Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11348/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LO zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog LO podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 13. rujna 2022., broj Pp-1401/2022, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog LO kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni LO je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 13. rujna 2022., broj Pp-1401/2022 okrivljeni LO je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 7.500,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i oslobođen je obaveze plaćanja troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni LO je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, dakle da nije niti nastupila zastara prekršajnog progona, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj poriče prekršaj, poričući svojstvo vozača, ističući kako policajcu kompjuter nije radio.

5.1. U svojoj obrani pred prvostupanjskim sudom okrivljenik je opisao okolnosti utvrđenja prekršaja, ističući kako mu je policajac prišao kada se nalazio van vozila, a auto je prethodno zaključao. Odbio mu je dati dokumente jer nije zatečen u prometu.

5.2. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je kao svjedoka ispitao GO policijskog službenika i proveo je dokaz suočenjem okrivljenika i svjedoka.

5.3. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenom svakog dokaza prvostupanjski sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedoka policajca koji je prekršaj utvrdio neposrednim opažanjem i koji je uvjerljivo i jasno iskazao da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom za vrijeme dok mu je bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravlanja motornim vozilom. Činjanica koju žalitelj ističe, da je u trenutku kada mu je počicajac prišao i zatražio dokumente bio izvan vozila, su irelevantni jer iz iskaza policajca nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik prethodno upravljao vozilom i koje kretanje je svjedok jasno i detaljno opisao. Osim toga, prilikom suočenja okrivljenik je sam izjavio „ Ja sam prije nego što ste vi došli do mene već bio izašao iz svog osobnog vozila i zaključao ga...“, čime jasno daje do znanja da je prethodno istim upravljao.

5.4. Slijedom navedenoga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika, koji prihvaća i ovaj sud, a žalitelj ga svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

6. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud neopravdano izostanak težih posljedica cijenio naročito olakotnima, te je ublažio okrivljeniku novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, za koji je bila propisana novčana kazna od 10.000 do 20.000 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, smatrajući da će i tako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja. Zbog težine počinjenog prekršaja ovaj Sud smatra da nema nikakvih uvjeta za daljnjim ublažavanjem kazne jer je i ovako izrečena kazna blaga u odnosu na težinu počinjenog prekršaja i uslijed izostanka svijesti okrivljenika o težini djela. U konkretnom slučaju okrivljeniku nije primijenjen novi Zakon o sigurnosti o prometu na cestama (Narodne novine 114/22.) jer isti nije i blaži za okrivljenika s obzirom da mu je izrečena ublažena novčana kazna.

6.1. Okrivljenik je upozoren ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud istu opravdano izrekao okrivljeniku kako bi se otklonile okolnosti koje pogoduju ponavljanju prekršaja. Prvostupanjski sud je okrivljeniku koji je navedene zgode upravljao motornim vozilom za vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, i to u trajanju od 3 mjeseca, dakle, blizu zakonom propisanog minimalnog trajanja zaštitnih mjera. Okrivljenik je navedene zgode počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 60,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.