Poslovni broj: Usž-217/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3182/2023-9 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 3182/2023-9 od 11. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja KLASA: UP/II-114-04/23-02/72, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 24. kolovoza 2023.

III. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/I-114-04/22- 02/137, URBROJ: 511-01-158-23-9 od 24. travnja 2023.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/23-02/72, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 24. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/I-114-04/22- 02/137, URBROJ: 511-01-158-23-9 od 24. travnja 2023.

2. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja (dalje: drugostupanjski disciplinski sud) KLASA: UP/II-114-04/23-02/72, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 24. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb (dalje: prvostupanjski disciplinski sud) KLASA: UP/I-114-04/22-02/137, URBROJ: 511-01-158-23-9 od 24. travnja 2023. kojim je tužitelj proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci tog rješenja, te mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

3. Protiv uvodno navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi tužitelj osobito ističe kako zaključci prvostupanjskog suda ne predstavljaju životne i logične zaključke, odnosno da je sud počinio povrede odredaba postupka ignorirajući hijerarhiju vrijednosti dokaza, odnosno pretpostavivši usmeni iskaz svjedoka svim materijalnim dokazima, prvenstveno videozapisu s nadzorne kamere na kojem je zabilježen cijeli događaj, a iz kojih ne proizlazi povreda službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret. Ističe da se na snimci nadzorne kamere ne vidi primopredaja novca, ne vidi se da bi tužitelj raspolagao novčanicama, da bi posezao za novčanicama, odložio ih u bilo koji dio opreme itd. Smatra da nema dokaza da je ikakav novac uopće razmijenjen odnosno „plaćen“, već okolnost navodnog plaćanja prvostupanjski sud isključivo temelji na iskazu svjedoka VK. Ističe da opis događaja od strane svjedoka VK ne može biti odlučna činjenica za donošenje ovakve presude kojom se u naravi zapečaćuje sudbina službenika. Mišljenja je da sud na temelju materijalnih i personalnih dokaza ne može biti nesporno uvjeren u istinu događaja te da bi trebao primijeniti načelo in dubio pro reo i svoju odluku usmjeriti u korist tužitelja, odnosno ublažiti posljedice neutvrđene situacije. Umjesto toga, sud je donio presudu koja u obrazloženju navodi stanje kao da je nesporno iz svih priloženih dokaza proizišla povreda službene dužnosti od strane tužitelja. Ističe da se i sam svjedok VK „ne sjeća“ detalja vezano uz primopredaju, ali da prvostupanjski sud (i uz očiti nedostatak dokaza koji bi nesporno upućivali na istinitost iskaza svjedoka VK) isključivo njegov iskaz uzima kao valjan, istinit i odlučan za donošenje ovakve odluke, potpuno zanemarujući sve što je vidljivo iz videozapisa nadzorne kamere. Smatra da su takvim postupanjem prvostupanjskog suda počinjene povrede po svim razlozima za podnošenje žalbe, a da su i grubo povrijeđena prava tužitelja na pristup sudu i na pravično suđenje koja su materija Ustava RH, kao i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno temeljnih ljudskih prava. Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu, odnosno ukine istu te ju vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, i da obveže tuženika da naknadi tužitelju troškove postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi kako smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i u cijelosti proveo dokazni postupak, potpuno i u cijelosti utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo. Ističe da je predmetni disciplinski postupak proveden prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), u kojem nema stupnjevanja dokaza, već službena osoba koja vodi postupak utvrđuje kakvu će dokaznu snagu imati pojedini dokaz, po svom uvjerenju, na temelju brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ponavlja da je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZP) koja ima obilježje korupcije, za što je po članku 110. stavak 3. ZP, propisano izricanje kazne prestanka državne službe. Smatra neosnovanim upiranje tužitelja na povredu prava na pravično suđenje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 – dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj osporenim rješenjem prvostupanjskog disciplinskog suda proglašen odgovornim što je dana 17. veljače 2022. oko 9,10 sati za vrijeme službe u Zagrebu, Đorđićeva ulica kod kućnog broja 26, prilikom obavljanja poslova nadzora sigurnosti cestovnog prometa, nakon što je zaustavio osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao VK i utvrdio počinjenje prekršaja iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. – dalje: ZSPC) za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, imenovanom je priopćio da je počinio više prekršaja za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 ili 5.000,00 kuna, tri kaznena boda te zabrana upravljanja vozilom u trajanju od tri mjeseca, te što , kada je VK zatražio da novčanu kaznu za počinjeni prekršaj plati odmah, istome priopćio da će mu naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kuna te izdati pisano upozorenje, iako je znao i bio svjestan da se mjera pisanog upozorenja može izreći samo umjesto novčane kazne, te da nije moguće istovremeno kažnjavanje prekršitelja novčanom kaznom i izricanje pisanog upozorenja za isti prekršaj, a kada mu je VK predao novčanicu od 500,00 kuna, istu je zadržao za sebe, te imenovanom za utvrđeni prekršaj izdao pisano Upozorenje serijskog broja [serijski broj] od 17. veljače 2022., čime se na opisani način okoristio za iznos od 500,00 kuna, pa da je time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 3. ZP opisanu kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi", za što mu je, temeljem članka 110. stavak 2. točka 6. ZP, izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe. Osporenim rješenjem drugostupanjskog disciplinskog suda utvrđeno je da u prvostupanjskom rješenju nema nepravilnosti koje ga čine ništavima prema odredbama članka 128. stavak 1. ZUP-a, da u provedenom postupku nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana.

8. Prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude, pravilno navodi da je u predmetnom slučaju trebalo nesporno utvrditi je li tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 3. ZP na način kako mu se to stavlja na teret , dakle, trebalo je utvrditi je li kritične prigode policijski službenik, ovdje tužitelj, VK priopćio da je počinio više prekršaja za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 ili 5.000,00 kuna, tri kaznena boda te zabrana upravljanja motornim vozilom, je li tada od VK uzeo novčanicu od 500,00 kuna na ime počinjenog prekršaja i istu zadržao za sebe te istovremeno VK izrekao pisano upozorenje za predmetni prekršaj.

9. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nadalje navodi kako je ocijenio da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te da su za svoja utvrđenja imala uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka. Dalje navodi kako je, u odnosu na istaknute tužbene prigovore, tuženik dao jasno, valjano i argumentirano obrazloženje koje prvostupanjski sud u cijelosti kao valjano prihvaća i na isto se poziva. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, pravilno su upravna tijela cijenila iskaz svjedoka VK životnim, logičnim i uvjerljivim obzirom da je isti okolnosno, detaljno i dosljedno iznosio tijek događaja. S druge strane, u odnosu na obranu danu tijekom postupka, u kojoj tužitelj osporava da bi mu svjedok VK u bilo kojem trenutku nudio ili dao novac, prvostupanjski sud smatra da pravilno zaključuju upravna tijela da je ista neutemeljena.

10. Ovaj Sud ne prihvaća iznesene zaključke i stajališta prvostupanjskog suda na kojima se temelji pobijana presuda, iz niže navedenih razloga.

11. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka od strane prvostupanjskog disciplinskog suda, ovaj Sud ocjenjuje da je odlučna činjenica u konkretnom slučaju doista ostala sporna, odnosno da je prvostupanjski sud neosnovano zaključio da je pravilno utvrđeno da je tužitelj postupio na način kako mu se stavlja na teret osporenim prvostupanjskim rješenjem. To nadalje dovodi do zaključka da je i činjenično stanje odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, sporni dio iskaza svjedoka VK, na osnovu kojeg su donesene osporavane odluke upravnih tijela i pobijana presuda, suprotan je iskazu tužitelja, a nije potvrđen niti jednim drugim dokazom. Iako je opisani događaj snimljen nadzornom kamerom, pregledani zapisi nadzorne kamere ne potvrđuju primopredaju novca. Stoga, suprotno ocjeni disciplinskih sudova i prvostupanjskog suda, ovaj Sud ocjenjuje da iz rezultata cjelokupno provedenog postupka ne proizlazi da bi ta odlučna činjenica bilo kojim od provedenih dokaznih sredstava bila nesporno utvrđena.

12. Iz izvješća o pregledu videonadzora NK 214-06/22-04/65 proizlazi da je iz snimke video kamere naziva „BRKLJA“, vidljivo da je policijski službenik za kojeg je nesporno da se radi o tužitelju, dana 17. veljače 2022. u vremenu od 09:07:35 do 09:17:23 sati, postupao prema muškarcu za kojeg je nesporno da se radi o VK. Također je vidljivo da je nekoliko trenutaka nakon zaustavljanja automobila, muškarac (VK) policijskom službeniku (tužitelju) predao nešto kroz prozor (najvjerojatnije dokument). Nadalje je vidljivo da je muškarac (VK) izašao iz automobila i otišao do suvozačke strane gdje je najvjerojatnije pretraživao pretinac koji se nalazi ispod suvozačkog sjedala, a nakon minutu se vratio do vozačeve strane i otvorio vrata, sagnuo se i ponovno nešto tražio po vozilu, a potom u 09:09:35 sati (dakle, točno dvije minute od početka postupanja), predao nešto policijskom službeniku (tužitelju). Nakon toga su navedene osobe nešto razgovarale, a policijski službenik (tužitelj) je nešto pisao, te je u 09:16:49 sati prišao muškarcu (VK) na način da je stao nasuprot njega, dok je u 09:17:23 sati muškarac (VK) sjeo u svoje vozilo i odvezao se Đorđićevom ulicom u smjeru istoka, dok je policijski službenik (tužitelj) pješice otišao u smjeru zapada.

13. Iz navedenog izvješća o pregledu videonadzora proizlazi da je VK u dva navrata vršio predaju tužitelju. S druge strane, svjedok VK tvrdi da je tužitelju vršio predaju u tri navrata (vozačku dozvolu, prometnu dozvolu, novac), s čim u vezi izričito navodi: „Kada me upitao za dokumente, a to je bilo odmah po zaustavljanju, ja sam mu prvo dao vozačku dozvolu, koja mi se nalazila u novčaniku, a prometna mi se nalazila u suvozačevom pretincu, a s obzirom da sam bio operiran ja sam morao izaći iz svog vozila kako bih istu potražio sa suvozačeve strane. (…) Ta se novčanica nalazila u mom novčaniku i dao sam je nakon davanja vozačke dozvole. Napominjem da tih 500 kuna nije bilo unutar vozačke dozvole s obzirom da imam novu vozačku dozvolu (karticu).“ Tužitelj pak tvrdi da mu je VK vršio predaju u dva navrata: „Vozač VK najprije mi je dao vozačku dozvolu, a zatim je izašao iz vozila otvorio suvozačeva vrata i u pretincu sa suvozačeve strane tražio je prometnu dozvolu koju je i pronašao te koju je po povratku na vozačevu stranu meni predao“ .

14. Dakle, iz izvješća o pregledu videonadzora NK 214-06/22-04/65 samog po sebi, a poglavito kada se isto dovede u vezu s iskazom svjedoka VK i iskazom tužitelja, ne proizlazi da bi VK tužitelju predao novac. Štoviše, izvješće o pregledu videonadzora NK 214-06/22-04/65 potvrđuje dvostruku primopredaju, odnosno ne potvrđuje iskaz svjedoka VK o trostrukoj primopredaji, slijedom čega nema osnove, kako za daljnji zaključak odnosno pretpostavku da je tužitelj od VK uzeo novac, tako niti za zaključak da je tužitelj VK prethodno priopćio da će mu naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kuna te izdati pisano upozorenje.

15. Budući da činjenica je li uopće došlo do primopredaje novca (novčanice od 500,00 kuna) nije nesporno utvrđena, zaključak o tome nije moguće utemeljiti samo na izjavi svjedoka VK. Kako je već rečeno, točnost i istinitost takve tvrdnje svjedoka VK ne potkrjepljuju drugi dokazi provedeni u postupku. Stoga nije osnovano i logično izjavu tog svjedoka, samu za sebe uzeti kao vjerodostojan dokaz i isključivo na takvoj okolnosti utemeljiti zaključak o disciplinskoj odgovornosti tužitelja.

16. Iz svega navedenog proizlazi da za odluku disciplinskih sudova, koji opisano ponašanje tužitelja kvalificiraju kao težu povredu službene dužnosti, za koju je tužitelju izrečena najstroža sankcija, odnosno prestanak državne službe, nema uporišta u provedenom dokaznom postupku. Stoga je prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak.

17. Osim toga, osnovano se u žalbi poziva tužitelj i na povredu načela in dubio pro reo. Navedeno načelo propisano je u odredbi članka 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, 34/11.): Prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrat će se ma način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak.

18. Slijedom navedenog, temeljem članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

19. Budući da je tužitelj tek u žalbi zatražio naknadu troškova spora, pri čemu niti nije naveo iznos troška koji traži, nije bilo osnove da mu se dosude troškovi upravnog spora, uključujući i troškove žalbenog postupka, pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen sukladno odredbama članka 148. stavak 2., 3. i 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan