Poslovni broj: Usž-2883/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Stanić, odvjetnik iz Osijeka, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Republike Hrvatske, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi prestanka vođenja u evidenciji i obustavi novčane naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1294/2024-9 od 5. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1294/2024-9 od 5. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži poništavanje rješenja tuženika, klasa: 102-04/24-01/71, urbroj: 344-222/5-24-04 od 7. listopada 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, klasa: 102-04/24-01/626, urbroj: 2158-25- 103/14-24-08 od 16. rujna 2024. (točka I. izreke) te za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa.: UP/II-102-05/24-01/88, urbroj: 344- 222/5-24-06 od 4. listopada 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, klasa: UP/I-102-05/24-01/431, urbroj: 2158-25-103/14-24-14 od 16. rujna 2024. (točka III. izreke) U točki III. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a prije svega ističe da je ugovor o djelu sklopio 14. ožujka 2024., djelo je isporučio naručitelju 20. ožujka 2024., tj. prije nego što je podnio prijavu tuženiku i pr ije nego je bio evidentiran u evidenciji nezaposlenih osoba. Dodaje da je s te osnove ostvario prihod prije donošenja tuženikovog rješenja od 18. travnja 2024., kojim mu se odobrava pravo na novčanu naknadu. S time u vezi upire na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima, uključujući i odredbu članka 590. stavak 1. tog Zakona. Dodaje da nije mogao utjecati na dan i vrijeme izvršenje obveze na strani vjerovnika, tj. uplate iznosa za obavljenu uslugu, a i da nije logično, uvažavajući visinu iznosa, očekivati izvršenje uplate odmah po obavljenoj usluzi. Napominje da je prijavu u evidenciji nezaposlenih osoba izvršio 22. ožujka 2024., a ugovornu obvezu ispunio dana 20. ožujka 2024., zbog čega smatra irelevantnim trenutak izvršenja uplate, jer nakon prijave u evidenciju nezaposlenih nije obavljao bilo kakav samostalni ili nesamostalni rad, odnosno nije postupao na način koji bi doveo u pitanje njegov status nezaposlene osobe.

Tužitelj u žalbi posebno daje osvrt na mjerodavne odredbe Zakona o tržištu rada (članak 17. stavak 1.), koji propisuje koje osobe se ne mogu smatrati nezaposlenim osobama, a to su one osobe koje ponovno zasnuju radni odnos i s te osnove ostvaruju primitke od nesamostalnog rada, ostvaruju druge dohotke od samostalnog rada (aktivno se baveći oblicima samostalnog rada tijekom razdoblja nezaposlenosti) , a i druge osobe koje u vrijeme nezaposlenosti ostvaruju prihod, tj. obavljaju određene poslove, koje odredbe smatra sud pogrešno tumači i primjenjuje.

Dalje u žalbi tužitelj navodi da mu je, osim isplaćene naknade za izvršenu uslugu (s osnove ugovora o djelu), isti dan kada je podnio prijavu tuženiku, isplaćena i plaća za ožujak, kao i otpremnina, a koje uplate je tuženik također ocijenio razlogom za "penalizaciju" tužitelja, ali je potom tužiteljevu žalbu usvojio i u tom dijelu prvostupanjsko rješenje izmijenio. Tužitelj ukazuje i na primjenu odredbe članka 47. Zakona o tržištu rada kojom se jasno definira u kojim slučajevima te na koji način nezaposlena osoba stječe pravo na novčanu naknadu, odnosno nezaposlena osoba kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa. Dodaje da mu je radni odnos prestao s danom 19. ožujka 2024. te je u roku od 30 dana bio dužan podnijeti zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, tj. prijaviti se u evidencije Zavoda zaključno do 18. travnja 2024. Tužitelj dodaje da bi u slučaju da se prijavio na Zavod zadnji dan roka (18. travnja 2024.), prijava bila izvršena nakon primitka "spornih uplata", tada bi imao prava koja mu je tuženik naknadnim rješenjima ukinuo, a da je takvo tumačenje mjerodavne odredbe članka 17. Zakona o tržištu rada protivno smislu te odredbe, jer se ne može tako usko tumačiti, što čine tuženik i prvostupanjski sud.

Zaključno, tužitelj napominje da su sve uplate koje je primio u travnju, s osnove samostalnog i nesamostalnog rada, izvršene na ime rada koji je obavljen prije nego što se tužitelj prijavio u evidenciju Zavoda. Smatra da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava onemogućeno ostvariti prava koja mu kao nezaposlenoj osobi u Republici Hrvatskoj pripadaju, a iz razloga na koje nije mogao utjecati, jer nije mogao utjecati na trenutak u kojem će naručitelj ispuniti obvezu, niti je tužitelj kao vjerovnik takvo ispunjenje mogao odbiti.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i preinači prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod razloga navedenih u osporenom rješenju te iznosi razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani, a da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Tuženik napominje da se ostvarivanje primitka, tj. drugog dohotka, utvrđuje s obzirom na podatak o uplaćenim doprinosima za obvezna osiguranja od Središnjeg registra osiguranika, a koji je dobio u svibnju, jer je tužitelj dohodak ostvario u travnju 2024. Stoga smatra da su se ostvarili zakonom propisani uvjeti za donošenje osporenih rješenja. Dodaje da mjerodavna odredba članka 17. stavak 1. točka 2. Zakona o tržištu rada, propisuje prestanak vođenja u evidenciji nezaposlene osobe pod propisanim uvjetima, na koje ne utječe početak rada ni obavljanje djelatnosti, tj. određenih poslova već isključivo ostvarivanjem primitka, odnosno drugog dohotka, koji uvjet je ispunjen u konkretnom slučaju. Tuženik predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavka 1. ZUS-a, u granicama žalbenih navoda, a pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni navodi zbog kojih se presuda osporava, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područne službe Osijek, klasa: UP/I-102-04/24- 01/626, urbroj: 2158-25-103/14-24-08 od 16. rujna 2024. utvrđeno da se nezaposlena osoba RV, rođen **.**.1981. prestaje voditi u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda zaključno s 30. travnja 2024., a ponovna prijava u evidenciju moguća je nakon 23. studenog 2025., kojim rješenjem se zamjenjuje ranije rješenje od 20. svibnja 2024. u kojem se utvrđuje da je ponovna prijava moguća nakon 20. veljače 2029. Također proizlazi da se rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, klasa: UP/I-102-05/24-01/431, urbroj: 2158-25-103/14-24-14 od 16. rujna 2024., kojim se zamjenjuje ranije rješenje od 23. svibnja 2024. utvrđuje da se tužitelju obustavlja isplata novčane naknade zaključno s 30. travnja 2024. te je nastavak novčane naknade moguć nakon 23. studenoga 2026., a ranijim prvostupanjskim rješenjem je određeno da je nastavak novčane naknade moguć od 20. veljače 2029.

7. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje jesu li ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se tužitelju uskrati pravo na novčanu naknadu kao nezaposlenoj osobi, tj. jesu li ispunjeni uvjeti propisani u članku 17. stavku 1. točki 2. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", 118/18., 32/20., 18/22. i 156/23. – dalje: ZTR) za prestanak vođenja tužitelja u evidenciji nezaposlenih osoba.

8. Prema službenim podacima koje je tuženik dobio od Središnjeg registra osiguranika utvrdio je da je tužitelj u travnju 2024. ostvario primitak od pružanja usluga prema posebnim propisima, tj. drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak u iznosu od 24.372,97 eura. S time u vezi tuženik je utvrdio da dio uplata koji se odnosi na plaću, naknadu za prekovremeni rad, bonus, stimulaciju te otpremninu predstavlja primitke od nesamostalnog rada koji se ne smatraju primicima u smislu članka 17. stavka 1. točke 2. ZTR-a, dok primitak od 12.811,16 eura predstavlja drugi dohodak, tj. primitak u smislu te zakonske odredbe, jer je riječ o naknadi iz isplaćenoj na temelju Ugovora o djelu. Nadalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj prijavu Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi Osijek, Odjel za tržište rada podnio 22. ožujka 2024., jer mu je radni odnos prestao 19. ožujka 2024., zbog isteka rada na određeno vrijeme kod poslodavca [obrt], obrt za ugostiteljstvo [adresa], kod kojeg je tužitelj bio zaposlen od 18. ožujka 2024. do 19. ožujka 2024, tj. jedan dan. Dalje proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba Osijek, klasa: UP/I-102-05/24-01/431, urbroj: 2158-25-103/15-24-02 od 18. travnja 2024. utvrđeno da tužitelj ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 390 dana počevši od 20. ožujka 2024. zaključno do 13. travnja 2025., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu (I. izreke).Tim rješenjem je ujedno određeno da novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 803,60 eura mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja iznosi 401,80 eura mjesečno (točka II. izreke).

9. Prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovog Suda, pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, ocijenivši da prema članku 17. stavku 1. točki 2. ZTR-a te članku 57. stavku 1. točki 1. Zakona prestanak vođenja u evidenciji i obustava isplate novčane naknade nisu uvjetovani ni početkom rada ni obavljanjem kakve djelatnosti, a niti obavljanjem određenih poslova, već su isključivo uvjetovani ostvarivanjem primitka, odnosno drugog dohotka u smislu članka 17. stavka 1. točke 2. ZTR-a. Stoga, a kako je tužitelj u travnju 2024., tj. u razdoblju u kojem se vodio kao nezaposlena osoba, ostvario drugi dohodak u iznosu od 12.811,16 eura, s osnove naknade isplaćene na temelju ugovora o djelu, koji je sklopio s društvom Osatina grupa d.o.o. kao naručiteljem 14. ožujka 2024., što tužitelj niti ne osporava, to su se u predmetnom slučaju ispunili uvjeti za brisanje tužitelja iz evidencije nezaposlenih, a slijedno tome, sukladno članku 57. stavak 1. točka 1. ZTR- a je tužitelju pravilno obustavljena i isplata novčane naknade.

10. Prema navedenom Ugovoru o djelu od 14. ožujka 2024. tužitelj se kao izvođač, naručitelju obvezao izraditi stručno mišljenje do 31. ožujka 2024. (članak 2. Ugovora), a naručitelj se obvezao izvođaču platiti bruto iznos od 17.793,28 eura na račun koji odredi izvođač do 15. travnja 2024. (članak 3. Ugovora). Iz navedenog slijedi da je rok plaćanja naknade bio predvidljiv s obzirom na odredbu članka 3. Ugovora, zbog čega neosnovano prigovara tužitelj da nije mogao utjecati na trenutak u kojem će naručitelj ispuniti obvezu. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da niti drugi tužbeni navodi nisu odlučni za donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari, tj. okolnost da je tužitelj obvezu iz Ugovora o djelu isporučio prije nego je podnio prijavu tuženiku i bio evidentiran u evidenciji nezaposlenih, jer je u konkretnom slučaju za donošenje odluke bio odlučan podatak o uplaćenim doprinosima za obvezna osiguranja dobiven od Središnjeg registra osiguranika. Sukladno tim podacima je tužitelj u travnju 2024. ostvario primitak, odnosno drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak u iznosu od 12.811,16 eura, a koji je veći od 416,38 eura koliko iznosi prosječna isplaćena novčana naknada u 2023.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke niti odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude, tim više jer tužitelj u bitnom u žalbi ponavlja iste razloge koje je navodio i u tužbi te tijekom upravnog spora, a u odnosu na koje je sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge, koje Sud u cijelosti prihvaća.

12. Stoga je, Sud, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

13. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović