreke ove presude.

17. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. U skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelju je trebalo priznati zatraženi trošak sastava prijedloga za ovrhu po Tbr.11. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 ; dalje: OT), u iznosu 50,00 EUR, potom trošak sastava podneska od 4. lipnja 2025., temeljem Tbr.8. toč.1. OT, u iznosu 50,00 EUR, te trošak pristupa na ročište održano 27. siječnja 2026., temeljem Tbr.9. toč.1. OT, u iznosu 50,00 EUR, što čini iznos od 150,00 EUR, koji uvećan za PDV iznosi 187,50 EUR. Tužitelju je valjalo priznati i trošak predujma naknade javnog bilježnika i ostatak naknade u iznosu 20,20 EUR s obzirom da su isti i plaćeni o kojim izdacima postoje dokazi u spisu (list 8 i 10 spisa). Isto tako je tužitelju priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu 6,64 EUR te konačno trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR, u skladu s Tbr. 2. t. 1. Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 37/23) što sveukupno čini priznate troškove parničnog postupka u iznosu 227,61 EUR. Slijedom iznesenih razloga odlučeno je kao u točkama II i III izreke ove presude.

Velika Gorica, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Nacrt presude izradio sudski savjetnik Luka Perković.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- presuda nepravomoćna

- kal. 30 dana