Poslovni broj: Usž-3737/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Kraljić, odvjetnik u Rijeci, Kumičićeva 69, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi prisilne naplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 1007/2024-13 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1007/2024-13 od 14. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/23-01/127, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-04/23-04/72, URBROJ: 513-02-6010/18-23-3 od 6. studenog 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 16. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-04/23-04/72, URBROJ: 513-02-6010/18-23- 3 od 6. studenog 2023. (dalje: osporeno rješenje o ovrsi).

3. Osporenim rješenjem o ovrsi obustavljen je postupak osiguranja po rješenju o zabrani raspolaganja sredstvima na žiro-računu, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-06/355, URBROJ: 513-02-6015/50-23-2 od 26. rujna 2023., a koje se odnosi na osiguranje po poreznom rješenju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-471-01/23-06/378, URBROJ: 513- 02-6015/50-23-1 od 28. rujna 2023., u cilju osiguranja naplate pretpostavljene obveze trošarine (točka I. izreke). Utvrđeno je da tužiteljica kao ovršenik-solidarni dužnik, član uprave društva Ma.Di trading & consulting d. o. o. na ime poreznog duga - trošarine na energente na dan 6. studenog 2023., duguje ukupan iznos od 109.409.120,00 eura (glavnica 85.052.272,77 eura i kamata 24.356.847,23 eura) / 824.343.014,64 kn (glavnica 640.826.349,20 kn i kamata 183.516.665,44 kn) s pripadajućim kamatama od dana donošenja rješenja do dana naplate (točka II. izreke). Naloženo je tužiteljici da plati iznos iz točke II. u korist Državnog proračuna te da obračuna i plati daljnju kamatu na iznos glavnice koji je utvrđen u točki II. rješenja i to za razdoblje od dana donošenja tog rješenja do dana uplate (točka III. izreke). Određeno je da će se, ako tužiteljica ne ispuni svoju obvezu, predmetni dug naplatiti pljenidbom novčanih sredstava koje ima na računima kod svih banaka u Republici Hrvatskoj, do podmirenja glavnice duga s kamatama (točka IV. izreke). Naloženo je Financijskoj agenciji da izvrši prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju naplate KLASA: UP/I-471- 01/23-06/355, URBROJ: 513-02-6015/20-23-2 od 26. rujna 2023. radi namirenja tražbine iz osporenog rješenja o ovrsi (točka V. izreke), a ukoliko iznos sredstava iz točke V. izreke nije dostatan za namirenje duga, naloženo je Financijskoj agenciji da novčani iznos predmetnog duga prenese ovrhovoditelju sa svih tužiteljičinih računa koji se vode u bankama (točka VI. izreke). Nadalje, naloženo je Financijskoj agenciji da obračuna daljnju kamatu na glavnicu predmetnog duga počevši od dana donošenja osporenog rješenja o ovrsi pa do njegovog konačnog izvršenja (točka VII. izreke). Troškovi ovrhe određeni su u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn (točka VIII. izreke) te je naloženo Financijskoj agenciji da i taj iznos zaplijeni tužiteljici i prenese ovrhovoditelju (točka IX. izreke). Naposlijetku, navedeno je da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka X. izreke).

4. Protiv uvodno naznačene prvostupanjske presude, tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje. ZUS). Nakon što iznosi slijed provedenih postupaka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim tijelom i citira tužbene navode, zaključuje da osporavana rješenja nisu pravilno i zakonito donesena te da su neosnovano od strane suda otklonjeni svi prigovori tužiteljice. Navodi da je sud odbio pozvati i saslušati svjedoke, kako hrvatske tvrtke, tako i vozače odnosno prijevoznike. Smatra da, ako su prevozili energente u tolikoj količini, posao nije fiktivan i prijevaran, a pitanje je i gdje su prevozili energente i da li se sve dešava u Hrvatskoj ili carinska uprava ima selektivno pravo nadležnosti. Smatra da u konkretnom slučaju, niti sud, niti carinska uprava, nisu pravilno primijenili važeće odredbe Zakona o trošarinama („Narodne novine“, 106/18., 121/19., 144/21.) koji točno propisuje kretanje energenata u sustavu odgode plaćanja između država članica EGP-a. Navodi da je Carinska uprava mogla utvrditi postupak trgovanja energentima i jesu li INA d.d., CRODUX DERIVATI d.d. i PETROL d.d. evidentirali i razdužili zaduženje po osnovi trošarine, a kako su medijski tvrdili da jesu, što znači da je tvrtka NUOVA PETROLI s.r.l. potvrdila primitak energenata. Ističe da carinsko tijelo nije kontaktiralo odnosno provjerilo niti jednog prijevoznika energenata koji bi potvrdili ili eventualno opovrgnuli navedenu tvrdnju o zlouporabi energenata, odnosno da energenti nisu isporučeni od pošiljatelja pa do primatelja uz odgovarajuću dokumentaciju, što je intencija carinskog tijela. Ističe kako se trošarine naplaćuju samo u državi u kojoj se koriste, a to je Italija, što da je utvrdilo i samo carinsko tijelo. Smatra da, čak i da postoji trošarinski dug, ne može ga se naplatiti u Republici Hrvatskoj, niti se posrednici mogu obavezati na plaćanje istog, stoga da carinska uprava ne može donijeti rješenje o osiguranju i zabrani raspolaganja sredstvima na žiro-računu. Temeljem navedenog, smatra da su osporavana rješenja donesena na temelju nedokazanih tvrdnji, bez utvrđivanja relevantn ih činjenica, samo na temelju sumnje o prijevarnom načinu poslovanja te da su zato nezakonita. Navodi da je nejasno zašto činjenica o plaćanju ili neplaćanju trošarine nije riješena kao prethodno pitanje. Ističe da u svim vezanim postupcima koji se vode pred Upravnim sudom u Rijeci nije razriješeno osnovno pitanje, a to je postoji li obaveza plaćanja trošarine ili ne od strane tužiteljice ili se rješenja o obavezi plaćanja donose na osnovi sumnje. Ističe da posrednik nije dužnik trošarine jer nije niti vlasnik robe. Smatra da carinska uprava mora dokazati da su tužiteljica i njene tvrtke vlasnici energenata ili dokazati namjeru utaje trošarine. Ukazuje na kršenje Konvencije o temeljnim ljudskim pravima, Ustava Republike Hrvatske i zakona. Smatra da bi, da je i jedan navod carinske uprave točan, u prijevaru ovakvih razmjera bio bi uključen i Ured europskog javnog tužitelja. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu u cijelosti i poništi osporavana rješenja, kao i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka.

5. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

8. Iz podataka spisa razvidno je da je osporeno rješenje o ovrsi doneseno temeljem ovršne isprave – poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-06/378, URBROJ: 513-02-6015/50-23-1 od 28. rujna 2023. (dalje: porezno rješenje), donesenog u postupku utvrđivanja trošarine na plinsko ulje, kao i da isto sadrži potvrdu izvršnosti. Također je razvidno da je, prethodno donošenju osporenog rješenja o ovrsi, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ureda Rijeka, Carinski ured Rijeka, dana 26. rujna 2023. donijelo rješenje o osiguranju naplate KLASA: UP/I-471-01/23-06/355, URBROJ: 513-02-6015/50-23-2, u cilju osiguranja naplate neutvrđenog i nedospjelog iznosa poreznog duga tužiteljice (dalje: rješenje o osiguranju).

9. Budući da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja o ovrsi, kao i rješenja tuženika od 16. svibnja 2024. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv osporenog rješenja o ovrsi, neodlučni su žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava ovršnu ispravu – porezno rješenje. Naime, odredbom članka 142. stavak 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. - dalje: OPZ), na koju ispravno ukazuje i prvostupanjski sud, propisano je da se u postupku ovrhe ne mogu s uspjehom isticati prigovori koji se odnose na zakonitost ovršne isprave.

10. O prigovorima kojima tužiteljica upire na nezakonitost osporenog rješenja o ovrsi, prvostupanjski sud se je iscrpno očitovao te ovaj Sud prihvaća pravilnim zaključke i stajališta prvostupanjskog suda.

11. Prema odredbi članka 140. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.), a ovršna isprava je, među ostalim, i rješenje o utvrđivanju poreza (stavak 2., točka 1.).

12. Prema odredbi članka 141. stavak 2. OPZ-a, rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavak 4. tog zakona (naziv poreznog tijela, broj i datum poreznog akta, ime i prezime, odnosno naziv sudionika kome se upućuje, pravni i činjenični temelj i potpis ovlaštene osobe ili elektronički potpis ili elektronički pečat poreznog tijela), mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

13. Prema odredbi članka 171. stavak 7. OPZ-a, kada nastupe uvjeti za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, porezno tijelo istim će rješenjem obustaviti postupak osiguranja, odrediti ovrhu te naložiti Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi.

14. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima, i prema ocjeni ovoga Suda, osporeno rješenje o ovrsi sadrži sve elemente koje isto mora sadržavati sukladno odredbama članka 58. stavak 4. i članka 141. stavak 2. OPZ-a. Imajući na umu da je prethodno doneseno i rješenje o osiguranju, osporeno rješenje sadrži i elemente koje mora sadržavati sukladno odredbi članka 171. stavak 7. OPZ-a.

15. Sukladno odredbi članka 153. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (stavak 1.). Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 4. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje (stavak 2.). Rješenje o ovrsi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave doneseno sukladno odredbama ovoga Zakona Financijska agencija izvršava bez odgode po izvršnosti rješenja (stavak 3.). Iznimno od odredaba ovoga Zakona koje se odnose na ovršni postupak, u postupcima u kojima je vrijednost porezne obveze utvrđena rješenjem do 660,00 eura, ako porezni obveznik u roku iz rješenja kojim je utvrđena obveza ne uplati naznačeni iznos, porezno tijelo može, nakon što rješenje postane izvršno, radi naplate iznosa iz rješenja i pripadajućih zakonskih zateznih kamata i troškova podnijeti Financijskoj agenciji nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima po računima poreznog obveznika sukladno posebnom zakonu (stavak 4.).

16. U odnosu na istaknuti prigovor tužiteljice da se osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nalaže da još jednom plati isti dug čije joj je plaćanje već naloženo poreznim rješenjem, napominje se da se dug utvrđen poreznim rješenjem ne može prisilno naplatiti bez donošenja rješenja o ovrsi, samo na temelju ovršne isprave (poreznog rješenja). Naime, sukladno citiranim odredbama članka 153. OPZ-a, a imajući u vidu vrijednost utvrđene porezne (trošarinske) obveze, porezno tijelo mora donijeti rješenje o ovrsi kako bi pokrenulo postupak prisilne naplate.

17. Žalbene navode kojima tužiteljica upire na, od strane prvostupanjskog suda, neosnovano odbijene dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka ovaj Sud ne nalazi osnovanima, budući da iz spisa ne proizlazi da je provođenje navedenih dokaza u upravnom sporu uopće bilo predloženo.

18. S obzirom da, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava , temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I. izreke).

19. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan