Poslovni broj: Usž-4526/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JI, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Juran Kasapović, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 33706439962, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1410/2025-7 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1410/2025-7 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-116-02/25- 01/265, urbroj: 443-02-02-10-25-1 od 25. lipnja 2025. te da se tužitelju izvrši povrat uplaćenog iznosa od 7.963,36 eura na način pobliže naveden u točki I. izreke, a u točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 25. lipnja 2025. je, nakon obavljenog inspekcijskog nadzora kod tužitelja (vl. ugostiteljskog obrta [obrt] u ugostiteljskom objektu konoba [obrt] na adresi [adresa], otok [adresa]), prema zapisniku od 25. lipnja 2025., zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti u navedenom objektu u trajanju od 30 dana, a određena privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti je izvršna s danom 1. srpnja 2025. i traje do 30. srpnja 2025. Navedena privremena mjera će se izvršiti na način pobliže naveden u tom rješenju, tužitelju je naloženo da do dana 30. lipnja 2025. inspektoru rada dostavi dokaz da je izvršio uplatu pobliže naznačenog iznosa za svakog državljanina treće zemlje u korist državnog proračuna, tj. ukupan iznos od 7.963,36 eura, u kojem slučaju se mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. razloga propisanih u odredbi članka 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).

Tužitelj se u žalbi prije svega osvrće na način provođenja inspekcijskog postupka, kao i ovlasti inspektora, a posljedično tome i sadržaj zapisnika od 25. lipnja 2025. Dalje, navodi razloge zbog kojih smatra da je došlo do povrede mjerodavnih odredbi koje su primijenjene u konkretnom slučaju, Zakona o strancima, Zakona o općem upravnom postupku, a upire i na povredu odredaba Prekršajnog zakona. Tužitelj u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je došlo do povrede odredaba Zakona o strancima, ističući da su dozvole za boravak i rad navedenim radnicima u trenutku provedenog nadzora bile važeće. Smatra da javnopravna tijela nisu dokazala da su izdane dozvole ukinute do dana 25. lipnja 2025., što znači da je BI mogla sukladno članku 106. stavku 2. Zakona o strancima, nastaviti i boraviti za tužitelja, novog poslodavca do okončanja postupka, a da je pogrešan zaključak suda da se u ovom slučaju ne primjenjuje članak 106. stavak 4. Zakona o strancima, jer je dozvola izdana za sezonski rad od 90 dana, već je navedena zakonska odredba primjenjiva i u predmetnom slučaju, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 104. tog Zakona, što znači da se sezonskom radniku unutar roka od 9 mjeseci godišnje može jednom produžiti važenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad kod istog poslodavca, kao i kod drugog poslodavca.

Tužitelj smatra da je uslijed navedenih povreda došlo do donošenja nezakonite sudske odluke, zbog čega traži da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, sam riješi o predmetnoj stvari na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod razloga navedenih u osporenom rješenju, zaključujući da je pobijana presuda zakonita, a žalbeni navodi neosnovani. Dalje, iscrpno navodi ovlasti inspektora rada propisane mjerodavnim odredbama Zakona o Državnom inspektoratu koji je nakon pravilno provedenog postupka, smatra donio usmeno rješenje na zapisnik sukladno članku 240. Zakona o strancima, a pri čemu će inspektor izdati obavezan prekršajni nalog i izrečenu novčanu kaznu u visini zapriječenog minimuma propisanog u članku 129. Zakona o Državnom inspektoratu, prethodno utvrdivši nezakoniti rad pobliže navedenih državljanina treće zemlje. Dodaje i druge razlog zbog kojih zaključuje da je tužitelj, u predmetnom slučaju poslodavac postupio protivno mjerodavnim odredbama Zakona o strancima, kao i odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, što je dovelo do donošenja tuženikovog rješenja od 25. lipnja 2025.

Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, u granicama žalbenih razloga, a pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni navodi kojima se presuda osporava, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u konkretnom slučaju tuženik donio usmeno rješenje na zapisnik, nakon provedenog inspekcijskog nadzora u kojem je utvrđen nezakonit rad BI, državljanke Republike [adresa] i VI, državljanina Bosne i Hercegovine, iako ih tužitelj, njihov poslodavac nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada, koji s obzirom na narav i vrstu posla i ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos (mora se sklopiti ugovor o radu skladno odredbama Zakona o radu, prijaviti se na obvezno mirovinsko osiguranje te ishoditi dozvola za boravak i rad za tužitelja, njihovog poslodavca, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt]).

8. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru s izračenim usmenim rješenjem od 25. lipnja 2025. sastavljen sukladno članku 76. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i zakonska je osnova za donošenje upravnih mjera i pokretanje prekršajnog postupka, u smislu odredbe članka 61. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23. – dalje: ZDI). Dalje u obrazloženju pobijane presude sud navodi koje su ovlasti inspektora propisane odredbama članka 3., 61. i 66. ZDI-a, koje ne isključuju mogućnost da zatečene osobe, bez obzira na njihov radnopravni status kod nadziranog poslodavca i njihovo svojstvo zaposlenika, budu ispitani. Nakon toga je usmeno rješenje na zapisnik doneseno sukladno članku 240. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22.).

9. Dalje u obrazloženju pobijane presude sud navodi da je ĐI s radom započeo 19. lipnja 2025., protivno članku 87. stavku 1. podstavku 1. Zakona o strancima, jer tužitelj za njega u nadležnoj policijskoj postaji nije ishodio niti mu je uručena dozvola za boravak, a niti ga je prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što je protivno mjerodavnim zakonskim propisima (Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), pa je pravilno utvrđeno da je rad državljana treće zemlje ([adresa]) VI protivan pobliže navedenim odredbama mjerodavnih propisa, koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Također je utvrđeno da je TI, državljanka Republike Sjeverne Makedonije, iako je u trenutku nadzora imala izdanu radnu dozvolu na otoku Pagu (za drugog poslodavca Beach Paradise j.d.o.o.), za sezonski rad od 90 dana, koja je važila do 29. kolovoza 2025. nije bila prijavljena na mirovinsko osiguranje ni kod poslodavca Beach Paradise j.d.o.o., niti kod tužitelja, nije zakonito radila kod tužitelja, a niti je radila kod ranijeg poslodavca, tj. s njime zasnovala radni odnos. Iz navedenog proizlazi da se ranije izdana dozvola za boravak i rad TI ne može smatrati važećom, a iz kojih razloga je poslodavac Beach Paradice j.d.o.o., s danom 16. lipnja 2025. nadležnoj Policijskoj postaji Pag podnio zahtjev za ukidanje dozvole za boravak i rad. Nadalje u obrazloženju prvostupanjske presude sud navodi razloge zbog kojih u konkretnom slučaju odredba članka 106. Zakona o strancima nije primjenjiva, jer se ne odnosi na sezonski rad do 90 dana, i da se zahtjev za boravak i rad za TI podnesen 20. lipnja 2025. nadležnoj Policijskoj postaji Rab smatra zahtjevom za novu dozvolu za boravak i rad, a da tužitelj prije početka rada nije postupio sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama, tj. ishodio dozvolu za boravak te ju prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako s osnove utvrđenih činjenica, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.

11. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja iste razloge koje je već isticao u tužbi te tijekom upravnog spora, zbog kojih smatra da nije bilo zakonske osnove za donošenje usmenog rješenja tuženika. U odnosu na sve tužbene prigovore je prvostupanjski sud dao osvrt, valjane, dostatne i obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.

12. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

13. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović