- 1 -              Rev 351/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 351/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. V. iz M., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici M. M. i B. M., odvjetnici u R., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-185/21-2 od 28. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku br. P-204/19-4 (ranije P-5874/15 od 1. lipnja 2018.), u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 306-083/2007 od 14. veljače 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika i tuženika kao banke, a koji ugovor je potvrđen od javne bilježnice M. G.-D. u R. pod brojem Ov-282/07, pa slijedom navedenog tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivim kamatnim stopama tuženika, počev od mjeseca kolovoza 2007. pa nadalje (toč. 1.). Naloženo je tuženiku da tužitelji isplati iznos od 1.834,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. 2.). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 10.325,80 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. 3.).

 

2. Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja odbačena je žalba tužiteljice kao nedopuštena, te tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe (toč. I.). Ujedno je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. 1. – 3. izreke prvostupanjske presude, te tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka (toč. II.).

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-2097/21-2 od 26. listopada 2021. dopušteno je tuženiku izjavljivanje revizije u ovom predmetu zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„U slučaju kad sud utvrdi ništetnost odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, ima li tužitelj (potrošač) pravo u kondemnatornom zahtjevu kojim potražuje vraćanje stečenog bez osnove potraživati vraćanje sredstava iskazanih u CHF plativih u kunskoj protuvrijednosti na dan vraćanja sredstava?“

 

4. Na temelju gore navedenog dopuštenja tuženik je protiv presude suda drugoga stupnja pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije zahtjev tužiteljice za isplatom, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno tuženik traži naknadu troškova postupka.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica poriče sve navode tuženika, ističe da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana. Ujedno tužiteljica traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tuženika nije osnovana.

 

7. U konkretnom slučaju u revizijskoj fazi postupka sporno je pitanje ima li tužiteljica pravo tražiti vraćanje preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iskazanih u CHF valuti plativih u kunskoj protuvrijednosti na dan vraćanja ili ne.

 

8. Tuženik smatra da sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tuženik smatra da kako je bila ugovorena valutna klauzula, te kako je tužiteljica vršila plaćanja u kunama, da tada njoj pripada pravo samo tražiti natrag kune, onaj preplaćeni dio s osnova promjenjivih kamatnih stopa, te da nema pravo tražiti vraćanje preplaćenih iznosa u CHF (švicarskim francima) u kunskoj protuvrijednosti, kako je to tužiteljica tražila.

 

9. Kao razlog važnosti tuženik u reviziji ukazuje na odluku Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-566/17-2 od 7. veljače 2019. Naime, navedeni sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje uz izraženo shvaćanje da je eventualna pretplata temeljem ništetnih ugovornih odredbi izvršena u kunama, pa da radi toga tužitelj nema pravo potraživati povrat u švicarskim francima.

 

10. Prema shvaćanju revizijskog suda u konkretnom slučaju se ne radi o identičnoj pravnoj situaciji. Naime, u ovom predmetu utvrđeno je koliko je tužiteljici više obračunata promjenjiva kamata u CHF valuti po pojedinom mjesecu, te je naloženo plaćanje ukupnog dosuđenog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, dakle u domaćoj valuti. Upravo na taj način je vršen i obračun mjesečnih rata od strane tuženika.

 

11. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi da u slučaju kad sud utvrdi ništetnost odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tužitelj ima pravo u kondemnatornom zahtjevu kojim potražuje vraćanje bez osnove potraživati vraćanje sredstava iskaznih u CHF plativih u kunskoj protuvrijednosti na dan vraćanja sredstva. To iz razloga što je tuženik uz primjenu valutne klauzule obračunavao mjesečne rate kredita tužiteljice, pa prema istim pravilima i tužiteljica ima pravo potraživati više plaćene iznose s osnova ništetne promjenjive kamatne stope.

 

12. Slijedom navedenog nije osnovana revizija tužitelja, radi čega je istu valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

13. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 9. siječanj 2024.