Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆSA, sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. i 4. , kažnjivog po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22. i 36/24., dalje u tekstu ZZNO), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, broj: KLASA: 211-07/25-5/7672., URBROJ: 511-14-07-25-1 od 26. ožujka 2025., na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 183. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), nakon dovršene glavne rasprave, dana 03. ožujka 2026. objavio je, a dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni ĆSA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i ESA, rođene E, rođen **.**.1981. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, vozač motornog vozila, trenutno nezaposlen, nije prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, uzdržavan po majci, ne posjeduje pokretnu, niti nepokretnu imovinu, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, vojsku služio 2000. u Koprivnici, neodlikovan, bez čina, protiv njega se vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što se je dana 26. siječnja 2025., u vremenskom periodu od 13,00 do 17,00 sati, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj djeci HSA, rođenoj **.**.2016. i LSA, rođenom **.**.2013., na način da je, kada su djeca bila u posjeti kod svoje bake, iz nepoznatog razloga na iste vikao i vrijeđao ih pogrdnim riječima „đubrad od djece”, te je HSA istrgnuo mobitel, na kojem se igrala, iz ruke i na nju vikao, a što je kod istih prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva

čime je postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. ZZNO, temeljem kojeg mu se

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 70 ( sedamdeset ) dana

a primjenom članka 41. i članka 44. stavak 1. 2. i 3. PZ

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 ( jedne ) godina, dakle u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

II Temeljem članka 12., 13. i 15. ZZNO i članka 50. stavak 2. PZ okrivljeniku se izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci, a koja zaštitna mjera će se izvršiti po pravomoćnosti ove presude.

III Trošak postupka od 40,00 EURA ( četrdeset eura ), koji se odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), dužan je nadoknaditi okrivljenik u roku od 30 ( trideset ) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg podnijela je ovom sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj KLASA: 211-07/25-5/7672., URBROJ: 511-14-07-25-1. od 26. ožujka 2025., zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. i 4., kažnjivog po članku 22. stavak 5. ZZNO.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom, na uredan poziv suda, tužitelj se nije odazvao, niti je svoj izostanak opravdao, pa je rasprava održana, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, bez njegove nazočnosti.

3. Okrivljenik, ispitan na glavnoj raspravi, u nazočnosti branitelja, pozvan, sukladno odredbi članka 171. a PZ, da se očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se da se ne smatra krivim i da će iznijeti svoju obranu.

3.1. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da je točno da su dana 26.01.2025., pa tako i u kritično vrijeme, dakle oko 13,00 sati, na adresi njegova prebivališta, u [adresa], u [adresa], bila njegova djeca HSA i ZSA. Međutim, nije točno da bi on svojoj djeci, a kako ga se to tereti, u kritičnom razdoblju, dakle moguće između 13,00 i 17,00 sati, govorio bilo kakve

pogrdne riječi, pa tako da bi im govorio đubrad od djece i da bi pri tome na njih vikao. Nije točno niti da bi on svojoj kćerki HSA iz ruke istrgnuo mobitel i onemogućio joj korištenje istog, te da bi ujedno pri tome na nju vikao i vrijeđao ju riječima đubre, govno kao i mama. Ništa od toga nije točno. Navode ove njegove obrane mogu potvrditi sama djeca, kao i njegova majka ESA koja je bila prisutna u obiteljskoj kući. Naveo je da nakon predmetnog dana 26.01.2025. njegovi odnosi sa djecom nisu bili ni na koji način narušeni, niti su mu njegova djeca ikada rekla da bi ga se bojala. Naveo je da su tog dana djeca bila kod njega taj jedan jedini dan, a to nakon šest mjeseci. Naveo je da on inače djeci kada su kod njega dozvoljava da su na mobitelu i na tabletu, ali pokušava to ograničiti na neka dva sata, posebno jer ima sa njima ograničeno vrijeme za druženje koje smatra premalim odnosno prekratkim, te se sjeća da im je i te prilike rekao nakon što su proveli do dva sata na tabletu i mobitelu da bi se sada on sa njima malo družio, razgovarao, te je ZSA to prihvatio, a HSA nije htjela prekinuti baviti se mobitelom ili tabletom, pa joj je tada rekao "dosta gledanja telefona i tableta". Ista je nakon toga i prekinula baviti se telefonom i tabletom te se sjeća da su u nastavku dana njih troje i njegova majka igrali društvene igre, točnije čovječe ne ljuti se. Naveo je da se je sa svojom djecom vidio odmah drugog dana 27.01.2025., a koji su mu tada potvrdili da on nije njima rekao te ružne riječi koje su navedene u Optužnom prijedlogu. Nadalje, naveo je da je on radio neko vrijeme u inozemstvu, te da je, gledajući od siječnja 2025. pa do danas, svoju djecu još moguće vidio kada bi došao iz inozemstva u dva do tri navrata te se sa istima družio, odveo ih na ručak i slično. Kada mu se predočilo da tužitelj predlaže izricanje obveznog psihosocijalnog tretmana naveo je kako obzirom da on nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, niti se je na bilo koji način nasilnički ponašao prema svojoj djeci smatra da mu izricanje istog nije potrebno.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao oštećene mldb. TSA, mldb. HSA, svjedokinju ESA, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to presliku odluke Općinskog suda broj Pp 52/2022. od 15.3.2022. , presliku presude Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu broj: Pp-2408/2022 od 28.9.2022., dokumentaciju HZZSR Područni ured Ludbreg, zapisnik ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka, zahtjev za izricanje zaštitne mjere, izvješće o pruženoj intervenciji i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Oštećeni mldb. ZSA je iskazao da živi sa majkom i sestrom a pokraj njih žive baka i djed te na pitanje koliko često viđa tatu da to ne zna, a kada je zadnji puta vidio tatu odgovorio je da otprilike prije 6 mjeseci, te da je druženje sa tatom, ponekad dobro, a ponekad grozno. Grozno je bilo kada su išli kod bake a tata je iz čista mira uzeo HSA mobitel, rekao je da je to bilo prije godinu dana, tata joj je uzeo mobitel, deral se na nju, a on je bio vani, H je izašla van plačući, situacija se kasnije smirila. On je bio prisutan kada se tata deral ali nije bio prisutan kada joj je uzeo mobitel. HSA se unutra igrala na mobitelu a on je bio vani a H je bila u unutra sa tatom i bakom. Baka nije bila prisutna kada joj je uzeo mobitel. On se vani igrao i nakon 5 minuta HSA je došla nije mu ništa rekla samo se plakala, onda je trčala u kuću, on nije znao što se dešava, tata i HSA su bili u kući i to u maloj kući za druženje a nakon toga je HSA pobjegla u kuću gdje je bila baka pa je on išao za njom i pitao je

što se desilo a ona je rekla da joj je tata uzeo mobitel. Rekla mu je da je tata vikao na nju i vikao je kada je i on došao ali se ne sjeća što , kojim riječima, na njega nije vikao. To je trajalo oko pola sata , baka je tati govorila da vrati HSA mobitel i tata je tražio da ga HSA zagrli i vratio joj je mobitel tek kada ga je Bela zagrlila i sve se smirilo i igrali su čovječe ne ljuti se. Ne zna s kim su razgovarali oko toga misli s odvjetnicima i mamom i HSA je rekla da više neće ići k tati jer je u 75% situacija tamo loša. Na pitanje zna li procijeniti i po čemu procjenjuje kada je to loše kod tate, odgovorio je da tata prostači, vrijeđa mamu, sve žive i nežive, osim njega i HSA, dere se, dere se pred kućom. Na pitanje da li je kritične zgode tata prostačio kada je vikao na H, naveo je da je neke ružne riječi rekao. Da li zna da li su razgovarali zašto je tata od HSA uzeo mobitel, odgovorio je da nema pojma, iz čistog mira. Da li mu je netko drugi nešto rekao zašto joj je uzeo mobitel, to ne zna. Da li je on u to vrijeme imao svoj mobitel, odgovorio je da je imao svoj mobitel. Nakon tog događaja da li su poslije nekuda išli, odgovorio je da su išli na igralište i to tata, baka, HSA i on. Kada je H izašla plačući da li ga je taj događaj uznemirio, kako se osjećao, odgovorio je da ne zna, da je bio zbunjen, uznemirio se. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je on čuo koje riječi je tata L izgovorio, odgovorio da je da on toga ne sjeća, a na pitanje da li im je tata kada znao uzeti mobitel ili da bi im mama isto oduzimala mobitele, odgovorio je da im tata nije ali mama im ih uzme preko tjedna jer moraju učiti a onda im ih vrati preko vikenda. Na pitanje da li se boji oca ZSA je odgovorio da ga se ne boji.

4.2. Oštećena mldb. HSA je iskazala da je ĆSA njezin tata. Ona živi sa mamom i bratom. Sa tatom se ne viđa često, ne sjeća se kada je to zadnji puta bilo možda prije jeseni pred kraj ljeta. Kada se druže sa tatom nije niti ružno nije niti dobro. Nije sigurna da li je to bilo prije godinu dana tata je govorio nešto za baku ili dedu, misli da je to bilo kod bake, nije točno sigurna. Nešto je govorio za baku , ne zna točno, nešto ružno , vrijeđa baku, njoj i bratu nije ništa govorio. Za događaj za koji su danas tu je iskazala da je tada njoj nešto govorio ružno ali se ne sjeća riječi, ona je bila ljuta, osjećala se ljuto, njoj i bratu je uzeo mobitel, nije rekao zašto, ona se tada osjećala ljuto, tada je tata vikao i poslije im je vratio mobitel, kad je baka došla. Kada joj je tata uzeo mobitel ona mu je htjela uzeti mobitel i rekla je tati da joj ga vrati ali ga tata nije htio vratiti, tada je plakala i baka joj je vratila mobitel. Brat nije bio prisutan kada joj je tata uzeo mobitel , brat se nalazio vani, a ona je bila sama sa tatom, plakala je i nije bila dugo sama sa tatom, otišla je kod bake, tata je došao do njih nakon dvije minute, da li je tata tada vikao više se ne sjeća, nakon što je ZSA otišao van tata je vikao, ali nije sigurna da li je vikao prije ili poslije uzimanja mobitela. Više se ne sjeća što su kasnije radili, misli da su išli van sa psom i tata se derao na psa. Ona se nakon tog događaja osjećala nekako čudno, još uvijek ljuto i malo tužno. O događaju je pričala sa mamom i bakom i misli da s nikim više. Nakon toga kada je baka nešto rekla tati, tata se počeo ponašati lijepo. Kada su kod tate na druženju iskazala je da idu van, igraju društvene igre i idu na igralište. Na pitanje da li je možda te prilike tata tražio da se igraju, da idu na igralište, odgovorila je da ne. Tata je govorio neke ružne riječi za dedu i baku, a da li je njima govorio ružne riječi i da li je ružno govorio za mamu i za koju baku i dedu, navela je da je govorio ružne riječi za baku Z. Na pitanje da li se boji tate, odgovorila je da ga se ne boji.

4.3. Ispitana svjedokinja ESA je iskazala da u njezinoj obiteljskoj kući u [adresa] žive njezini sinovi T i ovdje okrivljeni ĆSA i ona.

Njezini unuci ZSA i HSA žive sa svojom majkom ĆS u [adresa]. Njezin sin ĆSA sa svojom djecom održava kontakte i druženja, te koliko joj je poznato ima i određene termine za kontakte od strane suda, ali obzirom da isti radi na terenu u inozemstvu ne može se uvijek pridržavati termina pa se sa djecom druži kada je u Hrvatskoj prema dogovoru sa njihovom majkom, a kada je u inozemstvu tada se sa djecom čuje telefonom. Kada su djeca dolazila u njezinu kuću na druženja zadržavala bi se po dva sata , a ponekad uz dogovor sa majkom i duže. Kada ĆSA nema u Hrvatskoj ona osobno kontaktira sa djecom bilo da isti dolaze kod nje ili pak ona odlazi po njih kod njihove majke u [adresa], te ih izvede na sladoled ili sok. Kada djeca dolaze u njezinu kuću uglavnom je ona organizirala prijevoz po njezinoj prijateljici koja ih je dovezla kod nje i poslije odvezla odnosno vratila majci, a znala ih je dovesti i njihova majka ĆS. Što se tiče konkretnog događaja 26.01.2025. sjeća se da su tog dana ZSA i HSA bili kod njih i da je sve bilo u redu. Koliko se sjeća isti su bili na mobitelima, vjerojatno igrali nekakve igre i sjeća se da ih je ĆSA zamolio da sklone mobitele i da bi se mogli osobno družiti bilo igrajući zajedno društvene igre ili izaći na dječje igralište koje je u neposrednoj blizini njezine obiteljske kuće, a budući da je on sada konačno u Hrvatskoj i da ta dva sata druženja brzo prođu. Navela je da ih je to mirno zatražio da nije bilo nikakve vike od njegove strane da se nije ništa uzrujao, da su ga djeca poslušala, ali nisu htjeli igrati društvene igre, već su htjeli izaći iz kuće i njih četvero su zajedno otišli do dječjeg igrališta gdje su se nastavili družiti. Na posebno pitanje navela je da ĆSA niti HSA niti TSA nije oduzeo mobitel. Na daljnje pitanje navela je da te prilike u komunikacije između ĆSA i TSA i HSA osim što nije bilo nikakve vike niti galame da nije bilo niti nikakvih pogrdnih riječi od strane ĆSA. Navela je da ĆSA još uvijek voli ĆS, a isto tako da voli svoju djecu i da si nikad nije dopustio da bi se istima obraćao bilo kakvim pogrdnim riječima. Na daljnje pitanje navela je da ona te prilike na djeci nije uočila da bi isti bili uznemireni, već su prvo bili kao malo žalosni što se nisu mogli nastaviti igrati igrice na mobitel, ali su vrlo brzo prihvatili igru i druženje prvo na dječjem igralištu a kada su se vratili sa istog nastavili su u kući igrati društvene igre odnosno čovječe ne ljuti se. Na daljnje pitanje navela je da je nakon toga datuma koliko se sjeća ĆSA otišao na rad u inozemstvo i da se vratio moguće nakon 2,5 mjeseca kada je ona nazvala ĆS pa je tada ĆSA otišao u [adresa] kako bi se družio sa djecom. U međuvremenu kada ga nije bilo, koliko zna isti se je svaka dva tjedna čuo i vidio sa istima preko video poziva iz inozemstva. Napomenula je da kada bi otišao na rad u inozemstvo da ĆSA ne bi bilo ponekad 2 ponekad 3 mjeseca da bi za to vrijeme sa djecom kontaktirao putem video poziva a kada bi došao kući da se uvijek viđao sa istima. Na pitanje da ako su to takovi dobri odnosi između O, U i ĆSA, kako pojašnjava ovu prijavu protiv ĆSA, navela je da je O više puta znala prijaviti ĆSA kada bi se primjerice našli slučajno u istom kafiću u [adresa] a ĆSA bi sjeo za stol do njezinog, tada bi ga prijavila da ju uhodi, te kada bi ĆSA bio nekoliko dana kod kuće i oni bi tražili da mu se omoguće kontakti sa djecom O bi znala imati već nešto isplanirano sa djecom kao odlazak kod tete, odlazak na šišanje ili druge izvanškolske aktivnosti istih. Kada ju se pita da li se sjeća kada je ona a nakon ovdje predmetnog događaja se prvi puta vidjela sa TSA i HSA navela je da koliko se sjeća jedno duže vrijeme nije a to moguće kojih mjesec i pol a to zbog svojih zdravstvenih problema koje je rješavala u tom razdoblju, time da je i u tom razdoblju telefonski s njima kontaktirala, a kako je navela ĆSA ih je nakon ovog događaja vidio unatrag 2 mjeseca, a u međuvremenu sa istima je kontaktirao telefonom odnosno putem video poziva. Nadalje je navela da je sada ĆSA bio kod kuće nije radio 2-3

mjeseca zbog napuknutih rebara jer je pao sa bicikla, ali da u to vrijeme ZSA i HSA nisu dolazili kod nas s obzirom na zdravstveno stanje u kojem je bio. Navela je i da su inače i prije i nakon ovog događaja znali zvati ĆS za kontakte sa djecom i da je ona više puta znala reći da već ima nešto organizirano sa njima ili da su na nekim aktivnostima, a kada bi se i uspjeli uskladiti sa istom i ĆSA i ona su bili zadovoljni jer su se mogli vidjeti i družiti sa djecom. Kada ju se pitalo da li želi još nešto dodati navela je da je njoj bilo teško kada je čula za kakve riječi se tereti ĆSA da je rekao HSA da je pred istima govorio za majku odnosno ĆS što nije istina, a to posebno stoga što ona nikad nije čula da bi ĆSA te pogrdne riječi uputio bilo kome a kamoli ĆS ili svojoj djeci. Koliko ona zna isti bi samo htio da sa ĆS ima normalnu komunikaciju i da se sa istom može dogovori oko djece. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika navela je da ona tog dana nije čula da bi ĆSA djeci rekao đubrad od djece a niti pak da bi HSA rekao pogrdne riječi đubre, govno kao i mama, niti je vidjela da bi HSA iz ruku istrgnuo mobitel, kako je rekla ĆSA mobitel djeci nije uzimao već su ih isti ostavili na stolu prije odlaska na igralište. Navela je da je HSA u jednom trenutku krenula na plač a to pretpostavlja stoga što joj je tata rekao da se neka prestane igrati na mobitelu, da bi se osobno družili pa da ju je to rastužilo u tom trenutku, ali da je kratko nakon toga istog zagrlila i sve je bilo u redu. Ona je inače tog dana cijelo vrijeme boravka djece kod njih bila sa istima, sjeća se da ih je usluživala kolačima, sokom. Na daljnje pitanje navela je da su te mobitele koje su imali svaki svoj kada su u siječnju 2025. bili kod njih HSA i ZSA dobili od druge bake, a napomenula je samo da je inače prije tog događaja ĆSA konkretno TSA za rođendan kupio mobitel zajedno sa karticom ali da je taj mobitel ĆS vratila poštom na njihovu adresu a TSA je mobitel dala druga baka sa drugim brojem tako da opet nisu imali kontakt broj sa TSA.

4.4. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud smatra da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, a analizom i ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza i to svakog zasebno i u odnosu na ostale provedene dokaze, pak nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike na štetu svoje mldb. djece HSA i LSA počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjiv po članku 22. stavak 5. ZZNO. Prema rezultatima postupka sud je djelomično modificirao činjenične navode Optužnog prijedloga, pa je tako iz činjeničnog opisa ispustio da je okrivljenik predmetne prilike mldb. HSA vrijeđao pogrdnim riječima „đubre, govno, kao i mama“ jer narečene inkriminacije nisu potvrđene tijekom postupka, pa tako niti iz iskaza samih oštećenih na samom ročištu, niti iz njihovog opisa predmetnog događaja, kratko nakon istog, pred stručnim radnicama HZSR, Područni ured Ludbreg, radi čega ih je sud, kao nedokazane, ispustio. Nadalje, sud nije našao utvrđenim i dokazanim da bi okrivljenik počinio ekonomsko nasilje na štetu svoje mldb. kćerke HSA. Naime, činjenica da je okrivljenik svojoj kćerki istrgnuo mobitel iz ruke, po stavu suda, ne može se smatrati ekonomskim nasiljem u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već sud smatra, a imajući u vidu da je uz predmetnu radnju okrivljenik vikao na mldb. kćerku, dakle, imajući u vidu okolnosti u kojima je narečenu radnju okrivljenik poduzeo, te da je ista kod mldb. HSA mogla izazvati i da je izazvala osjećaj uznemirenosti, da je radnja okrivljenika dakle, pokrivena pojmom psihičkog nasilja. Onemogućavanje korištenja mobitela djetetu, a radi se o privremeno oduzimanju

mobitela koje okrivljenik opravdava željom da se osobno druži sa djecom – da razgovaraju, da igraju društvene igre, idu na igralište, a ne da su djeca stalno na mobitelu, po stavu suda, ne predstavlja ekonomsko nasilje u smislu članka 10. stavak 1. točka 4.. ZZNO jer se ekonomsko nasilje definira kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, a smisao tog značenja je sprječavanje ekonomske neovisnosti žrtve. Dakle, zabrana i to privremena zabrana korištenja mobitela ne spada u radnje kojima se sprječava ekonomska neovisnost žrtve i istom se ne čini ekonomsko nasilje. Gornjom intervencijom u činjeničnom opisu sud nije povrijedio identitet optužbe, budući nije zadirao u činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, niti je okrivljeniku stavio na teret veću količinu kriminalne volje ili aktivnosti.

5.1. Članak 10. stavak 1. točka 3. ZZNO kaže da je nasilje u obitelji, između ostalog, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

6. Nadalje, članak 8. stavak 1. ZZNO kaže da su osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca, te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

6.1. U stavku 2. istog članka Zakona navodi se da se odredbe ovog Zakona primjenjuju i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

6.2. U konkretnom slučaju, imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da su mldb. oštećeni HSA i ZSA djeca okrivljenika, slijedom čega se na iste, kao takve, nedvojbeno primjenjuju odredbe ZZNO.

7. Nadalje, imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da su dana 20. siječnja 2025., pa tako i u razdoblju od 13,00 do 17,00 sati u obiteljskoj kući okrivljenika, u [adresa] boravila njegova djeca HSA i ZSA. Nije sporno niti da su djeca kod okrivljenika bila na mobitelima, te da je okrivljenik zatražio da maknu mobitele, a kada HSA to nije učinila, da joj je okrivljenik rekao "dosta gledanja u mobitel".

8. Obzirom da se okrivljenik ne smatra krivim i da osporava počinjenje prekršaja, sporno je da li je okrivljenik inkriminirane prilike na oboje svoje djece vikao i vrijeđao ih pogrdnim riječima "đubrad od djece", te da li je HSA istrgnuo mobitel iz ruke i vikao na nju, a koje opisano ponašanje i radnje okrivljenika bi kod njegove djece izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva.

9. Navode obrane okrivljenika kada isti osporava počinjenje prekršaja sud nije prihvatio i ocjenjuje ih neuvjerljivim, subjektivnim i danim od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samome sebi u ovom prekršajnom postupku i sa ciljem izbjegavanja svoje prekršajne odgovornosti.

9.1 Dakle, sud je obranu okrivljenika prihvatio u nespornom dijelu i dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.

10. Iskaz ispitane svjedokinje ESA sud nije prihvatio jer se radi o majci okrivljenika i sud smatra da je ista, kao takva, pristrana svjedokinja, koja ima interes za uspjeh okrivljenika u ovom prekršajnom postupku i svojim iskazom pogodovati okrivljeniku. Dojam njezine pristranosti i neuvjerljivosti pojačava i činjenica da ista boravak svojih unuka u njezinoj kući, u [adresa] opisuje idiličnim, iako s druge strane navodi da su oboje djece bili malo žalosni kada nisu mogli nastaviti igrati igrice na mobitelima, te da je je HSA u jednom trenutku krenula na plač, a to pretpostavlja stoga što joj je tata rekao da se neka prestane igrati na mobitel, tako i kada svojega sina, ovdje okrivljenika, pokušava prikazati besprijekornim jer da ona nije čula da bi okrivljenik takve pogrdne riječi uputio bilo kome, a kamoli ĆS i djeci, pri čemu zaboravlja da je okrivljenik bio pravomoćno prekršajno kažnjavan radi počinjenja istovrsnih prekršaja, pa tako i na njezinu štetu, a koje pravomoćne odluke su se u međuvremenu, tijekom 2025., brisale i okrivljenik se danas smatra nekažnjavanom osobom, ali ova činjenica upućuje na očitu pristranost narečene svjedokinje i na neuvjerljivost njezinog iskaza.

11. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, tijekom postupka pregledana i pročitana.

12. Iskaze mldb. HSA i TSA, sud je prihvatio i ocijenio ih iskrenim i vjerodostojnim, te smatra da su isti iskazivali o činjenicama o kojima imaju osobna i neposredna saznanja i koliko im je od relevantnih činjenica, zbog proteka vremena, ostalo u sjećanju. Na uvjerljivost, pouzdanost i vjerodostojnost njihovih iskaza upućuje i činjenica da su kratko nakon inkriminiranog događaja, u svemu bitnome identično o događaju ispričali stručnim radnicima HZSR – magistri psihologije i magistri socijalne pedagogije, Područni ured Ludbreg, a koje su o razgovorima sa mldb. oštećenima, sačinile službene bilješke.

13. Naime, oboje mldb. oštećenih HSA i ZSA u bitnome su potvrdili navode Optužnog prijedloga, pa tako mldb. ZSA da je inkriminirane prilike kada je on bio van kuće HSA došla iz kuće i da je plakala i kada ju je pitao što joj je, rekla mu je da joj je tata uzeo mobitel i da je vikao, navodeći da on nije vidio kada joj je okrivljenik uzeo mobitel, ali je čuo da se isti derao, prostačio je, govorio je ružne riječi, time da se na ročištu više nije mogao sjetiti koje, ali je neposredno nakon događaja, kada mu je, notorno i životno, događaj bio svjež, naveo da se je okrivljenik nakon što je HSA uzeo mobitel išao pomiriti sa HSA, tražio je da ga ista zagrli i išao ju je na silu zagrliti i poljubiti, a kada mu je HSA rekla da ju ne izaziva, da se je okrivljenik ponovno naljutio i da se je ponovno počeo derati na njih, te je jasno i decidirano potvrdio da ih je vrijeđao pogrdnim riječima da su đubrad od djece,

dok je mldb. HSA potvrdila da joj je te prilike, a kada je bila sama s tatom, a brat ZSA je bio vani, tata uzeo mobitel iz ruke, a budući da i okrivljenik potvrđuje da kada je rekao djeci da maknu mobitele, da ga HSA nije poslušala i nije odložila mobitel i da joj je tada rekao "dosta gledanja u mobitel", to je sudu logično i životno da je isti tada mldb. kćerki istrgnuo mobitel iz ruku, kako ga se to tereti i kako je to mldb. HSA i potvrdila, a potvrdila je i da se je okrivljenik ljutio, da joj je nešto rekao, te se sjeća da se je kroz viku ponekad obraćao i direktno njoj i gledao ju u oči, kao i da je predmetne prilike veoma ružno govorio o obitelji, da su neke riječi bile psovke, ne sjeća se koje je točno riječi okrivljenik izgovorio njoj i bratu, ali se sjeća da su bile jako ružne, te se sjeća da je otac te prilike bio ljut od samog početka, od kada su došli. a da ne zna što ga je razljutilo.

13.1. Nadalje, oboje oštećenih su potvrdili da su bili ponašanjem okrivljenika uznemireni, da je mldb. HSA plakala, što je sama navela, potvrdio je mldb. ZSA i bake oštećenih ESA, koje plakanje mldb. HSA, logično i životno upućuje na zaključak da je ista nedvojbeno bila uznemirena ponašanjem i radnjama okrivljenika, a sama je opisala da se je osjećala čudno, malo ljuto i tužno, dok je kratko nakon samog događaja potvrdila da su ju ružne riječi okrivljenika veoma povrijedile, da je zbog toga plakala, a da je tata tada ponovno vikao na nju, nije ju utješio, već joj je govorio „ zakaj se opet plačeš“, dok je mldb. ZSA naveo kako je on zbog ponašanja okrivljenika bio zbunjen i uznemirio se, a mldb. HSA je potvrdila da je i brat (ZSA ) predmetne prilike „ malo plakao „. Iz navedenog se nameće zaključak kako je oboje djece inkriminirane prilike, zbog ponašanja okrivljenika prema njima bilo uznemireno.

14. Iz naprijed navedenoga, povezujući navode obrane okrivljenika, personalne dokaze, odnosno iskaze oštećenih i materijalnu dokumentaciju, te stavljanjem narečenih dokaza u međusobnu korelaciju, sud nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZZNO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. ZZNO.

15. Po ocjeni suda, gore opisano ponašanje okrivljenika nedvojbeno, notorno i životno, predstavlja, po svim objektivnim kriterijima, ponašanje i radnje kojima su jedini smisao, svrha i cilj da uznemire osobe prema kojima su usmjereni i takovo ponašanje ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja između članova obitelji, a u konkretnom slučaju prihvatljivim načinom ponašanja i komunikacije sa mldb. djecom. Naprotiv, takvo ponašanje i radnje objektivno mogu kod osoba prema kojima su usmjerene, izazvati osjećaj uznemirenosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

16. Okrivljenik je, kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, mogao i morao biti svjestan svih okolnosti djela i da svojim ponašanjem pobliže opisanim u izreci presude kod svoje djece izaziva osjećaj uznemirenosti, te za njegovo ponašanje inkriminirane prilike ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, niti je njegova ubrojivost na bilo koji način dovedena u sumnju.

17. Postupajući na opisani način, po ocjeni suda, okrivljenik je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. ZZNO, slijedom čega ga je, radi počinjenja terećenog prekršaja, sud proglasio krivim.

18. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, time da niti osobito otegotnih, budući je dosadašnja pravomoćna kažnjavanost okrivljenika iz 2022. brisana i isti se smatra neosuđivanom osobom, niti osobito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao, te mu je obzirom na propisane kazne, za počinjeni prekršaj, temeljem članka 22. stavak 5. ZZNO, izrekao kaznu zatvora u najnižem Zakonom propisanom trajanju, a potom mu, primjenom članka 41. i članka avak 1. 2. i 3. PZ, primijenio uvjetnu osudu, smatrajući kako će se u konkretnom slučaju i uz primjenu uvjetne osude okrivljeniku uputiti takova vrsta prijekora kojim se omogućuje ostvarenje prekršajno pravnih sankcija i bez izvršenja kazne zatvora, te mu je izrečen rok provjeravanja u trajanju od jedne godine.

19. Sud je okrivljeniku, temeljem članka 12., 13. i 15. ZZNO i članka 50. stavak 2. PZ, izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, koja će se izvršiti po pravomoćnosti ove presude.

19.1. Naime, sud je ocijenio kako je okrivljeniku, obzirom na sve okolnosti počinjenja prekršaja u konkretnom slučaju - povoda, načina i intenziteta počinjenja istog, kao i osobina samog okrivljenika, te njegov iskazan stav naspram inkriminiranog događaja, potrebna stručna pomoć da bi usvojio prihvatljive i primjerene odnose i obrasce ponašanja unutar obitelji i prema članovima obitelji, osobito prema najmlađim i najranjivijim članovima obitelji, dakle prema svojoj djeci, te se ubuduće klonio protupravnog ponašanja, pri čemu sud smatra i da je predmetna zaštitna mjera i razmjerna počinjenom prekršaju.

20. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istome ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

21. Temeljem članka 139. stavak 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi prouzročene troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 EURA, koji se odnose na paušalni trošak postupka i obređeni u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka, te je sud uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

22. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 26. veljače 2026.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec, v.r.

ES, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: ĆSA, K [adresa]

3. Branitelj: Fran Ježić, odvjetnik iz Varaždina

4. Oštećeni: HSA i ZSA po z.z. i majci ĆS, [adresa] , po pravomoćnosti

5. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ludbreg

6. HS za obvezni psihosocijalni tretman, po pravomoćnosti

7. Za spis, ovdje