Poslovni broj: Usž-4502/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5808/2023-9 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5808/2023-9 od 26. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske od 18. listopada 2023., kojom je odbijena žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednika broj: 7 Su-650/2023 od 6. rujna 2023. godine, kojim je tužiteljic,i primljenoj u državnu službu u Visoki trgovački sud na mjesto savjetnika , prestala državna služba, jer nije zadovoljila na probnom radu.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnome ponavlja sve tužbene navode. Ističe da se nije mogla izjasniti o očitovanju predsjednika vijeća Raula Dubravca i Željka Šimića. Navodi da iz izvješća o ispunjenju okvirnih mjerila za razdoblje od 30. rujna 2023. Visokog trgovačkog suda proizlazi da je imala 12 predmeta riješenih u razdoblju probnog rada te nije točno da nema ni jedan predmet riješen. Ističe da je izreka presude upravnog suda u proturječnosti sa samim obrazloženjem i materijalnom istinom u spisu, a iz očitovanja Željka Šimića i izvješća o ispunjenju okvirnih mjerila jasno proizlazi da je savjetnica savjesno i odgovorno riješila 12 sudskih predmeta. Ističe da je broj predmeta bitan budući da je člankom 95. stavkom 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23. i 155/23.) jasno propisano da ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđenih okvirnim mjerilima za rad sudaca dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak. Navodi da upravni sud u obrazloženju osporene presude iznosi stav da broj riješenih predmeta nije bitan te se u presudi poziva na prijedlog ocjene mentora Lenke Ćorić koji sadrži subjektivne sudove o radu tužiteljice umjesto činjenično utvrđenih razloga za takve sudove. Smatra da je upravni sud donio presudu koja je u bitnom odraz subjektivnog stava uređujuće sutkinje. Navodi presude Europskog suda za ljudska prava vezane za jednakost oružja kao jedan od načela pravičnog postupka. Smatra da je upravni sud propustio razmotriti sve činjenice i pravne elemente, posebno da nije omogućeno stranci da se o svim odlučnim činjenicama izjasni. Ponavlja sve što je već navela u žalbi i tužbi vezano za postupanje Odbora za državnu službu za koji smatra da je postupio suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Ističe da se upravni sud nije uopće očitovao na žalbene navode tužiteljice niti obrazložio svoj stav o predmetnoj povredi zakona. Smatra da sud treba dati konkretne odgovore da za bitne navode stranaka o potrebi izvođenja pojedinog dokaza te da nije obrazložio zbog čega nije pojedine dokaze izveo.

3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane presude. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te da je to dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nije točno da tužiteljici nije omogućeno izjašnjavanje o očitovanjima predsjednika vijeća Raula Dubravca i suca evidentičara Željka Šimića, budući da se o navedenim očitovanjima mogla izjasniti u žalbi što je učinila te u tužbi što je također učinila. Ovdje valja istači da je dana 19. rujna 2024. održana rasprava na upravnom sudu te je tužiteljici tada također omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje o prestanku državne službe tužiteljice jer nije zadovoljila na probnom radu doneseno dana 6. rujna 2023. u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti sukladno članku 55. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 01/15., 138/15.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17., 70/19., 98/19., 141/22. – dalje: ZDS).

6. Odredbom članka 55. stavka 1. ZDS-a propisano je da se na kraju probnog rada državnog službenika ocjenjuje ocjenom: a) "zadovoljava" kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika može očekivati da će službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnog mjesta, b) "ne zadovoljava" kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenik ne može očekivati da će službenik uspješno izvršavati poslove radnog mjesta. Stavkom 2. članka 55. ZDS-a propisano je da se službeniku koji nije na probnom radu zadovoljio otkazuje državna služba o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od 8 dana od dana isteka probnog rada.

7. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica primljena u državnu službu u Visoki trgovački sud Republike Hrvatske na neodređeno vrijeme rješenjem tog Suda poslovni broj: Su - 802/2022-7 od 22. travnja 2023. uz probni rad u trajanju od tri mjeseca te da je raspoređena na radno mjesto sudski savjetnik s danom 1. lipnja 2023. Tužiteljica je godišnjim rasporedom raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika čiji rad prati i ocjenjuje sudac mentor, a za mentora joj je određena sutkinja Lenka Ćorić članica I. vijeća, a odluke joj je evidentirao sudac evidentičar Željko Šimić. Po proteku probnog roka od 3 mjeseca sutkinja mentor je dala ocjenu "ne zadovoljava", uz obrazloženje da se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika ne može očekivati da će službenica uspješno izvršavati poslove radnog mjesta i u tom se detaljno navode razlozi. U razlozima je navedeno da tužiteljica olako shvaća ulogu i zadatak drugostupanjskog suda smatrajući da je potrebno riješiti što veći broj spisa, a ne riješiti spor među strankama na pravedan i zakonit način i uz to napisati odluku koja je jasna i razumljiva, da u rješavanju predmeta vrlo često ne zna odvojiti bitno od nebitnog tako da se u odluci bavi potpuno nebitnim stvarima, a bitno ili ne primjećuje ili zanema ruje. Navedeno je vidljivo iz prezentiranja sadržaja žalbe i prvostupanjske presude koji se uglavnom svode na prepisivanje pojedinih dijelova žalbe i obrazloženja prvostupanjske presude, a nerazumijevanja razloga presude i žalbenih razloga te da uz sve to vrlo teško usvaja savjete i preporuke mentora bilo da su dani usmeno ili pismeno u vidu komentara na nacrte odluka tako da se ni na kraju razdoblja ne vidi poboljšanje u pristupu rješavanja predmeta i izradi prijedloga odluka te da se neprimjereno odnosi prema mentoru. Uz navedenu ocjenu da "ne zadovoljava" priložene su i e-mail poruke. Očitovanje prije donošenja prvostupanjskog rješenja dao je i evidentičar sudac Željko Šarić te predsjednik vijeća. Točno je da navedena očitovanja nisu dostavljena tužiteljici prije donošenja prvostupanjskog rješenja, međutim, s njima je bila upoznata tijekom žalbenog postupka te tijekom upravnog spora te se na njih očitovala.

8. Prema ocjeni i ovoga Suda u osporenom rješenju te u presudi odgovoreno je na sve prigovore tužiteljice. Slijedom navedenog prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, kao što je već navedeno, osobito da se radi o prigovorima koje je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključkom je suglasan i ovaj Sud. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je činjenično stanje utvrđeno na temelju očitovanja sudaca mentora, evidentičara i predsjednika vijeća te je tužiteljici dana mogućnost izjašnjavanja. S time da su se sve relevantne činjenice utvrđivale u ukupnom periodu od tri mjeseca koliko je trajao probni rad što je imao za cilj vrednovanje individualnog rezultata rada. Prema mišljenju i ovoga Suda za končanu ocjenu tijekom probnog rada nije od utjecaja broj riješenih predmeta već razumijevanje pravnog problema, način i donošenje relevantnih odluka te ne manje bitno komunikacija i ophođenje sa sucima, pogotovo sucem mentorom. Način te komunikacije razvidan je u e-mail porukama. Stoga nije niti bitno je li tužiteljica riješila navedenih 12 predmeta ili ne. Naime, iz rješenja prvostupanjskog tijela od 6. rujna 2023. točno je da proizlazi da u spornom razdoblju od 1. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. tužiteljica nema niti jedan predmet označen riješenim, a kasnije iz izvješća o ispunjenju okvirnih mjerila za razdoblje do 30. rujna 2023. proizlazi da tužiteljica ima 12 predmeta riješenih u razdoblju probnog rada, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da kao što je već navedeno broj riješenih predmeta nije presudan za donošenje ocjene službenika. Vidljivo je da je točno da je u probnom radu koji je završio 31. kolovoza 2023. uvidom u e-spis aplikaciju utvrđeno da tužiteljica nema niti jedan predmet označen riješenim, te da su ovih 12 predmeta označeni riješenim istekom probnog rada u rujnu mjesecu. Konkretno kako to i sama tužiteljica navodi u žalbi, oni su evidentirani u izvješću o ispunjenju okvirnih mjerila za razdoblja do 30. rujna 2023. dok je probni rad tužiteljici završio dana 31. kolovoza 2023. Što se tiče odbijanja prijedloga tužiteljice da se saslušaju kao svjedoci suci Raul Dubravec, Željko Šimić i Ivana Mlinarić pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da navedene dokazne prijedloge treba odbiti kao nesvrshodne budući da su se dva suca očitovala, a tim više što broj predmeta nije odlučan za vrednovanje rada i davanje konačne ocjene te isto tako nije odlučan ni godišnji odmor sutkinje mentor Lenke Ćorić.

9. Ovaj Sud ističe da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjev i načela pravičnog postupka ne predstavljaju pravilo o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojim dokazima na način da nijednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku čemu je ovdje udovoljeno.

10. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti u upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnje tuženika koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.

11. Osim toga valja istaći da je člankom 4. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) jasno propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Slobodna ocjena ne znači apsolutnu slobodu i samovolju već znači da se na temelju prethodnog pravilnog i u potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ta ocjena mora valjano obrazložiti, kako je to i učinjeno u postupku koji je prethodio upravnom sporu, dok tužiteljica svojim tužbenim navodima niti žalbenim navodima nije osporila iznesene zaključke.

12. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan