Poslovni broj: Usž-3359/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Nataši Maletić, odvjetnici iz Pule, Giardini 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487 , radi ovrhe poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-344/2025-11 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-344/2025-11 od 16. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-05/24-01/62, urbroj: 513-04-25-3 od 20. veljače 2025. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/18-15/770, urbroj: 513- 02-6010/18-24-109 od 10. svibnja 2024. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 20. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. svibnja 2024., kojim je utvrđeno da tužitelj, kao ovršenik, duguje na temelju ovršne isprave, rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/17-18/1189, urbroj: 513-02-6005/9-18-4 od 16. siječnja 2018., na ime posebnog poreza na motorno vozilo i pripadajuće kamate, na dan 10. svibnja 2024., iznos od 13.758,89 eura (glavnica i kamate). Tim rješenjem je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenikovog dužnika – poslodavca (društvo GJ Valentin d.o.o. Umag) u korist računa Državnog proračuna u iznosu dospjelih tražbina ovršenika – zaposlenika, uz obračun i uplatu daljnje kamate na glavnicu duga počevši od 10. svibnja 2024. do podmirenja duga. Također su određeni i troškovi ovrhe u pobliže naznačenom iznosu te je naloženo Financijskoj agenciji da novčane iznose za koje je ovrha određena i koji se dostavom rješenja plijene ovršeniku, prenese ovrhovoditelju sa svih računa koji se vode u bankama u korist računa navedenih u izreci tog rješenja, kao i da žalba ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u odredbi članka 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
4. Nastavno u žalbi tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, a i odluke javnopravnih tijela. Navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnje poduzetih u postupku. Tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, mjerodavnih odredbi Ovršnog zakona, Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku, tj. da je došlo do niza povreda odredaba postupka. Tužitelj osim osnovi, prigovara i visini utvrđenih potraživanja, u odnosu na glavnicu i kamatu, a osporava i obračun daljnjeg tijeka zakonskih zateznih kamata od dana 10. svibnja 2024. sve do podmirenja dugovanja. Napominje da mu ovršna isprava, rješenje Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinski ured Rijeka, klasa: UP/I- 415-02/17-18/1189, urbroj: 513-02-6005/9-18-4 od 16. siječnja 2018., na temelju koje je utvrđen predmetni dug, nije dostavljena uz osporeno rješenje, a niti je točna specifikacija utvrđenog duga. Dodaje da je već dio iznosa naplaćen od ovršenikovog dužnika (GJ Valentin d.o.o., Umag), zbog čega smatra spornim i visinu tražbine, tj. smatra da bi u cilju utvrđenja pravilnog iznosa tražbine bilo potrebno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje, a uz to izvršiti uvid i u sve povezane predmete koji se tiču predmetne tražbine, da bi se pravilno utvrdilo "stvarno stanje" neplaćenog duga. Dalje u žalbi tužitelj ističe da je i od njegove plaće u razdoblju od 2018. do 2024. obustavljen značajan iznos s osnove ovrhe i naplate istog duga, pa smatra da ovrhovoditelj višestruko naplaćuje potraživanja i s iste osnove donosi više rješenja o ovrsi. Dodaje da nije točan niti navod iz osporenog rješenja o ovrsi da njegov poslodavac, kao i sam ovršenik, tj. tužitelj nisu osporili tražbinu. Napominje nisu imali mogućnost očitovati se na postupanja javnopravnih tijela, jer osporena rješenja nisu uredno dostavljena, što znači da nisu mogla biti osnova za postupanje, tj. provođenje ovršnog postupka.
5. Zaključno, tužitelj ukazuje na povredu mjerodavnih odredaba Općeg poreznog zakona, članka 156. stavka 1. i članka 154. stavka 7. Posebno napominje da tužitelj, ovdje ovršenik, a niti ovršenikov dužnik – zaposlenik nisu vlasnici vozila na koje se odnosi utvrđeni porezni dug na ime posebnog poreza na motorna vozila, radi kojeg je upravo doneseno rješenje o ovrsi. Ujedno ukazuje i na povredu temeljnih načela upravnog postupka, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo materijalne istine, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, te načelo zakonitosti.
6. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, odnosno meritorno riješi o predmetnoj stvari na način da usvoji tužbu, kao i osporena rješenja.
7. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, u granicama žalbenih razloga, a pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u predmetnom slučaju ovršna isprava porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/17- 18/1189, urbroj: 513-02-6005/9-18-4 od 16. siječnja 2018., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u pobliže naznačenom iznosu, a žalba koju je tužitelj izjavio protiv tog rješenja je odbijena tuženikovim rješenjem od 25. listopada 2018., u odnosu na koje je podneseni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen prvostupanjskom presudom poslovni broj: 10 Us I-1806/2018-12 od 18. travnja 2019., koju je ovaj Sud potvrdio, odbivši tužiteljevu žalbu presudom poslovni broj: Usž- 3248/19-2 od 7. studenoga 2019.
11. Iz navedenog slijedi da su tužitelju porezne obveze pravomoćno utvrđene poreznim rješenjem od 16. siječnja 2018., a osporeno rješenje o ovrsi je tužitelju uručeno 14. svibnja 2024. U obrazloženju prvostupanjske presude sud dodaje da se u predmetnoj stvari ne može pobijati zakonitost ovršne isprave u smislu članka 142. stavak 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ), ocijenivši sve prigovore tužitelja istaknute u tom pravcu neosnovanima. Dodaje i da je nakon donošenja osporenog rješenja o ovrsi, rješenjem klasa: UP/I-415-02/18-15/770, urbroj: 513-02-6010/19-24-130 od 3. listopada 2024., obustavljeno postupanje po rješenju o ovrsi od 10. svibnja 2024., jer je utvrđeno da je porezni dug u cijelosti podmiren.
12. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da se radi o istim navodima koje je tužitelj već iznosio u tužbi i tijekom upravnog spora, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Naime, ovaj Sud prihvaća pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da je u predmetnom slučaju bilo zakonske osnove za donošenje rješenja o ovrsi, zbog dospjelog, a nepodmirenog duga u pobliže naznačenom iznosu, na način naveden u rješenju o ovrsi, kojim je određena prisilna naplata poreznog duga na temelju navedene ovršne isprave . Visinu utvrđenog duga tužitelj nije uspio osporiti, već samo ističe da je dug poduzetim radnjama već djelomično namiren, a u konačnici postupak i obustavljen, jer je u međuvremenu dug u cijelosti podmiren. Dakle, iz navedenog slijedi da je bilo zakonske osnove za donošenje rješenja o ovrsi te za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenikovog dužnika – poslodavca (GJ Valentin d.o.o., [adresa]), u iznosu i na način pobliže naveden u tom rješenju.
13. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda pravilna i zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primijenjenog prava. Žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost te presude, jer u bitnom ponavlja razloge koji ne dovode do donošenja drugačije odluke u konkretnoj stvari, niti su odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude.
14. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da žalbeni navodi nisu osnovani, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
