Poslovni broj: Usž-3885/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HM iz [adresa], kojeg zastupa Helena Sjauš, odvjetnica iz Zagreba, Ignjata Đorđića 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 1868313648, radi utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3376/2023-10 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3376/2023-10 od 19. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 14. prosinca 2022. i rješenja Porezne uprave od 27. travnja 2021. te je odbijen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskih rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome ponavlja sve tužbene navode. Ponovo ističe da osporava visinu duga, da iznos doprinosa nije pravilno utvrđen. Ističe da je rješenje u postupku osiguranja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu doneseno nakon iste roka zastare. Navodi da je porezni dug utvrđen rješenjem od 20. prosinca 2009. nakon što je nastupila relativna zastara. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te sam otkloni nedostatke i vrati predmet Upravnom sudu u Splitu na ponovno postupanje i traži naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga. U vrijeme podnošenja zahtjeva (20. siječnja 2021.) za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga na snazi je Opći porezni zakon ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ).
7. Odredbom članka 109. stavka 10. OPZ-a propisano je da porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Imajući u vidu navedenu odredbu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenja upravnih tijela, kojima je odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje i doprinosa za zdravstveno osiguranje, budući da su predmetne tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini upisanoj u korist Ministarstva financija Republike Hrvatske temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-1477/10 od 12. travnja 2010. Navedeno nije sporno niti jednoj stranci. Tužitelju je sporno rješenje Općinskog građanskog suda od 12. travnja 2010. doneseno temeljem rješenja porezne uprave za koje tužitelj smatra da je doneseno nakon isteka roka zastare. Što se tiče navedenog, valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno naveo da se u ovom postupku odlučuje o zakonitosti osporenog upravnog akta tuženika, a ne o zakonitosti rješenja na temelju kojeg je upisano založno pravo te se navedeni prigovori ne mogu isticati u ovom upravnom postupku, odnosno upravnom sporu. Isto tako ni navodi tužitelja da iznosi doprinosa nisu pravino utvrđeni ne mogu se osporavati u postupku utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga. Dakle, u situaciji i kada bi proteklo vrijeme zastare porezno tijelo, čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Dakle, zastarjela tražbina se može naplatiti ako je tražbina osigurana upisanom založnog prava na nekretnini tužitelja, kako je to u ovom slučaju. Jedino se ne mogu iz opterećene stvari namiriti zastarjele tražbine po osnovi kamata.
8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
9. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecanja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima je suglasan i ovaj Sud.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/15., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavak 4. ZUS- a odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
