Poslovni broj: Usž-1740/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RIVIJERA TURIZAM d.o.o., Opatija, Maršala Tita 113, kojeg zastupa opunomoćenik Frane-Matej Barišić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 30, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva Boduli 9, radi naknade za koncesiju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-158/2025-7 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-158/2025-7 od 20. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odb ija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
3. Dalje u žalbi tužitelj u bitnom iznosi razloge kojima prigovara zaključcima prvostupanjskog suda, jer protivno obrazloženju suda smatra da bi izvršenjem osporenog rješenja za njega nastati teško popravljiva šteta, a da određivanje odgodnog učinka tužbe nije protivno javnom interesu.
4. Tužitelj u žalbi dalje navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a napominje da se radi o iznimnom visokom iznosu utvrđene obveze, da su mu po provedbi rješenja o osiguranju naplate blokirani svi računi, bez prethodno provedenog postupka, a da je takvo postupanje tuženika arbitrarno. Dodaje da je opisanim postupanjem dovedeno u pitanje njegovo daljnje poslovanje, isplata plaće zaposlenicima, podmirenje tražbina dobavljača, koncesijskih naknada i poreznih te drugih javnih davanja, uslijed čega je tužitelj bio primoran ući u postupak predstečajne nagodbe, koji je pokrenut rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-510/2024 od 5. prosinca 2024., koji je u tijeku. Napominje da je realno očekivati da će doći do pokretanja stečajnog postupka, što bi rezultiralo obustavom poslovanja, otkazom za 35 radnika te nemogućnosti naplate eventualno zakonito utvrđene naknade za korištenje pomorskog dobra, što svakako za tužitelja predstavlja teško nadoknadivu štetu. Dodaje i druge razloge koji se tiču ocjene zakonitosti rješavanja merituma stvari, jer smatra da je obveza utvrđena na temelju proizvoljnih utvrđenja, bez uvažavanja stvarno evidentiranih prihoda, a takvo postupanje javnopravnih tijela i suda dovodi do povrede načela jednakosti i pravednosti, jer je pogrešno utvrđivanje bitnih činjenica i okolnosti dovelo do povrede načela utvrđivanja materijalne istine.
5. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijano prvostupanjsko rješenje.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje zakonito, a žalbeni navodi neosnovani. Dalje iznosi i razloge koji se tiču merituma predmetne upravne stvari, tj. da tužitelj bez izdane koncesije niz godina obavlja ugostiteljsku djelatnost, s koje osnove je ostvarivao i značajan prihod, što dodatno ukazuje da za njega nisu nastale štetne posljedice koje bi se teško mogle popraviti, uslijed poduzimanja mjera osiguranja poreznog duga. Dodaje da tužitelj nije priložio bilo kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da će u predmetnom postupku za njega nastati nenadoknadiva šteta, zbog čega ne postoji osnovani temelj za podnošenje prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe kojim bi se stimulirala porezna evazija, moguće oštetio državni proračun Republike Hrvatske, došlo bi do povrede ustavnopravnih načela i povrede javnog interesa za pravodobnom naplatom javnih davanja utvrđenih u postupku poreznog nadzora na zakonom propisani način.
Predlaže da se žalba tužitelja odbije.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno članku 134. stavku 1. ZUS -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi kojima se rješenje osporava, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj podnio tužbu kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, klasa: UP/I-471-01/24- 07/43, urbroj: 513-02-6002/7-24-36 od 31. prosinca 2024., kojim je tužitelju utvrđena naknada za koncesiju u pobliže naznačenom iznosu. Tužba tužitelja sadrži i prijedlog za odgodni učinak tužbe, koji tužitelj temelji na okolnosti da će u slučaju izvršenja osporenog rješenja biti dovedeno u pitanje njegovo redovno poslovanje i podmirivanje tekućih obveza, što može dovesti do dugotrajne blokade, otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, a u takvoj situaciji da neće moći podmirivati obveze prema državnom proračunu, isplaćivati plaće radnicima, zbog čega je potencijalno moguć i prestanak društva.
10. Odredba članka 42. stavka 2. ZUS-a, propisuje da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
11. Prvostupanjski sud je osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe razmatrao na način da je ispitao jesu li skupno ispunjeni uvjeti propisani u odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a, pri čemu je ocijenio da bi u konkretnom slučaju odgoda bila protivna javnom interesu. Također je sud ocijenio da tužitelj niti ne dokazuje da bi za njega nastala teško popravljiva šteta, jer takvu tvrdnju nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Sukladno utvrđenom, sud je pravilno ocijenio da bi, u konkretnom slučaju u vezi naplate dospjelog poreznog duga, odgodni učinak tužbe bio protivan javnom interesu, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke propisane u odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a.
12. Također prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja ocjenjuje da u konkretnom slučaju, bez odgovarajuće dokumentacije ne može utvrditi posljedice koje bi nastupile izvršenjem tuženikovog rješenja, jer tužitelj nije dostavio podatke na temelju kojih bi se mogao utvrditi razmjer štete uslijed naplate utvrđenog duga, tj. radi li se o teško popravljivoj šteti, jer tužitelj uz tužbu nije priložio bilo kakve dokaze, niti podatke o poslovanju i utjecaju izvršenja navedenog rješenja na njegovo daljnje poslovanje. S druge strane, tuženik u odgovoru na žalbu napominje da tužitelj duži niz godina predmetnu djelatnost obavlja bez koncesije, a s te osnove ostvaruje značajni prihod, zbog čega zaključuje da niti izvršenjem poduzetih mjera u cilju osiguranja naplate utvrđenog dospjelog duga, kao i zabrana daljnjeg obavljanja poslovanja tužitelja, koja se odnosi na dio njegove djelatnosti, ne dovodi tužitelja u situaciju u kojoj bi za njega nastala teško popravljiva šteta.
13. U osvrtu na sve druge žalbene navode koji se tiču ocjene zakonitosti tuženikovog rješenja, tj. merituma upravne stvari, kao i navod tuženika iznesen u odgovoru na žalbu da je postupak u cijelosti zakonito proveden, valja reći da to nije predmet ovog postupka, već postupka u kojem će se razmatrati činjenice i okolnosti bitne za rješavanje merituma predmetne stvari. Dakle, kraj činjenice da bi u konkretnom slučaju određivanje odgodnog učinka tužbe bio protivan javnom interesu, uslijed razloga koje prvostupanjski sud iscrpno navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, a koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti, nije bilo nužno niti utvrđivati postoje li drugi zakonom propisani uvjeti, koji u smislu članka 42. stavka 2. ZUS -a, moraju biti skupno ispunjeni.
14. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odrede članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
