Poslovni broj: Usž-408/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz zapisničarku, sudsku savjetnicu Katarinu Skrbinac, u upravnom sporu tužiteljice Lovačke udruge "Sokol" Gornji Miholjac, Petra Zrinskog 8, OIB: 31579836955, koju zastupa zakonski zastupnik EJ, predsjednik udruge, a njega opunomoćenica Katarina Šmit, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi raskida ugovora o zakupu prava lova, odlučujući o žalbi tužiteljice, koju je ona izjavila protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I-876/2025-5 od 27. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I-876/2025-5 od 27. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
2. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog propisa. Tvrdi da je počinjena bitna procesna povreda, jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati, jer su razlozi rješavanja nejasni i proturječni, jer joj nije dana mogućnost da se izjasni o svim bitnim činjenicama i okolnostima i zbog toga što nisu utvrđene sve bitne činjenice na temelju brižljive ocjene raspoloživih dokaza. Smatra da je dokazima priloženim uz prijedlog za osiguranje učinila vjerojatnim nastupanje teško popravljive štete. Istaknu la je da se osporenom odlukom jednostrano raskida ugovor broj 054 o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj X/7 – „Kupres – Bilogora“ koji je sklopljen 23. ožujka 2015. između njega, lovozakupnika i tuženika. Istaknu la je i da je u razdoblju zakupa uložila znatna materijalna sredstva u cilju provođenja lovno gospodarske osnove, održavala i gradila lovno gospodarske i lovno tehničke objekte i poduzima la druge radnje na održavanju lovišta i zaštiti divljači. Ocijenila je i da će u situaciji ne produljenja ugovora trpjeti veliku štetu i ako tuženik ponovno raspiše natječaj za davanje lovišta u zakup trećoj osobi. Predložila je preinačiti osporeno rješenje i usvojiti prijedlog za osiguranje.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti. Istaknuo je da predlagateljica, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bila nanesena ikakva teško popravljiva šteta, s obzirom na to da pravo na lov, odnosno obavljanje djelatnosti kojom se bavi ne mora nužno obavljati u konkretnom državnom otvorenom lovištu, s obzirom na to da materijalna sredstva i resurse koje je uloži la je napravila samo s ciljem da smije loviti i koristiti divljač za svoje potrebe. Ukazao je i na činjenicu da je točkom VII. ugovora o zakupu prava lova propisano da nakon prestanka zakupa prava lova lovno gospodarski i lovno tehnički objekti koji su podignuti u lovištu pripadaju Republici Hrvatskoj i sastavni su dio lovišta.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim osporeno prvostupanjsko rješenje.
6. Pokazalo se spornim jesu li kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.
7. Odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Polazeći od cilja zakonodavca kojeg je htio postići predvidjevši analiziranu mjeru osiguranja u upravnom sporu te iščitavajući pojedinačno odredbu članka 42. stavka 2. ZUS-a i tumačeći ju u ukupnosti s ostalim normama ZUS-a (osobito njegovim člancima 1., 2. stavka 1., člancima 3. i 17.), spomenuti pravni okvir, koji specijalno uređuje institut odgodnog učinka tužbe, podrazumijeva ispunjenje sljedećih pretpostavki za njezino izdavanje: 1. da je odgoda nužna kako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora izbjegla po tužitelja teško popravljiva šteta, 2. da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje i 3. da predložena mjera osiguranja nije protivna javnom interesu.
9. Kada je riječ o teško popravljivoj štete za predlagatelja prepušteno je sudu da o njezinom (ne)postojanju procjenjuje u svakom pojedinom predmetu. Svakako bi trebalo biti riječ o određenoj i konkretiziranoj (teško popravljivoj) šteti.
10. Nije sporno da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti odluke tuženika o jednostranom raskidu ugovora KLASA: UP/I-323-01/24-02/57, URBROJ: 525-10/616- 25-6 od 24. veljače 2025. o zakupu prava na lov u državnom otvorenom lovištu broj X/7 – „Kupres – Bilogora“. Istovremeno je on podnio i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, utemeljujući ga na tomu da je uložio znatna materijalna sredstva pri izvršenju navedenoga ugovora i da će mu biti onemogućeno obavljanje djelatnosti kojom se bavi u situaciji objektivne vjerojatnosti raspisivanja novog natječaja za davanje u zakup konkretnog lovišta.
11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim na dostatnom stupnju vjerojatnosti da bi mu izvršenjem osporene odluke mogla nastati teško popravljiva šteta koja prijeti. Zasigurno će prisilnim izvršenjem konkretne odluke tužitelju nastati određena šteta, ali to ne podrazumijeva nastanak teško popravljive štete, a niti je to on učinio vjerojatnim. Valja primijetiti da je tvrdnju o nastanku teško popravljive štete samo općenito istaknuo u prijedlogu bez potkrijepe odgovarajućim dokazima u smislu vjerojatnosti njezina nastanka. Dakle, i ovaj Sud smatra da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.
12. Valja odgovoriti predlagatelju, tužitelju da (meritorni) razlozi osporavanja zakonitosti pojedinačne odluke nisu bitni te da oni ne utječu na ocjenu (ne)osnovanosti prijedloga za određivanjem odgodnog učinka tužbe, a upravni sud unutar toga postupka ne ocjenjuje zakonitost osporenih od luka, već samo jesu li u konkretnoj situaciji ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.
13. U izloženom je zakonito i pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu postupovnu povredu, pravilnom primjenom odredbi članka 42. stavka 2. i 4. ZUS-a, odbio prijedlog.
14. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
