Poslovni broj: Usž-1728/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Luka Antunović, odvjetnik u Zagrebu, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB:36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1973/2024-6 od 11. ožujka 2025. na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1973/2024-6 od 11. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/I-224-02/20-01/4139, urbroj: 511-01-203-24-12 od 25. siječnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave ove odluke.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/20-01/4139, urbroj: 511- 01-203-24-12 od 25. siječnja 2024. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog razloga propisanih u članku 126. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, a sljedno tome smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka.

Tužitelj navodi da je uz zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo dostavio svoju traženu dokumentaciju, tj. dokumentaciju kojom raspolaže, a koja uključuje i ispunjeni upitnik, životopis, rodni list i druge pobliže navedene dokumente, koji se odnose na njega osobno, a napominje da je dostavio i dokumentaciju koja se odnosi na članove njegove obitelji. Tužitelj dalje u žalbi iscrpno navodi podatke iz svog života koje smatra odlučnim za donošenje pravilnih zaključaka u konkretnoj stvari, pri čemu napominje da je rođen u [adresa], gdje su u to vrijeme živjeli i njegovi roditelji , a da je i kasnije, nakon što se obitelj preselila u [adresa], tijekom djetinjstva često boravio u [adresa] kod bake, (s majčine strane), da su članovi njegove obitelji živjeli u skladu s hrvatskom kulturom i običajima, a u tom duhu da je odgojen i tužitelj. Zbog toga navodi da se već u ranoj dobi osjećao pripadnikom hrvatskog naroda koje opredjeljenje nije promijenio tijekom života. Tužitelj navodi da su većina članova njegove obitelji pripadnici hrvatskog naroda, odnosno da su osim njegovog oca, čija pripadnost hrvatskom narodu nije sporna i drugi preci, s majčine strane, pripadnici hrvatskog naroda, a ujedno i hrvatski državljani (otac, majka, brat i drugi članovi obitelji). Dodaje da je zbog specifičnih okolnosti svog odrastanja i života u duhu hrvatske kulture i običaja Republiku Hrvatsku uvijek smatrao svojom domovinom, a iako je živio i radio u raznim državama u svijetu, da je uvijek u poslovnom i privatnom životu isticao hrvatsko podrijetlo i pripadnost hrvatskom narodu. Tužitelj smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nedostatak pisanih dokaza o tome da se deklarirao pripadnikom hrvatskog naroda tijekom cijelog života ne može biti od presudne važnosti, jer se radi isključivo o subjektivnom kriteriju koji se treba utvrditi u svakom pojedinom slučaju, uvažavajući okolnost da njegovo hrvatsko podrijetlo nije sporno. Dodaje da tijekom života nije sudjelovao u društvima u kojima bi mogao promicati hrvatske nacionalne interese, a niti je bio član takvih društava ili zajednica, bilo hrvatskih ili drugih zajednica, ali da to ne osporava njegovu pripadnost hrvatskom narodu.

3. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te je preinači, ili podredno predmet vrati sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje zakonito, kao i prvostupanjska presuda, a žalbeni navodi neosnovani, jer su tijekom postupka pravilno utvrđene odlučne činjenice, a za iznesene zaključke dani valjani i dostatni razlozi. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. U predmetnom slučaju ocjena je prvostupanjskog suda da je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao pravno relevantnim dokazima da je pripadnik hrvatskog naroda, odnosno da ispunjava pretpostavke iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.) za primitak u hrvatsko državljanstvo.

7. Ovaj Sud ne može prihvatiti obrazloženje i iznesene razloge prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi na kojima temelji ocjenu da je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, jer podaci spisa ne upućuju na zaključak da je ocjena suda utemeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Pripadnost određenom narodu, prije svega je subjektivna kategorija koja se izražava prvenstveno kroz osjećaj pripadnosti pojedinca tom narodu, odnosno prihvaćanjem njegove kulture, običaja, pisma i sl. Pripadnost određenom narodu iskazuje se i odgovarajućim ponašanjem pojedinca na način da se osoba koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo po toj osnovi tijekom života izjašnjavala pripadnikom hrvatskog naroda, navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem te pripadnosti na bilo koji drugi način. S time u vezi ovaj Sud upućuje na primjenu stajališta iznesenih u ustavnosudskoj i upravnosudskoj praksi.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj u upitniku uz podneseni zahtjev od 14. listopada 2020. naveo da je G, da živi i radi u Francuskoj od 2016., da su njegova majka, brat i drugi pobliže navedeni članovi obitelji hrvatski državljani, a da je i njegov pokojni otac imao hrvatsko državljanstvo, čija pripadnost hrvatskom narodu prema podacima spisa predmeta nije sporna.

10. Dalje, iz životopisa tužitelja, njegove izjave te drugih podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rođen u [adresa] 1973., gdje je živio kao dijete, a i nakon preseljenja obitelji u [adresa], zbog poslovnih razloga njegovog oca, da je često boravio u [adresa], kod bake, u obitelji koja je njegovala hrvatske običaje i kulturu, jer su prema tvrdnji tužitelja, osim njegovog oca i drugi članovi obitelji, pretci s majčine strane, uključujući i njegovu baku, bili pripadnici hrvatskog naroda.

11. Tužitelj u izjavi dalje navodi da je još 1998. otišao u inozemstvo, gdje je kroz duže vremensko razdoblje živio i radio, a i danas živi i radi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, [adresa].

12. Prema ocjeni ovog Suda pripadnost tužiteljeva oca hrvatskom narodu, uz izjavu tužitelja o njegovoj pripadnosti hrvatskom narodu, što je izričito naveo i u upitniku uz podneseni zahtjev, treba cijeniti u svjetlu svih okolnosti konkretnog slučaja, a osobito u situaciji kada cjelokupni podaci spisa ne daju osnovu za zaključak da bi tužitelj bio pripadnik nekog drugog naroda. Ovaj Sud ocjenjuje da tuženik nije valjano obrazložio zbog čega nije ocijenio vjerodostojnom izjavu tužitelja o pripadnosti hrvatskom narodu, tj. njegovu tvrdnju da se cijeli život osjećao pripadnikom hrvatskog naroda. U kontekstu navedenog valja imati na umu i da pripadnost tužiteljeva oca hrvatskom narodu nije sporna, a uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je dužan valjano obrazložiti način kojim se rukovodio kod odlučivanja, odnosno navesti razloge zbog kojih izjavi tužitelja nije poklonio vjeru, pri čemu je potrebno ocijeniti vjerodostojnost svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da za ocjenu prvostupanjskog suda i prihvaćanje zaključaka tuženika ne postoji osnova u podacima spisa . Naime, za sada se ne može otkloniti tvrdnja tužitelja da je pripadnost hrvatskom narodu, koja je primarno subjektivna kategorija, izražavao i na objektivan način prije podnošenja zahtjeva, odnosno da je njegova pripadnost logičan rezultat načina odgoja i života u obitelji u kojoj je njegov otac nesporno bio pripadnik hrvatskog naroda. Takvu tvrdnju tužitelj ističe u danoj izjavi, upitniku uz podneseni zahtjev, kao i priloženom životopisu. Stoga je, ocijenivši da je tužitelj uspio osporiti pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda iznesenih u pobijanoj presudi i ocjenu tuženika iznesenu u osporenom rješenju, ovaj Sud na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučio kao u točkama I. i II. izreke ove presude. Trošak upravnog spora je tužitelju dosuđen s osnove članka 147. ZUS - a u vezi odredbe Tbr. 27. stavka 1. i 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23.) za sastav tužbe i ročište održano dana 4. ožujka 2025. uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, u zatraženom iznosu (točka III. izreke).

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović