Poslovni broj: Usž-122/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MANGO MODA d.o.o., Zagreb, Savska cesta 106, OIB: 40126088386, zastupan po opunomoćeniku Kristijanu Kovaču, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kovač & partneri d.o.o., Zagreb, Heinzelova 70, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Republike Hrvatske, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi dodjele potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Korona virusom (Covid-19), odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3777/2021-9 od 10. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3777/2021-9 od 10. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se akt tuženika klasa: 103-05/20-04/66, urbroj: 344-123/1-21-57/02 od 15. rujna 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se poništava akt Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Zagreb, Predstojnice, klasa: 103-05/21-01/16740, urbroj: 2158-25-04/30-21-06 od 9. travnja 2021. U točki III. izreke te presude se naređuje tuženiku isplatiti tužitelju potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Korona virusom (Covid-19) za siječanj – veljaču 2021. godine u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude. Točkom IV. izreke te presude se nalaže tuženiku nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,28 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tuženik navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu daje osvrt na mjerodavne odredbe Zakona o tržištu rada, koje taksativno propisuju prava koja se mogu ostvariti na temelju tog Zakona, a o kojima tuženik odlučuje na temelju javne ovlasti u domeni upravnog rješavanja, a to su prava nezaposlenih osoba za vrijeme nezaposlenosti propisana u odredbi članka 7. Zakona o tržištu rada, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Slijedno tome tuženik zaključuje da se o potporama za očuvanje radnih mjesta odlučuje u postupku koji nije upravni, jer se ne radi o pitanjima iz područja upravnog prava, što sud pogrešno ocjenjuje. Smatra da je bilo osnove za negativnu ocjenu zahtjeva tužitelja za dodjelu potpore, a posebno napominje da je pogrešan zaključak suda da Odluka Stožera civilne zaštite predstavlja ograničenje rada tužitelja, jer se radi o posebnoj organizaciji rada, a ne o ograničenju rada. Dodaje i da je tužitelj u razdoblju za koje je tražio dodjelu potpore ostvarivao prihode, odnosno prilagodio je svoje poslovanje novonastalim okolnostima, jer su poslovnice tužitelja bile otvorene, a poslovao je i putem Internet trgovine. Zaključno, tuženik smatra da je u cijelosti postupio sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o tržištu rada, a navodi i da tužitelj nije postavio zahtjev za isplatu potpore, već radi poništenja osporenih akata. Predlaže da ovaj Sud ukine prvostupanjsku presudu, a nakon što otkloni navedene nedostatke i propuste odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom iznosi razloge kojima se protivi žalbenim razlozima. Dalje iznosi iscrpne razloge zbog kojih smatra da je dodjela potpora za očuvanje radnih mjesta pravo koje se odnosi na upravno područje, a zbog čega je u skladu s ustavnim jamstvom sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti sudska zaštita upravo osigurana u upravnom sporu. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da su akti tuženika nezakoniti, da mu je obavljanje djelatnosti u odlučnom razdoblju bilo ograničeno, a da se u konkretnoj situaciji upravo iz tih razloga i propisuje dodjela navedene potpore. Tužitelj napominje da nisu jasni razlozi zbog kojih je njegov zahtjev za ostvarenje potpora za očuvanje radnih mjesta za studeni i prosinac 2020. ocijenio pozitivno, a negativno za siječanj i veljaču 2021., iako se uvjeti za ostvarenje potpore koju je ranije koristio, nisu promijenili. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da sud donošenjem meritorne odluke o zahtjevu za isplatu potpore nije prekoračio granice tužbenog zahtjeva, jer je tuženiku naložio isplatu potpore i time riješio o upravnoj stvari u skladu s zahtjevom tužitelja za dodjelu potpore, prethodno ocijenivši tužbeni zahtjev osnovanim, zbog čega je poništio osporene akte. S time u vezi ukazuje i na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi prema kojima sud nije vezan kvalifikacijom tužbenog zahtjeva, već sam odlučuje jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za donošenje odluke u sporu pune jurisdikcije. Tužitelj predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu Zagreb (HZZ) podnio zahtjev za dodjelu mjere Potpore očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Korona virusom za siječanj i veljaču 2021. te dopunio predmetni zahtjev dana 24. ožujka 2021., a HZZ je donio Obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva, klasa: 103-05/21- 01/16989, urbroj: 251-04/135-21-03 od 9. ožujka 2021. Tužitelj je protiv navedene odluke podnio prigovor, a u odnosu na koji je HZZ, Središnji ured dao odgovor na prigovor, klasa: 103-05/20-04/66, urbroj: 344-123/1-21-5702 od 15. rujna 2021. Tuženik u bitnom u odgovoru na prigovor ističe da se u predmetnoj situaciji ne radi o upravnoj stvari, odnosno da se o dodjeli potpore ne odlučuje u upravnom postupku, pri čemu se poziva na odredbu članka 36. stavka 3. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ 118/18. i 32/20. – dalje. Zakon).

7. Odredba članka 36. stavka 3. Zakona propisuje da dodjeljivanje potpora za zapošljavanje i obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja nije upravna stvar.

8. Prvostupanjski sud, tumači navedenu zakonsku odredbu u skladu sa ciljem i svrhom svih mjerodavnih odredbi navedenog Zakona te pravilno zaključuje da iako osporeni akti nisu upravni akti, svakako su pojedinačni akti javnopravnih tijela koja ih donose na temelju javne ovlasti, zbog čega ustavno jamstvo i sudske kontrole iz članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, znači obvezu sudske zaštite, tj. kontrole zakonitosti akata uprave, koju je zakonodavac proširio i na kontrolu zakonitosti postupanja uprave.

9. Dalje u obrazloženju prvostupanjske presude sud iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih odlučivanje o dodjeli potpora za očuvanje radnih mjesta je iz područja upravnog prava, što dalje znači da je protiv odluke kojom je odlučeno o prigovoru u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. – dalje: ZUP) osigurana sudska zaštita u upravnom sporu. U prilog tome se sud poziva na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, koja su prihvaćena i u upravnosudskoj praksi, u nizu odluka.

10. Dalje u obrazloženju prvostupanjske presude sud navodi da je Hrvatski zavod za zapošljavanje donio u siječnju 2021. akt: "Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Korona virusom (COVID-19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj – veljaču 2021.". S time u vezi navodi i koji je cilj navedene mjere te koje su ciljane skupine poslodavaca kojima je narušena gospodarska aktivnost, odnosno rad ograničen sukladno navedenoj odluci.

11. U predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelj 24. veljače 2021. podno zahtjev za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Korona virusom (Covid-19) za siječanj i veljaču 2021., koji je ocjenjen negativno, a u odgovoru na prigovor (žalbu) tuženik u bitnom navodi da obveza poslodavcima da u prodavaonicama i trgovinama ograniče broj kupaca koji istovremeno mogu boraviti u tom prostoru ne onemogućava poslovanje u opsegu koji bi značio ograničenje obavljanja djelatnosti tj. da se takva obveza ne smatra ograničenjem rada već zaštitnom protuepidemiološkom mjerom. Zaključuje i da tužitelj kao poslodavac nije dokazao da je ciljana skupina mjere, jer nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog ograničenja rada i pada prihoda/primitaka te je tražio potporu za radnike zaposlene u više različitih poslovnih jedinica u Republici Hrvatskoj koje se nalaze na različitim lokacijama, a pri čemu nije pojasnio utjecaj Odluke Stožera civilne zaštite na poslovanje svake od pojedinih poslovnih jedinica.

12. Međutim, iz sadržaja zahtjeva tužitelja proizlazi da nije podnesen po kriteriju djelatnosti, već po kriteriju ograničenja poslovanja na temelju Odluke Stožera civilne zaštite, uz koji je dostavio dokaz o padu prometa u odlučnom razdoblju. S time u vezi sud dodaje da su ciljane skupine poslodavaca, osim onih koji posluju u pojedinim taksativno navedenim djelatnostima i poslodavci, bez obzira na vrstu djelatnosti, kojima je na bilo koji način ograničen rad Odlukama Stožera civilne zaštite.

13. Odlukom Stožera civilne zaštite o uvođenju posebne organizacije rada za djelatnost trgovine koja se obavlja u prodavaonicama i trgovačkim centrima („Narodne novine“ 138/20., 2/21. i 8/21.) ograničen je broj kupaca odnosno posjetitelja koji istovremeno mogu biti u prodavaonici, odnosno trgovačkom centru. Dakle, u konkretnoj situaciji u kojoj je tužitelj dokazao pad prihoda/primitaka već i od 40% u traženim usporednim razdobljima, to je dostatno za dokaz da tužitelj ispunjava uvjete iz navedene Odluke, jer se radi o ograničenju rada u djelatnosti u kojoj tužitelj posluje. Pravilno zaključuje sud da tužitelj nije trebao dokazati uzročno-posljedičnu vezu između ograničenja rada i pada prihoda/primitaka, osobito kada ne postoje dokazi da bi pad prihoda/primitaka tužitelja uzrokovali drugi događaji. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj ispunjava kriterije za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Korona virusom (Covid-19) za siječanj-veljaču 2021.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tuženik žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Za zaključke i stajališta iznesene u pobijanoj presudi sud je dao valjane, dostatne i relevantne razloge, zbog čega opseg i sadržaj obrazloženja odluke isključuje bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Također valja reći da je sud donio prvostupanjsku presudu na temelju članka 58. stavak 1. ZUS-a te je poništio osporene akte, ocijenivši ih nezakonitima (točka I. i II. izreke), a u točki III. izreke tuženiku naložio da postupi sukladno propisu u primjerenom roku, primjenom odredbe članka 58. stavak 4. ZUS - a. Time je sud o predmetnoj stvari odlučio i o zahtjevu tužitelja za dodjelu potpore u sporu pune jurisdikcije, jer je za takvo postupanje bilo zakonske osnove, a protivno žalbenom navodu nije odlučivao izvan opsega tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom iznesenog, ocijenivši da žalbeni navodi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a je žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović