Poslovni broj: Usž-3436/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelju odgojitelju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3512/2024-6 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3512/2024-6 od 12. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1419, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 18. svibnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/3709, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-02 od 24. ožujka 2023. Navedenim prvostupanjskim upravnim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke ranijeg Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551 -06/21- 013/686, URBROJ: 251-21-21-1/003-21-02 od 22. rujna 2021. na način pobliže određen u izreci tog rješenja.

3. Protiv uvodno naznačene presude tužiteljica je podnijela žalbu ovom Sudu, koja sadrži i zahtjev za izuzeće pobliže navedenih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 25/22. – dalje: Odluka/22.), koja Odluka upravo predstavlja temelj za postupanje tuženika u konkretnom upravnom postupku.

4. Tužiteljica u žalbi navodi sve razloge propisane u člancima 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, odnosno istu podnosi zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi upire na postupanje protivno odredbi članka 89. ZUS-a s obzirom da između ročišta održanog dana 4. lipnja 2025. do zakazanog ročišta za objavu presude za dan 12. lipnja 2025. nije proteklo 15 dana. Upire i na druge procesne povrede u vezi pravila o objavi presude te dodaje da joj nije omogućen uvid u spis predmeta, a time niti dana mogućnost izjašnjavanja, iako je to izričito zatražila. Dodaje da joj niti na ročištu održanom 4. lipnja 2025. nije dano pravo na uvid u spis predmeta, a da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem pravnom lijeku je odlučeno, jer je podnijela prigovor i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku i na temelju navedene Odluke. Stoga da nije jasno o kojem prigovoru je upravno tijelo odlučilo. Ističe razloge zbog kojih smatra da sud nije ocijenio sve tužbene navode, već se samo paušalno poziva na već postojeće odluke (Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske), kojima je Odluka/22. ocijenjena ustavnom i zakonitom. S time u vezi, tužiteljica ističe da predmet ocjene u ovom postupku nije opći akt, već pojedinačni upravni akt, čiju zakonitost prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio. Nadalje u žalbi tužiteljica ponavlja navode iz tužbe te daje iscrpan osvrt na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude, a također i osvrt na primjenu odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.- dalje: ZUP), koja propisuje na koji način se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti, ukinuti ili izmijeniti. Stoga tužiteljica smatra da se ranije rješenje i način isplate novčane pomoći može promijeniti samo pod zakonom propisanim uvjetima, u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima. Ističe da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava stranke i javnog interesa, a iscrpno navodi i druge razloge zbog kojih smatra da prvostupanjska presuda nije zakonita, a niti osporena rješenja, jer nisu utemeljena na zakonu, već na odluci kojom se ne može dirati u ranije stečena prava. Dodaje da je bilo nužno provesti temeljitu analizu specifičnih okolnosti korisnika, a koja nije provedena prije donošenja Odluke/22., a niti prije donošenja pojedinačnog upravnog akta. Napominje da je na ročištu održanom 4. lipnja 2025. isticala da pobijani upravni akt nije potpisan od strane ovlaštene službene osobe, te da je na tu okolnost predložila i grafološko vještačenje , stoga da joj je odbijanjem tog dokaznog prijedloga bez adekvatnog obrazloženja onemogućeno osporavati vjerodostojnost i istinitost javne isprave , odnosno onemogućeno joj je pravo na pristup sudu. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi traži naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja reći da je odlukom ovog Suda, broj: 29 Su-440/2025-22 od 8. listopada 2025. taj zahtjev odbijen, a Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV - 345/2025-2 od 13. listopada 2025. odbijen je i zahtjev tužiteljice za izuzećem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

8. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude, kao niti razlozi ništavosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prije svega, treba reći da neosnovano prigovara tužiteljica da su u prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđene odredbe ZUS-a koje propisuju rok i način dostave poziva za ročište, s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 4. lipnja 2025. na kojem je određeno da će se presuda objaviti 12. lipnja 2025., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS -a.

10. Nadalje, budući da je tužiteljica zastupana po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, postoji osnova za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka, tužiteljici bio poznat, pa nisu osnovani niti prigovori tužiteljice u tom smjeru.

11. Prema ocjeni ovog Suda, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a time potvrdio zakonitost tuženikovog rješenja, kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 24. ožujka 2023., utvrdivši da osporavanim rješenjem nisu povrijeđene materijalnopravne norme koje reguliraju predmetni pravni odnos te da su iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti, a koji su navedeni pojedinačnim rješenjem, u skladu s Odlukom/22. Također, prema ocjeni ovog Suda, pobijana presuda, kao i pobijano rješenje, a također i prvostupanjsko rješenje, sadrže valjano, dostatno i relevantno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. U vezi roka za donošenje pojedinačne odluke, ispravno navodi prvostupanjski sud da je riječ o procesnom instruktivnom roku, što znači da istekom tog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredaba Odluke/22. Dodaje se i da za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22., nadležno tijelo nije smjelo postupati i donositi rješenja, u smislu stajališta koja je izrazio ovaj Sud u odluci poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022.

13. U osvrtu na žalbeni prigovor da se pravomoćni akt kojim je stranka stekla određeno pravo može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima i u slučajevima propisanim zakonom, valja reći da se to odnosi samo na prava stečena na temelju zakona, a ako je riječ o pravu stečenom na temelju drugog propisa, u konkretnom slučaju općeg akta, rješenje se može ukinuti i izmijeniti kako je to dopušteno tim općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Sukladno navedenom logičkom tumačenju, donositelj općeg akta ima isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom), kao i donositelj zakona.

14. Suprotno stavu tužiteljice o irelevantnosti točke 12. obrazloženja pobijane presude, ovaj Sud ponavlja da za dodjelu novčane pomoći u predmetnom slučaju ne postoji zakonska obveza, već se radi o mjeri financijske pomoći koja se daje u skladu s političkom voljom donositelja odluke, po principu solidarnosti. Stoga adresati odluke nemaju legitimno pravo očekivati da se kroz buduće razdoblje ne promijeni uređenje statusa roditelja odgojitelja, zbog čega je dopuštena i zakonita intervencija u pravomoćne upravne akte, koji su doneseni na temelju ranije važećih općih akata.

15. Radi izloženog, nisu osnovani niti prigovori tužiteljice o povredi načela razmjernosti, jer je kod donošenja Odluke/22., skraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta , donositelj kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke/22. U tom pravcu je ovaj Sud već izrazio stajališta u ranije donesenim pravomoćnim presudama, ocijenivši legitimnim cilj koji je donositelj želio postići donošenjem odluka kojima na drugačiji način uređuje uvjete za dodjelu novčane pomoći roditelja odgojitelja.

16. Konačno, u odnosu na žalbeni prigovor da sud nije proveo daljnji dokazni postupak i izveo predloženi dokaz (grafološko vještačenje), valja reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, a niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Također, ovaj Sud prihvaća pravilnom ocjenu suda da su se na temelju podataka spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, odnosno da su iste dostatno utvrđene, a da ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješavanja. Dodaje se da se sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. To znači da treba onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud upravo i postupio. Naime, sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a ovaj Sud ukazuje i na okolnost da je od strane opunomoćenika tužiteljice pokrenut veliki broj upravnih sporova u predmetima istog činjeničnog i pravnog supstrata, u kojima predlaže izvođenje istih dokaza.

17. Zaključno, ovaj Sud ocjenjuje da su uvjeti i način ostvarivanja novčane pomoći utvrđeni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti sukladni Odluci/22.

18. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani prigovori tužiteljice o povredi prava na pošteno suđenje, jer prvostupanjski sud nije učinio nikakve propuste koji bi doveli do povrede navedenog ustavnog i konvencijskog prava.

19. Stoga je, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1 ZUS-a, odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

20. Odluka o troškovima je utemeljena na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan