Poslovni broj: Usž-2820/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1456/2024-5 od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1456/2024-5 od 20. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-551-06/23-014/1507, Urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 19. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politike Klasa: UP/I-551-06/23-013/666, Urbroj: 251-09-22- 1/004-23-2 od 27. ožujka 2023., kojim je usklađena novčana pomoć za roditelja odgojitelja.
3. Tužitelj u žalbi upire ponajprije na ocjenu zakonitosti općeg akta donesenog od Gradske skupštine Grada Zagreba i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreb“, 25/22., u daljnjem tekstu: Odluka/22) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 10/18. i 20/21., u daljnjem tekstu: Odluka/18) zbog razloga koje iznosi u žalbi. On je iznio i sve razloge propisane u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Upire i na povredu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak 14/02., 1/06. i 13/17.) zbog kojih smatra da prvostupanjska presuda nije zakonita. On je iscrpno obrazložio razloge zbog kojih smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22, zbog čega nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja, tj. za postupanje javnopravnih tijela; da je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj stvari, pri čemu je svoje stajalište utemeljio na Odluci o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela, članku 122. Statuta Grada Zagreba, Pravilniku o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te načelima o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima iz kojih proizlazi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba. Smatra da pročelnici i službenici unutar gradskih upravnih tijela nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već da su oni vezani za upute gradonačelnika. Istaknuo je i da je u upravnom postupku uz prigovor podnio i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem, tvrdi, nije odlučeno i koju činjenicu tuženik nije niti osporio. Smatra da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika proizlazi iz članka 24. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), iako tom zakonskom odredbom nije izrijekom uređeno izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela. Smatra i da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. Svoje zaključke utemeljio je i na pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava u pobliže navedenim odlukama. Istaknula je i da mu je povrijeđeno i pravo vlasništva, jer je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, koje nije zakonito, tj. nije bilo nužno i razmjerno. Iscrpno je obrazložio i zbog čega joj je nezakonito odbijen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadom troškova spora. Stoga je predložila da ovaj Sud provede postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredbi navedenih odluka, ukine odredbe tih općih akata, poništi osporenu presudu i rješenja javnopravnih tijela uz nadoknadu troškova spora uključujući i troškova žalbenog postupka. Predložio je i da se donese dopunska odluka, jer nije odlučeno o zahtjevu za prekid spora i obustavu upravnog postupka.
4. Žalba sadrži i zahtjev za izuzeće sutkinja ovoga Suda Sanje Otočan, Senke Orlić-Zaninović, Gordane Marušić-Babić, Ljiljane Karlovčan-Đurović, Blanše Turić i Inge Vezmar Barlek, koje su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke/22.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. U odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja navesti da je odlukom ovoga Suda poslovni broj: 29 Su-466/2025-26 od 27. studenoga 2025. (koja je ispravljena odlukom broj 29 Su-466/2025-33 od 16. siječnja 2026.) taj zahtjev odbijen.
8. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. ZUS -a, Sud ocjenjuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude.
9. Naime, vezano za izuzeće, valja reći da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) samo po sebi ne dovodi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. ZUS-a pri odlučivanju o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom toga općeg kata u subjektivnom sporu. Te tvrdnje se ne mogu podvesti pod bilo koji od razloga za izuzeće propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost takvoga stajališta je potvrdio i Ustavni sud u odluci broj U-III-3085/2025 od 6. studenoga 2025.
10. Sud ocjenjuje da osporena presuda nije nezakonita s bilo koje zakonom propisane osnove, tj. razloga na koje je tužitelj iznio u žalbi. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak prije donošenja pobijane presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Sukladno tome je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i mjerodavnih odredbi navedene Odluke, osnovano ocijenio rješenje tuženika zakonitim te je pritom za iznesene zaključke i stajališta naveo jasne i dostatno obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Valja dodati i da opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost razloga isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.
11. Prema ocjeni ovoga Suda nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja kojima je on u bitnom ponovio iste prigovore istaknute već u tužbi te kojima je na drugačiji način prikazao ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dao svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari. S tim u vezi ovaj Sud upućuje na već iznesena stajališta u nizu presuda (npr. presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025, Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025. i dr.), u kojima su dani iscrpni razlozi u osvrtu na istovrsne žalbene prigovore, zbog čega ovaj Sud upućuje na sadržaj tih presuda radi nepotrebnog ponavljanja istih stajališta i zaključaka.
12. Slijedom iznijetoga ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost i pravilnost pobijane presude. Nije bilo ni zakonske osnove za prekid i obustavu postupka u konkretnom predmetu, a zbog čega nema mjesta ni donošenju dopunske odluke.
13. S obzirom da je osnovano odbijen tužbeni zahtjev, pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
14. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.
15. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
