Poslovni broj: Povrv-144/2025-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Muraja, odvjetnica u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnica tužitelja i tuženika, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-347/2025, sudski predmet Ovrv-2086/2025 od 23. travnja 2025., kojim je naloženo tuženiku AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , da u roku osam dana namiri tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, iznos od 63,72 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 31,86 EUR od 01.12.2024.,

- na iznos od 31,86 EUR od 01.01.2025.,

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu 50,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se zahtjev tužitelja odbija.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 169,91 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. veljače 2026., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave, kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika AV iz [adresa], te ishodio rješenje o ovrsi, sve prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje – OZ).

2. Tuženik je, kao ovršenik, protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno izjavio prigovor, u kojem navodi da s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom i ugovornom odnosu, te da nije obveznik plaćanja RTV pristojbe tužitelju. Nadalje se navodi kako nije jasno temeljem koje pravne i činjenične osnove je tužitelj uopće zasnovao svoju tražbinu. Zaključno navodi da se predmetno rješenje o ovrsi stavi izvan snage te da odbije tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom. Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je u odgovoru na prigovor ovršenika, sada tuženika, u bitnome naveo da su prigovori tuženika u cijelosti neosnovani i paušalni te da su izjavljeni isključivo u cilju odugovlačenja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Nadalje, navodi kako je provjerom u svojoj evidenciji utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio prijavljen kao vlasnik/posjednik TV prijamnika na adresi [adresa], o čemu se prilaže izvadak iz evidencije pretplatnika te saldakonti karticu iz koje je vidljivo da utuženi iznos nije podmiren. Isto tako tužitelj navodi da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao vlasnik/posjednik TV prijamnika te je bio dužan podmiriti pristojbe za navedeno razdoblje. Nadalje, tužitelj ističe kako dostavlja i zapisnik od 15. listopada 2024. kojeg je ispunio ovlašteni zaposlenik tužitelja, odnosno kontrolor pristojbi, a iz kojeg proizlazi da je tuženik bio zaveden kao obveznik pristojbe. Iz spomenutog zapisnika se zaključuje kako je tuženik vlasnik jedanaest apartmana u [adresa], a što je razvidno sa službene stranice Hrvatske turističke zajednice. Pri tome se ističe kako je utvrđeno da tuženik reklamira svoje apartmane u kojima se nalaze TV prijamnici, dok je Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj, određeno da bi se za apartman koji ima tri zvjezdice, u istome morao nalaziti TV prijamnik s obzirom na činjenicu da je TV prijamnik uvjet za dobivanje minimalno tri zvjezdice u smislu kategorizacije apartmana

– što tuženikovi apartmani zadovoljavaju. Tužitelj još navodi da dostavlja i presliku povratnice koja je dokaz da je tužitelj preporučenom poštom obavijestio tuženika o prijavi prijamnika, a koja povratnica se vratila neuručena 4. prosinca 2024. tužitelju. Zaključno, predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.

4. Tuženiku je, po punomoćnici, dostavljen podnesak tužitelja sa pripadajućim prilozima na očitovanje, te se isti očitovao kako slijedi. Osim onoga što je izneseno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik je naveo da se protivi povećanju tužbenog zahtjeva s obzirom da je inicijalna vrijednost predmeta spora u visini 63,72 EUR, dok novim izvatkom iz poslovnih knjiga od 4. ožujka 2025., proizlazi da je potraživanje tužitelja u visini 325,07 EUR. Isto tako tuženik prigovara pravnoj snazi zapisnika na koji se poziva tužitelj, od 15. listopada 2024., navodeći da taj zapisnik predstavlja jednostranu službenu bilješku tužitelja. Prigovara se i povratnici na koju upire tužitelj, od 4. prosinca 2024., te se ističe da ta neuredna povratnica ne dokazuje da je pismeno dostavljeno tuženiku, nego upravo suprotno – da tuženik nikada nije primio obavijest o prijavi prijamnika. Iz svega iznesenog, tuženik navodi kako tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu predmetnog tužbenog zahtjeva, te da iz dokumentacije koja je predana u spis uopće ne proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja RTV pristojbe. Predlaže se stoga, odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom te naložiti istome snošenje troškova ovog parničnog postupka.

5. Svoje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 4. ožujka 2025., a isto potraživanje se odnosi na neplaćenu RTV pristojbu za razdoblje od studenog do prosinca 2024.

6. Dakle, predmet ovog spora je isplata duga po računima za period od studenog do prosinca 2024, na ime dugovanja za pristojbu koju su dužni plaćati vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 5 spisa), račun za utuženo razdoblje (list 6 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 23 spisa), zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe sastavljen po kontroloru tužitelja od 15. listopada 2024. (list 24 spisa), presliku povratnice kojom je tužitelj nastojao obavijestiti tuženika o zasnivanju pravnog odnosa (list 29 spisa), saldakonti karticu tuženika (list 30 spisa), te Odluku o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, od 6. lipnja 2024. (list 37-39 spisa).

8. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP), budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

10. Na ročištu održanom dana 27. siječnja 2026. na koje su pristupili punomoćnici stranaka, tužitelj je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je obrazloženo svim podnescima, te da nema daljnjih dokaznih prijedloga. Na poseban upit suda, na što se odnosi saldakonti kartica tuženika s lista 30 spisa, obzirom da je na istoj naznačen iznos od 325,07 EUR, dok je u petitu tužbe naznačen iznos od 63,72 EUR, tužitelj je naveo da je riječ o svim obvezama koje ima prema tužitelju, a dok iz istog jasno proizlazi da su utuženi iznosi pristojbi za studeni i prosinac 2024. Nadalje, sud je radi razjašnjenja okolnosti slučaja pitao tužitelja na koji način je tuženik bio obaviješten o obvezi plaćanja RTV pristojbe, a u skladu s Odlukom o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, od 6. lipnja 2024 . kao i da spisu priležni nepotpisana dostavnica za tuženika, tužitelj se očitovao kako ta dostava ne znači sami početak zasnivanja pretplatničkog odnosa, nego služi kao obavijest da je tuženik zaveden u evidenciju obveznika tužitelja. Punomoćnica tuženika je prigovorila takvom navodu tužitelja navodeći da tužitelj upravo i mora biti obaviješten da je za njega nastala neka obveza, kako bi ju mogao i ispuniti. Predloženo je i saslušanje tuženika na okolnost zasnivanja ugovornog odnosa kao i je li zaprimio obavijest tužitelja da je zaveden kao obveznik plaćanja pristojbe (list 49-50 spisa).

10.1. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja tuženika kao nepotreban, a imajući u vidu stanje spisa, koje će se obrazložiti u nastavku.

10.2. U odnosu na prigovor tuženika o povećanju tužbenog zahtjeva, dakle preinake tužbe u smislu odredbe članka 191. stavka 1. ZPP-a, sud je taj prigovor tuženika našao neosnovanim s obzirom da je uvidom u saldakonti karticu sa lista 30 spisa jasno vidljivo da je zaista utužen iznos u visini 31,86 EUR za studeni i prosinac 2024., odnosno ukupno 63,72 EUR, dok preostali iznosi ne predstavljaju potraživanja u utuženom periodu i nisu predmet ovog tužbenog zahtjeva pa se ne radi o preinaci tužbe.

11. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu – ZOO), određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'' broj 137/10, 76/12 i 78/16; dalje – ZHR) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, dok je stavkom 7. istog članka propisano da HRT vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj. Na vođenje i korištenje evidencije primjenjuju se propisi o zaštiti osobnih podataka.

13. Članak 35. stavak 2. ZHR-a propisuje da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. ovoga Zakona. Ovom odlukom mogu se utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja.

14. Članak 36. stavak 1. ZHR-a propisuje da osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom Odlukom, a u predmetnom razdoblju je bila na snazi Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 7. siječnja 2021. (dalje: Odluka), koja je javno svima dostupna te, između ostalog, objavljena na internetskoj stranici HRT-a.

15. Člankom 219. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

17. Odlukom o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, od 6. lipnja 2024. (dalje: Odluka), koju je sam tužitelj dostavio, u članku 2. stavku 3. je propisano da HRT ima pravo, u skladu s člankom 5. ove Odluke prikupljati i ažurirati podatke obveznika plaćanja pristojbe na način da oni nisu dobiveni od obveznika. HRT ima pravo prikupljati podatke iz javno dostupnih izvora ali i od javnopravnih tijela i tijela državne uprave u granicama njihovog djelokruga i nadležnosti u svrhu prikupljanja pristojbe kao javnog izvora financiranja javnih djelatnosti HRT-a, a u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji. HRT će u slučaju obrade podataka o obveznicima mjesečne pristojbe, a u svrhu prikupljanja mjesečne pristojbe, na nač in da oni nisu dobiveni izravno od obveznika, dostaviti obvezniku informaciju o obradi i ažuriranju njegovih podataka u razumnom roku u skladu s postupcima komunikacije s obveznikom.

18.1. Iz prethodno navedene odredbe Odluke, jasno proizlazi da nije sporno da tužitelj može prikupljati i ažurirati podatke obveznika plaćanja mjesečne RTV pristojbe na način da oni nisu dobiveni od obveznika (konkretno ovdje tuženika), međutim ukoliko se na taj način i prikupljaju podaci, sama Odluka propisuje, a što je i stajalište ovog suda, obveznici moraju biti obaviješteni da je zasnovan ugovorni obveznopravni odnos.

19. Naime, uvidom u presliku povratnice, poslane od strane tužitelja 12. studenog 2024. tuženiku, nije vidljivo da je tuženik zaprimio obavijest da je postao obveznik plaćanja RTV pristojbe (list 29 spisa), stoga nije niti mogao znati da je zasnovan ugovorni odnos između njega i tužitelja. Dakle, da bi tuženik postao obveznik plaćanja RTV pristojbe, a uzimajući u obzir način na koji je tužitelj prikupio informacije (što nije zabranjeno nego je u skladu s Odlukom koja je na snazi), isti je morao nedvojbeno obavijestiti tuženika o tome. Tek u tom slučaju tužitelj bi mogao tvrditi da je zasnovan ugovorni odnos.

19.1. Dakle, odlučno je u konkretnom slučaju je li tuženik zaprimio pisanu obavijest od strane tužitelja da je postao obveznikom plaćanja RTV pristojbe, u smislu odredbe članka 2. stavka 3. Odluke. Tu odlučnu činjenicu, međutim, tužitelj nije dokazao.

20. Slijedom navedenog, budući da tužitelj svojim navodima tijekom cijelog postupka nije dokazao da je tuženik zaista zaprimio obavijest da je postao obveznik plaćanja RTV pretplate, u skladu s ranije navedenim odredbama Odluke, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 9. ZOO-a, odlučeno kao točki I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka koji je bio potreban za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog, trošak koji je priznat tuženiku, obzirom da je isti zastupan po punomoćniku odvjetniku, je trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova po Tbr.7. toč. 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) daje iznos u visini 100,00 EUR. Tuženiku je priznat i zatraženi trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini 25 bodova po Tbr.11. toč. 1. OT, odnosno iznos u visini 50,00 EUR. Tuženiku je nadalje priznat i trošak plaćene pristojbe na prigovor protiv rješenja u ovrsi u iznosu 6,64 EUR te mu se ima priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR. Ukupno je, dakle, tužitelju trebalo priznati iznos troškova postupka u visini od 169,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a. Slijedom iznesenih razloga odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Luka Perković.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- presuda nepravomoćna

- kal. 30 dana