Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-144/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-573/2023-9 od 20. studenog 2025., dana 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-573/2023-9 od 20. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan."
2. Protiv tog rješenja prvostupanjskog suda žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda ukine, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Odredbom je čl. 70. st. 1. ZPP propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
7. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci, je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom čl. 70. ZPP.
8. Međutim, prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci otežava se pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
9. Odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu (čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP/03) koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.
10. Naime, tužitelji, čije je prebivalište u [adresa], dok je ugovor o kreditu u povodu čije djelatnosti je nastao predmet ovoga spora sklopljen u [adresa] te koji je za ovaj predmet uzeo punomoćnika za zastupanje čija je pisarnica sa sjedištem u [adresa], za koje područje je nadležan Općinski sud u Čakovcu, cijeneći udaljenost od prebivališta tužitelja te potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Rijeci mogli utjecati na tužiteljeve inicijative za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti ih od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno od njihovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
11. U tom se smislu, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti može smatrati nepoštenom odredbom ugovora, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.
12. S tim u vezi valja navesti da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.
13. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
14. Tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja u sadašnjem stadiju postupka nije mogao donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odredbe jer ispitivanje nepoštenosti može biti predmetom isključivo kontradiktornog postupka. Međutim, sud, sukladno odredbama čl. 15. st. 1. i 2. ZPP, svoju nadležnost ocjenjuje na temelju navoda u tužbi i činjenica koje su sudu poznate. Stoga da bi ocijenio svoju nadležnost i odlučio o prigovoru mjesne nenadležnosti nije bilo nužno provesti cjelokupni dokazni postupak, ali se strankama treba dati mogućnost da se očituju o navodima protivne strane (načelo kontradiktornosti) što je u ovoj pravnoj stvari i učinjeno podneskom tužitelja od 19. prosinca 2023. nakon zaprimanja odgovora na tužbu kao i podneskom tuženika od 30. rujna 2024. U tom smislu neosnovani su i navodi tuženika da je sud prvog stupnja povrijedio načelo saslušanja stranaka i da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da se odredba čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 102/15, 52/16 – dalje: ZPK) ne može primijeniti na ugovorni odnos a s obzirom da je predmetna odredba u ZPK unijeta Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dakle, nakon što je sporni ugovor o kreditu sklopljen i nakon što je ZPK uopće donesen. Naime, odredba čl. 19.l. st. 1. ZPK je postupovna odredba kojom je uređena nadležnost sudova. Stoga njezina primjena po prirodi stvari ne ovisi o tome kada je sklopljen ugovor u svezi kojega je nastao spor, već o tome kada je postupak pred sudom pokrenut. Predmetna odredba se dakle, primjenjuje na sve sporove koji su nastali nakon njenog stupanja na snagu i to neovisno o tome radi li se o ugovoru s međunarodnim elementom.
16. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je za suđenje u sporu nadležan sud u Rijeci temeljem čl. 46. i čl. 48 ZPP. Naime, iz ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u [adresa]. S obzirom da odredba čl. 59. ZPP propisuje da za suđenje u sporu koji nastane povodom djelatnosti poslovne jedinice pravne osobe, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, proizlazi i da bi sud prvog stupnja bio mjesno nadležan temeljem odredbe čl. 59. ZPP, čak i ako se ne bi primijenila odredba čl. 19.l st. 1. ZPK.
17. Ujedno, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom.
18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagrebu, 26. veljače 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica
