Poslovni broj: Usž-342/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1247/2024-7 od 4. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1247/2024-7 od 4. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Spornim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 24. studenog 2024. kao neosnovan te je odbijen zahtjev za naknadom troškova.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja te za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih razloga propisnih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela, prigovor gradonačelniku, potpisivanje rješenja od strane gradonačelnika, retroaktivnost, karakter roka iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: sporna Odluka). Nadalje ističe da se odluka nije mogla donijeti bez provođenja ispitnog postupka. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava. Navodi da o cijelom tužbenom zahtjevu nije odlučeno. Predlaže da se žalba usvoji te se poništi presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da sud sam riješi stvar te obveže tuženika na naknadu tužiteljici troškova žalbenog spora te traži troškove za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kao prvo, valja istaknuti da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sada ponavlja u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavlja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila, prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi te navodi da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, valja istaknuti da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS -a jasno propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke, kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek. Dakle, u konkretnom slučaju odlučeno je o predmetu upravnog spora te je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, a radi se o rješenju protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Time što je potvrđeno rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja odlučeno je i o zakonitosti tog prvostupanjskog rješenja.

6. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaknuti da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjev i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jedno od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čime je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora imala mogućnost koju je iskoristila izjasniti se o činjenica, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku,

7. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.

8. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan